“UPRAVA I UREDNIŠTV O
 napučna pom, Kovačka ulica br. 332.
DUBROVNIK. 2

o.

2

raža in Paola
m mia naslućivanja i i najsuptilniju intuiciju

gasa u tome imenu. Vidov dan znači
putni križ. jedne nacije, ali put k Istini
i Svjetlosti u bolu i pregaranju : znači
 nesvijesni program jednoga. naroda, 0-
E dregjena za velike zadaće. ,Privoljenje
carstvu nebeskome“ cara Lazara u tan-
Eme istovjetno s ruskim mističnim
traženjem Pravde i Božanstva. Naš,
slijepac guslar, , Gorski Vijenac“, Tol-

nacija su istih duhovnih energija, ko-

s

jim će Slovenstvo rasvjetljivati putove
3 Čov ječanstva, što vode K Duhu,

Eda s svoga | imperijalističkog gokasea
omii jos sve to moći da pućnosimo.
je morao da uzmakne pred bjesomučnom
_hajkom nacionalista, koji su za sobom po-
vukli i crne čete talijanske pučke stranke,
ai sam papa, koji je toliko pričao za
svjetskoga rata o svojoj miroljubivoj'neu-
 tralnosti, diže na blagoslov svoju desnicu
nad glavama suluđdog Rapagnette, Milla i
S Garibaldija.
= Interesantno je, da državni organizmi
S u stadiju raspadanja pokazuju iste simp-
tome kao iljudski organizmi u posljednjim
časovima : i ovi zapadaju u grozničavo
 bunilo, doži vljujući u posljednjim napori-

ma fantazije najnevjerojatnija privigjenja.

Ista ona  bezglavost i isto ludilo, što

L čstite duše projecirala je jugoslovenska

o

bilo zahvatilo Austrija pred njenim S.

dom, vidimo sada i u“ “Italiji. Dok je sva-
kome bilo očito skoro rasulo Austro - . Ugar-

oske Monarhije, a samo ne. njenim držav.

Ne aj- :

ke

stoji, Dostojevski i Mereškovskij, ema- |

je:

o neizbježive revolucije, dok, po D' Annuu-. :

.delegate u Rim.

- Quijota.

Željo svo a oDosadevin jesnika :
đe se svakome nameće pilanje: koliko ćemo ob sE "Si B pie

NI ti

ZRIGIMA, Madžari i Nijemet | zanašali Su se.
najmegalomanskijim osnovama,
megju sobom pokrajine . A narodnost. 10.3
isto vidimo i kod našega susjeda. Dok se

dijeleći

cijela Italija trese pod prvim udarcima

zijevim izjavama, »najslavnija vojska u
Evropi“ u paničkom. strahu bježi pred ša--

čicom. Arbanasa, Giolitti prkosno izjavlju, <,

da mu ni na um ne pada evakuacija oku:
piranih. područja, službeno priznaje D' E
nunzijeve pustolovine i gordo poziva naše.

za

Nekada divni talijanski genij džina 2
ljuje u D' Annunzijevim harlekinadama.
zadn'e pokušaje i zadnja naprezanja: svo

jih energija na umoru. Ariosto i Cervan-

tes o zeko su ovakove tragikomične
figure, kojima je usud dosudio da budu |
raprezentanti svijeta, što zalazi. Kao. o
se svirepa sudbina hoće da našali, postav z
ljajući na ruševinama jednoga pokoljenja
ili jedne rase bijedni i smiješni lik. Don

xa

Italija, zaražena ludilom D'? Ahpusoi
jevim, kao da je usplamtjela morboznoi

ka
BE
(fipa

E e ze, gissi Bo dondo? S ao Ž se s;
Ti cogliero come un pomo,
ti spremero alla mia sete,

alla mia sete perenne.“

Ali nam je povijest odveć jasno po-
kazala, kako treba da shvatimo slične po-
jave — i mi smo mirni. Mi imamo_ toliko
samopouzdanja, u nama je uvjerenje u
historijsku zadaću naše nacije i cjelokup-
nog Slovenstva tako jako, da nas nimalo
ne uznemiruje lugjačka papirnata kruna na
D? Annunzijevoj glavi. Toliko svježih  so-
kova, toliko duhovnog blaga, toliko živo-
tvornih klica konstatujemo u duši naše
rase, da smo stalni svijetlih i velikih pu-
teva, koji su nam odregjeni, i misije, što

suita odi ragja se nova i pomlagjena
Velika Rusija, koja će okupiti oko sebe:
-&stale slovenske države te u novom  svi-

okovi dočeci,

. \eiu Duha i Pravde, što se diže nad ru-

: as starih nasilja i nepravda, Slo-
veunstvu će pripasti bez sumnje jedna
: jaču najprvim ulogama. Odoljeli smo i
“silnom germanstvu, pa kako da nas uz-
: nemire

posljednji  imperijalistički trzaji
* jedne rase u raspadanju ! Dogodilo se, što
se dogodilo, mi smo nepokolebivi i mirni,
jer se budućnost, koju nam je Providnost
odredila, jasno i stalno ocrtava pred na-
šim očima.

. Seal io Waison u Jugoslaviji

A (Beograd)
Treća je sedmica što boravi megju

nama poznati i dragi prijatelj naše naro-

ane borbe g. Seaton Watson (Scotus Via-
tor). Bio je u Zagrebu, u Ljubljani i sada
je u Beogradu.

Došao je megju nas sa namjerom da
upozna naše prilike, naše misli i osjećaje

poslije oslobogjenja i ujedinjenja, pak je

naročito želio da mu se ne prirede nika-
buduć da želi mirno razgo-
varati sa što većim brojem ljudi iz svih

mot mogućih grupa. Želio je da vidi s čime se
th oOvoj našoj

može ža puutuićnost računati“
novotvorbi, u ovoj našoj novoj državi, ko-

ju je ion u prošlosti pomagao ostvariti u

toliko velikoj mjeri.
Ali baš za to, jer je on toliko učinio
za našu stvar prije rata, a pogotovo za

ovrijeme rata, jer je on jedan od zaosnivača

Jugoslavije, nije se mogao da od vidnijih
i bučnijih dočeka i manifestacija suzdrži
Zagreb, grad, u koji je najprije došao. Bilo
je dosta koncerata i svečanosti (naročito
pak svečanost promocije na začasnoga
doktora filozofije) ali je ipak i prije sve-
ga bilo vrlo mnogo informativnih razgo-
vora i čini se, da je g. Seeton Watson ste-
kao uvjerenje da je potpuno neosnovana

više manje čisto stranačke, taktičke, opor-

orivao Slovence i da je sukrivac Wilsono-
ve linije koja žrtvuje toliki broj primor-

POJEDINI BROJ 2 KRUNE |
IZLAZI PVAKH SUBOTE

— a :
ČETVRT GODINE 20 K 2
|  MESEČNO. SBK > — I
OGLASI Po. POSEB. CENIKU.

IJE

Broji 32.

“ Bojazan, ili objeda, da bi u Hrvatskoj i u
Zagrebu bilo ikakovih ozbiljnih i opasnih
tendencija ili namjera koje bi išle istinski
za razbijanjem ove naše države. On je, čini

se, dobiočak i tu impresiju, da nema skoro -

nikoga, pa ni megju razglašenim nezado- 2
voljnicima, koji bi bio odlučno i dosljedno o
za pravi federalizam, da su malne svi za jee
to, da se naše državno jedinstvo očuva, a
narodno jedinstvo izgradjuje da i su razlike

tunističke, da nisu toliko bitne i duboke
da se ne bi mogle prebroditi. Ovo je je-
dan utješliivi i pozitivni rezultat ove nje- =
gove ankete. A ne treba ni govoriti o tom,
da su gdjekoji Seatonu Watsonu kao sta-
rom prijatelju, koji nas poznaje skoro i
bolje nego mi sami, istresli svoje pune
torbe ne samo misli i stanovišta nego i

žalba i rekriminacija megjusobnih. Nu on

je i u takovim slučajevima djelovao umi-

rujući i tumačeći prema onoj: ,tko sve ra- 2
zumije sve i prašta.“ U Ljubljani se je Wat- 2
son zadržao kraće vrijeme, nu dospio je a2
govoriti sa dovoljno ljudi raznih tabora, ze
da sebi stvori prilično vjernu sliku priliku Ste
i raspoloženja u Sloveniji. Slovenci su i- =
mali jednu predrasudu o njemu: da je on
prijatelj Srbo-Hrvata, ali da je odnemari-

skih Slovenaca. Slovenci i Watson su se 4
u Ljubljan+ najposlije upoznali i objesni
i sad su, kako izgleda, obje strane i posvas
anna i razišle su se kao dobri prijaton? fi
lji. Watsonu, kao pozitivisti, naročito se :
je svidio realizam, praktičnost i smisao
reda u Sloveniji i palo. mu je oči da su
to ljudi koji jasno i tačno znadu šta hoće.

Sada je Watson u Beogradu. Izvjesna
revolverska štampa u provinciji, a dijelom
i u Beogradu, otvoreno ga je napala, na-
činom nepristojnim prema stranom gostu,
i ako je taj isti Watson i poslije baikan-
skih ratova i za cijelog ovog rata baš Sr-
biji i srpskom imenu i konkretno srpskom
vojniku i seljaku učinu izravno više re-
klame, donio više koristi i pomoći nego

S
<a o omg

Malo više ponosa!

“Ba -  Dičiti se možeš njime :
nea si Njim carevi carevahu,

im kraljevi kraljevalu !

Preradović.

našem,
srpsko -

Mos a dDisnti “članak 0
Kor hrvatskom ili srpskom,

hrvatskom ili o slovinskom jeziku. I ne-

 hotice lebdi mi pred očima ozbiljan, do-
 stojanstven stav neumrlog Prerada, i k6
oda ga čujem gdje. zanosno kazuje svoje
dvije pjesme: »Rodu o jeziku“ i

dođe. do triju ispisanih stihova, koje kaza

oso: o o jezdeći, e isiledžijama Turcima
: »more I“ bre 1“.  dogrmljivahu. I

m u stihovi ad tre silnu

gromornim glasom, ali i s dubokom tu-
gom za slavnim i sjajnim vremenima na-
jajeta vladari, osvetnika i. junaka,

»Jezik.
roda moga“. Pored velike radosti i silna

ganuća, što mu ispunjaju rođoljubnu: dušu,
o. preli 1 u pomenute pjesme, vidim i

nom Jadranu.

vala prevlast Austrijanaca i Madžara, koji

se bijahu razbahatili šireći svoju oporu
riječ po našem slovinskom jugu i sunča-
Ali: ,Svaka sila za vre-
mena !“ I Bogu hvala, i mučenicima i ju-
nacima srbijanskim i jugoslovenskim hvala
i slava, koji nam izvojevaše slobodu i na-
šem milom jeziku vratiše potamjeli sjaj,
te se ori i u kraljevoj polači i u zbijenoj
potleušici najzabitnijeg seoca naše postra-
ne Jugoslavije.
Njim kraljevi kraljevahu,
Il sad kralji njim kraljuju !
Ugodna li i uzvišena čuvstva! Od
slovenske Soče do srpskog Vardara —
širi se naš jezik: mek i umiljat, a opet
jak, ka&pak i gromovit. ,Das ist eine Hel-

densprache !“ reče jednom odrešit, ali kul-
turan Nijemac, pošto je pomno i ugodno
saslušao lijep razgovor po jednog Srbijan-

ca, Hercegovca i Hrvaćanina. I odista je
lijep i junačan naš jezik : i blag i drag,
ljubak i sladak, pa opet opun, moćan,

snažan i silan, ali nikada niti pretjerano
sladunjav - ni bolećiv niti odvratno tvrd,

surov ni opor. On ima finih, prijatnih pri-
jelaza od glaska povjetarca i ptičjeg evr-
kuta, do fijuka vjetra i huke vihora, a
opet ovo sve, u nekim granicama eurit-
mije, skladne ljepote i snage. Ta poznato

je, da hrvatski ili srpski jezik pripada
i među najljepše jezike, te uprav s njegove

piše:
bude govorenje vaše, kao potočić, koji |
teče hladan. bistar i lagan, i razveseljuje

ljepote i dragocjene riznice naših narod-
nih pjesama i priča, nije se čuditi, što ga,

u svoje vrijeme, Ceh Jireček bijaše pre-

poručio svim Slovjenima, da ga izaberu
i proglase općim, sveslovjenskim saobra-
ćajnim ili sporazumnim jezikom. A_i mi
imamo — višemanje — svi Srbi i Hrvati

svijest o tome, da nam je materinski jezik
lijep. A ovo možemo i smijemo, s pono-

som, istaknuti, kad nerijetki ostali Slovje-

ni, a i neki tuđinci, hvale milinu i snagu.
našega jezika. | jedan učeni Talijan, koji

bijaše proputovao Hrvatsku, u svojoj pu-
topisnoj knjižici piše: ,La lingua croata
s adatta mirabilmente al canto e alla mu-
sica.“

da je naš (i njegov!) materinski jezik
»nitar i pun, jak i tih, mlad jošter, ali
silne mladosti i vječne“ it. d.;
»ali valja da čisto i skoro (t.j. brzo)

uši, usta, oči, uda i misli“. Mogaolbih i na-

dalje da navodim pohvalne izjave mnogih.
o ljepoti srpskohrvatskog jezika, kojim.

gOVOori i naš uzvišeni kralj. Petar i dični
kraljević Aleksandar, koji upravo ovijeh
dana po Herceg - Bosni svakoga i svako
njega ljubezno susreće. te: jedan drugomu,
onako iz duše: pravo, zdravo srpski ili

hrvatski zbori i tvori. Našim jezikom sada

i bez prijeke potrebe, služe. Osim brojnih

A slavni N. Tommaseo, ponos i tuga
naše Dalmacije, u ,Iskrici“ XXXI. kaže,

| ještenih Bunjevaca. Eto, s ovijeh žalosnih
zatim -

Vojvodini) ima bahatih i bezobraznih Mad-

će širom i diljem naše otadžbine da seo-
ski učo svojoj djeci priča priče iz nedavne
prošlosti te joj iznosi porođajne bolove
naše mlade Jugoslavije otvarajući vidike
u svijetlu budućnost. Pa ipak, premda je
sad naš jezik zavladao kao suveren go-
spodar te je kraljski, državni, službeni,
uredovni, gospodski i pučki govor, on
ipak, nažalost, nije sasvim istisnuo ostale <
jezike, kojima se, nerijetko, i naši ljudi,

Nijemaca, Madžara i Talijana, koji još.
preziru naš jezik, ima, nažalost, nemalo
Dalmatinaca, koji, i gdje. i kad 1 s kim ne
treba, talijanski govore. Tako isto po Hr--
vatskoj i osobito u Zagrebu čuti je nje
mački, a po Vojvodini i madžarski, i od_
naših ljudi, osobito od nacionalno neosvi-

činjenica, hoću da kažem, da još mnogim —
Hrvatima i Srbima treba nacionalnog po- = —

nosa, barem sada, kad smo svoji na svo- Kes.
me i kad još u našoj državi (osobito u «<

žara, koji, i ako (neki) znadu naš jezik, < —
kad im naš čovjek stane naški govoriti,
drznu se te im odbruse, da ne umiju
»lajati “ Oni da nam se ovako, dandanas ie
rugaju, da nam zapredaju : na našem zem- ———
ljištu! Kraj ovijeh pojava značilo bi imati, Bo
odista, premalo ili nimalo obraza i po-
nosa, kad 1 ne bismo. svi čvrsto. odlučili da Ee