o Poštarina plaćena,
ml — E

IZLAZI SVAKE SUBOTE

Vlasniki izdavač: Odbor ,Rada“

Horava i uredništvo nalazi. se u

Kovačkoj ulici br. 332. II. kat.

Razgovor dnevno od 11—12 ura.
Rukopisi se ne vraćaju.

—

Godina Ill.

haa see O AED ETONU

Oko uregjenja države

Dok je srbijanska javost više zaba-
vljena ekonomsko-financijalnim problemi-
ma (jednako kao i po drugim evropskim

državama), amo u našim novooslobođenim

krajevima posvećena. je gotovo isključivo
pažnja jednom drugom pitanju; koje se ne
skida s dnevnog reda. To je pitanje unu-
trašnjeg uređenja naše države. Možda ovaj
pojav ne bi bio loš, kad ga se ne bi krivo

tretiralo i zato kompliciralo. A _u nas je
baš tako.
Unitarističke stranke (a to su u pr-

vom redu demokratska, zemljoradnička,
i, osim par iznimaka, radikalska), kojim je

jedinstvo“ države temeljno programatsko

stanovište, hoće da izrade državni ustav
u tome pravcu. Težnje za drugačijim ure-
denjem ima u vidu (većinom) drugčije ci-
ljeve, a argumentacija, kojom se oprav-
dava, nije konsekventno provedena.

U štampi, koja zagovara federativno
uređenje, kaže se da sene smije prihvatiti
ustav, kojem se protive Hrvati i Slovenci.
Pravi razlog tomu protivljenju, dakako,
prešućuje: se, 1 ako bi i u tu trebalo biti
logičan. 4. Bertić kaže da Hrvati mrze
Srbe, a tu nije konsekvencija federalizam,
nego nešto drugo. A onda i ne pita se

može li se prihvatiti ustav, kojem se pro- —

tive Srbi, kojih ima jednako na broju, a

i ne govori se o udjelu što ga je koji dio

imao kad se ova država u krvi gradila.

ga

Dubrovnik, 29. januara 1921.

Klerikalci i škola
ispadi, koji bi imali da prestanu.

Imamo takovih, nažalost, na pretek,
Pa, dok neke nove još možemo i moramo
da trpimo, neki, što zadišu reakcijonarrim
zadahom iz sredovječnog i netom miru-
log doba, takovi stari, i ne samo nesavre-
* meni, već i nedostojni ispadi, morali bi
već jednom sasma da prestanu.

Povod je ovim retčima inkvizitorni
postupak jednog vjeroučitelja pri srednjoj
školi u Dubrovniku, koji je učenicima i
učenicama ne samo zaprijetio, već zagr-
mio izgonom iz škole, ako buduće nedje-
lje ne dođu na školsku misu; a za one,
koji redovno na iste ,dužnosti“ ne pri-
stupahu, da će im sniziti ocjenu marlji-
vosti. |

Mimogred budi- spomenuto, da dok je

dotični gosp. učitelj vjere u najzadnje vri-

jeme bio tih i konciljantan, regbi, da ga
je zadnji uspjeh imenovanja prestojništva
školskog odsjeka pri pokr. Vladi ponešto
okuražio. Ako je tako, onda neka znade
g. vjeroučitelj da je tolika kuraža odviše
preuranjena. Kako stvari de facto stoje,
dokazati će se, ne samo njemu, nego i

svima onima, koji za novim eksponentom  , odgojen, te bilo koju od,
3

crne internaciohale. stoje, da je orah u
koji gosp. novi predstojnik, možda i naj-
boljom namjerom, hoće da zagrize, pre-:

oveći preveć ocjelne sadržine. — Nego,

Nazad dvije cadine nva možda. oniia_ bila axi fa ba ha

dobro napominjati, ali danas nije dobro
sve što je bilo na laku ruku zaboraviti.

Karakteristično je, da je ovim povodom
došlo u dijelu naše štampe do diskusije o
nekim pitanjima, koje su danas, ili bi ba-
rem trebalo da budu, posve nesavremena.
Jedan profesor zagrebačkog universiteta
htio je federalističko uređenje poduprijeti
argumentacijom da Jugosloveni nijesu je-
dan narod. Na to je jedan profesor beo-
gradskog universiteta jednostavno zaklju-
čio: Budimo braća i — raziđimo se.

Da je sudbina države u rukama se-
paratističkih stranaka, možda bi se i to
dogodilo. Ali njihovi napori treba da se
razbiju o odlučnost onih elemenata, koji |
su stvarali ovu državu, i njihovo držanje,
baš uslijed ovog nasrtanja (a u eri otkrića

tolikih zavjera) treba da bude tim odlučnije, .

da se tako jedinstvom osigura stabilitet i
i napredak naše države.

i

2 maas

Središnje književno narječje

Nekoliko riječi na odgovor. gosp. rećEnsentu
(Svršetak)

Auktoritet onih ljudi, onih nautike,
tako je velik, tako neosporiv, da, kako
kaže sam gosp. Š., ,pretvara čovjeka u
Prah i pepeo“. Ipak taj čovjek — ako se
uopće može već nazivati čovjekom neko
ljudsko biće koje je pretvoreno u prah i
pepeo — taj čovjek, velim, ima ipak toliko
snage, da ustaje i kaže o onim istim lju-
dima, o onim ištim naučenjacima, da oni
nijesu na posljetku nikakav ni » dogmat“,
ni ,aksiom“, ni ,nepogrešivost“, ni ,ne-
o Prikosnovenost“, ni ,svetinja“, ni ,apso-
lutnost Nisloškać A zašto? — E, kaže,
stvari su se promijenile! ,Posle njihove
smrti dogodilo se mnogo stvari sa kojim
mi danas treba da računamo. Oni, n. pr.,
nisu krivi da je danas dobra književna
štokavština reprezentovana u ekavskom,
a ne u ijekavskom narečju“, i zato — kaže

— ,Njihovi naučni razlozi imaju samo vre-

mensku, ane apsolutnu, permanentnu vre-
dnost“.

Odgovaram: Na idi i na drugoj

strani, ijekavskoj i ekavskoj, ima spisatelja

 praktično-etičnim primjenama,

be

oditelji opremiše svoj porod na izobrazbu,
“ “ovakovi ispadi mogu da odgoje i rimsko-

ga papistu i pravoslavnog i muslimana i

td, aline nikako ćovjeka, već u barem

80 po sto slučajeva jadne, bezkarakterne
hipokrite, koji su — zlom starom i upra-

vo vjerskom školom —— shvaćanje ljud-
skog morala sveli na ništicu.
Pomenuti postupci vjeroučitelja, Za

koje treba energično tražiti da pri javnim
državnim školama ne budu niti trpljeni,

takovi postupci izazivlju i ovu javnu pri-
javu, koju bi školske vlasti imale istra-
žili i proti elementima, koji na takvi sre-
dovječni način hoće da u mladeži ubiju:
slobodu istraživanja i uvjerenja, te njihov
mladi mozak u početnom razvitku utuku,

proti takvome nemoralnome odgajanju škol-
ske bi vlasti morale da provedu najstro-

žiji kazneni postupak.

| U školama, pa bile kojemudrago smje-
ra, mora iznad svega da stoji znanost sa
svrhom da“
odgoje čovjeka. Vjera i vjerski obredi stva-

ri su srca i savjesti, pa u školama nemo-

gu da imadu nikakva privilegija, a naj-
manje da budu predmet, za koji se na

ljudsku slobodu savjesti može izvršavati

bilo kakvo nasilje.

Ako je pak dio našeg društva tako
recimo ,služ-
benih vjera“, u ime poreika, u,ime slo-.
bode savjesti, morala, raja i pakla i još.
neznam čega zahtijeva, tada, u ime istog |
poretka, u ime iste slobode savjesti, ljuc-

g0 li ko misli, a Sai E made“ na stvar,
na prijetnju vjeroučitelja.

Kad nebi prije pomenuta prijetnja bi-
la u istinu izuštena, smatrala bi se nekom
zlom istinom iz srednjega vijeka, ili ban-
kom, koji+je bio aktivan za vrijeme vla-
davine pokojne države, čija se moć osni-
vala jedino na žandarskom bodu i jezuit-“
skoj moći, t. |.
se je onako neslavno: i srušila. |

Pomenuta prijetnja u istinu izuštena,
danas, te nakon iskustava ne napose s o-
nom propalom državom, već uopće sa pou-
kama majke historije i dokazima dnevnim,
kakvih sve plodova donosi sila — pri čem
se dakle ne pita za uvjerenje — takva

prijetnja znači najbrutalniji napad na slo-

bodu “savjesti svakog čeljadeta, pa bio on
i petnaestgodišnje djače.

Ovoliko sa strane opće ljucke: Obzi-
rom pak na uzgojni stranu, radi čega ro-

dakle, na sili, zbog čega |

 nacijonala toliko aj

tražimo, da se poštuje i slobodna volja 1
uvjerenja onih roditelja, koji svoju djecu

vole viditi odgojenu na osnovima zakona,
koji su etični i pozitivni, a ne na onim,
koja: se po zakonima katekizacije imadu
vjerovati“. Tražimo da se poštuje slobod-
na volja i uvjerenje.i onih roditelja, koji
neće da im djeca gube zlatne satove Ži-
vota učenjem predmeta i izvršavanjem ne-
kih dužnosti, koje ne samo nemadu etič-
no-praktične vrijednosti, već naprotiv. rim-|

skim, anacijonalnim duhom, jezuitizmom i *
'hipokrižijom na mladež otrovno, nemoral-

no djelj juju.

Ako neki ije da mi, Pm

mišljenjem  griješimo toliko, da ćemo se

radi toga bezuvjetno srušiti ,u pakao“,
tada neka ti brižni. razumiju, da bi smo ke
s tijem bili sporazumniji, nego li za uživa-
njem onoga ,raja“, za. e crna inter- |

ana:

pronose

koji pišu dobrim jezikom, kao što ih ima,

i tamo i amo, koji na čistoću jezika slabo

paze; pa se nikako ne smije stvar. prika-
zati tako, kao da bi ,dobar jezik“ bio ne-
kakav monopol onih koji istočnim narje-
čjem pišu. A što se napose Hrvata tiče,

priznao je i sam pok. Skerlić, da oni sve .

to više paze na čistoću jezika, tako da bi
mogli lasno kroz ne dugo vrijeme eg
pisce dostići, ako ne i prestići.

Nu i kad bi bilo onako, kako g. 5.
hoće, bio bi t& svakako jedan od onih mo-

menata (estetsko-lingvistički), koji po nje-

govoj teoriji, koju poslije iznosi, ne odlu-
čuje kod stvaranja književnog jezika. D
druge strane, ovdje se ne radi o jeziku,

boljem ili lošijem, kojim ko piše, nego se.

radi o narječju, U nas stvar stoji tako, da
se u dojednom štokavskom dialektu, pa i
u ikavskomu, može pisati inajčišćim i naj-

pravilnijim jezikom Napram tome, pitanje
ne
“ meže se riješiti dovodeći ga u svezu sa
Pe boljim ili slabijim, jezikom, već.
“ ga se mora riješiti“odijeljeno od jezika pi-.
sanog, a u svezi sa dobro ili manje. je Pdba £

o zajedničkom književnom narječju

zion: jezikom. - m, e

nije kud kamo.

a junačkoj zemlji,

Ovo je stanovište jedino ispravno, i.

njega su se držali naši Književni Oci kad
su složno (premda ih je bilo iz. raznona-
rječnih krajeva) uglavili, da je najbolje j
najpravije da riam bude zajedničko narječje
onoga štokavskoga govora, koji. je svojina
onoga kraja gdje se naš jezik najčistije i
najpravilnije govori, biva u Hercegovini.
Da Je Hercegovina naša jezična Tos-

kana, priznala je Srbija time što je her-

cegovački govor uzela za svoj književni
jezik, kako ja to u svojoj knjizi rekoh i

utvrdih. Nu dok su svi ostali, pa _i sami |

hrvatski kajkavci, priznali da je i narječje
hercegovačko najbolje i najzgodnije, Srbi-
janci to ne htjedoše Priznati, te ostadoše

pri svojoj ekavštini. Zašto, to sam ja ta-

kogjer kazao, a gosp. Š. veli da je to bilo
lično njihova stvar ukusa“. Ele, dobro !.

. ukus je ukus. . U a.

sstibus non est disputandum \.
valja reći, da imaci ukusa svakakovil !

Baš u doba kad se je u Srbiji o tome

radilo da se odluči, u pogledu narječja, na
koju će stranu, vladala su u onoj inače

čudn

j do vrlo.  čudnovata,. A, i. još

bratno, treba poboljšati. ko:

i —zrt do ea ixfi X

Ba AU opet

u nekojim stvarima, shva- <. :
A ak pa Svakako, pa

POJEDINI BROJ 3 KRUNE

Polugod. pretplata 15, din. (60 K)
Za inostranstvo vo godišnje 80 din.
Cijene oglasima : | 1 em, visine

, u širini 1 stupca 3 din. OK) E >

Priopćenja i zahvale 10 K redak,
Stalnim oglasivačima popust. ,2

Gospodine uredhiče, moguće da Ku a

ste sporazumni ove retke u ,Radu“ izni-
jeti. Dozvolite to barem u ime slobode

mišljenja, i ako, u ostalome, nije daleko
čas, kad ćemo mi, koji ovako mislimo, |
znati nepriviknute priviknuti, da se naša
mie a potpuno respektiraju. E: ag š

oo

. | Nastavnik.

Spoj Dubrovnika sa župom

Piše Mato Kesovia.

rodni

E 2: ro «* x, : 3 s KE * 3
Neko je već jednom kazao, da bismo

podigli velik Dubrovnik, ako sadašnji spo-
jimo sa Župom. I zbilja, vrl& je prikladno

za napučenje sve ono zemljište od, Du-

brovnika do Cavtata uz duž kolnog puta,
Za da se sve ovo napuči kroz malo go-
dina, trebalo bf imati samo dobre komu- |

2

nikacije izmegju Dubrovnika i Župe. 0. e >

stalo šlo privlači, kao blagost klime, lije

Pi vidici na more, bujna vegetacija, krasne |
pre uvale i obale dala nam je priro- | 2

Kom tnikessie: žila reći nekoliko :
Uz današnje e konanšg e
borbe možda će se misliti d :

sela i gradova. Ali to ne «=

izgleda, da bi bilo eko
trebita sredstva za gradnji ji
vaja, koji bi najbolje spajao Z1
dom.-Ali kad se tačno izračuna t
vrijeme. nije tako težak posao namaknuti.
zao ion sredstva. E

Od Dubrovnika do Mlina, srca | žad

a gra-

zu oko 9 kilometara puta, koji je toliko |
širok da bi se mogla provestiti tramvaj-

ska pruga, a da se ne raširi put. Za ši-
ne, stipove i žice u normalno doba bilo
bi se potrošilo oko 700.000 sudeći po pru- |

Pošak: io sd

zi od Dubrovnika do Kantafiga u Gružu, 2

koja ima 3!/o klm. dužine. Za šine,<žice i
stupove ove pruge potrošilo se je oko K
260.000. Danas bi zapao ovaj isti materi-
jal možda K 2,600. 000. Po tome 9 kilom.

pruge zapalo bi oko K 8.000. 000, svota, |
koju nije nemoguće namaknuti zajmom, |
recimo sa: 9%, kamata, isplativo amortiza-

vatiji a“ . Južni govor bio je smatran
narječjem. kojim  ,Ercegovci i bosanski

e

Turci po krčmama besede“. Bošnjaci i Her- |

cegovci, i ostali uopće izvan Srbije, nijesu

pogotovo ni smatrani bili pravim Srbima, :

već Šijacima ili Hero-Šijacima, tako da je

poznati Sava Merkalj prisiljen bio protiv
toga odlučno ustati. Vukova gramatika bi

nazvana ,hero-šijačkom gramatikom“, a

njegov Riječnik ,»neslano - mastnim - Arnaut-

Tursko - Hero - Šijački - Gjor - Dilber - Gjidi 1

Cauš — rječnikom. U. Davidovićevim no-

vinama pisalo se je o Vuku i njegovu je a

ziku i ovako: ,Zato tvog ,skakavca“ upo-

trebi — u tursku ga gramatiku svedi —

kako ravno i arnautsku — herd-šijačku | i
tatarsku — a nemoj ga u srbsku metati...

nije tvoja gramatika srbska — no ona mora |
biti šijačka... Još što kažeš da ništa ne-

znadu — što nećedu da te: pripoznadu —

da si ti pravi spisatelj. srbski — nego kažu |
da si šijački — erbo ti ovgje i ongie kažeš |
Blago nama kad ti slavenski znadeš — i
takovo ponjatije imaš — da iz slavenskog |
šijački pišeš, — arnaut - — — šijačkom dušom

ne. zelis itd.
Ele, baš čudn

ovato. shvaćanje . did Pee £