U DUBROVNIKU, 15. MAJA 1919.

(SLUŽBENO GLASILO | ZA BISKUPIJE KOTORSKU I HVARSKU).

Dems«<

. ipse sapientiae dux est et sapientium emendator. |
348.1. 15.

Izlazi početkom svakoga mjeseca. — Cijena 4 Kr. na godinu.— Pisma i novci šalju se na Biskupsku Kurlju.

Prosni dani.

Presvij. Prag. Dr. Ant. Mahnić, biskup krčki,

upravio je prošle. godine svome puku posebno pa-|

stirsko pismo, u kojem ga potiče, da što revnije op-

služuje prosne dane i da u tim danima goruće mo-

lilve združi svoje molbe sa drma prošnjama crkve-

u crkvenim ophodima.

| Cijenimo, da očinske. riječi ovog brižnog Nad-
pastira zgodno pristaju i vjernicima naših preku puse

pa ih donosimo u cijelosti.

Braćo kršćani! Već u staro doba kršćanstva
uobičajile se takozvane procesije ili crkveni ophodi,
a to za razne svrhe. Tako nalazimo n. pr. koncem
šestoga vijeka, za pape. Grgura Velikoga, procesiju
na dan sv. Marka. Još prije, kako se pripovijeda, po-

čele su se slične: procesije obdržavati u Francuskoj,

da bi se pobožnom molitvom od Boga isprosila po-
moć u teškim nezgodama, koje su cno vrijeme tištile
svijet. Napokon: je papa Lav Ill. početkom devetoga
vijeka naredio, da se. u Rimu i po čitavom kršćan-
skom svijetu kroz tri dana pred blagdan Gospodinova
Uzašašća obavljaju procesije. I tako se ova pobožnost
 uzdržala sve do dana današnjega,

Kako napomenuh, ove se: procesije drže, ne bi
Ji se pobožnom: molitvom i posredovanjem Svetaca

Božjih, od Boga isprosila milost i blagoslov na nas.

Stoga se. ove: procesije i: zovu prosne procesije, a
dani, u koje-se obdržavaju, zovu se prosni dani.
Koja je pak poglavito ona milost i onaj blago-
slov, što po želji sv. Crkve. imamo da isprosimo od
Boga na prosne dane? Odgovor na to jest jasan, ako
promislimo, da procesije sv. Marka i prosnog tjedna
padaju u proljeće, kada počinje priroda cvjetati i

usjevi nicati, budeći nam nadu: u: dobru. ljetinu. Svi:

smo pak uvjereni, da dobra ljetina ne zavisi toliko o
našem trudu, koliko o blagoslovu Božjem. TA što
nam koristi sa znojem lica težati zemlju dan i noć,
ako nam može samo jedna krupa u par časa uništiti
sve naše trude i nade! Baš zato prosimo u litanijama
Boga: »Da plodove zemlje dati i uzdržati dostojiš

se — Molimo te, usliši nas!« Zar nas ne poučuje
iskustvo svake godine, da je sav naš rad uzaludan
bez Božjega blagoslova |

Uz to ima sva sila zala, duševnih i. iidlkonć
za koja u prosne dane Boga molimo, da ih. od nas
odvrne i ukloni. Pjevajući litanije vapimo k Bogu:
da nas oslobodi od svakoga grijeha, od srdžbe svoje,

od zasjeda gjavolskih, od duha bludnoga, od nagle

i nenadane kao i od vječne smrti. Da nas oslobodi
od munje i tuče, od biča potresa. Napokon u litani-
jama Boga prosimo, da nas oslobodi od kuge, glada
i rata! Treba li da vam, predragi u Kristu, riječima
dokazujem prijeku potrebu ovoga vapaja, dok nam

činjenice tako jasno govore? Četiri već godine evo.

stenjemo pod strašnim bičem najvećeg i najstrahovi-
tijega rata, što ga povijest pozna, stenjemo i skapa-
vamo od glada. Još jedno i to najveće od vremenitih
zala fali, da se ispuni mjera naših patnja: kuga. A
ne kuca li već i ovaj osvetnik pravde. Božje. na naša
vrata naviještajući svoj dolazak u oblicima raznih bo-
lesti, što se zameću ratom i gladom ?

Uočimo li, braćo u Kristu, sva ova.zla, što nas
tište, bit će svakome jasno, kako je potrebno,. da.se
pridružimo molitvama majke Crkve, što. ili u.prosne
dane Bogu upravlja. Megjutim što vidimo 2 Dok _Cr-
kva sa svojim svećenicima priregjuje prosne procesije,
njezini se sinovi od tih procesija drže daleko, kao da
se njih sve to ne tiče! Ima u. ovoj. biskupiji. župa,

gdje vjernici jedva znaju, da se obdržavaju. procesije.

u prosne dane, a nekmoli da bi im prisustvovali. Sam

vidjeh nazad nekoliko godina jednu ovakvu procesiju
u jednoj župi naše biskupije, gdje za svećenikom i

crkovnikom ide tek par starih žena! Drugdje je opet
broj učesnika kod procesije vrlo malen, možda deseti,
petnaesti dio župe, a i to su samo žene, koji starac
i možda školska djeca | Muškarci i odrasliji mladići

rijetko se i iznimnice- vide.

Ja ne mogu, braćo kršćani, a da ovaj nemar
duboko ne žalim. Majka se Crkva u duhu pokore i