TAKSA PLAĆENA U GOTOVU God. II in DUBROVNIK HRVATSKI JUG DUBROVNIK, 24 lipnja 1939 CIJENA Din, 1.50 Broj 14 »sHRAVATSKI JUG" kulturno-politički list Urednik: PERO VUKIĆ oni 12 ŽAGREB U posljednjem teritorijalnom raz- granicenju mnogo se spominje i Du- provnik, naša hrvatska Atena, ča- robni kutić bojosiovne hrvatske obe- le Jadranskoga Mora, Mnogima i smnogima je potpuno jasno kuda će, samo neki desperateri iz egoističkih motiva pokušavaju osporavati i po- ricati ono što je vjekovima sačuva- no i uzdržano i što se ispoljavalo u svim narodnim emanacijama, a svuda man festiralo gordo i postojano. U hrvatstvo ovih krajeva ne treba ni sumnjati, a kamoli ga poricati, jer ono je životna supstanca misli i dje- lovan'a seljačkih i gradskih slojeva južne Dalmacije. To su najbolje do- kazali Stojadinovićevi parlamentar- ni izbori, a neslomiva narodna volja vihorom je prohujala u triumfalnom pokliču do Sušaka, Čakovca i Subo- tice. I[ tada se ponovila ista misao u ristorijskom postulatu, a na osnovici aktnosti svih regionalnih kom- senenata Hrvatskoga Naroda. Nije nam \ nakana, da u ovom člančiću amo dokad za to. Time se već it glasilo pozitivno-nacionalnih 1 vrednota Hrvatskoga Na- a, u svojim prošlim brojevima do- volino pozabavio i dokumentirao svoje navođe. Ne treba nam navoditi razloge, jer oni su u nama usađeni, oni se dnevice ispoljuju na najrazno- vrsnije načine, cni su početna i za- vršna naša misao, naš Očenaš, naša molitva, a i naša kletva. Ono što mi sinovi Hrvatskoga Naroda želi- no. ispo vijedamo, što predajemo u baštinu našoj djeci, sinovima i unu- čadi, nije ništa drugo nego usađeni i jok, autohtoni narodni impera- tiv, refleks narodnoga genija, krv što kliuča narodnim žilama i vječito po- mlađuje 4 osvježuje narodni organi- em. To je ono bitno, samoniklo što je u nama i što se ne da istrgnuti, iščupati, uništiti, što se ne može na- kalamiti 1li naučiti, propisati ili đe- kretirati. To je naš osjećaj, naša mi- sao, polet i ponos naš, vjernost rodu i domu, naklonost kraju i privrženost svome Hrvatskome Narodu. Te mi- sli ima vaskolik narod dalmatinske Hrvatske stanovao on u seljačkoj kolibici ili u gradskoj palači, jer da- nas organizirane hrvatske narodne snage ne prave razlike kao | prije. Svi “mo danas jednako. vrijedni, svi je- dnako mislimo, jednako čuvstvuje- mo, jednako rezonirano i jednake zaključke donosimo u skrbi i brizi oko materijalne i duhovne dobrobiti Hrvatskoga Naroda, si KCMD = E \ = < O 4 B ) FA boba No] i Svi oo] Pokušava se opet ubaciti zastar- Dubrovčani! Dclazi pam u goste Matica Hrvat- sizih Kazališnih Dobrovoljaca iz Za. “ greba. Članovi su ovog Društva pro- Pagatori one dramske umjetnosti u kojej se ispoljavaju rasne osobine hrvatskog naroda, Oni traže u dram- skoj umjetnosti izražaj naše duše, naših osjećaja, naših misli, naših te- žnja, naše tradicije, naših običaja i naše sredine. Dolaze u naš Grad da nam na dje- lu pokažu put kojim su pošli, i da ujedno manifestiraju krvnu vezu Du- brovnika i Zagreba, Oni će nam pri- kazati »Čovjeka« cd Hoimannsthala, dramu koja najdublje zadire u čovje- čili život i smrt, i koja je po tom cpćeljudska, pa i naša, Ali tek Hr- vatskim Narodnim Plesovima oni realiraju svoj društveni program. Ne bi mosti govoriti o njihovoj interpre- tacifi tih plesova da nijesu odnijeli prvu nagradu na XI. Olimpijadi u Perlinu, 1936, Na njoj su se natjecali plesači interpretatori narodnih ple- sova skoro svih naroda Evrope i Amerike, Naši su dobiti prvu nasra- du i pobjednički lovor vijenac ne Sa- mo zato šte su plesove otplesali umietniški temneramentno i savrše- već nadasve zato što je u tim plesovima orisinalno irražena hrvat- ska duvša. Ti su plesovi afirmacija raše živctne bninosti i našeg izra- žajnos hogatstva, Oni hoće sada da to pokažu i na- a Dubrovčanima, vjernim SinCvima brvatskog juga, da u prikazanju no, t jela krilatica o političkoj superior- nosti i inferiornosti pojedinih pokra- jina, Na temelju tih nemoćno stara- čkih pokušaja i klonulo izmoždenih sutonomaških tirada i iz političke naivnosti nebuloznih koncepcija ot- kazuje se vjera Zagrebu, simbolu kreatorne snage cjelokupnoga Hr- vatstva i Metropoli svih živećih Hr- vata. Šačica pigneja i nacionalnih odroda, nesretnih i vječno nezado- voljnih uskoka, nesređenih uljeza u svome neradu ne znaju što bi, pa im duh povampiruje, misleći da će ne- koga ustrašiti i potom pokolebati. Zaboravljaju pjesnikove stihove, ko- je im donosimo na mučno saznanje: .»Nu pitajte nam zelen-gore, Protrijebite nam naša. sela, Poglednite uz sinje more, »Čovjeka« obnovimo u sebi ljudske osjećaje, a da u hrvatskim narodnim ,plescvima osjetimo iskonski životni ritam našeg hrvatskog rasnog bila i Snagu njegovu da vječno živi. Mi ćemc ih, Dubrovčani, dočekati hrvatski najsrdačnije, kao nosioce autcktcne hrvatske kulture na čijoj njivi vjekovima Dubrovnik sa Za- $rebom fcrmira svoj jedinstveni kul- turni izraz. Manifestirat ćemo kul- tvrnu i nacicnalnu istobitnost hrvat- skog juša s hrvatskim sjeverom, vje- čnu duhovnu i krvnu vezu Dubrov- nika i Zagreba. Sjetimo se, Dubrovčani, da člano- vima Matice Hrvatskih Kazališnih Dobrcveljaca dugujemo za veličan- stveni priček naših diletanata u Za. 6rebu kada su tamo u Hrvatskom Narod. Kazalištu gostovali s »Ekvi- nocijem«, Sve onc što su oni izka- zali Kazališnom Društvu, izkazali su Dubrovniku, pa naše manifestacije niima namijenjene Su bijelom Zagre- bu, našoj miloj Metropoli koju — u ovci narodnoj borbi za slobodu — čvršće i zanOsnije ljubimo. Dubrcvčeani, vidno vokažimo dra- $im gostima svoju radost okupivši se u velikom brcju pri njihovom doče- ku, Svi do jednoga prisustvujmo nji- kevim priredbama. Drasim gostima od srca kličemo: »Debre dešli u starodrevnu Hrvatsku Atenu, u Gundulićevu »Dubravu« u koici je: »Gizdava slcboda vrh Sveća najdraža«. Dubrovačko Kazališno Društvo I ovaj narod kršna tijela. Pa pitaj narod: što. si baš? I reći će-ti bistra svijest: Ja Hrvat, a to kraj je naš, Tu naše srce, tu nam pest, Što nemilice svakog hvata, Koj' ne zna, ima I gdje Hrvata.« Naša vjera u Zagreb je živa. Ona je čak i nepokolebiva, jer je Zagreb baš onaj grad, koji je svu svoju pažnju i brigu posvetio nama, izdavao naše stare pisce, širio našu kulturnu slavu, preuzeo našu duhovnu baštinu, smje- stio u svojim ulicama i parkovima kipove i statue naših kulturnih rad- nika i velikana i konačno dijelio istu sudbinu s nama, ne samo sada, nego i u prošlosti. Mi smo prema tome po svemu i samo vezani sa Zagrebom, pa stoga danas narod južne Dalmaci- je gleda u Zagreb i zanosno kliče Za- $rebu kao nekoć i njegov pjesnik- slavitelj: »Zagreb-grade, naša glavo. Zagreb-grade, štite naš, Zagreb-gtade, naša slavo, Kao sunce ti nam sjaš. Budi velik, Jak ko čelik, Tisuć ljeta slavan stoj! Tko ti kliko ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj!« ar Topli, ljetni dan, koji se duboko wsadio u svijest hrvatskog kolektiva. Ponavlja se svake godine, iskazuje se pijetet, odaje se dužna počast, provede se misno vrijeme u patri- otskom razmišljanju na one, koji su pali u borbi za domovinska prava, svetost nacionalnog održanja i isti- canja vjekovnih sloboština. Taj dan, kao i ostale kojih u povijesti Hrvata ima veliki broi, se povežu u jednu jedinstvenu i neraskidivu ka- riku, uskrise neostvarene želje, pro- bude se stoljetne težnje, osjećaji se usklađuju, a čuvstva ujedinjuju. Do- lom i gorom odjekuje krik, krik u obliku narodne personifikacije, koji teži za onim za čim su težili i djedo- vi i pradjedovi, a smjera onamo kud ih vodi narodni neprevarivi instinkt. Hrvatski Narod je svijestan pje- snikove misli, da se na prošlosti bu- dućnost osniva i zato se klanja us- pomeni i krvnim žrtvama svojih naj- boljih sinova. misli DOČEK M. H. Ki. D. U srijedu 28 o. mj. oko 7 s. na ve- čer na Pilama bit će na svečan način dočekani članovi M. H. K. D. U Gru- žu na obali pričeku prisustvuju čla- novi Dubrovačkog kazališnog dru- štva i predstavnici kulturnih društa- va, a na Pilama ostalo građanstvo i »Gunđulićeva glazba«, Gosti u po- vorci dolaze u grad i polaze pred Gundulićev spomenik gdje polažu vijenac i gdje će biti održani po- zdravni govori, sidi NARCISO DETONI pomorska agentura — Dubrovnik 2 TOMO KOSTOPEČ Export-Import — Dubrovnik