U DUBROVNIKU, 15. MAJA 1919. (SLUŽBENO GLASILO | ZA BISKUPIJE KOTORSKU I HVARSKU). Dems«< . ipse sapientiae dux est et sapientium emendator. | 348.1. 15. Izlazi početkom svakoga mjeseca. — Cijena 4 Kr. na godinu.— Pisma i novci šalju se na Biskupsku Kurlju. Prosni dani. Presvij. Prag. Dr. Ant. Mahnić, biskup krčki, upravio je prošle. godine svome puku posebno pa-| stirsko pismo, u kojem ga potiče, da što revnije op- služuje prosne dane i da u tim danima goruće mo- lilve združi svoje molbe sa drma prošnjama crkve- u crkvenim ophodima. | Cijenimo, da očinske. riječi ovog brižnog Nad- pastira zgodno pristaju i vjernicima naših preku puse pa ih donosimo u cijelosti. Braćo kršćani! Već u staro doba kršćanstva uobičajile se takozvane procesije ili crkveni ophodi, a to za razne svrhe. Tako nalazimo n. pr. koncem šestoga vijeka, za pape. Grgura Velikoga, procesiju na dan sv. Marka. Još prije, kako se pripovijeda, po- čele su se slične: procesije obdržavati u Francuskoj, da bi se pobožnom molitvom od Boga isprosila po- moć u teškim nezgodama, koje su cno vrijeme tištile svijet. Napokon: je papa Lav Ill. početkom devetoga vijeka naredio, da se. u Rimu i po čitavom kršćan- skom svijetu kroz tri dana pred blagdan Gospodinova Uzašašća obavljaju procesije. I tako se ova pobožnost uzdržala sve do dana današnjega, Kako napomenuh, ove se: procesije drže, ne bi Ji se pobožnom: molitvom i posredovanjem Svetaca Božjih, od Boga isprosila milost i blagoslov na nas. Stoga se. ove: procesije i: zovu prosne procesije, a dani, u koje-se obdržavaju, zovu se prosni dani. Koja je pak poglavito ona milost i onaj blago- slov, što po želji sv. Crkve. imamo da isprosimo od Boga na prosne dane? Odgovor na to jest jasan, ako promislimo, da procesije sv. Marka i prosnog tjedna padaju u proljeće, kada počinje priroda cvjetati i usjevi nicati, budeći nam nadu: u: dobru. ljetinu. Svi: smo pak uvjereni, da dobra ljetina ne zavisi toliko o našem trudu, koliko o blagoslovu Božjem. TA što nam koristi sa znojem lica težati zemlju dan i noć, ako nam može samo jedna krupa u par časa uništiti sve naše trude i nade! Baš zato prosimo u litanijama Boga: »Da plodove zemlje dati i uzdržati dostojiš se — Molimo te, usliši nas!« Zar nas ne poučuje iskustvo svake godine, da je sav naš rad uzaludan bez Božjega blagoslova | Uz to ima sva sila zala, duševnih i. iidlkonć za koja u prosne dane Boga molimo, da ih. od nas odvrne i ukloni. Pjevajući litanije vapimo k Bogu: da nas oslobodi od svakoga grijeha, od srdžbe svoje, od zasjeda gjavolskih, od duha bludnoga, od nagle i nenadane kao i od vječne smrti. Da nas oslobodi od munje i tuče, od biča potresa. Napokon u litani- jama Boga prosimo, da nas oslobodi od kuge, glada i rata! Treba li da vam, predragi u Kristu, riječima dokazujem prijeku potrebu ovoga vapaja, dok nam činjenice tako jasno govore? Četiri već godine evo. stenjemo pod strašnim bičem najvećeg i najstrahovi- tijega rata, što ga povijest pozna, stenjemo i skapa- vamo od glada. Još jedno i to najveće od vremenitih zala fali, da se ispuni mjera naših patnja: kuga. A ne kuca li već i ovaj osvetnik pravde. Božje. na naša vrata naviještajući svoj dolazak u oblicima raznih bo- lesti, što se zameću ratom i gladom ? Uočimo li, braćo u Kristu, sva ova.zla, što nas tište, bit će svakome jasno, kako je potrebno,. da.se pridružimo molitvama majke Crkve, što. ili u.prosne dane Bogu upravlja. Megjutim što vidimo 2 Dok _Cr- kva sa svojim svećenicima priregjuje prosne procesije, njezini se sinovi od tih procesija drže daleko, kao da se njih sve to ne tiče! Ima u. ovoj. biskupiji. župa, gdje vjernici jedva znaju, da se obdržavaju. procesije. u prosne dane, a nekmoli da bi im prisustvovali. Sam vidjeh nazad nekoliko godina jednu ovakvu procesiju u jednoj župi naše biskupije, gdje za svećenikom i crkovnikom ide tek par starih žena! Drugdje je opet broj učesnika kod procesije vrlo malen, možda deseti, petnaesti dio župe, a i to su samo žene, koji starac i možda školska djeca | Muškarci i odrasliji mladići rijetko se i iznimnice- vide. Ja ne mogu, braćo kršćani, a da ovaj nemar duboko ne žalim. Majka se Crkva u duhu pokore i