“UPRAVA I UREDNIŠTV O napučna pom, Kovačka ulica br. 332. DUBROVNIK. 2 o. 2 raža in Paola m mia naslućivanja i i najsuptilniju intuiciju gasa u tome imenu. Vidov dan znači putni križ. jedne nacije, ali put k Istini i Svjetlosti u bolu i pregaranju : znači nesvijesni program jednoga. naroda, 0- E dregjena za velike zadaće. ,Privoljenje carstvu nebeskome“ cara Lazara u tan- Eme istovjetno s ruskim mističnim traženjem Pravde i Božanstva. Naš, slijepac guslar, , Gorski Vijenac“, Tol- nacija su istih duhovnih energija, ko- s jim će Slovenstvo rasvjetljivati putove 3 Čov ječanstva, što vode K Duhu, Eda s svoga | imperijalističkog gokasea omii jos sve to moći da pućnosimo. je morao da uzmakne pred bjesomučnom _hajkom nacionalista, koji su za sobom po- vukli i crne čete talijanske pučke stranke, ai sam papa, koji je toliko pričao za svjetskoga rata o svojoj miroljubivoj'neu- tralnosti, diže na blagoslov svoju desnicu nad glavama suluđdog Rapagnette, Milla i S Garibaldija. = Interesantno je, da državni organizmi S u stadiju raspadanja pokazuju iste simp- tome kao iljudski organizmi u posljednjim časovima : i ovi zapadaju u grozničavo bunilo, doži vljujući u posljednjim napori- ma fantazije najnevjerojatnija privigjenja. Ista ona bezglavost i isto ludilo, što L čstite duše projecirala je jugoslovenska o bilo zahvatilo Austrija pred njenim S. dom, vidimo sada i u“ “Italiji. Dok je sva- kome bilo očito skoro rasulo Austro - . Ugar- oske Monarhije, a samo ne. njenim držav. Ne aj- : ke stoji, Dostojevski i Mereškovskij, ema- | je: o neizbježive revolucije, dok, po D' Annuu-. : .delegate u Rim. - Quijota. Željo svo a oDosadevin jesnika : đe se svakome nameće pilanje: koliko ćemo ob sE "Si B pie NI ti ZRIGIMA, Madžari i Nijemet | zanašali Su se. najmegalomanskijim osnovama, megju sobom pokrajine . A narodnost. 10.3 isto vidimo i kod našega susjeda. Dok se dijeleći cijela Italija trese pod prvim udarcima zijevim izjavama, »najslavnija vojska u Evropi“ u paničkom. strahu bježi pred ša-- čicom. Arbanasa, Giolitti prkosno izjavlju, <, da mu ni na um ne pada evakuacija oku: piranih. područja, službeno priznaje D' E nunzijeve pustolovine i gordo poziva naše. za Nekada divni talijanski genij džina 2 ljuje u D' Annunzijevim harlekinadama. zadn'e pokušaje i zadnja naprezanja: svo jih energija na umoru. Ariosto i Cervan- tes o zeko su ovakove tragikomične figure, kojima je usud dosudio da budu | raprezentanti svijeta, što zalazi. Kao. o se svirepa sudbina hoće da našali, postav z ljajući na ruševinama jednoga pokoljenja ili jedne rase bijedni i smiješni lik. Don xa Italija, zaražena ludilom D'? Ahpusoi jevim, kao da je usplamtjela morboznoi ka BE (fipa E e ze, gissi Bo dondo? S ao Ž se s; Ti cogliero come un pomo, ti spremero alla mia sete, alla mia sete perenne.“ Ali nam je povijest odveć jasno po- kazala, kako treba da shvatimo slične po- jave — i mi smo mirni. Mi imamo_ toliko samopouzdanja, u nama je uvjerenje u historijsku zadaću naše nacije i cjelokup- nog Slovenstva tako jako, da nas nimalo ne uznemiruje lugjačka papirnata kruna na D? Annunzijevoj glavi. Toliko svježih so- kova, toliko duhovnog blaga, toliko živo- tvornih klica konstatujemo u duši naše rase, da smo stalni svijetlih i velikih pu- teva, koji su nam odregjeni, i misije, što suita odi ragja se nova i pomlagjena Velika Rusija, koja će okupiti oko sebe: -&stale slovenske države te u novom svi- okovi dočeci, . \eiu Duha i Pravde, što se diže nad ru- : as starih nasilja i nepravda, Slo- veunstvu će pripasti bez sumnje jedna : jaču najprvim ulogama. Odoljeli smo i “silnom germanstvu, pa kako da nas uz- : nemire posljednji imperijalistički trzaji * jedne rase u raspadanju ! Dogodilo se, što se dogodilo, mi smo nepokolebivi i mirni, jer se budućnost, koju nam je Providnost odredila, jasno i stalno ocrtava pred na- šim očima. . Seal io Waison u Jugoslaviji A (Beograd) Treća je sedmica što boravi megju nama poznati i dragi prijatelj naše naro- ane borbe g. Seaton Watson (Scotus Via- tor). Bio je u Zagrebu, u Ljubljani i sada je u Beogradu. Došao je megju nas sa namjerom da upozna naše prilike, naše misli i osjećaje poslije oslobogjenja i ujedinjenja, pak je naročito želio da mu se ne prirede nika- buduć da želi mirno razgo- varati sa što većim brojem ljudi iz svih mot mogućih grupa. Želio je da vidi s čime se th oOvoj našoj može ža puutuićnost računati“ novotvorbi, u ovoj našoj novoj državi, ko- ju je ion u prošlosti pomagao ostvariti u toliko velikoj mjeri. Ali baš za to, jer je on toliko učinio za našu stvar prije rata, a pogotovo za ovrijeme rata, jer je on jedan od zaosnivača Jugoslavije, nije se mogao da od vidnijih i bučnijih dočeka i manifestacija suzdrži Zagreb, grad, u koji je najprije došao. Bilo je dosta koncerata i svečanosti (naročito pak svečanost promocije na začasnoga doktora filozofije) ali je ipak i prije sve- ga bilo vrlo mnogo informativnih razgo- vora i čini se, da je g. Seeton Watson ste- kao uvjerenje da je potpuno neosnovana više manje čisto stranačke, taktičke, opor- orivao Slovence i da je sukrivac Wilsono- ve linije koja žrtvuje toliki broj primor- POJEDINI BROJ 2 KRUNE | IZLAZI PVAKH SUBOTE — a : ČETVRT GODINE 20 K 2 | MESEČNO. SBK > — I OGLASI Po. POSEB. CENIKU. IJE Broji 32. “ Bojazan, ili objeda, da bi u Hrvatskoj i u Zagrebu bilo ikakovih ozbiljnih i opasnih tendencija ili namjera koje bi išle istinski za razbijanjem ove naše države. On je, čini se, dobiočak i tu impresiju, da nema skoro - nikoga, pa ni megju razglašenim nezado- 2 voljnicima, koji bi bio odlučno i dosljedno o za pravi federalizam, da su malne svi za jee to, da se naše državno jedinstvo očuva, a narodno jedinstvo izgradjuje da i su razlike tunističke, da nisu toliko bitne i duboke da se ne bi mogle prebroditi. Ovo je je- dan utješliivi i pozitivni rezultat ove nje- = gove ankete. A ne treba ni govoriti o tom, da su gdjekoji Seatonu Watsonu kao sta- rom prijatelju, koji nas poznaje skoro i bolje nego mi sami, istresli svoje pune torbe ne samo misli i stanovišta nego i žalba i rekriminacija megjusobnih. Nu on je i u takovim slučajevima djelovao umi- rujući i tumačeći prema onoj: ,tko sve ra- 2 zumije sve i prašta.“ U Ljubljani se je Wat- 2 son zadržao kraće vrijeme, nu dospio je a2 govoriti sa dovoljno ljudi raznih tabora, ze da sebi stvori prilično vjernu sliku priliku Ste i raspoloženja u Sloveniji. Slovenci su i- = mali jednu predrasudu o njemu: da je on prijatelj Srbo-Hrvata, ali da je odnemari- skih Slovenaca. Slovenci i Watson su se 4 u Ljubljan+ najposlije upoznali i objesni i sad su, kako izgleda, obje strane i posvas anna i razišle su se kao dobri prijaton? fi lji. Watsonu, kao pozitivisti, naročito se : je svidio realizam, praktičnost i smisao reda u Sloveniji i palo. mu je oči da su to ljudi koji jasno i tačno znadu šta hoće. Sada je Watson u Beogradu. Izvjesna revolverska štampa u provinciji, a dijelom i u Beogradu, otvoreno ga je napala, na- činom nepristojnim prema stranom gostu, i ako je taj isti Watson i poslije baikan- skih ratova i za cijelog ovog rata baš Sr- biji i srpskom imenu i konkretno srpskom vojniku i seljaku učinu izravno više re- klame, donio više koristi i pomoći nego S <a o omg Malo više ponosa! “Ba - Dičiti se možeš njime : nea si Njim carevi carevahu, im kraljevi kraljevalu ! Preradović. našem, srpsko - Mos a dDisnti “članak 0 Kor hrvatskom ili srpskom, hrvatskom ili o slovinskom jeziku. I ne- hotice lebdi mi pred očima ozbiljan, do- stojanstven stav neumrlog Prerada, i k6 oda ga čujem gdje. zanosno kazuje svoje dvije pjesme: »Rodu o jeziku“ i dođe. do triju ispisanih stihova, koje kaza oso: o o jezdeći, e isiledžijama Turcima : »more I“ bre 1“. dogrmljivahu. I m u stihovi ad tre silnu gromornim glasom, ali i s dubokom tu- gom za slavnim i sjajnim vremenima na- jajeta vladari, osvetnika i. junaka, »Jezik. roda moga“. Pored velike radosti i silna ganuća, što mu ispunjaju rođoljubnu: dušu, o. preli 1 u pomenute pjesme, vidim i nom Jadranu. vala prevlast Austrijanaca i Madžara, koji se bijahu razbahatili šireći svoju oporu riječ po našem slovinskom jugu i sunča- Ali: ,Svaka sila za vre- mena !“ I Bogu hvala, i mučenicima i ju- nacima srbijanskim i jugoslovenskim hvala i slava, koji nam izvojevaše slobodu i na- šem milom jeziku vratiše potamjeli sjaj, te se ori i u kraljevoj polači i u zbijenoj potleušici najzabitnijeg seoca naše postra- ne Jugoslavije. Njim kraljevi kraljevahu, Il sad kralji njim kraljuju ! Ugodna li i uzvišena čuvstva! Od slovenske Soče do srpskog Vardara — širi se naš jezik: mek i umiljat, a opet jak, ka&pak i gromovit. ,Das ist eine Hel- densprache !“ reče jednom odrešit, ali kul- turan Nijemac, pošto je pomno i ugodno saslušao lijep razgovor po jednog Srbijan- ca, Hercegovca i Hrvaćanina. I odista je lijep i junačan naš jezik : i blag i drag, ljubak i sladak, pa opet opun, moćan, snažan i silan, ali nikada niti pretjerano sladunjav - ni bolećiv niti odvratno tvrd, surov ni opor. On ima finih, prijatnih pri- jelaza od glaska povjetarca i ptičjeg evr- kuta, do fijuka vjetra i huke vihora, a opet ovo sve, u nekim granicama eurit- mije, skladne ljepote i snage. Ta poznato je, da hrvatski ili srpski jezik pripada i među najljepše jezike, te uprav s njegove piše: bude govorenje vaše, kao potočić, koji | teče hladan. bistar i lagan, i razveseljuje ljepote i dragocjene riznice naših narod- nih pjesama i priča, nije se čuditi, što ga, u svoje vrijeme, Ceh Jireček bijaše pre- poručio svim Slovjenima, da ga izaberu i proglase općim, sveslovjenskim saobra- ćajnim ili sporazumnim jezikom. A_i mi imamo — višemanje — svi Srbi i Hrvati svijest o tome, da nam je materinski jezik lijep. A ovo možemo i smijemo, s pono- som, istaknuti, kad nerijetki ostali Slovje- ni, a i neki tuđinci, hvale milinu i snagu. našega jezika. | jedan učeni Talijan, koji bijaše proputovao Hrvatsku, u svojoj pu- topisnoj knjižici piše: ,La lingua croata s adatta mirabilmente al canto e alla mu- sica.“ da je naš (i njegov!) materinski jezik »nitar i pun, jak i tih, mlad jošter, ali silne mladosti i vječne“ it. d.; »ali valja da čisto i skoro (t.j. brzo) uši, usta, oči, uda i misli“. Mogaolbih i na- dalje da navodim pohvalne izjave mnogih. o ljepoti srpskohrvatskog jezika, kojim. gOVOori i naš uzvišeni kralj. Petar i dični kraljević Aleksandar, koji upravo ovijeh dana po Herceg - Bosni svakoga i svako njega ljubezno susreće. te: jedan drugomu, onako iz duše: pravo, zdravo srpski ili hrvatski zbori i tvori. Našim jezikom sada i bez prijeke potrebe, služe. Osim brojnih A slavni N. Tommaseo, ponos i tuga naše Dalmacije, u ,Iskrici“ XXXI. kaže, | ještenih Bunjevaca. Eto, s ovijeh žalosnih zatim - Vojvodini) ima bahatih i bezobraznih Mad- će širom i diljem naše otadžbine da seo- ski učo svojoj djeci priča priče iz nedavne prošlosti te joj iznosi porođajne bolove naše mlade Jugoslavije otvarajući vidike u svijetlu budućnost. Pa ipak, premda je sad naš jezik zavladao kao suveren go- spodar te je kraljski, državni, službeni, uredovni, gospodski i pučki govor, on ipak, nažalost, nije sasvim istisnuo ostale < jezike, kojima se, nerijetko, i naši ljudi, Nijemaca, Madžara i Talijana, koji još. preziru naš jezik, ima, nažalost, nemalo Dalmatinaca, koji, i gdje. i kad 1 s kim ne treba, talijanski govore. Tako isto po Hr-- vatskoj i osobito u Zagrebu čuti je nje mački, a po Vojvodini i madžarski, i od_ naših ljudi, osobito od nacionalno neosvi- činjenica, hoću da kažem, da još mnogim — Hrvatima i Srbima treba nacionalnog po- = — nosa, barem sada, kad smo svoji na svo- Kes. me i kad još u našoj državi (osobito u «< žara, koji, i ako (neki) znadu naš jezik, < — kad im naš čovjek stane naški govoriti, drznu se te im odbruse, da ne umiju »lajati “ Oni da nam se ovako, dandanas ie rugaju, da nam zapredaju : na našem zem- ——— ljištu! Kraj ovijeh pojava značilo bi imati, Bo odista, premalo ili nimalo obraza i po- nosa, kad 1 ne bismo. svi čvrsto. odlučili da Ee