: VLASNIK. IZDAVAČ:
ODGOVORNI UREDNIK :

DE LJUBO LEONTIĆ.

\

—_—————
—_———

FL UPRAVA 1 UREDNIŠTVO
RADNIČKI DOM, Kovačka ulica br . 832.
DUBROVNIK.

-———_
.

PI KJ : , j ] ME. x: N dA g
. X # -.. Yf ta 4 4 X ke “
* Podr i cab: asd Ad i) “ i KE) ŠK A Dari Vrata Kr
u RG NaKA y KAK KAK Pedi d da / dan ga 4 t e ika a X“ HOK ka
2? mu. ZA HI f hKN je sA ; 3 kia hn s PTDA. ug VK I ode BA A ua Va RG A RAŽ.
s K.O KG Monk Lovasa opaski 2. Fe | DENA Ka > 4 ŠA)
€ d nara f Žž $ Sex ' Es NA i a j BRELA \ :
AK Pred Ap AVA JE RA ESL i a4 "I ; ATK. Bo g! A! k , X ž wd oca DAH VEČ, PAN i oba JI d
SIKoka AA A d Š Lise <A Paku Paoa : "a Pi : BII ea a ( Ako 1 a M masa
.
3

 Krvožedni Talijani

Dosta je! Ustrpljenje naše je predugo
k / stavljano na kušnju. Pokazali smo bespri-

mjernu mirnoću. Kroz dvadeset mjeseci
talijanski provokateri i izazivaju sukob, traže
nasilno riješenje pitanja koje je za nasži-
 votno. Pokušali su sva sredstva, upotrije-
bili su sva dopuštena i nedopuštena orugja
 ojoružja. Ograničili su nam slobodu kre-
tanja da nas ekonomski ruiniraju i prisile
na popuštanje, klevetali nas u inostranstvu
da nam utuku kredit, mutili u zemlji da
uzdrmaju temelje naše države, i.t.d. i.t.d.
Mi smo sve to podnijeli mirno. Naši pred-
 stavnici nijesu izgubili hladnokrvnost ni u
času kad su nas zavedeni Saveznici posta-
vili pred ultimatum. Naše narodne mase
očuvale su jedinstvenu disciplinu. Sva je
naša zemlja sa najvećim povjerenjem sta-
jala iza svojih delegata. I kad je Italija
osjetila tu našu snagu u jednodušnosti či-
2 ave nacije jugoslovenske, naročito prili-
J om posjete Regentove u Hrvatskoj i u
SS Sloveniji, i kad je nemir talijanskih masa
upozorio imperijalističku Italiju da je njena
vještački produžena igra s nama postala

prima popustili živci i njihovi ekspo-
onenti na našem teritoriju krenuli su u našu
svetinju, oskvrnuli su našu zastavu.

obodne i nezavisne države.

 Paito im ne bješe dosta! Kad je naše
ogragjanstvo s pravom  protestovalo proti
toj drskoj povrijedi, komandant ,Puglie“
lao je nalog da se otvori vatra... ne brinući
2 za nevine žrtve u mnogobrojnom mno-
stvu. Ali, tu je ustrpljenju bio kraj. U le-
- gitimnoj obrani svojih života i života gra-
gjana koji su im povjereni, naši su žan-
dari uzvratili oštrom paljbom.

Komandant ,Puglie“ platio je provo-

toga broda inspirisane, svojom glavom.
= To neka je za Italiju ,memento“! Jer
: tkada je jugoslovenski narod u svojoj

vrlo opasnom, onda su talijanskim provo-

To je prva povrijeda zastave naše slo-

> kacije, koje su kroz dvadeset mjeseci s:

Dubrovnik, 17. jula 1920.

—_—

moras name £. ovna
raonma ona mo

današnjoj  otadžbini, svi su zulumčari
plaćali svojom glavom nepravde nanesene

našem narodu, i sve su države plaćale |

svojim životom pokušaj da unište, Jugo-

slovene. I Murat i Franz Ferdinand, i Vizant,

i Turska _ i Bugarska, i Austro - Ugarska.
Ne dirajte u nas!

Naš će narod i dalje očuvati mir i
sabranost, stojeći nepokolebljivo vjerno
za svojim predstavnicima kod mirovnih
pregovora, kao što će se krenuti sav kao
jedan pozove li ga vrhovni komandant voj-
ske u sveti rat za pogaženo pravo i ve-
liku pravdu.

Kad mi ne krećemo u tugje — ne
dirajte u nas!

Kažnjena Poljska

Na velikoj proslavi prilikom dolaska polj-
ske vojne misije u Chicago govorio je Pade-
rewski o ciljevima Saveznika. Valjda ni
jedan od živih besjednika nije ljepšom
dikcijom istakao razliku izmegju Saveznika
i Centralnih sila. Valjda ni jedna od broj-
nih besjeda prosutih na banketima i u
parlamentima nije bila bolja cjelina, i po
dubini koncepcije:i po visini ekspresije.
Činilo mi se u tom času da je izrazita
glava poljskog prvaka ovjenčana oreolom
besmrtnih . proroka. Al na
kao da ugasnu sjaj! Paderewski, traže-
ći ,poentu“, dodirnu Rusiju — i sruši

se s pjedestala. Iz njegove nutrine provali

ledeni mlaz, neprigušene — bratoubilačke
mržnje i slabo skrivene čežnje za osve-
tom. Onda Rusija već nije bila carska,
onda je nekada silna Rusija bila već prignu-
la glavu pod brestlitovskim jarmom. I nas,
ostale prisutne Slovene, vrijegjalo je ovo
triumfovanje nad oborenim ruskim džinom.
Mi, Jugosloveni i Česi, stidili smo se pred
Amerikancima zbog ovog neslovenskog i
neljudskog postupka našeg ,brata“ Poljaka.
Riječ Paderewskoga dozvala mi je u pa-
met slike poljskih legija koje je mržnja
na Ruse svrstala u redove njemačkih i au-

jednom.

strijskih armija. Uniformama tih istih legija

obukla je slobodna poljska republika svoju
Vojsku, .i udarila na iznemoglu Rusiju.
Danas je ta poljska vojska na uzma-
ku pred crvenom armadom nove Rusije,
pred uvrijegjenim i razdraženim, probu-
gjenim i preporogjenim ruskim  orijašem.
< Poljska prema Rusiji kao da je htjela
da odigra onu “ulogu koju je Bugarska
odigrala prema Srbiji. Poljska ,šljahta“,

zadojena  tugjinačkim duhom, povela je

narod poljski krivim putem, da za račun
zapadnog svijeta spriječi Rusiju u prova-
Sjanju zavjetne slovenske misli, koju je u
novo ruho obukla — Koljševička Rusija.
I Bugarska tako, odričući se Slovenstva,
tjela je da spriječi oslobogjenje i ujedi-
njenje Jugoslovena, da bude, u ime bu-
garskog ekskluzivizma, preprekom  oživo-
otvorenju velike jugoslovenske države na
Balkanu.

Bugarska je bila egzemplarno kažnje-
na, ali tim primjerom se Poljska na svoju
žalost nije znala da okoristi. Bugarski na-
rod će vremenom valjda uvidjeti svoju
fatalnu pogriješku i okajati svoje grijehe,
da se povrati onda na staze kojima histo-

orija vodi balkanske Slovene u sretniju
Ai poljski će narod, nemi-.
novno, kad se jednom oslobodi svog plem-

budućnost.

stva i njegovih megalomanskih težnja, ispa-

“stati historičke grijehe bratoubilačkih impe-

_ oso E
POJEDINI BROJ 2 KRUNE

IZLAZI SVAKE SUBOTE

—_——_———
-———-

PRETPLATA :

\/ČETVRT GODINE 20 K-
 MESEČNO . . 8K

OGLASI PO POSEB. CENIKU.

al io

Broj 35.

rijalističkih ratova i povratiti se u granice
svog plemena da saragjuje sa ostalim Sje-
vernim Slovenima na obnovi slovenskog
svijeta, na izgradnji novog društva, na
stvaranju nove civilizacije i nove kulture.

Zapad i zapadom opijeni Sloveni ni-

jesu kadri da shvate atavističke nagone|

Slovena sa Istoka. A mi, Sloveni na gugu,
prekinuvši neposredne veze sa majkom
Rusijom, teturali smo se bez orjentacije
u tami političkog i kulturnog ropstva, ne
znajući nikad da se prilagodimo t. zv.
evropskom životu u zapadnoj atmosferi,
a ne imajući mogućnosti ni snage da, na
novom zemljištu, nastavimo sa gajenjem
istočnih vrijednota koje je sa sobom poni-

jela naša rasa u davnoj seobi naroda iz

svoje slovenske kolijevke. Danas mi dobro
osjećamo kako vjekovna iskustva, i ko-
načno razočaranje nad zapadnim svijetom,
podiže opet na površinu potisnute sloven-
ske vrijednote i kako uspavane snage pro-
diru iz bezdanih dubina naše slovenske
rase. s

Ovaj rat, koji je na jugoslovenskom
zemljištu otpočeo eksplozijom revolte pro-
tiv tirana, čini se da će tek onda  zavr-
šiti kad ,uvrijegjeni i poniženi“ očiste
zemlju od tugjih i od domaćih ugnjetača,
da stvore bolje uslove za mirniji i sret-
niji život mučenika Eo jea u ovoj dolini
BUZAČE HTV“ 5 osa ii S iogo

no eve

F

Dubrovnik za integritet Dalmatia

Velika skupština pod vedrim nebom — Predsjeda Dr. Pero Čingrija —

o Govore: Dr. M. Mičić — prof. N. Bukvić — g. V. Fortunić — g. J. Pe-

rović — g. B. Bubalo — dr. Lj. Leontić — Rezolucija — Demonstracije.

Na glas o naumljenoj aneksiji okupi-
ranog područja od strane Italije čitavo se
dubrovačko pučanstvo silno ustalasalo i
okupilo na Brsaljama, dne 15. 0. m. u 20 sati,
da digne svoj energični protest proti spre-
manom nasilju. Krvavi dogagjaji u Splitu
još su više uzrujali naše gragjanstvo koje
je inače poznato sa svoje hladnokrvnosti
i sabranosti.

Dr. Pero Čingrija, obljubljeni dubro-
vački Nestor, otvorio je skupštinu sred
zanosnog klicanja. U svom trijeznom go-
voru naš je dični starina obrazložio snaž-
nim riječima zbog čega je skupština saz-
vana. Iznijevši sve prvotne razloge spora
izmegju nasi ltalije, gospar Pero je prika-
zao okupljenom mnoštvu ,londonski pakt“
i pri tome se osvrnuo dirljivim riječima

ULD ZNAS

2 Charles Robert - Dumas :
Priča
Prevela s francuskog VIDA BRAVAČICĆ.

U prvoj klupi prema katedri sedeo je
Alfred Benoit i premišljao, grizući držalju
> svoga pera.

> On je najbolji učenik u razredu ; glava
mu je mala, ozbiljnog izraza, sa dva velika,

negovan, lice mu prijatno i vedro, oko-
Vratnik beo i krut, a na crnoj kecelji vise.
edan do drugog znaci za odlično učenje
.Primerno vladanje. Pred njim stoji otvo-
Tena pisanka na čijim jejoš praznim stra-
"ama napisan lepim i ugodnim rukopisom
Palo školskog zadaika:

»Poštenje je blago“. :

To je jedna priča.

Obično Alfred Benoit izradi za jedan
sat takve zadatke ; ima on misli i volje da
DIO napiše, a da priča ima dara, pa mu
"4 dolaze brzo, vrlo brzo kao da mu ih
bar, nevidljivi genij, nagnut nad njego-
dni uhom š šapće sasvim tiho jednu

re svojih drugova on metne po-
iljudno roko pročitavši zadatak,

NE n Pan rvatia nadi

plava, živa i pametna oka. Čist je, dobro

one poslovice koju su imali dan pre da
obrade; govorio je tiho, ali Benoit ga je
dobro čuo. Pokazao mu ga je pokretom
glave i rekao: ,Ovaj dečko ima dar za
pisanje“. Benoit ne razume dobro šta to
znači ali po glasu divljenja svoga učitelja
i po zadovoljnom osmehu gospodina sa
cilindrom, pogodio je da to beše retka
hvala. Ureza mu se veliki ponos na dnu duše.

Ali danas mu ništa ne pada na um.

Dete upravlja svoje zbunjene poglede
pravo preda se i posmatra sat, čija se ve-

lika skazaljka okreće polako, polako; on.

je prati: ona preskače minute tako oprezno
da izgleda kao da se uopšte ne kreće. Pa
ipak se primiče ka dvanaestom rimskom
broju koji će označiti završetak zadatka,

Već pola!

Benoit stišće svoje pesnice, grize no-
kat svoga palca, velika mu plava žila is-
kače nasred čela; vrpolji se po klupi, ljulja

i maše kratkim nogama. Glava mu gori,

slepe oči lapaju; ne može da sabere dve
misli: jedna prikaza ga obuzima, upija se
u njegov mozak, boli ga i muči. Hoće da
je potera, hoće svom snagom, ,ali on se

zamara u toj borbi koja mu potresa živce |
“je ispuštao iz oka, priljubivši se uz nju

i skuplja pod veđama potok suza koji će
se sada razliti njemu u prkos. Prikaza je
uvek tu, nastanjena: pod njegovim teme-
nom i tako je- pa | tako brata da je on

pr a

Tome svemu je zadatak kriv: ,Po-
štenje je blago!“ Najpre je zanešeno ru-
kama pljesnuo: bilo je lako, vrlo lako ;
imao je primer, lep primer koji bi se dopao
učitelju, imao ga je, ići će! ;Ali, kada se
nagnu da piše, odjednom se pojavi pri-
kaza i ništa više ne vide u svojoj jadnoj,
bolnoj glavi do nju.

Zašto je došlo to užasno sećanje ?% Mi-
slio je da ga je zaboravio već mesecima,
nedeljama, a ono se evo opet vratilo sada [
Njegova majka, njegova mila majka! Zato
je on tako mnogo patio jer je ona oživlja-
vala tu prokletu prikazu: jer mu se ona

 beše pojavila onakva kakvu je video onog

čuvenog puta !

Jedne večeri, posle škole beše ga od-

vela u jedan veliki dućan. Na tavanicama

su visite velike, okrugle, blistave svetiljke.
U odelenju za čipke bilo je mnogo sveta.
O, kako je on opet video svu.tu go-

omilu žena, te nagnute glave, te ruke u.

rukavicama: ili bez rukavica kako dolaze
i prilaze stolu na kome behu čitave hrpe

čipaka 1.
Držao je svoju disjjru za ruku, nije

uplašeno: od instinktivnog straha svetine.

. Osećao se je u sredini tolikog sveta sa-

svim osamljen, zamišljajući da su ga pri

“asi > evalram vraćem onranin htaliractaviH nd nia  Hha nazl=221. nienno lenna_nuha+»

sax Iran skbnšan :/

jući čipke na svoje mesto:

Njemu je ona bila najlepša sa svojom
gustom, plavom kosom, širokim, novim še-
širom i dobro zategnutim velom preko
svežih obraza koje je on tako rado ljubio.

Benoit se njome ponosio a injegovi
drugovi su joj se divili kada bi slučajno
pri izlasku iz škole došla po njega. Sutra
dan bi ga pitali : »Je li ono bila tvoja majka,
ona lepa gospođa juče u veče?“ A on bi,
ispravivši se, ponosito odgovorio: ,Jeste,
to je bila moja majka“.

Te joj večeri oči behu svetle i lepe
boje; premetala je slobodnom rukom po
prošutim čipkama, okrečući i preokrećući
ih lepim, brzim i nervoznim pokretima.

Odjednom, jedna čipka odskoči, pre-
vrou se, i pade u njen kišobran koji je
držala uz njegovu ručicu; onda ree za
njome .. ...

Onih je dobro video i osetio EE su
pale jer su se njega dotakle: beše uveren

da su tu, sakrivene, stisnute megju šip-
kama poluotvorenog kišobrana koji mu

se učini težim .: <<
Kako, da to. nije primetila njegova

mila, mala majka! Bila je bez sumnje pre- |

više zadubljena i zauzeta izabiranjem. Htede
je opomenuti, ona bi se zacrvenila, vraća-
»Ako pomisle
da je kradljivica ?“ |

Onda, dignuvši se na prste, reče | joj

/

R LI
La
<
i