Br. 118.

nedvoumno proističe i negacija njihovog
liberalizma. Velikom skepsom moramo gle-
dati u iskrenost bratskog sporazuma, kada
smo se tako grdo ščepali u koštac već kod
jezičnog pitanja. Ta je skepsa opravdanija,
što nam Magjari poručuju, da će nam pri-
znati pravo porabe hrvatskog jezika, al neka
priznamo državno jedinstvo. Ovo je najveća
uvrijeda, koju su nam Magjari mogli na-
baciti. Zar nas tako glupom, nesvijesnom
i ropskom masom smatraju, da nam se
usugjuju drzovito nešto takova predložiti ?

Da nijesmo nikada bili samostalna država,
ili da su nas silom ili mitom skučili pod
svoju vlast i pretvorili nas u puku njihovu
županiju, mi bi se ipak u tom slučaju ti-
tanski borili, da dogjemo do slobode. Cim
dublje razmišljamo o ovom bahatom ma-
gjarskom presizanju, koji nam žele svijest

 

da vrši zvanje koje mu je namijenjeno. Na-
rodi ne raspolažu slobodnom voljom, kao
pojedini čovjek, u njima vladaju zakoni,
vlada volja božja, kojoj se nikakova sila
ni ideja ne može oprijeti. I nad hrvatskim
narodom bdije oko providnosti božje. Bog
nam je za magjarske poplave, veli pjesnik,
poslao Tomislava da nas od njih i od Bu-
gara spasi; Bog koji je za vrijeme Kolo-
mana poslao Petra Svačića da umre, i svo-
jom krvlju spasi narodu neokaljanu zastavu
slobode; Bog koji je za vrijeme Sigizmun-
dova tiranstva poslao bana Ivaniša da nas
svojom mučeničkom krvlju otkupi; Bog koji
je protiva valovlju Sulejmana postavio grudi
Nikole Zrinjskoga; Bog koji je poslao pro-
tiva magjarskoj proždrljivosti Jelačića bana,
taj pravedni Bog nam je poslao u vrijeme

 

naše nesvjesti, našega spavanja glas Ante

PRAVA CRVENA HRVATSKA

što je uradio do sada ? Ne, na to kunovljani
nijesu pazili, nego su oni otišli glavom u
vreći za načelnikom. Opet se čudimo, kako
u Kuni nema čovjeka, koji bi znao pokazati
svoju samostalnost i koji bi odriješito kazao :
ne, ja se neću puštit zavagjati od drugoga,
nego ću misliti svojom glavom, a neće mi
zapovjedat ni Petar ni Pavo. Znamo, da su
mnogi bili proti Vukoviću, a na dan izbora
ipak su za nj glasovali. Zašto? ne želimo
komentara. Ali moć načelnika protegla se
je i izvan Kune. Oskorušani, do danas
pravaši, eto na dan izbora glisuju za Vu-
kovića. Potomjani ti gorljivi pravaši, može
se reći, gnijezdo pravaštva u našoj općini,
klanjaju se i padaju ničice pred gordim
Lukšićem. Do danas mrki vuci, a danas
jaganci su tihi. O tempora! o mores!....

Još je lukava lija znala privuči i Osobjavce

narodnu isčupati iz srca, tim više u mami Starčevića i Eugena Kvaternika da nas pro-\|i još neke od taffio i amo.

jača se spoznaja, da sa ovakovim naro-

dom ne može biti govora o kakovom nas obrani od magjarskog valovja, koje nas zdrinjani, Zakamenjani i drugi, koji nijeste
\je počelo sa svih strana gušiti. To su oni nikome gledali u brk, niti se dali zavesti
Ovako G. Zagorac, onaj Zagorac, koji je. junaci, rekao bi Carlyle, u kojima se je, bacivši pod noge svoje pravaštvo. Vi ste!

bratskom sporazumu.

budi, da nas u pogibelji drži na oprezu, da

Čast i dika vama, o dični Pijavjani, Pri-

nekada najvećma radio za magjarsko-hrvat- pojavila svijest i volja božanstva, koja ra- mu ostali vijerni, kao- značajni ljudi, iskreni

ski sporazum. Došao je čas, i Zagorac se
razačarao, on je dao potpuno pravo nama,
koji smo u više navrata kazali: da će ma-
gjarski političari izigrati hrvatski narod. Hr-
vatski političari mogli su se sjetiti, da im
magjarski šoveni spremaju zamku, već gn-
da: kad se Košut i družina ispričaše i ne
pristupiše na riječki sastanak. Hrvatski po-
litičari nijesu se smjeli zadovoljiti samo sa
slobodnom provedbom zadnjih izbora u Hr-
vatskoj, oni su morali u prvom zasjedanju
hrvatskog sabora osjegurati i u buduće slo-
bodu izbora, a to jedino pomoću općeg i
jednakog prava glasovanja; samo na ovaj
način hrvatski bi narod bio sjeguran da se
stari tiranski režim obnoviti neće, a u slu-
čaju sukoba sa magjarima, hrvatski političari
mogli su uvijek računati na razvijenu svijest
hrvatskoga naroda. Danas kako stvari stoje,
magjari posjeduju politički ključ hrvatskoga
naroda. Zaoštri li se sukob, oni će raspustiti
hrvatski sabor, činovništvo odlučiti će u iz-
borima, po komandi magjarske vlade, kao
i prije — i stari će se režim uspostaviti. |

 

vna nitima čovječanstva. Ante Starčević i/
drug mu Kvaternik svojim velikim umom i'
karakterom, svojom jakom voljom stadoše,
kao nasip prot njemačkom i magjarskom
valovju, slomiše ga i zaustaviše, Ovaj šum |
koji se jošte čuje nije nego ljuljanje još ne |
smirene pučine, nijesu nego posljednji trzaji
shrvane aždaje. Oni umriješe tjelesno, ali|
oni su sila koja još živi, koja se još bori, |
koja će trajati dok je bude trebalo. Barjak
njihov još se nad nama vije i mi se još
pod njim borimo. Hrvatski narod zna, da
neće kod njega usahnuti vrelo slobode, jer
što se višim nasiljem zatire sloboda, toli
prije će sloboda Hrvatske uskrsnuti.
»Diplomaticus“.

 

Pravaškim biračima Dubro-
vačkog i Korčulanskog sreza.
Preko svoje volje, a pokoran Upravi

Stranke, primio sam se kandidature za
Carevinsko Vijeće, i Vi ste me poča-

 

rodoljubi. Pokazali ste da vam nije stalo
do sićušnih obećanja, do osobnih interesa,
nego ste se borili za svetu ideju; borili ste
se za slobodu mile nam Hrvatske domovine,
u čemu nam je jedini spas. Evala vam!
ostanite uvijek takovi; borite se za vjeru i
domovinu, kao što su se i naši predji borili.

Neka zna kunovski načelnik, da ako mu
je slobodno privatno govoriti proti svećen-
stvu, što nije ni lijepo ni pošteno, jer on
vrlo dobro zna, da je njega izabrao rćanski
puk, koji nije nikada zazirad od svoje vjere

i njezinih predstavnika. To svakako daje'|
slabu svjedožbu slavnom načelniku o nje- |

govim kršćanskim načelima. Zar, načelniče,
svećenici nijesu sinovi svoje domovine ?
zar i oni nemadu srca, kojim ljube svoju
rodnu gruđu ? zar će oni puštati, da se
s narodom barata, kako je koga volja? Ti
se, načelniče, boriš za narod (?); svećenik
se bori za narod; zar se on nemože boriti
kao i ti? ako je tebi slobodno se boriti,
zašto si onda proti njima, što se i oni bore ?

Neka se diže proti svećenstvu hajka sa

Srpsko-hrvatska koalicija ovo je mogla pred- stili svojim povjerenjem. Neimam do- svih strana, ali oni neće klonuti duhom.

vigjeti, njezina je pogriješka, jer se preveć
povjeravala liberalizmu Franje Košuta i dru-
žine, a mi smo već jednom prigodom ka- |
zali: Franjo Košut nije magjarski ocod.|
kao ni magjarski narod nije Franjo Košut..
Da su se neki hvatski političari držali o-
vog pravila, bez sumnje današnjem sukobu
bilo bi se izbjeglo. Da su hrvatski politi-
čari odmah čisto i bistro izložili pred ma- |
gjarski formu hrvatske pravedne zahtjeve, |
ini ne bismo doživjeli od jednoga Košuta,
gdje nam otvoreno veli: da će ragje od-
stupiti nego Hrvatima u željezničkom
pitanju popustiti. Inače Franjo Košut do-/

voljno riječi da Vam iskažem svoju
harnost. Hvala vam iz sve duše, go-
spodo birači! Skupa ste sa mnom do-

\kazali da je Pravaška Stranka jedina,

koja ide ravno cilju svomu, sjedinjenju
i slobodi mile domovine Hrvatske; do-
kazali ste da raste svaki dan to više,
pripravili ste čvrsti temelj skoroj boljoj
budućnosti, kad će i s ove i s one
strane Velebita program i želje neu-
mrlog Starčevića okupiti sve sinove ši-
rom domovine, da se osove na vla-.

Borili su se do sada, boriti će se i od sada,
a sve za krst časni i slobodu zlatnu.
Glas ispod Rote.
S Mljeta.
Ovih zadnjih dana prije i poslije izbora
rek bi da je izgubio glavu jedan Mljećanin,
pak kao ranjeni lav bijesno trči tamo i amo
i urliče prostačkim brzojavima i lažnim,
klevetičnim dopisima u «Crv. Hrv.». Kako
ko umije tako i čini. Spopao je njega i još

neke «najotmenije» Mljećane pravi bijes,:
(jer se nijesu nadali, da će i jedan biti 241 borcu Don Ivu Prodanu, tomu čelik-harakteru

prečasnog Liepopila, a kad tamo 76 glasova.
Neka se ne srde, već muče ! Pokazat će se

sljedan je magjarskoj politici i imperijalizmu. | stite noge, i zatraže svoja prava u brk pametnijim i pristojnijim. Jedino radi jav-

Magjari danas ne popuštaju u jezičnom pi-
tanju na željeznicam i sukob je već nastao, |
kriza je neizbježiva; nameće se pitanje: da/
što će biti kada se bude raditi o financijal-
noj samostalnosti Hrvatske, o riječkome pita- |
nju, Megjumurju i t. d.? Mi sa simpatijom |
pratimo odvažni otpor hrvatskih delegata u /
Pešti proti magjarskom šovinizmu i u ovom |
kritičnom momentu cio hrvatski narod, bez
razlike stranaka, uz njih se nalazi, Zagor-
čevo ime hrvatski narod sa simpatijom spo-
minje, jer se on ovom prigodom pokazao
ne samo velikim patrijotom, već i najo-
dvažnijim političarom srpsko-hrvatske koali-
cije. Dok Supilo nije zadovoljan sa Zagor-
čevom akcijom, koja ide-za tim, da sačuva
prava hrvatskoga naroda — Zagorac je od-
važno magjarima otpjevao: Non possumus.
I hrvatski narod haran će mu ostati. Ma-
gjarski političari nek se uvjere, da će hmvatski
narod pobijediti sve njihove zloporabe i na-
silja, jer se duh njegov budi i razvija: jer
kao što se cvijeće u proljeću razvija pod
toplim zagrljajem sunca, tako b4ji cvijet svi-
jesti hrvatskoga naroda, ogrijan suncem Star-
čevićeve i Kvaternikove duše, Povjest hrvat-
skoga ropstva i poniženja prolazi; iz dubine
njezine jačaju se žile hrvatskoga prava i hr-
vatske slobode, i prodiru na svijetlo novim
jakim granama da prime pod svoju blagu
sjenu sve duše, da ih nadahnu duhom slo-
bode i prezirom ropstva. Nijedna sila ne
može toga razvitka nego privremeno za-
priječiti; nu što ga više zapriječava, to će
jače bujati, i kao rijeka zatvorena nasipom,
prolomit će nenadano nasip i proliti se bla-

bojati, jes je

 

 

 

2 sapesttoesmgammanjiteotegpamano

RER NEEE

Karlovce na patrijarhu, da mu raspoloži je-
dnoga kalugjera, koga bi na svoje troškove
poslao na Maranoviće. Žalimo da se je
Sancho Panza prenaglio sa svojim odluka-
ma, jer poslavši Lisičara sa Maranovića doći
će u sukob s onim parokijanima, koji su
ga dvaput molili, da im dumo Lisičar o-
stane megju njima; a dogje li kalugjer na
Maranoviće neće imati koga da poškropi
(vodicom osim vijernu ovčicu «gospara» Iva
L. Peša!
Iz Cavtata.

Dakle c. k. sudbeni pristav, gospar Pier-
ko Negrini, premješten je u Starigrad. Nje-
govim se političkim radom nećemo baviti
— i ako bi imali mnogo toga da iznesemo
— već jedino bilježimo da je mjesne t. zv.
Srbe glas o njegovom odlasku strašno ra-
žalio. Ali mogu se tješiti, jer je promaknut,
a mi mu svi pravi Hrvati kličemo: sretan
ti put i daleko ti kuća! — Cawtaćani,

at

 

|

 

 

 

|

|

 

 

 

Gradska kronika.

I

| Lične vijesti. U četvriak je prispio
\u naš grad, na financijskom parobrodu
«Zadar», guverner austro-ugarske banke N.
P. vit. Bilinski sa gospogjom, u društvu sa
financijskim pokr. nadravnateljem gosp. L.

| pl. Hočevarem.
I

Za Don Iva Prodana. Svak je u
Dubrovniku ko hrvatski osjeća velikim odu-
;Šševljenjem: i zanosom pozdravio sjajnu po-
|bjedu pravaške misli u otugjenom Zadru.
\Bilo je upravljeno i više brzojavnih poz-
drava i čestitaka čeličnom i neustrašivom

\i poštenjačini. Sinoć je iza 8 sati veliko
mnoštvo omladinaca obašlo gradom pjeva-
\jući, uz klicanje Don Ivu Prodanu, hrvat-

Nijemcu i Magjaru. To nek Vam dušu nosti istaknut ću, da je prosta, bezobrazna vom Zadru i svijesnka provašića blssčina.

opaja radosti, jer u tome imate dobru laž, da sam ja zaveo gosp. Petra Matana

nadu, da ćete oživjeti sreću domaje svoje.
Vama još jednom po sto puta hvala,
mili moji subornici, |

pravaški izbornici.
Dubrovnik, 23/5. 1907.
Ante kan. Ljepopili. /

 

 

Izborne vijesti.
S Kune.

(Načelnikov pašaluk). Napokon su i u
nas svršili izbori. Sada nam treba istaknuti
komešanje i pritisak sa strane našeg načel-
nika. Već odma s početka načelnik je po-
stupao lukavo i bez dogovora s narodom
činio, što ga je bila volja. A osobiti pritisak
odozgor dalje bio je ovih dana. Načelnik
je bio zagrižljiv neprijatelj svega, što nije
odgovaralo njegovim osnovama, i što nije
disalo za njegovog miljenika (za koliko ? !)
Vukovića. On je upotrebljavao takova sred-
stva, koja nipošto ne pristoje jednome na-
čelniku.

Na dan Gospe Delorite sva je Kuna osva-
nula oblijepljena sa Prodanovim proglasima,
ali u po sata to je sve bilo rastrgano od
načelnikove ruke i njegovih ortaka. Činilo
se je, da je kakva četa barbara navalila na

 

Kunu i ko mahnita trči amo tamo, od zida
do zida, da para proglase, A zanimivo je.
bilo vidjeti toj četi na čelu načelnika sa
redarom, on je vas bijesnio od jeda. No ni
to nije bilo dosta. Na sami dan izbora Vu-
kovićevi proglasi mogli su stati s mirom, a
načelnik ni tada nije mirovao, nego tu pred
mnoštvom svijeta sav uzrujan stao je trgati
naše proglase. Taj čin je zgadio svakog
poštenog i razboritog čovjeka i govorilo se
je: Gdje smo? barbarizam,: terorizam, ku

 

Crljenka, trgovca u Sovri. Njega svak na
Mijetu pozna za razborita i čelična čovjeka.
On je radio iz svog osvijedočenja. Tenden-

rodoljubni pravaški proglas. Ovaj zapriječen
neodgodivim poslima nemogao glasovati,
inače žali, da nije mogao glasovati za na-

šeg dičnog Liepopila; to mi je rekao sam |

gosp. Božanja. O drugim baš čisto paklen-
skim klevetamna poslao sam danas ispravak
u «Crv. Hrvat.» Glede pako one materijalne
i moralne propalice neću ništa odgovarati,
jer bi bilo ispod svoje časti. Za mirni i
dobri Mljetski puk ne treba ni ono žandara
što ih i sad ima. Koliko me moji župljani
štuju i ljube najbolje dokazuje molba sa
potpisima svih obitelji moje župe, što su
presvijetlom mom  natpastiru po dva puta
poslali, da me ne premjesti, već i dalje amo
ostavi. Ko me pozna znade, da cijenim
svačigovo mnijenje, pa bilo to i srpsko i
autonomaško, a kamo li ne hrvatsko, | s
ovim prekidam za vazda svaku polemiku
s onakim «najotmenijim» ljudima.
Vicko Lisičar.

Iz Dubrovačke Rijeke,
«Crvena Hrvatska» nastoji sakriti svoje

potpuno fiasco u Rijeci sramotnim i bezo-
čnim lažima. «Crv. H.» tvrdi, da je vrli fra-

njevac O. Brajnović dozvao izbornike usa. Postanka štampe. To je dakle najbolja svje-

mostan, zatvorio ih i križao glasovnice ; da
je na jednom mjestu izložio veliki križ i
zaklinjao narod da glasuje za preč. Liepo-
pilia. Da je to sve prosta laž i izmišljotina,
to mogu svi Riječani potvrditi. Neka se go-
spoda oko «Crv. Hrv.» ne tješe sramotnim
lažima, jer je njima gorka istina, što se mi
više ne davamo vući za nos od neke go-
spode, Ovo na znanje kliki i njezinom or-
ganu. — Andro Žmirak, glavar Knežice.

S Mljeta.
Hrvatske» uzdigao
skim Lawn-tenusima
na Mljetu. Čujemo
Panza naredio

U to ih se još više nakupi, te svi odoše u
«Hrvatsku Radničku Zadrugu», gdje su se
redale rodoljubne pjesme i poklici.

čestiti i značajni cijozna je kleveta, da sam bez znanja gosp. Iz uredništva. Još jedan ili dva broja
|Petra Božanja Strce stavio njegov potpis na|dok iscrpimo izborne vijesti, pak ćemo opet

donašati sve obične rubrike. Molimo s toga
\gg. predbrojnike da ne zamjere, a gg. do-
\pisnike da se ustrpe. Bili bi rado i današ-
njemu broju pridodali prilog, ali nijesmo
mogli radi navale radnje u tiskari.

= Braći pravim Sokolašima. Po!-

| pisani pozivlje svu braću članove budućeg

\ Pravog Hrvatskog Sokola, da svakako i
nefaljeno dogju večeras na 8 sati u prostorije

«Hrvatske Radničke Zadruge», radi jednog

važnog dogovora. — Privremeni Odbor.

Jedna odreka. Gosp. A. pi. Iveglio
odrekao se je časti općinskog vijećnika istu-
pivši po tom iz t. z. «hrvatske stranke».

kao kroničari.

čestim ispravcima, kojim puni njezine stup-
ce. I ove je sedmice, kako čujemo, «Crv,
Hrv.» primila preko 30 ispravak4, a to
se zaista nije dogodilo nijednom listu od

 

|dočba da kada digneš sve laži i izmišljotine
\iz klikine «Crv. H.», ostaju sami — oglasi,

Ovo je bila dužnost «Crv. Hrv.» javiti, ali,
pošto je ona «zaboravila», to javljamo mi

Laži ,,Crvone Hrvatske“, Koli-
ko se «Crvena Hrvatska» drži istine (l) i
nepristranosti (!) vidi se najbolje po vrlo

God. Ill.

 

Prevario se. Na dan prošlih izbora
prošao jedan Nijemac ispred općine, i vi.
deći jednoga starca gdje nekako žalosno
sjedi na stočiću pokraj prvih stuba, a ispod
njega sakupljeno nekoliko dječurlije, misleći
da mu se je kakva dizgracija dogodila,
povadi novčarku, ali ga u to neko od pri-
sutnih opomene, da je to «naš gospar Pero».

Kako se osvećuju;! Uprava klikine
Općinske Glazbe odalečila je svoja dva glaz:-
bara: Josipa Safreta i Venćeslava Križ, a
za to, što nijesu htjeli doći svirati ono ve-
čer, u slavu kamarilca Biankina. Cestitamo
upravi općinske glazbe i njezinom presje-
dniku ua takovoj «neprištrainosti», u svim
pravim Hrvatima — koji još plaćaju člana-
rinu za takova glazbu — poručujemo, da
se osvijeste, jer je žaliti što i novčića troše
za takovu muziku. Eto što se dogagja s tom
glazbom, kada su madri-gospoda š njom
zavladala, i ako su je pravaši osnovali i
\ma noge osovili, i za nju ogromne svote
| potrošili. /aista «lijepa» harnost !

Milo nam je. Rado bilježimo da su
se i meki oajljući naši politički protivnici
uvjerili i osvjedočili o kamarilstvu popa
žGiankin ja, o čemu smo primili i dva pisma,
u kojim žale što su oni i njihovi prijatelji
podali svoj gla za c. kr. «rezolucijonaša»
Biankinija. Vrijeme je uajbolji sudija ! Tim
ćemo se pismima još pozabaviti i iznijeti
neke stvirčice, za koje uijesmo do danas
znali,

 

Čingrijin manevar. Primili smo
od jednog jirrijatelja iz Beča jedan članak,
u kojemu se otkriva sva manovra Cingrija,
a navlastito glede jednog telegrama, koji je
iz Dubrovnika — razumije se iz koje kan-
celarije! -— bio upravljen u Beč na omla-
dinu, u korist klikinog benjamina D.ra
Smodlake. Pošto je omladina uvidjela za
čim telegram smjera, odma je prosvjedovala
i odbila ga. Donijeti ćemo članak u nared-
nom broju, jer danas ne možemo radi ne-
stašice prostora, a u toliko želimo Melku
Velikomu — dobar apetit !

Crv. Hrvat.“ se iješi, da suparnik
Keniga i Freliha popo Biankini nije (!!)
kamarilac ! Neka se tješi, neka, ali sva
njezina «uvjeravanja» neka priča popu Lesu !
Žalimo je, što je u bulaznjenju tako zabraz-
dila. Ta i sama nehoteć potvrgjuje naše
pisanje u prošlom broju.

Novi ,gjeneralaši““ | «Crvena Hr-
vatska» u prošlom je broju otkrila nove
gjneralaše, i to Srbe, a u samom naslovu
«Srpski gjeneralaški jadi». Cestitamo «Du-
brovniku» !

Postalia. Mnogi nam se tuže na za-
kašnjenje razdavanja pošte. N. pr. ona pošta
što stigne u četvrtak u jutro u Gruž sa že-
ljeznicom, radi škrtarenja da ne potroše za
jedan prevoz više (jer, kako nam kažu,
1svaki prevoz sa kolima iz Gruža zapada
| Poštu 4 krune) i radi toga ta pošta leži u
Gružu po više sati, čekajaći onu sa pa-
robrodom, koji je uvijek u zakašnjenju.
Molimo da se providi, da se unaprijed ne
bude dogagjati što slična, jer škrtareći radi
par kruna nanaša se zanimanim dosta štete.

Jedna preporuka. Preporučujemo
nekim dobro poznatim gosparčićima-nadri-
pisarčićima a piskaralima poznatoga «skla-
dnoga» libela, da budu malo skladniji i da
skrate jezik, prije nego ih kogod ne potegne
za uho i ne upozori na — galateo.

Razjašnjenje. Megju velikom veći-
nom činovnika, koji su vojevali za Bianki-
nija, uvjerili smo sc da tim agitacijama g.
Marin Monopoli i g. Jozo Gandini nijesu
ni najmanje učestvovali, što ovim, u ime
poštenja, rado ispravljamo.

Općini. Grad je sav izlijepljen izderanim
izbornim plakatima, što je prava grdesija.
Molimo općinu da uredi,

3 ure smijeha. Odlikovano narodno
društvo od večeras i slijedeće večeri prirc-
gjivati će pred kafanom g. Petra Perića na
«Brsaljama» razne humoristične zabave, sa
biranim programom, uz sudjelovanje glazbe.
Svako večer je novi raspored. Početak tačno
na 8 a sati. Bio gragjanstvu lijepe prigode.
da se svako večer naužije zdrave šale \
| satire, 4

Pravim domaćioama. Upozoruje:
imo sve vrle domaćice na današnji oglas o

 

li radi toga nećemo se osvrtati na njezine | SiJSVOj lužini (za pranje robe). Ko god

klevete, napadaje, laži i izmišljotine. Vidimo

dakle da se vijerno drži gesla; «/zmišljaj,

izmišljaj, ipak će nešto ostati», kako što

joj je bio «Dubrovnik» poručio, da to geslo
Ž

:

rli mladić g. Frano Franotović

 

 

jednom upotrebi Volanijevu lužinu, upotre-

bljavati će ju uvijek radi zdravstva, čistoće
i jettinoće.

Dnevom 1. doj-