o Poštarina plaćena, ml — E IZLAZI SVAKE SUBOTE Vlasniki izdavač: Odbor ,Rada“ Horava i uredništvo nalazi. se u Kovačkoj ulici br. 332. II. kat. Razgovor dnevno od 11—12 ura. Rukopisi se ne vraćaju. — Godina Ill. haa see O AED ETONU Oko uregjenja države Dok je srbijanska javost više zaba- vljena ekonomsko-financijalnim problemi- ma (jednako kao i po drugim evropskim državama), amo u našim novooslobođenim krajevima posvećena. je gotovo isključivo pažnja jednom drugom pitanju; koje se ne skida s dnevnog reda. To je pitanje unu- trašnjeg uređenja naše države. Možda ovaj pojav ne bi bio loš, kad ga se ne bi krivo tretiralo i zato kompliciralo. A _u nas je baš tako. Unitarističke stranke (a to su u pr- vom redu demokratska, zemljoradnička, i, osim par iznimaka, radikalska), kojim je jedinstvo“ države temeljno programatsko stanovište, hoće da izrade državni ustav u tome pravcu. Težnje za drugačijim ure- denjem ima u vidu (većinom) drugčije ci- ljeve, a argumentacija, kojom se oprav- dava, nije konsekventno provedena. U štampi, koja zagovara federativno uređenje, kaže se da sene smije prihvatiti ustav, kojem se protive Hrvati i Slovenci. Pravi razlog tomu protivljenju, dakako, prešućuje: se, 1 ako bi i u tu trebalo biti logičan. 4. Bertić kaže da Hrvati mrze Srbe, a tu nije konsekvencija federalizam, nego nešto drugo. A onda i ne pita se može li se prihvatiti ustav, kojem se pro- — tive Srbi, kojih ima jednako na broju, a i ne govori se o udjelu što ga je koji dio imao kad se ova država u krvi gradila. ga Dubrovnik, 29. januara 1921. Klerikalci i škola ispadi, koji bi imali da prestanu. Imamo takovih, nažalost, na pretek, Pa, dok neke nove još možemo i moramo da trpimo, neki, što zadišu reakcijonarrim zadahom iz sredovječnog i netom miru- log doba, takovi stari, i ne samo nesavre- * meni, već i nedostojni ispadi, morali bi već jednom sasma da prestanu. Povod je ovim retčima inkvizitorni postupak jednog vjeroučitelja pri srednjoj školi u Dubrovniku, koji je učenicima i učenicama ne samo zaprijetio, već zagr- mio izgonom iz škole, ako buduće nedje- lje ne dođu na školsku misu; a za one, koji redovno na iste ,dužnosti“ ne pri- stupahu, da će im sniziti ocjenu marlji- vosti. | Mimogred budi- spomenuto, da dok je dotični gosp. učitelj vjere u najzadnje vri- jeme bio tih i konciljantan, regbi, da ga je zadnji uspjeh imenovanja prestojništva školskog odsjeka pri pokr. Vladi ponešto okuražio. Ako je tako, onda neka znade g. vjeroučitelj da je tolika kuraža odviše preuranjena. Kako stvari de facto stoje, dokazati će se, ne samo njemu, nego i svima onima, koji za novim eksponentom , odgojen, te bilo koju od, 3 crne internaciohale. stoje, da je orah u koji gosp. novi predstojnik, možda i naj- boljom namjerom, hoće da zagrize, pre-: oveći preveć ocjelne sadržine. — Nego, Nazad dvije cadine nva možda. oniia_ bila axi fa ba ha dobro napominjati, ali danas nije dobro sve što je bilo na laku ruku zaboraviti. Karakteristično je, da je ovim povodom došlo u dijelu naše štampe do diskusije o nekim pitanjima, koje su danas, ili bi ba- rem trebalo da budu, posve nesavremena. Jedan profesor zagrebačkog universiteta htio je federalističko uređenje poduprijeti argumentacijom da Jugosloveni nijesu je- dan narod. Na to je jedan profesor beo- gradskog universiteta jednostavno zaklju- čio: Budimo braća i — raziđimo se. Da je sudbina države u rukama se- paratističkih stranaka, možda bi se i to dogodilo. Ali njihovi napori treba da se razbiju o odlučnost onih elemenata, koji | su stvarali ovu državu, i njihovo držanje, baš uslijed ovog nasrtanja (a u eri otkrića tolikih zavjera) treba da bude tim odlučnije, . da se tako jedinstvom osigura stabilitet i i napredak naše države. i 2 maas Središnje književno narječje Nekoliko riječi na odgovor. gosp. rećEnsentu (Svršetak) Auktoritet onih ljudi, onih nautike, tako je velik, tako neosporiv, da, kako kaže sam gosp. Š., ,pretvara čovjeka u Prah i pepeo“. Ipak taj čovjek — ako se uopće može već nazivati čovjekom neko ljudsko biće koje je pretvoreno u prah i pepeo — taj čovjek, velim, ima ipak toliko snage, da ustaje i kaže o onim istim lju- dima, o onim ištim naučenjacima, da oni nijesu na posljetku nikakav ni » dogmat“, ni ,aksiom“, ni ,nepogrešivost“, ni ,ne- o Prikosnovenost“, ni ,svetinja“, ni ,apso- lutnost Nisloškać A zašto? — E, kaže, stvari su se promijenile! ,Posle njihove smrti dogodilo se mnogo stvari sa kojim mi danas treba da računamo. Oni, n. pr., nisu krivi da je danas dobra književna štokavština reprezentovana u ekavskom, a ne u ijekavskom narečju“, i zato — kaže — ,Njihovi naučni razlozi imaju samo vre- mensku, ane apsolutnu, permanentnu vre- dnost“. Odgovaram: Na idi i na drugoj strani, ijekavskoj i ekavskoj, ima spisatelja praktično-etičnim primjenama, be oditelji opremiše svoj porod na izobrazbu, “ “ovakovi ispadi mogu da odgoje i rimsko- ga papistu i pravoslavnog i muslimana i td, aline nikako ćovjeka, već u barem 80 po sto slučajeva jadne, bezkarakterne hipokrite, koji su — zlom starom i upra- vo vjerskom školom —— shvaćanje ljud- skog morala sveli na ništicu. Pomenuti postupci vjeroučitelja, Za koje treba energično tražiti da pri javnim državnim školama ne budu niti trpljeni, takovi postupci izazivlju i ovu javnu pri- javu, koju bi školske vlasti imale istra- žili i proti elementima, koji na takvi sre- dovječni način hoće da u mladeži ubiju: slobodu istraživanja i uvjerenja, te njihov mladi mozak u početnom razvitku utuku, proti takvome nemoralnome odgajanju škol- ske bi vlasti morale da provedu najstro- žiji kazneni postupak. | U školama, pa bile kojemudrago smje- ra, mora iznad svega da stoji znanost sa svrhom da“ odgoje čovjeka. Vjera i vjerski obredi stva- ri su srca i savjesti, pa u školama nemo- gu da imadu nikakva privilegija, a naj- manje da budu predmet, za koji se na ljudsku slobodu savjesti može izvršavati bilo kakvo nasilje. Ako je pak dio našeg društva tako recimo ,služ- benih vjera“, u ime poreika, u,ime slo-. bode savjesti, morala, raja i pakla i još. neznam čega zahtijeva, tada, u ime istog | poretka, u ime iste slobode savjesti, ljuc- g0 li ko misli, a Sai E made“ na stvar, na prijetnju vjeroučitelja. Kad nebi prije pomenuta prijetnja bi- la u istinu izuštena, smatrala bi se nekom zlom istinom iz srednjega vijeka, ili ban- kom, koji+je bio aktivan za vrijeme vla- davine pokojne države, čija se moć osni- vala jedino na žandarskom bodu i jezuit-“ skoj moći, t. |. se je onako neslavno: i srušila. | Pomenuta prijetnja u istinu izuštena, danas, te nakon iskustava ne napose s o- nom propalom državom, već uopće sa pou- kama majke historije i dokazima dnevnim, kakvih sve plodova donosi sila — pri čem se dakle ne pita za uvjerenje — takva prijetnja znači najbrutalniji napad na slo- bodu “savjesti svakog čeljadeta, pa bio on i petnaestgodišnje djače. Ovoliko sa strane opće ljucke: Obzi- rom pak na uzgojni stranu, radi čega ro- dakle, na sili, zbog čega | nacijonala toliko aj tražimo, da se poštuje i slobodna volja 1 uvjerenja onih roditelja, koji svoju djecu vole viditi odgojenu na osnovima zakona, koji su etični i pozitivni, a ne na onim, koja: se po zakonima katekizacije imadu vjerovati“. Tražimo da se poštuje slobod- na volja i uvjerenje.i onih roditelja, koji neće da im djeca gube zlatne satove Ži- vota učenjem predmeta i izvršavanjem ne- kih dužnosti, koje ne samo nemadu etič- no-praktične vrijednosti, već naprotiv. rim-| skim, anacijonalnim duhom, jezuitizmom i * 'hipokrižijom na mladež otrovno, nemoral- no djelj juju. Ako neki ije da mi, Pm mišljenjem griješimo toliko, da ćemo se radi toga bezuvjetno srušiti ,u pakao“, tada neka ti brižni. razumiju, da bi smo ke s tijem bili sporazumniji, nego li za uživa- njem onoga ,raja“, za. e crna inter- | ana: pronose koji pišu dobrim jezikom, kao što ih ima, i tamo i amo, koji na čistoću jezika slabo paze; pa se nikako ne smije stvar. prika- zati tako, kao da bi ,dobar jezik“ bio ne- kakav monopol onih koji istočnim narje- čjem pišu. A što se napose Hrvata tiče, priznao je i sam pok. Skerlić, da oni sve . to više paze na čistoću jezika, tako da bi mogli lasno kroz ne dugo vrijeme eg pisce dostići, ako ne i prestići. Nu i kad bi bilo onako, kako g. 5. hoće, bio bi t& svakako jedan od onih mo- menata (estetsko-lingvistički), koji po nje- govoj teoriji, koju poslije iznosi, ne odlu- čuje kod stvaranja književnog jezika. D druge strane, ovdje se ne radi o jeziku, boljem ili lošijem, kojim ko piše, nego se. radi o narječju, U nas stvar stoji tako, da se u dojednom štokavskom dialektu, pa i u ikavskomu, može pisati inajčišćim i naj- pravilnijim jezikom Napram tome, pitanje ne “ meže se riješiti dovodeći ga u svezu sa Pe boljim ili slabijim, jezikom, već. “ ga se mora riješiti“odijeljeno od jezika pi-. sanog, a u svezi sa dobro ili manje. je Pdba £ o zajedničkom književnom narječju zion: jezikom. - m, e nije kud kamo. a junačkoj zemlji, Ovo je stanovište jedino ispravno, i. njega su se držali naši Književni Oci kad su složno (premda ih je bilo iz. raznona- rječnih krajeva) uglavili, da je najbolje j najpravije da riam bude zajedničko narječje onoga štokavskoga govora, koji. je svojina onoga kraja gdje se naš jezik najčistije i najpravilnije govori, biva u Hercegovini. Da Je Hercegovina naša jezična Tos- kana, priznala je Srbija time što je her- cegovački govor uzela za svoj književni jezik, kako ja to u svojoj knjizi rekoh i utvrdih. Nu dok su svi ostali, pa _i sami | hrvatski kajkavci, priznali da je i narječje hercegovačko najbolje i najzgodnije, Srbi- janci to ne htjedoše Priznati, te ostadoše pri svojoj ekavštini. Zašto, to sam ja ta- kogjer kazao, a gosp. Š. veli da je to bilo lično njihova stvar ukusa“. Ele, dobro !. . ukus je ukus. . U a. sstibus non est disputandum \. valja reći, da imaci ukusa svakakovil ! Baš u doba kad se je u Srbiji o tome radilo da se odluči, u pogledu narječja, na koju će stranu, vladala su u onoj inače čudn j do vrlo. čudnovata,. A, i. još bratno, treba poboljšati. ko: i —zrt do ea ixfi X Ba AU opet u nekojim stvarima, shva- <. : A ak pa Svakako, pa POJEDINI BROJ 3 KRUNE Polugod. pretplata 15, din. (60 K) Za inostranstvo vo godišnje 80 din. Cijene oglasima : | 1 em, visine , u širini 1 stupca 3 din. OK) E > Priopćenja i zahvale 10 K redak, Stalnim oglasivačima popust. ,2 Gospodine uredhiče, moguće da Ku a ste sporazumni ove retke u ,Radu“ izni- jeti. Dozvolite to barem u ime slobode mišljenja, i ako, u ostalome, nije daleko čas, kad ćemo mi, koji ovako mislimo, | znati nepriviknute priviknuti, da se naša mie a potpuno respektiraju. E: ag š oo . | Nastavnik. Spoj Dubrovnika sa župom Piše Mato Kesovia. rodni E 2: ro «* x, : 3 s KE * 3 Neko je već jednom kazao, da bismo podigli velik Dubrovnik, ako sadašnji spo- jimo sa Župom. I zbilja, vrl& je prikladno za napučenje sve ono zemljište od, Du- brovnika do Cavtata uz duž kolnog puta, Za da se sve ovo napuči kroz malo go- dina, trebalo bf imati samo dobre komu- | 2 nikacije izmegju Dubrovnika i Župe. 0. e > stalo šlo privlači, kao blagost klime, lije Pi vidici na more, bujna vegetacija, krasne | pre uvale i obale dala nam je priro- | 2 Kom tnikessie: žila reći nekoliko : Uz današnje e konanšg e borbe možda će se misliti d : sela i gradova. Ali to ne «= izgleda, da bi bilo eko trebita sredstva za gradnji ji vaja, koji bi najbolje spajao Z1 dom.-Ali kad se tačno izračuna t vrijeme. nije tako težak posao namaknuti. zao ion sredstva. E Od Dubrovnika do Mlina, srca | žad a gra- zu oko 9 kilometara puta, koji je toliko | širok da bi se mogla provestiti tramvaj- ska pruga, a da se ne raširi put. Za ši- ne, stipove i žice u normalno doba bilo bi se potrošilo oko 700.000 sudeći po pru- | Pošak: io sd zi od Dubrovnika do Kantafiga u Gružu, 2 koja ima 3!/o klm. dužine. Za šine,<žice i stupove ove pruge potrošilo se je oko K 260.000. Danas bi zapao ovaj isti materi- jal možda K 2,600. 000. Po tome 9 kilom. pruge zapalo bi oko K 8.000. 000, svota, | koju nije nemoguće namaknuti zajmom, | recimo sa: 9%, kamata, isplativo amortiza- vatiji a“ . Južni govor bio je smatran narječjem. kojim ,Ercegovci i bosanski e Turci po krčmama besede“. Bošnjaci i Her- | cegovci, i ostali uopće izvan Srbije, nijesu pogotovo ni smatrani bili pravim Srbima, : već Šijacima ili Hero-Šijacima, tako da je poznati Sava Merkalj prisiljen bio protiv toga odlučno ustati. Vukova gramatika bi nazvana ,hero-šijačkom gramatikom“, a njegov Riječnik ,»neslano - mastnim - Arnaut- Tursko - Hero - Šijački - Gjor - Dilber - Gjidi 1 Cauš — rječnikom. U. Davidovićevim no- vinama pisalo se je o Vuku i njegovu je a ziku i ovako: ,Zato tvog ,skakavca“ upo- trebi — u tursku ga gramatiku svedi — kako ravno i arnautsku — herd-šijačku | i tatarsku — a nemoj ga u srbsku metati... nije tvoja gramatika srbska — no ona mora | biti šijačka... Još što kažeš da ništa ne- znadu — što nećedu da te: pripoznadu — da si ti pravi spisatelj. srbski — nego kažu | da si šijački — erbo ti ovgje i ongie kažeš | Blago nama kad ti slavenski znadeš — i takovo ponjatije imaš — da iz slavenskog | šijački pišeš, — arnaut - — — šijačkom dušom ne. zelis itd. Ele, baš čudn ovato. shvaćanje . did Pee £