Br. 477.

Ovako će i još teže da vam odgovori svaki
onaj, te je imao sreće da se povrati k rodnom kraju.
Osobito je ovo zadnje doba nastupila velika
nestašica rada. Austro-ugarski konsulat u Pitts-
burgu javlja, da se nije nadati e bi kroz nastajne
mjesece ; da krene na bolje. Jednako sa-
oi i a radničke američke novine. Velike
ornice rade samo sa polovinom ili trećinom
radnih sila. Na hiljade je i hiljade neuposlenih
radnika, koji upravo skapaju, jer duže vremena
bez tve zarade, Sve to treba da dobro za-
pamte oni, ako bi ih još bilo te bi namjeravali
da $e isele.

Ministarstvo unutarnjih poslova donosi do

da je saznalo, kako je parobrodarsko
društvo »Austro-Amerikana« ugovorilo početkom
ove godine sčilenskom vladom, da se društvo
obvezuje prevoziti iseljenike od Trsta do San-
tiaga odnosno Arice na račun čilenske vlade, i
to uz pristojbu od 8 lira sterlina (24 Kr.) za
svaku. osobu. Glavna agentura za iseljivanje u
Chile, koja je sada u Rimu, za stalno će prote-
gnuti svoju agitaciju i na Austriju, tim više, jer
je otvorom panamskog kanala putovanje u Chile
znatno olakšano.

Zbog toga je austrijsko ministarstvo nutar-
njih poslova pozvalo sve podregjene vlasti, da
svim srestvima stanu na put agitaciji za iselji-
vanje u Chile.

Neka je dakle na ravnanje našem narodu,
da se ne da zavagjati i nagovarati od bezdušnih
agenata, pače neka takove odmah prijave vlasti.
Prijateljima: našeg naroda stavljamo na srce, na-
dasve svećenstvu i učiteljstvu, da na sve to upo-

kao što smo uvjereni da hoće, pozna-
jući njihovo rodoljublje, da budu upućivati i od-
vraćati slučajne zaveđenjake. Bezdušne masno
plaćene agitatore na iseljivanje treba zasluženom
kaznom odalečiti od zatomog rada, i osobito na
to paziti po selima, gdje ovi drže da im je teren

mnogo prilagodniji.

Vijesti iz naroda.

Iz Ki

(Odlikovanje i zahvala Nj. Vis. nadvojvo-
de Fridrika.) Dana 30. pr.mj. stiglo je na Gru-
du maročito vojničko odaslanstvo ć. k. zapovje-
dništva 37. Domobranske pješadijske pukovnije,
koje je izručilo g. načelniku Matu Magudu Ma-
šanu prekrasnu briljantnu iglu sa monogramom
Njeg. Carske Visosti Nadvojvode Fridrika, te i-
stodobno zamolilo g. načelnika, da priopći svim
općinarima Njegovu zahvalu na sjajnom dočeku,
koji mu bi pripravljen ptigodom Njegova dola-
ska u ovu Općinu. — Konavljanin.

Iz Cavtata.

(Svetkovina sv, Antuna.) U ovdješnjoj fra-
njevačkoj crkvi proslavila se je ove godine naj-
svečanijim načinom svetkovina Sv. Antuna. Sva
silesija svijeta pohodila je crkvu i Svečev oltar,
hoji je bio uprav sjajno iskićen, čemu je najvi-
ša zasluga g. Antuna Bratića. Na orguljama je
udarao i pjevanjem ravnao starješina samostana
P. O, Angjeo Jurica. Prigodno slovo držao je
P. O. Antun Krile, franjevac. | ovom prigodom
pokazali su Cavtaćani, koliko im je na srcu do
štovanja velikog Sveca.

U spomen Tade Smičiklasa.
(Crtica.)

Neprežaljeni pokojnik, poslije Račkoga naj-
veći historik naš, Tade Smičiklas, dolazio je u
Dubrovnik i ostao bi dulje vremena, te bi znao
raditi kojih osam sati dnevno u dubr. arhivu.
U onmo vrijeme riječke rezolucije nije se mnogo
obaziralo na predsjednika Jug. Akademije. Onda
se čio hađžiluk u Budimpešti, kao što danas
u u. .

Pisac ovih redaka često bi ga znao poho-
diti za večere u »Hotel de la Ville«, i s njim se
podulje porazgovoriti. Jednoć zaželi obaći Tre-
binje. Dobro, magnifice, i ja ću s Vami. Obavi-
jestim prijatelja Angjelka, dekana i župnika, kada
dolazimo sve dvojim a neka bi se pobrinuo za
objed, razumije se u gostioni; jer se onda istom
oko dva sata p. p. dolazilo u Trebinje,

Kad smo stigli u Trebinje, dočeka nas Don
Angjelko i povede nas u svoj župni dvor, kako
on reče, na čašu rakije. Stignuvši u kuću, vidim
stol spremljen. Zar nećemo u gostionu? Kakvu
gostionu | Te nas pozva za svoj gostoljubivi stol.
Kod stola sam ja po hrv. običaju nazdravio na-
šem Smičiklasu i osobito istaknuo: kako je lijepo
župnika, da je njega u svom domu počastio.

to će Dum Angjelko odgovoriti: a gdje bi
pustio našega Smičiklasa u gostionu! Ta svaki
rvat ćuti našega historika, koji nam je povješću
rvata zadužio svako hrv. srce. Pače hvalim mu,
što me je obveselio svojim dolaskom, da mu se
kako neznatno zahvaliti na onom dušev-

nom užitku, čitajuć njegovu historiju, našega di-
čnoga hrv. naroda. To se je tako dojmilo našega
Smičiklasa, da je proplakao od ganuća! Hvala
Vam i na dočeku i na priznanju. Za upravo uži-
vam, da me ovdje tako rekuć na megji hrv. kra-
ljevine inteligentan čovjek toliko cijeni i ćuti.
Vidim, da nijesam badava trudio se i mučio.

zm=sze

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

Iz Korčule.

(Sprovod + Don Frana Jerićevića). Na 16.
o. mj. bili su preneseni iz Spljeta u Korčulu mr-
tvi ostanci blagopok. D., Frana Jerićevića, česti-
tog svećenika, vrijednog književnika i idealnog
uzgojitelja-nastavnika, da budu pokopani u Žr-
novu, rodnom njegovom mjestu. Ovom je zgo-
dom Žrnovo pokazalo, kako znade, da dostojno
oda počast svom domorodcu. Već rano u jutro
dogje mnoštvo naroda sa župnikom svojim na
čelu, mp. Don Petrom Kalogjera, da preuzme
mrtve ostanke iz Korčule. Dosta dugim putem
razvije se impozantna žalobna povorka uzornim
redom. Ni čelu stupahu učenici i učenice pučke
škole iz Žrnova, za ovima djevojke društva »kće-
ri Marijinih«, pak Žrnovski mladići, preko 100
ih na broju. Onda slijedjaše Korčulanska »Gra-
gjanska glazba«, koju je poslala Žrnovska »Hrv.
Čitaonica“, poslije ove bijaše veliki broj bratima
triju Žrnovskih bratovština sa gorućim svijećama,
pak svećenstvo pred samim lijesom. Sredinom
povorke u jednakim razmacima nošahu se mr-
tvački vijenci, 24 ih na broju, poslani od mno-
gobrojnih prijatelja i štovatelja.

Povorku otpratiše iz grada Korčule uz re-
dovno i mirsko svećenstvo još i sve vlasti sa
Općinom na čelu, a mnoštvo se naroda natisne
iz Korčule put Žrnova. U župnoj crkvi sv. Mar-
tina preč. Don Ivo Depolo otsluži svečane zadu-
šnice, dok su se na pokrajnim oltarima govorile
tihe sv. Mise. Nad otvorenim grobom oprosti se
s njime u ime rodnog mjesta, a kano brat-sve-
ćenik i školski sudrug njegov mješćanin Mp.
Don Antun Tvrdeić; zatim u ime učit. zbora i
učenika realke prof. N. Pavković, te najposlije u
ime svećenstva Dubrovačke biskupije Mp. Don
Božo Depolo. Sprovodu je bio prisutan i izasla-
nik Spljetskog svećenstva Mp. Don Stanko Banić.

Silan narod preko dvije hiljade duša pratio
je povorku, a osobito govore sa suzama na oči-
ma. Ovako veličajnog i srdačnog sprovoda ne
pamtimo ovamo, a dokaz je to i znak, koliko je
dično naše Žrnovo ljubilo i štovalo vrlog svog
sina, svog Don Frana, komu vječni pokoj i slava!

Svatko sam svomii novcu gospodari, pa on
ga može proigrati makar u lutriji. Onaj pako,
koji novac cijenit znade, neka čita današnji o-
pe »Slovenske i Hrvatske Narodne Straže«, po
ojem može nabavkom dobrih vrijednosnih sre-
ćaka postići bogastvo, svakako pak mu je zajam-
čen za svaku srećku barem po jedan zgoditak,

 

trajna vrijednos srećaka i time sigurnost za iste
potrošenog novca. Buduć da su naručnicima sre-
Ćaka namijenjene takogjer nagrade i premije, i-
maju gdjekoji priliku, da dobiju uz izvrsne vri-
jednosne srećke takogjer i veliki ili dapače čitav
dio za nje potrošene kupovine natrag. Ponuda

 

 

jest skroz i skroz poštena, pak se tako sama po
sebi preporuča. Buduć se vrši dojduće vučenje
već u ovim danima, pišite još danas po razja-
šnjenje, što no vam ga besplatno odmah pošalje:
g. Valentin Urbančić, Llubljana 16.

 

Domaće vijesti.

Nj. Vis. prestolonasljednik Fra-
no Ferdinand, koji će nastajne sedmice pri-
sustvovati velikim vojenim manevrima u Bosni,
stići će na 25. o. mj. na 7 sati jutra ratnim bro-

Pa nam je pripovijedao, kako ga osobito veseli,
kad se i njega kadkad sjete njegovi nekadašnji
gjaci Matko Laginja i drugovi, koji su probudili
uspavanu svijest hrvatsku u Istri. Bio je taj dan
osobito razdragan, te mu se je Trebinje osobito
svigjelo.

Naš Tade, sinovac Biskupa unijatskoga u
Križevcu, bio je i dobar katolik. Svakako jedan
od naših najvećih učenjaka i poznavaoca povjesti
hrvatske. Slava mu! :

a

+ Prof. Dn. Frano Jerićević.

U subotu dne 13. VI. u 9 sati noću, u na-
ponu života i djelatnosti, u 52. god. pokosila je
nemila smrt poslije kratke ali teške bolesti i ope-
racije u Spljetu, dobrog, plemenitog, obljubljenog
i vrijednog Dn. Frana. — U ponedjeljak pak
izvršiše Spljećani zadnji čin pieteta prema vrlom
svećeniku, odličnom dragom drugu te milom uči-
telju i preniješe mu umorno tijelo u veličanstve-
noj povorci iz crkve sv. Petra na parobrod, koji
ga odnese do Korčule, a odanle u utorak uz
pratnju uglednijih Korčulana i gotovo svih mještana
u rodno mu i milo Žrnovo, gdje je neprežaljeni
pokojnik želio, da vječno počiva.

Niko se nije nadao, da će tako brzo leći u
grob i zato je vijest o njegovoj smrti svakoga,
koga je poznavao, prenerazila i tako većma
ražalostila. Njegova vesela narav, njegova golu-
binja ćud, njegov zdravi humor, koji je prožimao
čitavo njegovo biće, nije dopuštao nikome, da
kraj njega misli tužne misli, da se podaje bri-
gama, kojih je sam morao toliko imati. Njegova
pak simpatična pojava i dobrota, njegova iskre-
nost, njegovo pametno i učeno razlaganje na
prvi bi te mah osvojilo, zato on i nije imao ne-
prijatelja, svak ga je volio, jer je svakome bio
dobar i iskren. Kao svećenik bio je na svojem

dom »Viribus Unitis« na ušće Neretve. Odatle
će na yachtu »Dalmat« krenuti u Metković, pak
će odmah dvorskim vozom put Bosne.

Kraljevo stanje sada je posve dobro.
Svagdano šeta po parku u 'Šenbrunu, i ta mu
šetnja veoma prija. Nestalo je gotovo sasvim
bronkijalnog katara, te su mu liječnici dopustili
pušenje. U znak priznanja odlikovao je svog tje-
lesnog liječnika i sve, koji su mu pomagali. —
Ljetos naravno nije mogao, da sudjeluje tjelov-
skoj procesiji, a rad toga nije sudjelovao ni car-
ski dvor, pak se u opće nije ni držala u Beču
ova sjajna procesija, već se je obavila samo u
crkvi. — Novine javljaju, da će na 26. ov. mj.
Kralj otići na svoje ljetovalište u Išl, i po tom iz-
gleda, da neće doći na jug, kako se je prije go-
vorilo.

Iz domaće politike. Najnoviji doga-
gjaj u našoj politici, kooperacija izmegju naro-
dne i demokratske stranke regbi da nije najbo-
dje sreće. Demokrati nijesu nimalo zadovoljni s
onim, što uglaviše njihovi vogje u Spljetu, te
već javno prijete, da oni toga neće odobriti na
glavnoj skupštini stranke. Pravaško svećenstvo
diljem Dalmacije listom  ustalo proti toj novoj
zamčici i raskrinkalo pravu namjeru naših »na-
prednjaka«. »Narodni List« hoće da svisne od
jada, što im taj pothvat nije a ma baš nimalo
uspio već unio veći razdor u njihovim redovima.
Nije mu se ni čuditi; vidi svoju stranku na ru-
bu propasti, a ne zna kako da je od rasula sa-
čuva. Eto ni kooperacija sa naprednjacima ne
može, da je spasi !

Svečanost u Beogradu. Na 9. o.
mj. veoma je svečano u Beogradu bio otkriven
spomenik narodnom prosvjetitelju Dositeju Obra-
doviću. Tom prigodom bili su nekoji gosti odli-
kovani, kao mačelnik Zagreba Holjac i kipar
Valdec redom Bijeloga Orla V. stepena, načelnik
Dubrovački dr. M. Čingrija redom sv. Save III.
stepena, Ljuba pl. Babić-Gjalski redom sv. Save
II. stepena, i ost. Prisustovala su i razna pro-
svjetna naša društva, kao Jugosl. Akademija,
Matica Hrvatska i Slovenska i druge kulturne
ustanove.

Nakon izbora u Istri. U Istarskim
izborima dobili su Talijani 21.180, glasova a Hr-
vati i Slovenci 29.574. Po tome je dakle najočitije,
da su Hrvati i Slovenci u Istri u apsolutnoj ve-
ćini. Neka pak Talijani s Nijemcima upotrebljuju
svaka srestva, dopuštena i nedopuštena, ipak im
je sve uzalud! Naravni napredak našeg naroda s
mničim neće spriječiti!

Vijećanje o izbornoj reformi.
Jučer se je na Namjesništvu u Zadru održalo vi-
jećanje, kao nastavak prve konferense, u svrhu
daljnjeg pretresanja osnova zakona, kojim se mi-
jenjaju neke odredbe zemaljskog reda i uvagja
novi izborni red za dalmatinski sabor. Konferensu
je sazvao namjesnik grof Attems, a bili su poz-
vani članovi megjustranačkog odbora.

Djevojačka škola poljodjelstva
i kućanstva. Pišu nam iz Spljeta: Obzirom
na prilike, koje danas vladaju širom cijele Dal-
macije megju težačkim stališom, te oslanjajući

mjestu, a kao nastavnik cijenjen megju svojim
kolegama učenim čovjekom, čije znanje nije obu-
hvaćalo samo vjersku stranu. — Znadu najbolje
njegovi kolege, koliko je važio i tako njima i
povjerenoj mu mladeži vrijedio. — Da se je uvi-
jek bavio naukom, da se može što bolje njome
posvetiti i onda ga što korisnije uložiti, prijav-
ljuje se na ispit zrelosti sa preko 40 godina na
legjima. — Svršivši teološke nauke, bio je ime-
novan župničkim pomoćnikom u Blatu na Kor-
čuli, kasnije župnikom u rodnom mu Žrnovu, oda-
kle je žalosnog srca otišao na Pile, ali u nadi,
da će mu se ostvariti idejali i možda čim prije
otole doći na koji zavod, pregorio je bol mješ-
tanina za dobro cijelog svog naroda, kojega je
tako žarko ljubio, — Kao da je slutio, da će to-
liko dobra kao profesor učiniti, da će odgojiti
toliko narodnih uzdanica, toliko narodnih pobor-
nika, da će spasiti toliko eksistencija, da će osu-
šiti toliko suza mnogim roditeljima, da će osi-
gurati tolikima budućnost. I želje mu se počele
ispunjati; kao župnik na Pilama bio je nekoliko
vremena namjesni učitelj pri mjesnoj gimnaziji
i nautici, gdje je ostavio najljepšu i nezaboravnu
uspomenu megju kolegama i učenicima. Zatim
je bio imenovan vjeroučiteljem na ć. k, realci u
Spljetu, gdje je u potrebi predavao zemljopis, povi-
jest, hrvatski i talijanski, što je poznavao perfektno.

Kakav je bio svećenik, drug, nastavnik-
pedagog, prijatelj, patriot, vidjelo se je najbolje
za vrijeme njegove kratke bolesti i smrti, kad se
je gotovo cijeli Spljet propitkivao za tijek bolesti,
a na glas njegove nemilosrdne smrti, nije ostalo
suho oko nijednog kolege, toliko znanaca, a_0so-
bito njegovih milih i tjubljenih učenika, koji su
inače škrti u suzama za svojim profesorima. —
Megju mladeži uživaše osobite simpatije, jer joj
je bio ne samo učitelj ali pravi otac, Ljubav bi-

God. X.

se na bogata iskustva učinjena na ovom polju u
drugim pokrajinama, odlučiše školske sestre o-
tvoriti u Spljetu školu kućnog gospodarstva za
djevojke težačke ruke.

Današnje gospodarstvene prilike siluju ta-
kogjer težački stališ, da nastoji, kako hi svaku
sitnicu što najbolje unovčio. To je moguće sa-
mo, ako ženske, svijesne zadaće, koja im u kući
pripada, budu stajale o boku svojim muževima,
ili potpomagale u borbi za opstanak i odgajale
djeću već od malena za promijenjene gospodar-
ske prilike.

Ovo je sve moguće samo srestvom stru-
kovne naobrazbe težačica, u koju su baš svrhu
školske sestre osnovale ovu školu. U njoj će se
pružiti dovoljna zgoda, da se uvježbaju u svim
predmetima toli potrebitim za racijonalno vogje-
nje kućnog gospodarstva našeg seljačkog stališa.
Pouka bit će povjerena učiteljima-strukov-
njacima iz c. k. Poljodjelske škole i kušaonice i
sestrama-učiteljicama. Škola bit će namještena u
novoj zgradi, sagragjenoj naročito za ovu svrhu,
uz pripomoć Ministarstva poljodjelstva u Beču,
U ovu će se školu primati djevojke od naj-
manje 14 godina, koje su svršile pučku školu.
Sa školom je spojen internat, u kojemu će
gojenice primati stan i hranu. Gojenice izvan
Spljeta, koje ne mogu prenoćiti kod svojih ro-
ditelja, dužne su stupiti u internat.

Škola počimlje na 15. septembra o. g.

Za potanje obratit se na adresu: Školske
Sestre, Spljet (kod sv. Ciprijana.)

Muzej pješačke pukovnije ,,grof
Lacy br. 224. Primamo: Časnici pješačke
pukovnije Grof Lacy br. 22, koja se već od godi-
ne 1870. dopunja dalmatincima, velikom su mar-
ljivošću i mnogim trudom sastavili povjest pu-
kovnije. :

Nego, nju čitajući, žali-.se, što potomci neće
imati zadovoljstvo spoznati se sa predmetima
povjesničkog značaja, koji, kad bi bili sakupljeni
u jednoj zbirci, sve bi pismene bilješke očevidno
dopunjali i u nekom pogledu učinili bolje ra-
zumljivim.

Časnički zbor, polazeći sa tog gledišta,
preduzeo je da takovu zbirku osnuje, te umoljava
u tu svrhu sve pripadnike pukovnije, pak sve
dobrotvore i prijatelje, osobito svećenike i uči-
telje Istre i Dalmacije za djelotvornu pripomoć,
bilo ustupom predmeta za zbirku, bilo naznakom
mjesta, gdje bi se ti predmeti mogli naći,

Traži se spisa, isprava, knjiga, slika, kipova,
oružja, odora i t. d., ali samo takovih, čije pri-
padanje povijesti pukovnije stoji izvan dvojbe,

Darovi se mogu kao takovi bezuslovno po-
kloniti, ili se pak predmeti mogu povjeriti kao
muzejski predmeti uz pridržaj prava vlasništva.
Ta će zbirka nositi naslov; »Muzej c. k, pješačke
pukovnije Grof Lacy br, 22«, a biće smještena
u postaji štopa pukovnije, za sada u Mostaru,
gdje će se propisati u katalog, te će biti nad-
gledana i upravljena od naročitog odbora, koji
će imenovati zapovjedništvo pukovnije.

Darovi i doprinosi te dotične obavijesti i
podaci mogu se do daljih odredaba upraviti na
zapovjedništvo pukovnlje u Mostaru u /Herce-
govini.

tivu u nastavničkome radu. On nije htio i nije
dao, da izmegju njega i njegovih djaka bude
kineški zid; on nije htio da profesor i gjaci budu
dva tabora, nego je nastojao udesiti svoj rad
tako, da profesor i gjaci budu jedna porodica.
— Bio je pravi pedagog, kojih nam danas mnogo
treba, a kojih nažalost malo ima, a znadu pak
najbolje učenici a i srce će osjetiti, što im je
sve bio i kakav spasonosni most izmegju njih i
drugih učitelja. — Kada bi bile izgubljene sve
nade u kakav uspjeh, Dn. Frano je bio »ultimum
refugium« i uspjeh je bio osiguran.

Da je bio čovjek u potpunom smislu riječi,
pokazao je sprovod, kojemu su prisustvovali svi
ugledniji odličnici grada Spljeta, o kojem su se
koli usmeno toli pismeno svi bez razlike stra-
naka najljepše izrazili, znajući da je bio čisti
Hrvat-pravaš, koji nije vikao, ali je radio; radio
riječju i perom, — Na njegov izdani i neizdani
literarni rad ćemo se osvrnuti drugi put.

XX Posjedjć sve te rijetke sposobnosti, koje
su imale takovu magičku moć, da je svakome
znancu bio »dobri, plemeniti i vrijedni Dn, Frano«,
možda je baš zato i bilo u njega toliko smisla
za rad, toliko ljubavi za pravi napredak mladosti,
toliko želje i čežnje za vedrinom, za srećom, za
suncem, — jer su mu Mojre već unaprijed odre-
zale svojim makazama baš kratku životnu nit,
Ah, zanijemio je dosta rano, ah, tako željan ži-
vota, rada, uspjeha, ploda, sreće, zadovoljstva , ...
Ah, neumoljive smrti! Ona se ne obazire ni na
čije osjećaje; ona ne mari ni za čije suze...

aša njegova života bila je na dnu ipak
tako\gorka ... Sudbina ga je prisilila, da je prije
reda ispije, i od te je gorčine umro...

Prijatelji će njegovi i drugovi njegovi i uče-
nici njegovi nositi trajno u srcu toplu i milu
uspomenu na njega, jer ih je iskreno ljubio,

 

 

jaše glavna poluga, koja mu je podavala direk-

Slava prof, Dn, Franu Jerićeviću!