egori - Keti Ka + : g! ZAM. NE: Ra jeva 4
jom uskim pojasom duž Mom Potplno je

_

VTIC

Kopa DOM, Kovačka ulica br. 932.
DUBROVNIK. >

*
a .

l

m

tz]

Godina li.

nad

Prve posljedice Wilsonovog veta

Na želju Wilsonovu objavljeni su od
strane saveznika glavni dokumenti o ras-

pravama oko jadranskog pitanja. Sada |

nam je barem olakšan posao da stvorimo,
približno ispravan sud o pojedinom našem
savezniku i da nagagjamo sa više proba-
bilnosti puti granice kako i u kojima će
se kretati ovo pitanje, koje je iscrpilo ustrp-
ljivost svih onih koji su se ponadali da
je riješenje blizu onda kad je tek — po-
čelo da se ozbiljno pretresa.

U Wilsonovom odgovoru od 25. fe-
bruara na memorandum Francije i Engle-
ske, od 17 februara, nalazimo stavke koje
bude u nama ponovno vjeru ,da uslovi
mira treba da budu zaslovani na istim
principima zbog kojih je Amerika i stupila
u rat“ i ,da sada imaju narodi da poli-
tički slobodno sobom raspolažu“. Wilson
se u svom odgovoru zalaže da rezultati
direktnih pregovora izmegju dvije zain-
teresovane sile treba da ostanu u grani-
cama principa slobodnog raspolaganja.

Prema tome, politika ultimatuma, koju
je tako rado upotrebljavala Njemačka u
megjunarodrim sporovima, nije  najpo-
desnije sredstvo za riješavanje sporova
na pariškoj konferenciji. Ne ulazeći u
druge potankosti i braneći samo svoje
principe, Wilson

.“

x »!
ovom odgov
pra: sg Ru . sa ; fra“

neostvariva“. Ko je proučio diplomatski
jezik Wilsonovih nota, od submarenske
kampanje do danas, može sa sigurnošću
da zaključi da će Wilson u ovom detalju
ostati do krajnosti nepopustljiv. A baš
ovaj detalj — danas je jezgra jadranskog
pitanja. Wilson dakle ostaje na -— svojoj
liniji i zalaže se najodlučnije za riješenje
u našu korist. |
Odgovor Lloyd Georgea i Millerand-a,
od 26. februara, i pored svih mogučih
ograda, opravdavanja svoga držanja, za-
kučastih i neodlučnih mjesta, sadržava i
ovu dragocijenu izjavu: ,Prvi ministri
Francije i Velike Britanije pozivaju dakle
složno i srdačno predsjednika Wilsona,
da uzme učešća s njima u izradbi jednog
izričnog predloga da grlo i jugoslo-

* s na —-— -

Milica“ Janković :

0 ljubavi prama otadžbini
(Predavanje ,J. A. K.“-a).

U jednoj prepirci omladinaca čuh
jednom slučajno jedan jači glas koji je
govorio : ,Socijalistička stranka je jedina
prava; budućnost pripada socijalizmu.“
Ako budućnost pripada socijalizmu, sa-
dašnjost pripada nacionalizmu. To je sa-
svim prirodni tok stvari : prvo porodica,
pa zadruga, pa pleme, pa narod, pa onda
čovečanstvo. Tako je postalo čovečanstvo ;
tim redom ima i ga se razvija i oslobađa
od fizičkog i od duševnog ropstva. Široke
ideje koje će zavladati budućnošću ne
protive se ljubavi. prema otadžbini. Ako
ja treba da volim i tuđu majkuto nikako
ne znači da ne trebam da volim svoju
majku. Veliki francuski pesnik Lamartin
je kazao: ,Volim sebe, volim svoju po-

rodicu više nego sebe, volim svoju otadž- |

binu više nego svoju porodicu. i volim
čovečanstvo više nego svoju otadžbinu.“
To je plemenito i lepo. To je ideal bu-
dućega društva. On je na žalost još da-
leko od nas. Samo preko otadžbine mi
mu se možemo približiti. Ako nismo  slo-

bodni nacio
palGhaa nalno, zar smo sposobni da

ka da se zaštite životni interesi Jugoslavije.
tati- Mi ne očekujemo dobre rezultate od

Pvkaj pregovora sa Italijom, ali drugi

amo čovečanstvo ? Mi. Još PNE

= ičim ba “e ron smo m nova za

venska vlada stupe u pregovore za posti-
gnuće uzajamnog sporazuma na bazi po-
vlačenja svih dosadašnjih predloga. Ako
pak ovaj pokušaj propadne, prvi mini-
stri Francije i Britanije složni su u mišlje-
nju da Sjedinjene Države, Velika Brita-

nički da prouče pitanje kako bi uspjeli
naći konkretne predloge.

Wilsonov veto je uspio. Ultimatum je
povučen. Londonski ugovor je pokopan.

Uzalud nas talijanske novine uvjera-
vaju da Italiji još uvijek Londonski pakt
stoji na dispoziciji. Francija i Britanija, koje
su, nakon apstinencije Amerike od mirov-

nih konferencija, ostale na talijansku stra-

nu, sada kad je ponovno uspostavljena
veza sa Amerikom, idu ususret Wilsonu
i prihvaćaju u principu njegov predlog da
sebi omoguće častan uzmak i da osiguraju

naklonost Amerike za sve buduće even-

tualnosti. Italija je prerano triumfovala
nad nami — ai naši su ,defetiste“ pre-
brzo trubili ,retiradu“.

U faktu da je Amerika zbog nas istu-
pila onako oštro i kategorički protiv  Ita-
lije u prvom redu, a onda i protiv svih
svojih saveznika, leži za nas garancija da
se jadransko pitanje neće riješiti  dile-
tantskom lakomišljenošću nego da će se,
makar i kompomisnim putem, naći načina

dio dileme Lloyd George-a i Millerand-a,
naime da će Sjedinjene Države, Velika
Britanija i Francuska (bez italije!) još
jednom zajednički da prouče pitanje kako
bi uspjeli naći konkretne predloge, jamči

nam da Italija u ovom sporu neće biti

ujedno i interesovana strahka i sudija.
Ne varamo li se da je Wilson nepokoleb-
ljiv u svom mišljenju da je veza Rijeke
S Italijom potpuno neostvariva, onda mi
možemo da očekujemo pouzdano da ćemo
spasiti jedan dio Istre, kvarnersku obalu,
i sve otoke osim Lošinja, Visa i Pelagruže

okoji su još u pitanju, Ni to riješenje ne

odgovara etnografskom principu, dakle
ne počiva na pravu ni pravdi, ali će nam
bar omogućiti da se slobodno razvijamo
i“ spremimo za momenat kad ćemo od

NEZAVISAN OBNOVNI GLASNIK

Dubrovnik, G marta 1920.

SUBOTE

pps oto

PRE BTPLATA :

ČETVRT GODINE l4 K
MESEČNO +... 5K

M PO POSEB. CENIKU.

2
=

| Broj 16.

Italije tražiti natrag ono što je u ovim
teškim. danima, iskorišćavajući našu nutar-

nju i vanjsku krizu, nejunački i ne po-

ga ugrabila.

.»

Težište jadranskog problema

nija i Francuska freba još jednom  zajed-

IH.

Diplomacija ne poznaje skrupola, ina-
če ne bi bila diplomacija. U radu za do-
movinu ne treba birati sredstva, svako je
dobro ma koje vrsti bilo. Ovo bi bio makja-
velizam, samo što je on postojao i prije Mac-
chiavelli-a. Pri rješavanju jadransk. proble-
ma u pozadini se nalazi i krije ovo načelo.

Kazasmo, da ni Francuskoj ni Engle-
skoj ne ide u račun da se provede lon-
donski pakt. Ako su ga onda od nužde

potpisale, sada im je od nužde da do nje-

ga ne dođe, jer bi im Italija, iz položaja
u koji bi ju namjestilo izvršenje london-
skog pakta, samo smetala i stajala na pu-
tu njihovih interesa prama Istoku. Da bi
na koji način makli Italiju iz tog budućeg
i po njih nezgodnog položaja, one moraju
da nešto urade. Hoće li same da dođu sa
njome u konflikt ? To bi i trebalo a i mo-
ralo da dođe, ali one traže drugi komod-

niji put i način. Zašto da se one svađaju

i dolaze u konflikt sa Italijom, kad im to
neko drugi može da izvrši a da se one ni
ne maknu. I Engleska i Francuska znaju
vrlo dobro, da naša država niti snuje ni-
ti može da pristane na izvršenje samou-
bojstva prepuštajući primjenu londonskog
pakta. Znaju vrlo dobro da nasilno nameća-
nje tog pakta mora neminovno da izazove
konflikt između nas i italije. I sigurno je, da
je njima više u racunu da se mi krvarimo sa
Italijom,
dolazi, kad će konačni rezultat ipak biti
taj, da će Italija morati da prikrati svoje
halapljive ruke. I Engleska i Francuska
imaju dosta povjerenja u našu otpornu
snagu kada se nalazimo u borbi za oču-
vanje onoga što je eminentno naše. Iz tog
saznanja one vjeruju, da će Italija pred
našom otpornom snagom morati da ustuk-
ne, a sigurno vode računa i o unutraš-
njim prilikama u Italiji, koje bi nastale ne-
tom do takovog konflikta dođe. A da će
do tog konflikta doći, jamči im pretjerana

ogađaji znali sve. sakupiti u

nego li da do toga između njih

halapljivost Italije poduprta sa memoran-

dumima, koji se nama šalju, potpisani sa

strane te iste Francuske i Engleske, koji-

ma Italija smeta. I tako je nama suđeno,

da braneći sebe i svoje vadimo istovre- |

meno kestenje za drugoga.

Sigurno, da Engleska i Francuska vo-
de računa i o tome, kako će se držati, a-
ko u ovom budućem konfliktu bude ne-
uspjeha sa naše strane. Tada će i one bi-
ti prisiljene, da se zbog svojih interesa,
zamjere Italiji i da se potpuno uhvate pod

ruku sa Amerikom, koja se onako odluč-

no nalazi na strani našeg prava.
S ovim smo dosta jasno, prama na-
šem shvatanju, pokazali, gdje je glavna

težina i čvor jadranskog problema, pa je

onda i shvatljivo zašto se sa ovim pita-
njem, koje je moralo i moglo da bude
davno riješeno, ovoliko razvlači. Naši pa-
tres patriae trebali bi da o ovome vode
računa, da ne pođemo nepripravni u su-
sret događajima, koje nam bliza buduć-
nost sigurao donosi. U ovome nije samo
red da vode brigu jedino vojnički krugo-
vi, jer je opasnost svima jednaka. Vrije-
me je, kad treba da prekinemo sa našom

slogu i snošljivost. Čemu da uvijek s po-
nosom ističemo kako su nas nenadani do-

tea u_

grade koje su nas dijelile ? Zašto ne bi
jednom mogli jednako s ponosom da ista-
Knemo, kako smo bili toliki patriote, da
smo znali složni i pripravni da izađemo
događajima u susret ? Narodnu masu tre-
ba pripravljati otvoreno i iskreno na ono

što mora da dođe. Veliki je grijeh držati ju

> POJEDINI BROJ 1 KRUNU | —
(| IZLAZI SVAKE

Pod LULE

unutrašnjom partizanskom borbom, već |
moramo da se saberemo i pripravljamo |
za ono djelo koje od nas traži bezuslovnu

jedno kolo i
kako su pretrgli sve naše unutarnje pre-.

daleko od prave istine, podižuć joj jednog:

dana duh s raznim telegramima, a drugi
dan bacajuć je u zdvojnost. S time se sga-
mo u narodu zatire povjerenje u one,
kojima on vjeruje i u čije je ruke pre-
dao svoju sudbinu. Pripravimo sebe i na-
rod da budemo kadri potpuno dograditi i
sačuvati svoj dom, svoju državu i bit će
nam mjesta dovoljno svima. D.

Šaljite pretplatu za ,RAD“.

živeli kao ujedinjena, srećna nacija. Još
mi imamo u svojoj zemlji da (“vodimo
red i istinu, da se borimo protiv nepošte-
nja, gluposti i lenosti i protiv sebične
vrednoće gramzivih nevaljalaca. Jer mi
smo voleli sebe i svoju porodicu više nego
sebe, ali nismo voleli svoju  otadžbiju
više nego sebe i svoju porodicu. Oni mr-
tvi i ranjeni jesu, a mi živi i zdravi još
nismo, bar u velikoj većini nismo. Sad

je red na nas. I moje skromno mišljenje

je da nacionalista i socijalista ne treba
da se svađaju, jer oni rade na istom
poslu : jedan zida temelj, a drugi sprema
krov. Ne, to nije pravično rečeno : jedan
zida zidove, a drugi priprema krov, — a
temelj je sazidao onaj koga danas naziva-

mo konzervativcem. Sve dobro koje po-'

stoji u svetu to je nasleđe koje smo do-
bili od čovečanstva. Sve dobro koje imamo

u narodu'i državi nasledili smo od onih.

koji su pre nas radili, Uz dobro nasledil
smo i zlo. Budimo zahvalni za dobro i
starajmo se da nepravimo zlo. Zar jedan

sin iz naroda kome je otac ostavio malo.
zapuštenu njivu, zar on može reći da je
bolje da mu ništa nije ni ostavio ? Mesto
da se ljutimo i svađamo oko toga ko je
više zla pop: i da ledi mara prode

Ku

Pe _manopna REPUBLIKA HRVATSKA Pe keta

bacujemo, bolje ie da se postaramo da
oni koji će posle nas doći imaju što ma-
nje nama da prebace. Meni se čini da
svi čestiti i pametni ljudi idu istim putem.
Čujem da se govori o nekim partiskim

programima. Meni izgleda da ni najbolji

programi ne mogu dosta učiniti doklegod
rđav ili sumljiv čovek iz vaše i moje par-

tije bude vama i meni vredeo više od

poštenog čoveka iz protivničke partije.
Vele da i program boljševika nije
nečovečan, već naprotiv idealan. Pa šta
su načinili sa tim programom ? Nepravda
se ne leči nasiljem i Zzverstvima. Kap
otrova može. ponekad da bude lek ;
leka može da otruje organizam. Negde
sam čitala da odgajivači voća kad hoće
da dobiju rano zrele trešnje otkopavaju

oko stabla okrugao šanac, naspu u njega
negašena kreča, natrpaju zemljom i zaliju

,vodom. Vele da voćka vrlo dugo donese
krupne rumene trešnje, ali drvo mora
uskoro da ugine. Tako su i u Rusiji hteli
da na veštački način: izazovu sazrevanje
plodova: slobode i kulture. To su hteli do-
bronamerni, ali  neuskusni, ljudi. Neva-
ljalei kojih svuda ima mnogo i koji gledaju
samo ličnu korist i osvetu hteli su “da

 oberu rušeno voće. b da iz korena unište

nov IKI saa

suviše |

veliko rusko stablo. — Ako  poubijamo
zlikovce u svojoj okolini — šta smo učinili?
Ali ako! vaspitamo decu tih zlikovaca da
budu čestiti ljudi, onda smo sve učinili i
za čovečanstvo i za sebe i za otadžbinu.
Jer otadžbina je majka koja voli da su

joj sva deca srećna. Nisu to valjani pro-
grami što u svem nedostaju nego valjani

ljudi.

Oprostite, zosnbao, nije mi bila na- d

mera da zagazim u politiku; namera mi

je bila samo da kažem da ne treba više |

da se svađamo. Svađa i sukoba ima mno-
go na svetu; nerazumevanja i svađa bilo
je mnogo i u našem narodu. Nečega dru-
goga nema dosta : ljubavi, na žalost, nema
dosta ni u našem troimenom ujedinjenom
narodu. Pored najuzvišenijih primera po-

žrtvovanja i duševne veličine, namnožila |

se: čitava jedna klasa gramzivaca, sebič

kavci hoće da opuste ovu suviše napa« |

ćenu zemlju, koji kao lupeži u našoj |
zemlji hleb jedu, a o glavi joj rade. dne da

bičnjaka šnite novim pokoljenima | pi

više ljude nego novac — vi ste ea
dužnost ispunili, Ž

\

Paadrdi ka

njaka i zlikovaca koji kao parcovi i ska 4

menitih građana koji će voleti i e ra
m