pe Poštarina plaćena'u gotovom. Hi3na3u CBaKu Merak y iyTpo. fpernnara: 3a ][ly6posuux, C NOHAIIAIBEM Y Kyliy 84 nuu. Ha roguny. Nourom 3a Ay6poB- duk u uujeniy IipxaBy 96 nun. Ha FOlHHY, HA No ronuue u ua 2: mjećeu cpa3šmjepno. t=! flojenuuu 6poj 1.50 nunap. NmaT4BO H yTYXHBO y Jly6poBuuxy. kia, u u3laBaTe/b: OJIBOP HAPOJIHE PAJIHKAJIHE CTPAHKE y “ NYBPOBHHKY. OnroBsopuu ypenuuk: HBO XEPLIO UMJEHE OTNACHKMA: ol1ouM. BACHHe y tWupunu jeuuor crynua 5 1ua. fIpu- Y TeKCTy 6 nuHapa. Craj- HHM OTJIACHBAYHMA NONYCT. | NY6POBHHKK, 23. bećpyapa 1923. Fon. Bt. Govor šefa stranke G. N. Pašića održan 15. 0. m. na Sretenje, na zboru beogradskih radikala. Poštovana braćo ! Daje mi se srećna prilika da vam. progovorim nekoliko reči u ovome sveča-. nom momentu. Hitam na sednicu Mini- starskog Saveta i neću moći da budem dug ni onoliko koliko bi vi to želeli, ali ću ipak pokušati da vam izložim neke svoje poglede i neka svoja iskustva. Posle strašnog i velikog svetskog rata: mi smo se našli u zaista teškim, vrlo teš- kim okolnostima. Nesumnjivo, Srbija beše uložila nadčovečanski napor da izvrši svoju istorijsku misiju, misiju koju joj je sam Bog bio stavio u zadatak. Prolivši krv svojih najboljih sinova i stavivši sve svoje stanovništvo na iskušenja kojima je u isto- riji teško ravna naći, Srbija nije žalila ni jednu žrtvu. Uz plemenitu pomoć svojih vernih velikih i ispravnih saveznika, Srbija je, najzad izvojevala i pobedu, pobedu čije plodove danas svi uživamo a čija je suma izražena u oslobođenju i ujedinjenju na- šega naroda. Pobeđen, neprijatelj je bio prinuđen da moli za mir, jer je njegov slom bio potpun a naša pobeda definitivna. Mi smo tako ostvarili svoj vekovni san i došli smo u mogućnost da uživamo plo- dove pobede. Ali posle postignutog mira trebalo je, braćo, misliti na posledice rata, na one strašne štete koje su njime pričinjene i na: nadoknađenje onoga što je bilo izgub- ljeno, na popravku onoga što je bilo pok- vareno, na vaspostavljenje onoga što je bilo uništeno. Dok rat ima svoje vreme i svoje zadatke, dotle i mir ima svoje za- datke i svoje potrebe. Ne treba ni da vam objašnjavam da je iz ranije bilo pripremano sve što je moralo doći posle mira. Još u izgnanstvu se mislilo na sve eventualnosti. Krfska «deklaracija je osnov svega toga rada. U njoj su bila izražena sva najglavnija načela na osnovu kojih je trebalo obrazovati novu državu. Još je to sve svima u živom se- ćanju i ja vas neću zamarati dugim izla- ganjem. Preći ću odmah na rad Konsti- tuante to jest Ustavotvorne Skupštine i na nesumnjive uspehe, koje je ona poka- zala donoseći Vidovdanski Ustav. Njen je rad bio otežan mnogim predviđenim okol- nostima ali je ona ipak s čašću završila svoj istorijski zadatak. Ja neću da kažem da nije bilo prepirki. Vi svi znate da ih je bilo i da su bile žestoke. N. pr. one oko državnog imena. Moje je skromno mišljenje da je država trebala da se zove Srbija, prvo zato jer jenova država zaista i postala najvećim delom njenom zaslugom, njenom stogodišnjom gigantskom borbom za oslobođenje i ujedinjenje, zatim i zato što je srpsko pleme i najjače, najmnogo- ljudnije. Drugi su hteli da se država zove Jugoslavija, a ja na to nisam nikako mo- gao pristati. Jer kad braća nisu mogla pristati da se odreknu svoga imena u ko- rist srpskog imena, onda zašto da se mi odričemo svoga srpskog imena u korist imena Jugoslavenskog ? Tako je došlo da se naša država sasvim pravilno zove Kra- ljevina Srba, Hrvata i Slovenaca: Kad je sa ovim bilo svršeno, zapitali smo se: Kako ćemo da uredimo svoju državu? Ja sam tada mislio da bi je trebalo urediti na bazi Ustava Kraljevine Srbije; ja sam zastupao to mišljenje sa kojim se braća. nisu složila primećujući mi da se izvesna opredeljenja toga Ustava mogu odnositi samo na Srbiju. Ta opredeljenja“ odnosila su se na dinastiju i na veru. I mi smo onda odmah pristali na popravke. Prokla- movano je načelo da su u+državi sve vere jednake, a ne kao pre da je samo vera asa sn pravoslavna vera državna. To je bilo prvo. Druga primedba odnosila se na dinastiju. Mi tu nismo hteli da činimo nikakva od- stupanja. Mi smo stali na gledište da je nužno da dinastija Srbijina postane i di- nastija Kraljevine Srba, Hrvata i Slove- naca. Tako je naša dinastija priznata, jer su primljeni naši razlozi. Naši razlozi bili su u osnovu u ovome: Karađorđevići su iz našeg naroda i nisu se od njega nikad odvajali. Oni su svoju sudbinu potpuno vezali za sudbinu svoga naroda i time su narodu davali moralnu potporu u najtežim njegovim časovima. S toga se dinastija Karađorđevića nije mogla ukloniti, ona je ostala da vlada i u novoj Kraljevini. Kad je i sa tom teškom mukom bilo svršeno, postavljeno je pitanje: Hoće li se nova država organizovati na jednostav- noj ili na federativnoj osnovi? Ovo je bilo jedno od najtežih pitanja u našoj novoj istoriji i njegov sudbonosni značaj trebalo je rešiti onako kako će to po naš de- mokratski narod biti najzgodnije. Kad je reč o tederaciji treba znati da je u stvari tada reč o podeli. Ja nisam mogao nikako da usvojim taj i takav planu, jer sam stalno imao pred očima spoljni momenat i više interese koji diktuju striktno očuvanje naše toga, ja sam imao pred očima i taj fakt što sam stekao uverenje da je tu podelu praktički nemoguće izvesti. I zaista, ko je taj koji bi umeo da nam kaže: kako bi .se pravilno podelili Srbi, Hrvati i Slovenci? Oni koji govore o nekakvim istorijskim pokrajinama ti se služe jednim terminom koji je u političkom životu našeg naroda gola besmislica. Da li smo mi imali ,isto- rijske pokrajine“ u opšte? Ja ih nigde ne vidim, a njih ne vide ni drugi pametni ljudi. Ono što se kod nas uobičajilo nazi- vati ,istorijskim pokrajinama“ to su u stvari samo austrijske, turske i t. d. oblasti stvorene radi administrativnih ciljeva, to su dakle administrativne podele a ne ,isto- rijske pokrajine“. Kako onda da se pode- limo? Uzeli smo etnografsku' kartu. (G. Pašić pri ovim rečima vadi jednu veliku etnografsku kartu Hrvatske i širi je pred okolostojećima). Evo vam najrečitijeg do- kaza, kome se ne može protivstati, da je svako odvajanje i šta ti znam ja, u nas nemoguće. Vi vidite, po ovome, šta je tu Srba u Hrvatskoj, zatim na koliko su mesta oni izmešani sa Hrvatima, i najzad, vidite prostore u kojima su čisti Hrvati! Kako onda da se to podeli ? Uzmite još u obzir da i u nekim našim pokrajinama ima Hr- vata s nama izmešanih i vi ćete tačno razumeti moju tezu. Ali ostavimo na stranu srpsko-hrvatski. odnos, osmotrimo odnos Hrvata prema Slovencima. Ko bi tu mogao izvesti podelu ? Slovenci kažu : Mi se spuš- tamo do Zagreba i u sam Zagreb! Kad je, braćo, tako, onda o podeli ne može biti ni reči, onda je podela jedan apsurdum, jedna prazna reč, jedna utopija. Kad je tako onda moramo zadržati u celosti svoju današnju zemlju i dopustiti da svaki Hrvat, u celoj našoj državi, svuda sme biti Hrvat, Srbin. svuda _ u njoj Srbin, a Slovenac svuda Slovenac. (Burno odobravanje). Naša je država morala ostati i ona mora ostati jednostavna. Mi smo za sa- mouprave opštinske, sreske i oblasne ali mi nismo za samouprave toga karaktera da oblasti budu u stvari — države. Mi imamo jednu državu i nama ne trebaju nikakve državice. Oblasti ne smeju imati svoje Ustave, svoje Skupštine i svoja za-, konodavstva, jer bi se opet stvorila neka Hrvatska sa Srbima, Srbija sa Hrvatima. it. d. Ja sam dakle protivu ,istorijskih oblasti“ administrativnim putem postav- državne celine. Ali, sem ših, jer vam izložih njine mane. Treba da dodam da smo mi i rat vodili zbog nji- hovog uništenja i zbog razrešenja t. zva- nih ,istorijskih obaveza“. Ja ne razumem zašto bi ih trebalo sad opet restorirati pošto smo ih već jednom uništili?! To moje gledište ima odobravanje narodne većine. Zato i nema više tih ,istorijskih oblasti“, koje je stvarao neprijatelj da na- rodu pakosti, a ne sam naš narod da mu one koriste. Njih je stvarala sila, pesnica, snaga jačeg, nasilje. Danas nema ni te Sile, ni te pesnice, ni toga nasilja više. Naš narod _je slobodan i on se ne sme cepati. To je mišljenje i u Ustavotvornoj Skupštini potpuno pobedilo. Ali u Ustavotvornoj Skupštini je bilo i drugih teškoća. Ona. je bila sastavljena iz mnogo sitnih strančica od kojih je po neka imala i po tri i više frakcija. Moralo se raditi, nema sumnje. Gvožđe se mo- ralo kovati dok je vrelo. Čekanju nije bilo mesta i moralo se raditi. Ali se _mo- ralo i birati s kim će se raditi. Neki nisu hteli da priznaju pravo većine nego su govorili da neće majorizaciju. Šta bi to značilo? To bi značilo voditi: ,politiku sporazuma“ kao u međunarodnim pitanji- ma a ne politiku glasanja i nadglasavanja, koja je bila najprikladnija za naš slučaj, jer se mi smatramo kao jedan narod. Ja sam odlučno ustao protiv one prve poli- tike, jer mi je stalno u duši lebdio onaj vrimer koji mi je pružila svetska istorija. Ja stojim na gledištu da sloge onde nema i da je onde u opšte i ne može biti ode se manjina neće da pokori gledištu većine. Slovenski primeri nas o tome uče, Zbog čega je propalo Kraljestvo Poljsko ? Zbog. čega je bila propala Češka ? Zbog nesloge, zbog ljute nesloge. Poljaci nisu u svome nekadanjem Parlamentu usvajali ni jednu stvar protiv koje bi se istakao makar je- dan glas. Oni nisu znali za pokoravanje većini, za organizovanu slogu. Oni su fan- tazirali o nekakvoj jednoglasnosti a u stvari to im je i iskopalo tlo ispod nogu. Tako su nekad propali stara Srbija, stara Poljska i stara Češka. Mi nismo mogli “dopustiti da tako propadne i naša mlada država. Usvajajući načelo većine, mi smo usvojili u stvari baš postojanje naše dr: žave, jer je jasno kao dan da ona bez pokoravanja tome načelu ne bi postojala ni dana. (burno odobravanje). Ustav je dakle donesen posle dugih debata i posle velikih koškanja. Svi su građani u našoj zemlji najzad ravnopravni. Oni su ravno- pravni, — to ne treba nikad šmetnuti s uma! — bez obzira na to jesu li ško- lovani ili ne, kakvoga su roda i _kolena, koliko poreze plaćaju i tako dalje. Mi imamo slobode kakve ni republike nemaju i mi smo ih osigurali. (Pljeskanje). Radikalna je Stranka delila vlast u poslednje vreme s Demokratskom Zaje- dnicom. Teskoće koje se javljajn u vla- danju s koalicijama, javljale su se i u ovoj koaliciji. Te teškoće su bile, braćo ne- snosne. Mi nikad nismo smeli da se oslo- nimo na one sa kojima smo sedali za- jedno u Vladi. Demokrati su se stalno »družili“ sa opozicijom i to, na žalost, baš sa onom opozicijom, koja je tražila revi- ziju Ustava, reviziju Vidovdanskog Ustava, reviziju Ustava na načelu na koje mi ne možemo pristati. Šta su hteli i šta u stvari hoće ti demokratski revizijonaši, meni nije poznato. Mi njihove smerove više dozna- jemo iz njihovih nezvaničnih nego iz nji- hovih zvaničnih izjava. A te su izjave često kontradiktorne i imaju obično suprotna djejstva. U glavnom danas se zna za one koji su za Ustav i za one koji. su protiv njega. Narod ima da reši na čijoj je strani i 18. marta on će to i rešiti. Mi, narod, mi smo > ša mc or E KRVNA VS i DELAČ od suvereni u odlučivanju o našoj sudbini i mi ćemo je 18. marta suvereno i rešiti.| Što se nas tiče, mi smo na načelu neme- njanja Ustava sve dotle dok se on ne izvede u delo da bi se vidilo u čemu su njegove.vrline i u čemu njegove mahne. Predstojeći izbori jesu, — da se tako iz- razim, — jedan opšte narodni plebiscit na kome narod treba da se izjasni za reviziju Vidovdanskog Ustava ili protiv nje. Mi smo, kao što rekoh, za Vidovdanski Ustav, dok se on ne primeni i dok se ne pokaže šta u njemu treba eventualno menjati. Revi- zija, pre toga, to bi bilo mrtvo vreme, ludo gubljenje, traćenje vremena. U ovo- me času treba misliti međutim na daleko ozbiljnije stvari i ne trošiti se jer treba čuvati snagu. Mislim na spoljni momenat. Za reviziju Ustava, braćo, nije zgo- dan ni spoljni momenat. Tu reviziju jedva će dočekati naši stari i novi spoljni ne- prijatelji, koji se još nisu pomirili sa stvo- renim stanjem, protiv koga čak šta više i rade svim silama i ne birajući sredstva. Vršiti danas reviziju Ustava to znači u ovome času, — kad je opšteevropska si- tuacija vrlo zapletena i komplikovana — staviti u pitanje ovu državu, baciti je na kocku. Radikali to ne mogu. Kad je u pitanju opstanak države onda se moraju dobro otvoriti oči. I ja vam kažem: Ja nisam za reviziju. I ja vas molim, a na- ročito vas mlađe, koji volite svoju. Otaž- binu: Upotrebite svu svoju umnu i fizičku snagu — potrčite dakle, idite u narod i rastumačite mu ove dve stvari, recite mu šta znači revizija, čemu vodi revizija, kakva je opasnost revizija! Recite narodu da svuda vri, da je sva Evropa na oprezu, da je stanje svuda nategnuto, da živimo u opasnome dobu nemira i zapleta i da rat nije isključen i ako ga niko, a najma- nje mi, možemo želeti. Francuska je ušla u Ruhr a ratna otšteta je još uvek u pi- tanju. Turska se u Lozani koleba i neće da potpiše uslove mira. Jednom reči: Strepi se hoće li se u Evropi održati mir ili će opet planuti požar novog svetskog rata, koji će biti još gori i crnji od ovoga koji smo tako reći juče pregrmeli. I u tome momentu u mesto da smo složni svi kao jedan i da radimo samo ono što treba i to mora da se radi, mi hoćemo reviziju, mi hoćemo Konstituantu a ne pitamo se: hoće li se izvršiti ugovori, braćo, na ko- lima mi postojimo? (Frenetično odobra- vanje). U ovome strašnome času Italija želi da odvoji Hrvate od nas. Voli li ona Hrvate više nego što ih volimo mi? Voli li ona njih više nego što oni vole sami sebe? (Dugo i vrlo burno odobravanje). Hrvati, neki Hrvati sa g. Radićem, iznose nam na rasmatranje jedan politički apšurdum kakav još nije videla svetska istorija; oni kažu: Mi nismo protivni vama ali mi ho- > ćemo da budemo sami za sebe. Oni hoće da budu kao neka država u državi, i kažu: »Hoćemo da budemo jedna republika, hr- vatska republika u okviru Kraljevine. Vi da nas branite a mi da postojimo kao re- publika. (Opšti smeh i živ, dug pljesak). | Taj apsurd treba odbaciti, jer je nemoguć, besmislen, kao svaki apsurd. Otkud je moguće tako što? Ne bi li to stvorilo bude još | jedna ,republika“, pa još jedna u njoj | mogućnost da u toj »republici“ i tako dalje. To bi značilo jednu anar- hiju i jednu neviđenu smutljavinu. ko- ju bi naši Srećom mi smo jedan narod i narodna neprijatelji jedva dočekali. većina neće odobriti ovu ,reviziju“ i to se neće nikad dogoditi. Revizionaši ne- svesno rade na istoj stvari na kojoj rade i naši narodni neprijatelji. Oni bi bteli da u ovoj zemlji svaki radi šta ko hoće a to znači; Smrt državi. Smrt načela ve- onfieba, 3axBaJe u orgacu | ve“ 4 , zbija.