egori - Keti Ka + : g! ZAM. NE: Ra jeva 4 jom uskim pojasom duž Mom Potplno je _ VTIC Kopa DOM, Kovačka ulica br. 932. DUBROVNIK. > * a . l m tz] Godina li. nad Prve posljedice Wilsonovog veta Na želju Wilsonovu objavljeni su od strane saveznika glavni dokumenti o ras- pravama oko jadranskog pitanja. Sada | nam je barem olakšan posao da stvorimo, približno ispravan sud o pojedinom našem savezniku i da nagagjamo sa više proba- bilnosti puti granice kako i u kojima će se kretati ovo pitanje, koje je iscrpilo ustrp- ljivost svih onih koji su se ponadali da je riješenje blizu onda kad je tek — po- čelo da se ozbiljno pretresa. U Wilsonovom odgovoru od 25. fe- bruara na memorandum Francije i Engle- ske, od 17 februara, nalazimo stavke koje bude u nama ponovno vjeru ,da uslovi mira treba da budu zaslovani na istim principima zbog kojih je Amerika i stupila u rat“ i ,da sada imaju narodi da poli- tički slobodno sobom raspolažu“. Wilson se u svom odgovoru zalaže da rezultati direktnih pregovora izmegju dvije zain- teresovane sile treba da ostanu u grani- cama principa slobodnog raspolaganja. Prema tome, politika ultimatuma, koju je tako rado upotrebljavala Njemačka u megjunarodrim sporovima, nije najpo- desnije sredstvo za riješavanje sporova na pariškoj konferenciji. Ne ulazeći u druge potankosti i braneći samo svoje principe, Wilson .“ x »! ovom odgov pra: sg Ru . sa ; fra“ neostvariva“. Ko je proučio diplomatski jezik Wilsonovih nota, od submarenske kampanje do danas, može sa sigurnošću da zaključi da će Wilson u ovom detalju ostati do krajnosti nepopustljiv. A baš ovaj detalj — danas je jezgra jadranskog pitanja. Wilson dakle ostaje na -— svojoj liniji i zalaže se najodlučnije za riješenje u našu korist. | Odgovor Lloyd Georgea i Millerand-a, od 26. februara, i pored svih mogučih ograda, opravdavanja svoga držanja, za- kučastih i neodlučnih mjesta, sadržava i ovu dragocijenu izjavu: ,Prvi ministri Francije i Velike Britanije pozivaju dakle složno i srdačno predsjednika Wilsona, da uzme učešća s njima u izradbi jednog izričnog predloga da grlo i jugoslo- * s na —-— - Milica“ Janković : 0 ljubavi prama otadžbini (Predavanje ,J. A. K.“-a). U jednoj prepirci omladinaca čuh jednom slučajno jedan jači glas koji je govorio : ,Socijalistička stranka je jedina prava; budućnost pripada socijalizmu.“ Ako budućnost pripada socijalizmu, sa- dašnjost pripada nacionalizmu. To je sa- svim prirodni tok stvari : prvo porodica, pa zadruga, pa pleme, pa narod, pa onda čovečanstvo. Tako je postalo čovečanstvo ; tim redom ima i ga se razvija i oslobađa od fizičkog i od duševnog ropstva. Široke ideje koje će zavladati budućnošću ne protive se ljubavi. prema otadžbini. Ako ja treba da volim i tuđu majkuto nikako ne znači da ne trebam da volim svoju majku. Veliki francuski pesnik Lamartin je kazao: ,Volim sebe, volim svoju po- rodicu više nego sebe, volim svoju otadž- | binu više nego svoju porodicu. i volim čovečanstvo više nego svoju otadžbinu.“ To je plemenito i lepo. To je ideal bu- dućega društva. On je na žalost još da- leko od nas. Samo preko otadžbine mi mu se možemo približiti. Ako nismo slo- bodni nacio palGhaa nalno, zar smo sposobni da ka da se zaštite životni interesi Jugoslavije. tati- Mi ne očekujemo dobre rezultate od Pvkaj pregovora sa Italijom, ali drugi amo čovečanstvo ? Mi. Još PNE = ičim ba “e ron smo m nova za venska vlada stupe u pregovore za posti- gnuće uzajamnog sporazuma na bazi po- vlačenja svih dosadašnjih predloga. Ako pak ovaj pokušaj propadne, prvi mini- stri Francije i Britanije složni su u mišlje- nju da Sjedinjene Države, Velika Brita- nički da prouče pitanje kako bi uspjeli naći konkretne predloge. Wilsonov veto je uspio. Ultimatum je povučen. Londonski ugovor je pokopan. Uzalud nas talijanske novine uvjera- vaju da Italiji još uvijek Londonski pakt stoji na dispoziciji. Francija i Britanija, koje su, nakon apstinencije Amerike od mirov- nih konferencija, ostale na talijansku stra- nu, sada kad je ponovno uspostavljena veza sa Amerikom, idu ususret Wilsonu i prihvaćaju u principu njegov predlog da sebi omoguće častan uzmak i da osiguraju naklonost Amerike za sve buduće even- tualnosti. Italija je prerano triumfovala nad nami — ai naši su ,defetiste“ pre- brzo trubili ,retiradu“. U faktu da je Amerika zbog nas istu- pila onako oštro i kategorički protiv Ita- lije u prvom redu, a onda i protiv svih svojih saveznika, leži za nas garancija da se jadransko pitanje neće riješiti dile- tantskom lakomišljenošću nego da će se, makar i kompomisnim putem, naći načina dio dileme Lloyd George-a i Millerand-a, naime da će Sjedinjene Države, Velika Britanija i Francuska (bez italije!) još jednom zajednički da prouče pitanje kako bi uspjeli naći konkretne predloge, jamči nam da Italija u ovom sporu neće biti ujedno i interesovana strahka i sudija. Ne varamo li se da je Wilson nepokoleb- ljiv u svom mišljenju da je veza Rijeke S Italijom potpuno neostvariva, onda mi možemo da očekujemo pouzdano da ćemo spasiti jedan dio Istre, kvarnersku obalu, i sve otoke osim Lošinja, Visa i Pelagruže okoji su još u pitanju, Ni to riješenje ne odgovara etnografskom principu, dakle ne počiva na pravu ni pravdi, ali će nam bar omogućiti da se slobodno razvijamo i“ spremimo za momenat kad ćemo od NEZAVISAN OBNOVNI GLASNIK Dubrovnik, G marta 1920. SUBOTE pps oto PRE BTPLATA : ČETVRT GODINE l4 K MESEČNO +... 5K M PO POSEB. CENIKU. 2 = | Broj 16. Italije tražiti natrag ono što je u ovim teškim. danima, iskorišćavajući našu nutar- nju i vanjsku krizu, nejunački i ne po- ga ugrabila. .» Težište jadranskog problema nija i Francuska freba još jednom zajed- IH. Diplomacija ne poznaje skrupola, ina- če ne bi bila diplomacija. U radu za do- movinu ne treba birati sredstva, svako je dobro ma koje vrsti bilo. Ovo bi bio makja- velizam, samo što je on postojao i prije Mac- chiavelli-a. Pri rješavanju jadransk. proble- ma u pozadini se nalazi i krije ovo načelo. Kazasmo, da ni Francuskoj ni Engle- skoj ne ide u račun da se provede lon- donski pakt. Ako su ga onda od nužde potpisale, sada im je od nužde da do nje- ga ne dođe, jer bi im Italija, iz položaja u koji bi ju namjestilo izvršenje london- skog pakta, samo smetala i stajala na pu- tu njihovih interesa prama Istoku. Da bi na koji način makli Italiju iz tog budućeg i po njih nezgodnog položaja, one moraju da nešto urade. Hoće li same da dođu sa njome u konflikt ? To bi i trebalo a i mo- ralo da dođe, ali one traže drugi komod- niji put i način. Zašto da se one svađaju i dolaze u konflikt sa Italijom, kad im to neko drugi može da izvrši a da se one ni ne maknu. I Engleska i Francuska znaju vrlo dobro, da naša država niti snuje ni- ti može da pristane na izvršenje samou- bojstva prepuštajući primjenu londonskog pakta. Znaju vrlo dobro da nasilno nameća- nje tog pakta mora neminovno da izazove konflikt između nas i italije. I sigurno je, da je njima više u racunu da se mi krvarimo sa Italijom, dolazi, kad će konačni rezultat ipak biti taj, da će Italija morati da prikrati svoje halapljive ruke. I Engleska i Francuska imaju dosta povjerenja u našu otpornu snagu kada se nalazimo u borbi za oču- vanje onoga što je eminentno naše. Iz tog saznanja one vjeruju, da će Italija pred našom otpornom snagom morati da ustuk- ne, a sigurno vode računa i o unutraš- njim prilikama u Italiji, koje bi nastale ne- tom do takovog konflikta dođe. A da će do tog konflikta doći, jamči im pretjerana ogađaji znali sve. sakupiti u nego li da do toga između njih halapljivost Italije poduprta sa memoran- dumima, koji se nama šalju, potpisani sa strane te iste Francuske i Engleske, koji- ma Italija smeta. I tako je nama suđeno, da braneći sebe i svoje vadimo istovre- | meno kestenje za drugoga. Sigurno, da Engleska i Francuska vo- de računa i o tome, kako će se držati, a- ko u ovom budućem konfliktu bude ne- uspjeha sa naše strane. Tada će i one bi- ti prisiljene, da se zbog svojih interesa, zamjere Italiji i da se potpuno uhvate pod ruku sa Amerikom, koja se onako odluč- no nalazi na strani našeg prava. S ovim smo dosta jasno, prama na- šem shvatanju, pokazali, gdje je glavna težina i čvor jadranskog problema, pa je onda i shvatljivo zašto se sa ovim pita- njem, koje je moralo i moglo da bude davno riješeno, ovoliko razvlači. Naši pa- tres patriae trebali bi da o ovome vode računa, da ne pođemo nepripravni u su- sret događajima, koje nam bliza buduć- nost sigurao donosi. U ovome nije samo red da vode brigu jedino vojnički krugo- vi, jer je opasnost svima jednaka. Vrije- me je, kad treba da prekinemo sa našom slogu i snošljivost. Čemu da uvijek s po- nosom ističemo kako su nas nenadani do- tea u_ grade koje su nas dijelile ? Zašto ne bi jednom mogli jednako s ponosom da ista- Knemo, kako smo bili toliki patriote, da smo znali složni i pripravni da izađemo događajima u susret ? Narodnu masu tre- ba pripravljati otvoreno i iskreno na ono što mora da dođe. Veliki je grijeh držati ju > POJEDINI BROJ 1 KRUNU | — (| IZLAZI SVAKE Pod LULE unutrašnjom partizanskom borbom, već | moramo da se saberemo i pripravljamo | za ono djelo koje od nas traži bezuslovnu jedno kolo i kako su pretrgli sve naše unutarnje pre-. daleko od prave istine, podižuć joj jednog: dana duh s raznim telegramima, a drugi dan bacajuć je u zdvojnost. S time se sga- mo u narodu zatire povjerenje u one, kojima on vjeruje i u čije je ruke pre- dao svoju sudbinu. Pripravimo sebe i na- rod da budemo kadri potpuno dograditi i sačuvati svoj dom, svoju državu i bit će nam mjesta dovoljno svima. D. Šaljite pretplatu za ,RAD“. živeli kao ujedinjena, srećna nacija. Još mi imamo u svojoj zemlji da (“vodimo red i istinu, da se borimo protiv nepošte- nja, gluposti i lenosti i protiv sebične vrednoće gramzivih nevaljalaca. Jer mi smo voleli sebe i svoju porodicu više nego sebe, ali nismo voleli svoju otadžbiju više nego sebe i svoju porodicu. Oni mr- tvi i ranjeni jesu, a mi živi i zdravi još nismo, bar u velikoj većini nismo. Sad je red na nas. I moje skromno mišljenje je da nacionalista i socijalista ne treba da se svađaju, jer oni rade na istom poslu : jedan zida temelj, a drugi sprema krov. Ne, to nije pravično rečeno : jedan zida zidove, a drugi priprema krov, — a temelj je sazidao onaj koga danas naziva- mo konzervativcem. Sve dobro koje po-' stoji u svetu to je nasleđe koje smo do- bili od čovečanstva. Sve dobro koje imamo u narodu'i državi nasledili smo od onih. koji su pre nas radili, Uz dobro nasledil smo i zlo. Budimo zahvalni za dobro i starajmo se da nepravimo zlo. Zar jedan sin iz naroda kome je otac ostavio malo. zapuštenu njivu, zar on može reći da je bolje da mu ništa nije ni ostavio ? Mesto da se ljutimo i svađamo oko toga ko je više zla pop: i da ledi mara prode Ku Pe _manopna REPUBLIKA HRVATSKA Pe keta bacujemo, bolje ie da se postaramo da oni koji će posle nas doći imaju što ma- nje nama da prebace. Meni se čini da svi čestiti i pametni ljudi idu istim putem. Čujem da se govori o nekim partiskim programima. Meni izgleda da ni najbolji programi ne mogu dosta učiniti doklegod rđav ili sumljiv čovek iz vaše i moje par- tije bude vama i meni vredeo više od poštenog čoveka iz protivničke partije. Vele da i program boljševika nije nečovečan, već naprotiv idealan. Pa šta su načinili sa tim programom ? Nepravda se ne leči nasiljem i Zzverstvima. Kap otrova može. ponekad da bude lek ; leka može da otruje organizam. Negde sam čitala da odgajivači voća kad hoće da dobiju rano zrele trešnje otkopavaju oko stabla okrugao šanac, naspu u njega negašena kreča, natrpaju zemljom i zaliju ,vodom. Vele da voćka vrlo dugo donese krupne rumene trešnje, ali drvo mora uskoro da ugine. Tako su i u Rusiji hteli da na veštački način: izazovu sazrevanje plodova: slobode i kulture. To su hteli do- bronamerni, ali neuskusni, ljudi. Neva- ljalei kojih svuda ima mnogo i koji gledaju samo ličnu korist i osvetu hteli su “da oberu rušeno voće. b da iz korena unište nov IKI saa suviše | veliko rusko stablo. — Ako poubijamo zlikovce u svojoj okolini — šta smo učinili? Ali ako! vaspitamo decu tih zlikovaca da budu čestiti ljudi, onda smo sve učinili i za čovečanstvo i za sebe i za otadžbinu. Jer otadžbina je majka koja voli da su joj sva deca srećna. Nisu to valjani pro- grami što u svem nedostaju nego valjani ljudi. Oprostite, zosnbao, nije mi bila na- d mera da zagazim u politiku; namera mi je bila samo da kažem da ne treba više | da se svađamo. Svađa i sukoba ima mno- go na svetu; nerazumevanja i svađa bilo je mnogo i u našem narodu. Nečega dru- goga nema dosta : ljubavi, na žalost, nema dosta ni u našem troimenom ujedinjenom narodu. Pored najuzvišenijih primera po- žrtvovanja i duševne veličine, namnožila | se: čitava jedna klasa gramzivaca, sebič kavci hoće da opuste ovu suviše napa« | ćenu zemlju, koji kao lupeži u našoj | zemlji hleb jedu, a o glavi joj rade. dne da bičnjaka šnite novim pokoljenima | pi više ljude nego novac — vi ste ea dužnost ispunili, Ž \ Paadrdi ka njaka i zlikovaca koji kao parcovi i ska 4 menitih građana koji će voleti i e ra m