Str. 2.

Operacije Nijemaca u Belgiji uspijevaju po- liner Lokal-Anzeigeru« o tamošnjim prilikama.
voljno. Nakon što je Njemačka vojska osvojila | On veli megju inim: Sve novine priregjuju dne-
sve tvrgje na zapadu od Antwerpena, stala je | vice posebna izdanja o pobjedama Rusa i Fran-
mbardirati unutrašnje utvrde lance pa | cuza u borbi proti Nijemcima, koje da su Rusi
_ javljaju, da su već zamukle|tobože već do Berlina natrag potisnuli. O gene-
el i Broochen, i da je bio zauzet| ralu Rennenkampfu tvrdo vjeruju bajku, da se je
ljeznička utvrđa na putu do Melbelva.| zakleo, da će odsjeći desnu ruku, ako ne do-
i tvrgja Broochen došla u njemački | gje u Berlin. Za to očekuju svi, da će Rennen-

E s kampi u istinu skoro doći u Berlin, On će samo
Engleška brigada u Belgiji bila je izmegju | pričekati, dok budu Austrijanci uništeni. Onda
izvanjskog i nutrnjeg pojasa utvrda prama An-| će se svom svojom silom baciti na Njemačku. —
iwerpenu natrag bačena. Zaplijenilo se je ma | Akoprem dakle publika nema o tome ni pojma,
otvorenom polju 4 teške baterije, 52 poljska topa | kako stoje stvari, raste od dana do dana ono
\i mnogo strojevnih pušaka, mčgju kojim i en-|neko čuvstvo, koje se više osjeća, nego li na
\gleških. polje prodire, da su opravdane sve one neodre-
ta To pako znači, da je Antwerpen pred pa- | gjene glasine o porazima ruske sjeverne vojske,

\dom. Zauzećem te posljednje belgijske tvrgjave | te da Petrogradu prijeti pogibelj, koli sa ko-

\me samo da je Belgija izlučena iz broja ratuju- | pnene, toli i sa morske strane, koja pogibelj

\ćih; već su Nijemci dobili jaku operacionu bazu, | od dana u dan biva sve veća. Stim je u savezu

“s koje mogii zaposjesti svu obalu Sjevernog mora | i neki nervozni nemir, što Austrijanci jošte uvi-
+ od“ Ostende-a -preko Diinkirchena, Havre-a do jek nijesu »uništeni«, a uslijed toga ni one ruske

Boulogne-sur-mera. Time su ne samo onemogu- | čete nijesu slobodne, koje pred njima stoje, da

ćili daljnje iskrcavanje engleških četa, već su i| udare po Nijemcima. — Mornarica je u najvećoj

,za_syoje operacije na moru dobili izvrsnu pozi-| neprilici radi ugljena. Ona je uregjena za po-
ciju, koja će prisiliti englešku flotu, da seli još | rabu engleskoga ugljena a ruski se ugljen, koga
"dublje zavuče u svoje luke ili da prihvati boj| u ostalom niti nema dosta, ne može bez znalne
_s njemačkom mornaricom oudje, gdje bude ova | štete ni upotrijebiti. Većini tvornica fale sirovine,

htjela. najpače željezo. Osobito je zlo, što nema lje-

Nego sa rusko-afganistanske megje javljaju | kova i materijala za zavoje, jer to se je sve prije

se neke glasine izmegju Emira i Rusije, jer je | dobavljalo iz Njemačke.

prvi dao razrušiti jedan tunel, što ga je Rusija

gradila potajno. U Persiji svrgnut je Samad-kan,
jer je simpatizirao s Rusima, a na njegovo je
mjesto postavljen persijski prijestolonasljednik

Hassan Mirza. Kako »Ikdam« javlja, navalilo je

persijsko pleme Sumai na ruske pozicije na gra-

nici, te je kod toga okršaja palo 200 ruskih voj-
ika i 4 časnika; do 50 Rusa je ranjeno. Rosi
su htjeli muslimane uzeti u vojsku, ali su se ovi
protivili. Poglavice su uapšeni. Narod u ruskim
distriktima .na_ Crvenom moru je vrlo uzrujan, te
je djelomice. pograbio oružje. Uznemirujuće vi-
_ jesti stižu za Engleze iz Indije.

 
 
  
   

 

i njemačke

Gubitci engleške
mornarice.

Kako javljaju engleški listovi, iznosi gubi-
bita engleške mornarice do pred nekoliko dana
više brodova, i to:

Oklopljeni krstaš »Warrior« (1895) sa 13.750
tona; krstaši »Arethusa« (1913) 3.560 tona;
+Geoncesler« (1909) 4.880 tona ; »Fearless« (1912)
3500 tona; »Pathfinder (1904) 2990 tona; »Am-
phion« (1911) 3500 tona; torpedni razarači:
»Druid« (1912) 770 tona; >»Laertes« (1913) 980
tona, »Foenix« (1912) 770 tona; torpedni brod
»Speldy« 1889) 80 tona. Ovamo dolaze još pod-
morski brod »AE 2«, sagragjen 1913, sa 700
i podmorski brod »AE 1«, koga je u sjevernom
moru probušio »Stralsund«, te prigodom nekog
sraza potonuli torpedni razarač »Bulifinch«, a o-

Belgijske umjetničke dragocijenosti.

Konservator umjetnina njemačkoga gene-
ralnoga namjesništva za Belgiju javlja, da je u
Louvainu potanko pregledao crkve, vijećnicu,
knjižnicu i sve, što je znamenitijega. Sve su umjet-
niue skupljene u vijećnici pod mađzorom zapo- | _. : š Šš
vjednikovim. Vijećaica je posve netaknuta. Kro- a e Če st ir EO

' vište Petrove crkve jako je oštećeno; slike na stropu | zbišgard« (BRJE 3 EO SLJEE
pokazaju nekoliko škulja. Crkve sv. Mihajla; sv. služio kao školski brod, nadalje krstafica_>»Glas-
Jakova sa kapelicom sv. Huberta i crkva sv. Ger- se io 1 e em VO E

* (rude su posve neoštećene. Fasade lijepe bibli- piu neki njemački HOS Krdinica EEE
oleke su jako oštećene, ali se mogu opet po- sus», kao i god. 190. izgragjene tri oklopnjače,
praviti. Od prilike šestina grada je razorena, ja s m sasije f
megju inim kolodvorska cesta i zgrade oko trga E ler sa STO
Place du Peuple«. Zgrade oko vijećnice dignute |' i o a Š
i u lagum pi zapovijedi  bujukišto a ša- | PNJEDnieka je mom o sada pet O

“ čuvaju tako vijećnicu od vatre. Njemački časnici EEEVJKe: ziele oklogajeće >Magieburge
i vojnici spasili su umjetnine crkve sv. Petra, | Kona Menza, >maćic: ć abieike, torpedni
kad je gorjela. Slike »Posljenja večera« i »Sveti | biodo 17o Dodnona Dre 30 6 E
Erazmo« od Diericka Boutsa su posvema saču- NEE sm e. Oe Sh re Brod

ž # | za izmjeru »Mowe« i u pomoćuu rstaricu pre-

OT O <a : E nja | načinjeni parobrod »Kaiser Wilhelm der Grosse«
historijske vrijednosti. — U Liegeu su sve crkve | od sjeverofljemačkoga Lloyda.

i umjetničke zgrade netaknute. Crkva sv. Pavla | : pa
pokazuje samo vrlo maleno oštećenje na jednom | Kako su djelovale austrijske
prozoru. Crkvena riznica i muzeji su netaknuti. | motorske baterije,

— U Huyn je kolegiatska crkva netaknuta. Kako |
veli svećenstvo, prenesena su četiri relikvijara u | Djelovanje austrijskih motorskih baterija

Anversu. | kod Fort Giveta opisuje ovako ratni izvjestitelj

lira koga ,Lokal-Anzeigera“ : »Ničim] se ne

" može zorno predstaviti metež, što su ga iz uda-
Petrograd u ratno vrijeme; |ljenosti od osam kilometara prouzročile teške
Neki njemački knjižer, koji je u ponedje-

austro-ugarske  motorske baterije. Niti zidovi,
ljak otišao iz Petrograda, pripovijedao je »Ber-

 

 

 

kad su se rušili jedan na drugi, uiti komadi gre-

a .
E Marko Vušković.
5 (Kazališni prikaz.)

U ratnoj vrevi išćezavaju glasovi umjetnika —
inter arma silent Musae. Sasvim tim mi Dubrov-
čani moramo uprav ratu zahvaliti, što smo pro-

* šle nedjelje prigodom koncerla za »Srebrii Križ«
imali prilike čuti glasovitog baritonistu g. Marka
Vaškovića, sada pričuvnog domobranskog poruč-
nika, Kad je g. Vušković stupio odvažnim voj-

1 pičkim korakom na pozornicu, podsjećajući nas
svojom imarcijalnom pojavom na naše stare ju-

“ make Graničare, pa kad je na glasoviru zamnio
turobni uvodni akord nježne Schubertove pjesme
»Am Meere«, mi smo sheplički čekali, hoće li
taj proslavljeni dramatički pjevač, koji je, tako
reći, nastao herojskom gestom, naći pravi ton te
intimie, čuvstvene pjesme. Iznenagjenje bijaše
veliko. Impozantni Vuškovićev glas, sposoban i
za najače dinamičke akcente, zvučio je meko i
nježno, tumačeći neposredno i vjerno sumorno
Heineovu pjesmu te smo, slušajući ga, osjetili
svu gorčinu pointe: »Mich hat das ungitickselge
Weib vergiflet mit ihren Tr4nen«. Vuškovićeva
uinjetaost nije jednostrana, ne boluje dakle od
dne sudbonosne bolesti mnogih velikih umjet-
nika, koja čini da umjetnost pregje u virtuoznost.
Treba čuti kako Vušković izvagja lijepu LOweovu

baladu »Tom der Reimer«, da se uvjerimo, kako
on nepogriješivim umjetničkim instiktom znade
razlikovati i istaknuti deklamatorska, lirska i dra-
matska mijesta, a sve ipak zaokružiti u savršenu
cjelinu.

Ali i ako je Vušković »Liedersinger« pr-
voga reda, njegovom temperamentu stoji najbliže
jaka široka dramatska fraza, koja prodire iz nje-
govih prsi neodoljivom silom, gospoduje i na-
meće se bezuvjetno. To je bez sumnje osjetio
svak, ko ga je čno ispjevati glasoviti prolog iz
»Pagliacci«. Ovaj naš proslavljeni pjevač, kojemu
su mu nedavnim angažmanom na dražgjanskoj
dvorskoj operi otvorena vrata k internacijonalnoj
slavi, u naponu je svoje umjetničke moći, Za
njega ne postoji problem traženju resonance, on
suvereno gospoduje svojim organom, može da
mu najvećom lakoćom izmami i najtanje nuance,
da divnom vještinom dađe prama potrebi, zvuku
zgodnu boju. Njegova serenada iz »Don Juana«
zvučala je vragoljasto, nestašno, a iz arije »Eri
tu...« prodirao je očajni bol prevarenog muža.

G. Vuškoviću čestitamo na sjajnom uspjehu,
koji je doživio u Dubrovniku, i želimo mu, da
čim prije bude imao prigode poput Trnine i
Hernicove proslavili u tugjini hrvatsko ime, Ufa-
mo, da mu sadašnji vojnički napor neće nauditi
glasu, a bilo bi poželjno, da bude dodijeljen
kojoj drugoj posadi, gdje ne bi imao ovako na-
porna rada. — /. 8.

 

»PRAVA CRVENA HRVATSKA«

da i svodova od podruma i tavana, koji su ležali
razasuti okolo, niti oni komadi živca kamena,
koji su bili raskomadi i rastrgani, ko da su
iz mekoga maslaca, niti čitav niz krovova, na
kojima je ostao jošte škriljevac, — sve to nije
bilo tako strahovito, kao tutnjava orijaških me-
taka, visokih kao odrasli čovjek, kad su se ras-
prsnuli. Tako bar pripovijedaju francuski  čas-
nici. To im i jeste skršilo svaku volju za dalj-
nji  otpor.« Izvjestitelj  >V/ he. Zeit

javlja: Neki francuski vojni liječnik, koji je u
Givetu bio prisutan, pripovijedao je, da su šku-
lje, što su ih austrijske granate istrgnule iz zem-
lje, bile tako velike, da su ih odmah mogli upo-
trijebiti za zajednički grob za čitavu četu mitvih.

Roliko je oštećena katedrala
u Reimsu?

Vrlo se mnogo govori o šteti, koju da su
Nijemci bez svake potrele, samo zato, jer da_su
barbari, nanijeli ketedrali u Reimsu, tomu kras-
nomu gotskome spomeniku. Sad se napokon
saznaje sa strane, koja sigurno nije-Nijemcima
sklona, da stvar ipak nije tako zdvojna, kako ju
neki te neki opisuju. »Rotterdamsche Courant“
reproducira vijesti engleskih novina, iz kojih
proizlazi, da je katedralka doduše pretrpjela ne-
madoknadive štete, ali da se ua sreću ipak ne
može reći, da je razorena. 'Jedan engleski dopi-
snik tvrdi, da je francuska vlade morala biti vrlo
zlo upućena, kad je mogla javiti, da od katedrale
nije ništa preostalo, nego samo kup ruševina.
Zgrada sama je po riječima toga izvjestitelja
prilično neoštećena, ali su oštećeni divni prozori,
a u ponutrici je uništeno sve, što je bilo od drva.
Na zapadnom zabatu su kipovi oštećeni, ali ka-
meniti svod krova, tornjevi i drugi dijelovi zgra-
de su netaknuti. Tapete, gobeline i slike su Ni-
jemci, dok su zauzeli grad, već prije na stranu
maknuli, Podpornjevi na južaoj strani su ošte-
ćeni, jedan ma sjevero-istočnoj strani porušen.
Mnogi od slikanih prozora, osim onih na isto-
čnom zapatu, su sačuvani, Glavna šleta nastala
je tim, što su se skele upalile, koje su radi po-
pravka crkve kraj nje stajale, a od njih upalile su
se grede od krova. Šteta je dosta velika, ali ni

Br. %94.

Sitne vijesti.

— Njegovo Veličanstvo odlikovalo je gene-
rala pješaštva Svetozara Boroevića od'Bojne u
znak priznanja pobjedonosnog vodstva njegovog
vojnog zbora redom željezne krune prvoga raz-
reda s ratnom dekoracijom.

— Iz Sofije pišu : U cijeloj Bugarskoj: raste
neprestano uzrujanost proti Srbiji. Progoni Bu-
gara u Macedoniji p lju sve, što:se je
prije zbivalo, te izazivaju u Sofiji najveću ogor-
čenost. Bugarska štampa objelodanjuje izvještaje.
o četama, što ih Srbi u Macedoniji podižu
sa zadaćom, da iskorjene sve, što je Bugarsko.
Pouzdane vijesti iz Macedonije pobudile su u
B koj bojazan, da se u Macedoniji sprema
opći pokolj Bugara. Bjegunci, koji su došli u
Strumicn, pripovijedaju užasne potankosti o gro-
zotama srpskih komitadžija.

— »Tribuna« javlja iz Ankone: Ribarska
jedrenjača naletila je 10 km. od Sinigaglie :na
minu, te je potonula. Od posade spasio se samo
jedan mladić, koji je ranjen prevežen u/Ankonu.

— Po vijeslima iz Kalkute, iznosi šteta, što
ih je engleskoj trgovačkoj mornarici nanio nje-
mački krstaš »Emden« 18 milijuna.

— «ltalie« - javlja iz Londona: Admiralitet
službeno javlja, da je iz nepoznatih razloga po-
tonuo brod »Australia« od australske ratne flote.
»Australia« je porinuta 1912., a imala je 18.000
tona, plovila je brzinom od 29.1 uzlova, a stro-
jevi su bili jaki 45.000 HP.

— Iz Krakova pišu: Megju ranjenicima u
ovdješnjim bolnicama otpadaju uvijek na dva
austrijska ranjenika po osam ruskih, dakle se
odnosi broj ranjenih Rusa prema broju austrij-
skih ranjenika kao 2:8. Mnogi Rusi pripovije-
daju, da su u zadnje doba živjeli samo od zobi,
nekuhanoga kukuruza i od hrastove kore.

— Iz Krakova pišu: Prusko vrhovno zapo-
vjedništvo vojske izdaje službeni list na poljskom
jeziku. List izlazi svaki tjedan jedan put, te ima
naslov »Gazeta Wojenna«. Naslovni list urešen
je njemačkim orlom.

— Talijanski listovi javljaju iz Francuske,
da u francuskim bojnim redovima stoji preko

12.000 svećenika. Osim toga moradoše i dva
francuska biskupa pod pušku, megju njima i

 

iz daleka tolika, kako se je govorilo. U ostalom
se sve to ne bi bilo dogodilo, da nijesu Fraucuzi
na tornju crkve uredili motrilište za svoju stražu.
Nijemci su bili prisiljeni pucati na crkvu.

 

 

|\Srpske grozote u Macedoniji.

| Sofijski ,,Mir“ pripovijeda: Brzojavka iz
| Strumice javlja: Ovamo je došlo mnogo bjegu-
| naca iz Macedonije, koji pripovijedaju, da je bu-
| garsko pučanstvo u Bitolju Kruševu, Ohridi,
| Prilipu, Tikvišu itd. po nalogu srpske vlade iz-
vrgnuto najvećim zlostavljanjima od strane srp-
skih komitadžija. Muško se pučanstvo ubija,
žensko obezčašćuje, a imanja mu se jednostavno
| otimaju. U Maleševo došle su nove srpske čete
zajedno sa četama iz Kočana i okolice, pod vod-
stvom nekoga Ivana Babunskoga. Ove su čete
bugarsko pučanstvo opljačkale, zlostavljale i ve-
likim dijelom poubijale. Megju ostalim ubijen je
Dimitar Georgijev, učitelj iz Vlađimirova Sela.
Samo malo ih je ostalo na životu, a inegju nji-
ma i G. Aleksov i G. Grigrovski, koji pripovi-
jedaju, da su Srbi uništili sve, što je bilo u
bugarskim rukama, a sve žensko silovali. Po-
ložaj bugarskoga pučanstva postajao je od dana
do dana sve to gori, pa zato da i bježi sve, što
samo može bježati. Srpski komitadžije pripovi-
jedali su, da imađu nalog od srpske vlade uni-
štiti sve Bugare na srpskom zemljištu.

Sve za cara i za dom!

Digoše se div junaci,
Razviše se boj' barjaci,
Sve se diže snagom svom;
Kad se bori,
Nek' se ori:
»Sve za cara i za dom l«
Nek se čuje jek topova,
Zvižduk zrna i olova,
Svi udrimo kao grom;
Junak brani,
Odabrani :
»Sve za cara i za doml«
Od davnina Hrvat bio,
Za svog kralja krvcu lio,
Vjerno, snagom junačkom ;
Padao je, Ž
Klicao je:
»Sve za cara i za doml«
Slava vami, što ste pali,
Što ste dom nam očuvali,
Svojom hrabrom desnicom ;
Padajući,
Klicajući :
»Sve za cara i za dom !«
Spjevao na straži

 

 

Hrvat.

biskup nanteski. U njemačkoj vojsci ne bori se
niti jedan jedini svećenik. Samo kao vojni. sve-
| ćenici i po lazaretima vrše svoju službu.  Fran-
|euska zapovijed protuslovi dakako katoličkom
| shvaćanju o svećeničkom zvanju. U Njemačkoj
| ne mogu po gotovo shvaćati, kako i iste bisku-
| pe sile, da u fronti služe kao obični vojnici.

|  — Na njemačko-francuskom ratištu bio je ra-
| njen njemački časnik, a pošto mu je bivalo sve
gore, zatražio je zadnju pomast. Ali nije bilo ni-
jednog svećenika blizu. S toga je pukovnik na-
ložio avijatičaru, da odleti u dva sata udaljen
gradić i u aeroplanu dopremi svećenika. Taj je
nalog točno izvršen. Avijatičar je dopremio sve-
ćenika, koji je umirućem časniku podijelio sa-
kramente umirućih i bio uz njega sve dok nije
umro, a po tom se opet aeroplanom povratio u
svoje mjesto.

— Prema jednoj zakašnjeloj vijesti iz Pe-
kinga, zapelo je japansko napredovanje prema
Tsingtau-u radi velikih poplava. Voda je popla-
vila zemljište oko grada i razlila se preko Weih-
Siena. Potrajat će nekoliko mjeseci, dok Japanci
budu mogli opkoliti grad.

— Iz Newyorka se javlja: Ovamo je stigla
vijest iz Mobile (Alabama) o sukobu britskoga
krstaša i jedne njemačke ratne lagje. Potonja je
nakon junačke borbe potopljena. Bitka se je odi-
grala 18 milja od St. Andrewsa, od prilike. 65
milja istočno od Pensacola u Floridi,

| Ostrvo Palagruža (CPolagosa).:

Dodatno telegramu dneva 24. pr. mj., da
je francuska flota pucala na svijetionik Palagruža
(Pelagosa), evo nekoliko podataka o istom ostrvu :
Taj se otočić nalazi skoro u sredini Jadranskog
mora; udaljen je od otoka Visa po prilici 40
morskih milja, a skoro 20 milja od talijanskih
gora (Monte Gargano.) Periferija istog otoka iz-
nosi jednu morsku milju; najviša je visina od
140 met,, na kojoj se uzdiže svijetionik. Taj je
svijetionik 1, reda. Sagragjen je pred nešto više
od 40 godina, a gradnjom je upravljao Višanin
g. Božo Poduje, otac našeg prijatelja g. D.ra Miha.
Na njemu živi 6 obitelji pomorskih asistenata.
Otočić je obrasao šumom divljih maslina, a ima
na njemu 6 vrtova, koje obragjuju spomenuti
asistenti. Svijetionik daje svijetlost na daljinu od
27 milja. Upravlja sa istim Ante Žuanić, komi-
žanin, Na otočiću je i jedna crkvica (Sv. Mihovil),
gdje se obično jedan put na godinu čita sv. Misa.
More oko toga otočića obilato je ribom, a ribo-
lovom se bave Komižani, koji ljeti, kada je mrak,
ribaju srdjele i tu proborave preko cijelog mraka
a zimi se bave ribanjem jastoga. Asistenti imaju
i brod (gaetu), kojom idu do Komiže po hranu.
U zgradi svijelionika su 2 gustijerne, od kojih
jedna drži 3000—4000 barjela. Klima na otočiću
je izvrsna. i 5