Br. 1-2.

U DUBROVNIKU, 1. FEBRUARA 1919.

Qod. XIX.

LIST DUBROVAČKE BISKUPIJE

(SLUŽBENO GLASILO | ZA BISKUPIJE KOTORSKU | HVARSKU).

Deus...

. ipse sapientiae dux est et sapientium emendator.
Sap. 7. 15.

mn

:41 početkom svakoga mjeseca. — Cijena 4 Kr. na godinu.— Pisma | novci šalju se na Biskupsku Kurlju.

JOSIP

PO MILOSTI BOŽJOJ I SV. APOSTOLSKE STOLICE
DUBROVAČKI BISKUP
PREČASNOM SVEĆENSTVU I LJUBLJENOM PUKU
MILOST I BLAGOSLOV OD GOSPODINA.

Sv. Ivan, Apostol ljubavi, dožive skrajnu starost.
Shrvale ga godine, izdale noge, glas mu obnemogao,
ali ljubav, koju je crpio na prsima Spasitelja svijeta,
nije mu smalaksala, dapače mu je još više zagrija-
vala srce prama svome milome stadu. Kad je tako
ođ starosti oslabio, često bi zamolio braću, da ga pri-
drže i odvedu pred svoj mili puk, gdje bi mu pogle-
dom punim ljubavi, staračkim glasom govorio svegj
istu: Sinci moji, ljubite se megju sobom. Učenicima
njegovim i slušateljima kao da je dosadilo, što im
svegj istu ponavlja, pak mu rekoše: »Učitelju, zašto
nam uvijek tu zapovijed naglašuješ ?« On im odgo-
vori, kako je pristajalo njemu, učeniku ljubavi: »Jer
je to zapovijed Gospodinova; i ako se samo ona
opslužuje, dosta je«. Tko opslužuje zapovijed ljubavi,
taj je pravi nasljednik Isukrstov, jer o njoj visi cljeli
zakon i proroci (Mat. 22. 40).

Predprošle sam godine, kršć. braćo i sinci pre-
ljubljeni, govorio o prvoj bogoslovnoj kreposti, 0
vjeri, koja je temelj i početak kršćanskog života, koja
nas na ovom svijetu sBogom vezuje, po kojoj sva
naša dobra djela postaju Bogu ugodna i kod Boga
zaslužna; jer, kako kaže Sv. Pavao: »Bez vjere nije
moguće omiliti Bogu« (Hebr. 11, 6.)

Lani sam prigodom korizmenog posta govorio
o ufanju, o drugoj bogoslovnoj kreposti, koja uzdiže
kBogu naše srce iz zemaljske prašine, koja nas
hrabri i tješi u ovoj suznoj dolini, te nas pobjedo-
nosno vodi kroz klance jadikovce varavoga svijeta,
te čini, da lako i veselo prebrdimo poteškoće, koje u
životu na svakom koraku susretamo.

Ove sam pak godine naumio, da Vam govorim
o trećoj, najuzvišenijoj bogoslovnoj kreposti, o ljubavi.
Zgodno je i donekle potrebito, da vam baš o ljubavi
govorim, jer me na to potiču i današnje naše dru-
štvene i političke prilike.

Ljubav je naime tvrdi temelj prave sloge i prave
uzajamnosti, toliko potrebite našoj mladoj državi Ju-
goslaviji. Vez moralnog jedinstva izmegju našeg tro-
imenog naroda, treba da počiva u prvom redu na
kršćanskoj ljubavi. Bez kršćanske, bratske ljubavi,
brzo bi se pojavio stari naš jal i megjusobna ne-
sloga, jedan od glavnih uzroka svih naših dosadaš-
njih zala. U novoj našoj državi Slovenaca, Hrvata i
Srba treba da vlada društveno-gragjanska snošljivost,
ne samo na političkom i socijalnom, već i na vjer-
skom polju; gdje je svakomu zajamčeno slobodno
ispovijedanje svoje vjere. Čuvajmo svoje svetinje do-