: VLASNIK. IZDAVAČ: ODGOVORNI UREDNIK : DE LJUBO LEONTIĆ. \ —_————— —_——— FL UPRAVA 1 UREDNIŠTVO RADNIČKI DOM, Kovačka ulica br . 832. DUBROVNIK. -———_ . PI KJ : , j ] ME. x: N dA g . X # -.. Yf ta 4 4 X ke “ * Podr i cab: asd Ad i) “ i KE) ŠK A Dari Vrata Kr u RG NaKA y KAK KAK Pedi d da / dan ga 4 t e ika a X“ HOK ka 2? mu. ZA HI f hKN je sA ; 3 kia hn s PTDA. ug VK I ode BA A ua Va RG A RAŽ. s K.O KG Monk Lovasa opaski 2. Fe | DENA Ka > 4 ŠA) € d nara f Žž $ Sex ' Es NA i a j BRELA \ : AK Pred Ap AVA JE RA ESL i a4 "I ; ATK. Bo g! A! k , X ž wd oca DAH VEČ, PAN i oba JI d SIKoka AA A d Š Lise <A Paku Paoa : "a Pi : BII ea a ( Ako 1 a M masa . 3 Krvožedni Talijani Dosta je! Ustrpljenje naše je predugo k / stavljano na kušnju. Pokazali smo bespri- mjernu mirnoću. Kroz dvadeset mjeseci talijanski provokateri i izazivaju sukob, traže nasilno riješenje pitanja koje je za nasži- votno. Pokušali su sva sredstva, upotrije- bili su sva dopuštena i nedopuštena orugja ojoružja. Ograničili su nam slobodu kre- tanja da nas ekonomski ruiniraju i prisile na popuštanje, klevetali nas u inostranstvu da nam utuku kredit, mutili u zemlji da uzdrmaju temelje naše države, i.t.d. i.t.d. Mi smo sve to podnijeli mirno. Naši pred- stavnici nijesu izgubili hladnokrvnost ni u času kad su nas zavedeni Saveznici posta- vili pred ultimatum. Naše narodne mase očuvale su jedinstvenu disciplinu. Sva je naša zemlja sa najvećim povjerenjem sta- jala iza svojih delegata. I kad je Italija osjetila tu našu snagu u jednodušnosti či- 2 ave nacije jugoslovenske, naročito prili- J om posjete Regentove u Hrvatskoj i u SS Sloveniji, i kad je nemir talijanskih masa upozorio imperijalističku Italiju da je njena vještački produžena igra s nama postala prima popustili živci i njihovi ekspo- onenti na našem teritoriju krenuli su u našu svetinju, oskvrnuli su našu zastavu. obodne i nezavisne države. Paito im ne bješe dosta! Kad je naše ogragjanstvo s pravom protestovalo proti toj drskoj povrijedi, komandant ,Puglie“ lao je nalog da se otvori vatra... ne brinući 2 za nevine žrtve u mnogobrojnom mno- stvu. Ali, tu je ustrpljenju bio kraj. U le- - gitimnoj obrani svojih života i života gra- gjana koji su im povjereni, naši su žan- dari uzvratili oštrom paljbom. Komandant ,Puglie“ platio je provo- toga broda inspirisane, svojom glavom. = To neka je za Italiju ,memento“! Jer : tkada je jugoslovenski narod u svojoj vrlo opasnom, onda su talijanskim provo- To je prva povrijeda zastave naše slo- > kacije, koje su kroz dvadeset mjeseci s: Dubrovnik, 17. jula 1920. —_— moras name £. ovna raonma ona mo današnjoj otadžbini, svi su zulumčari plaćali svojom glavom nepravde nanesene našem narodu, i sve su države plaćale | svojim životom pokušaj da unište, Jugo- slovene. I Murat i Franz Ferdinand, i Vizant, i Turska _ i Bugarska, i Austro - Ugarska. Ne dirajte u nas! Naš će narod i dalje očuvati mir i sabranost, stojeći nepokolebljivo vjerno za svojim predstavnicima kod mirovnih pregovora, kao što će se krenuti sav kao jedan pozove li ga vrhovni komandant voj- ske u sveti rat za pogaženo pravo i ve- liku pravdu. Kad mi ne krećemo u tugje — ne dirajte u nas! Kažnjena Poljska Na velikoj proslavi prilikom dolaska polj- ske vojne misije u Chicago govorio je Pade- rewski o ciljevima Saveznika. Valjda ni jedan od živih besjednika nije ljepšom dikcijom istakao razliku izmegju Saveznika i Centralnih sila. Valjda ni jedna od broj- nih besjeda prosutih na banketima i u parlamentima nije bila bolja cjelina, i po dubini koncepcije:i po visini ekspresije. Činilo mi se u tom času da je izrazita glava poljskog prvaka ovjenčana oreolom besmrtnih . proroka. Al na kao da ugasnu sjaj! Paderewski, traže- ći ,poentu“, dodirnu Rusiju — i sruši se s pjedestala. Iz njegove nutrine provali ledeni mlaz, neprigušene — bratoubilačke mržnje i slabo skrivene čežnje za osve- tom. Onda Rusija već nije bila carska, onda je nekada silna Rusija bila već prignu- la glavu pod brestlitovskim jarmom. I nas, ostale prisutne Slovene, vrijegjalo je ovo triumfovanje nad oborenim ruskim džinom. Mi, Jugosloveni i Česi, stidili smo se pred Amerikancima zbog ovog neslovenskog i neljudskog postupka našeg ,brata“ Poljaka. Riječ Paderewskoga dozvala mi je u pa- met slike poljskih legija koje je mržnja na Ruse svrstala u redove njemačkih i au- jednom. strijskih armija. Uniformama tih istih legija obukla je slobodna poljska republika svoju Vojsku, .i udarila na iznemoglu Rusiju. Danas je ta poljska vojska na uzma- ku pred crvenom armadom nove Rusije, pred uvrijegjenim i razdraženim, probu- gjenim i preporogjenim ruskim orijašem. < Poljska prema Rusiji kao da je htjela da odigra onu “ulogu koju je Bugarska odigrala prema Srbiji. Poljska ,šljahta“, zadojena tugjinačkim duhom, povela je narod poljski krivim putem, da za račun zapadnog svijeta spriječi Rusiju u prova- Sjanju zavjetne slovenske misli, koju je u novo ruho obukla — Koljševička Rusija. I Bugarska tako, odričući se Slovenstva, tjela je da spriječi oslobogjenje i ujedi- njenje Jugoslovena, da bude, u ime bu- garskog ekskluzivizma, preprekom oživo- otvorenju velike jugoslovenske države na Balkanu. Bugarska je bila egzemplarno kažnje- na, ali tim primjerom se Poljska na svoju žalost nije znala da okoristi. Bugarski na- rod će vremenom valjda uvidjeti svoju fatalnu pogriješku i okajati svoje grijehe, da se povrati onda na staze kojima histo- orija vodi balkanske Slovene u sretniju Ai poljski će narod, nemi-. novno, kad se jednom oslobodi svog plem- budućnost. stva i njegovih megalomanskih težnja, ispa- “stati historičke grijehe bratoubilačkih impe- _ oso E POJEDINI BROJ 2 KRUNE IZLAZI SVAKE SUBOTE —_——_——— -———- PRETPLATA : \/ČETVRT GODINE 20 K- MESEČNO . . 8K OGLASI PO POSEB. CENIKU. al io Broj 35. rijalističkih ratova i povratiti se u granice svog plemena da saragjuje sa ostalim Sje- vernim Slovenima na obnovi slovenskog svijeta, na izgradnji novog društva, na stvaranju nove civilizacije i nove kulture. Zapad i zapadom opijeni Sloveni ni- jesu kadri da shvate atavističke nagone| Slovena sa Istoka. A mi, Sloveni na gugu, prekinuvši neposredne veze sa majkom Rusijom, teturali smo se bez orjentacije u tami političkog i kulturnog ropstva, ne znajući nikad da se prilagodimo t. zv. evropskom životu u zapadnoj atmosferi, a ne imajući mogućnosti ni snage da, na novom zemljištu, nastavimo sa gajenjem istočnih vrijednota koje je sa sobom poni- jela naša rasa u davnoj seobi naroda iz svoje slovenske kolijevke. Danas mi dobro osjećamo kako vjekovna iskustva, i ko- načno razočaranje nad zapadnim svijetom, podiže opet na površinu potisnute sloven- ske vrijednote i kako uspavane snage pro- diru iz bezdanih dubina naše slovenske rase. s Ovaj rat, koji je na jugoslovenskom zemljištu otpočeo eksplozijom revolte pro- tiv tirana, čini se da će tek onda zavr- šiti kad ,uvrijegjeni i poniženi“ očiste zemlju od tugjih i od domaćih ugnjetača, da stvore bolje uslove za mirniji i sret- niji život mučenika Eo jea u ovoj dolini BUZAČE HTV“ 5 osa ii S iogo no eve F Dubrovnik za integritet Dalmatia Velika skupština pod vedrim nebom — Predsjeda Dr. Pero Čingrija — o Govore: Dr. M. Mičić — prof. N. Bukvić — g. V. Fortunić — g. J. Pe- rović — g. B. Bubalo — dr. Lj. Leontić — Rezolucija — Demonstracije. Na glas o naumljenoj aneksiji okupi- ranog područja od strane Italije čitavo se dubrovačko pučanstvo silno ustalasalo i okupilo na Brsaljama, dne 15. 0. m. u 20 sati, da digne svoj energični protest proti spre- manom nasilju. Krvavi dogagjaji u Splitu još su više uzrujali naše gragjanstvo koje je inače poznato sa svoje hladnokrvnosti i sabranosti. Dr. Pero Čingrija, obljubljeni dubro- vački Nestor, otvorio je skupštinu sred zanosnog klicanja. U svom trijeznom go- voru naš je dični starina obrazložio snaž- nim riječima zbog čega je skupština saz- vana. Iznijevši sve prvotne razloge spora izmegju nasi ltalije, gospar Pero je prika- zao okupljenom mnoštvu ,londonski pakt“ i pri tome se osvrnuo dirljivim riječima ULD ZNAS 2 Charles Robert - Dumas : Priča Prevela s francuskog VIDA BRAVAČICĆ. U prvoj klupi prema katedri sedeo je Alfred Benoit i premišljao, grizući držalju > svoga pera. > On je najbolji učenik u razredu ; glava mu je mala, ozbiljnog izraza, sa dva velika, negovan, lice mu prijatno i vedro, oko- Vratnik beo i krut, a na crnoj kecelji vise. edan do drugog znaci za odlično učenje .Primerno vladanje. Pred njim stoji otvo- Tena pisanka na čijim jejoš praznim stra- "ama napisan lepim i ugodnim rukopisom Palo školskog zadaika: »Poštenje je blago“. : To je jedna priča. Obično Alfred Benoit izradi za jedan sat takve zadatke ; ima on misli i volje da DIO napiše, a da priča ima dara, pa mu "4 dolaze brzo, vrlo brzo kao da mu ih bar, nevidljivi genij, nagnut nad njego- dni uhom š šapće sasvim tiho jednu re svojih drugova on metne po- iljudno roko pročitavši zadatak, NE n Pan rvatia nadi plava, živa i pametna oka. Čist je, dobro one poslovice koju su imali dan pre da obrade; govorio je tiho, ali Benoit ga je dobro čuo. Pokazao mu ga je pokretom glave i rekao: ,Ovaj dečko ima dar za pisanje“. Benoit ne razume dobro šta to znači ali po glasu divljenja svoga učitelja i po zadovoljnom osmehu gospodina sa cilindrom, pogodio je da to beše retka hvala. Ureza mu se veliki ponos na dnu duše. Ali danas mu ništa ne pada na um. Dete upravlja svoje zbunjene poglede pravo preda se i posmatra sat, čija se ve- lika skazaljka okreće polako, polako; on. je prati: ona preskače minute tako oprezno da izgleda kao da se uopšte ne kreće. Pa ipak se primiče ka dvanaestom rimskom broju koji će označiti završetak zadatka, Već pola! Benoit stišće svoje pesnice, grize no- kat svoga palca, velika mu plava žila is- kače nasred čela; vrpolji se po klupi, ljulja i maše kratkim nogama. Glava mu gori, slepe oči lapaju; ne može da sabere dve misli: jedna prikaza ga obuzima, upija se u njegov mozak, boli ga i muči. Hoće da je potera, hoće svom snagom, ,ali on se zamara u toj borbi koja mu potresa živce | “je ispuštao iz oka, priljubivši se uz nju i skuplja pod veđama potok suza koji će se sada razliti njemu u prkos. Prikaza je uvek tu, nastanjena: pod njegovim teme- nom i tako je- pa | tako brata da je on pr a Tome svemu je zadatak kriv: ,Po- štenje je blago!“ Najpre je zanešeno ru- kama pljesnuo: bilo je lako, vrlo lako ; imao je primer, lep primer koji bi se dopao učitelju, imao ga je, ići će! ;Ali, kada se nagnu da piše, odjednom se pojavi pri- kaza i ništa više ne vide u svojoj jadnoj, bolnoj glavi do nju. Zašto je došlo to užasno sećanje ?% Mi- slio je da ga je zaboravio već mesecima, nedeljama, a ono se evo opet vratilo sada [ Njegova majka, njegova mila majka! Zato je on tako mnogo patio jer je ona oživlja- vala tu prokletu prikazu: jer mu se ona beše pojavila onakva kakvu je video onog čuvenog puta ! Jedne večeri, posle škole beše ga od- vela u jedan veliki dućan. Na tavanicama su visite velike, okrugle, blistave svetiljke. U odelenju za čipke bilo je mnogo sveta. O, kako je on opet video svu.tu go- omilu žena, te nagnute glave, te ruke u. rukavicama: ili bez rukavica kako dolaze i prilaze stolu na kome behu čitave hrpe čipaka 1. Držao je svoju disjjru za ruku, nije uplašeno: od instinktivnog straha svetine. . Osećao se je u sredini tolikog sveta sa- svim osamljen, zamišljajući da su ga pri “asi > evalram vraćem onranin htaliractaviH nd nia Hha nazl=221. nienno lenna_nuha+» sax Iran skbnšan :/ jući čipke na svoje mesto: Njemu je ona bila najlepša sa svojom gustom, plavom kosom, širokim, novim še- širom i dobro zategnutim velom preko svežih obraza koje je on tako rado ljubio. Benoit se njome ponosio a injegovi drugovi su joj se divili kada bi slučajno pri izlasku iz škole došla po njega. Sutra dan bi ga pitali : »Je li ono bila tvoja majka, ona lepa gospođa juče u veče?“ A on bi, ispravivši se, ponosito odgovorio: ,Jeste, to je bila moja majka“. Te joj večeri oči behu svetle i lepe boje; premetala je slobodnom rukom po prošutim čipkama, okrečući i preokrećući ih lepim, brzim i nervoznim pokretima. Odjednom, jedna čipka odskoči, pre- vrou se, i pade u njen kišobran koji je držala uz njegovu ručicu; onda ree za njome .. ... Onih je dobro video i osetio EE su pale jer su se njega dotakle: beše uveren da su tu, sakrivene, stisnute megju šip- kama poluotvorenog kišobrana koji mu se učini težim .: << Kako, da to. nije primetila njegova mila, mala majka! Bila je bez sumnje pre- | više zadubljena i zauzeta izabiranjem. Htede je opomenuti, ona bi se zacrvenila, vraća- »Ako pomisle da je kradljivica ?“ | Onda, dignuvši se na prste, reče | joj / R LI La < i