Strana 2 NARODNA _ SVIJEST 4 listopada 1939 Broj 40 Uloga Dubrovnika u banovini Hrvatskoj Pisma iz naroda Činjenica, da je Dubrovnik prvi put u svojoj inače slavnoj povijesti, došao u zajednicu sa Hrvatskom, daje povo- da da postavimo pitanje: koja je u- loga dodijeljena Dubrovniku u našoj banovini Hrvatskoj i na što treba pa- ziti kod izgragjivanja nove Hrvatske u vezi sa Dubrovnikom. Dubrovnik, i ako je imao za vrije- me republike svoju političku samo- stalnu vlast, ipak je u prošlosti skre- nuo sa sebe osobitu pažnju zbog ja- kog udjela, što ga je grad sv. Vlaha imao u stvaranju kulture Hrvatskog naroda. Kolijevka hrvatske književnosti bio je Dubrovnik, a i na drugim kul- turnim poljima učinjeno je mnogo ta- ko da se i danas divimo n. pr. arhi- tektonskim spomenicima, koji rese naš grad. Karakteristika kulturnog središta pri- pada Dubrovniku pogotovu danas, kad on nema više svoje vlastite političke samostalnosti što uostalom nije ni ta- ko važno, kad je on pripojen sa osta- lim krajevima Hrvatskoj. Mi dakako ne puštamo s vida izvjesnu, dapače veliku važnost Dubrovnika u privred- nom pogledu, osobito ako uzmemo u obzir da je Gruž izlaz na more za Bosnu i Hercegovinu i da je parobro- darska industrija imala i još ima svoje prve i najjače promicatelje baš u Du- brovčanima iz grada i okolice. U tome se slažu svi, da Dubrovnik, kojega i nazivlju Hrvatskom Atenom, ima svoj specijalni položaj i posebnu misiju u novoj banovini Hrvatskoj. Nameće se pitanje: u kojem smislu treba omogućiti Dubrovniku, da se kulturno plasira. Imajući pred očima stvarnost i prilike kakove jesu jasno je, da Dubrovnik na polju školstva ima dosta, samo bi od neophodne potrebe bila jedne zanatska škola za muške u gradu i nekoliko poljo- privrednih škola u kotaru, da bi se muškoj mladeži dala mogućnost izu- čavati razne zanate, a našim seljacima, da mogu voditi racijonalno poljodjel- stvo. Gimnaziju bi svakako trebalo pre- tvoriti samo u klasičnu, jer to zahtije- va sva prošlost i karakter Dubrovni- ka. Školovanje ženskih ograničiti na minimum ili uopće spriječili; ako pak ostane kako je damas onda valja mi- sliti na osnivanje posebne ženske gim- nazije, što bi opet bilo jedno novo po- glavlje na polju problema školskih zgreda, jer je poznato, da n. pr. os- novne škole čekaju da ih se izbavi iz onih katakomba. ' Glavno na što hoćemo skrenuti paž nju jest ovo: Dubrovnik, osobito u novije doba, postao je prvi i najjači naš turistički grad. To je ona najjača njegova današuja industrija. Uslijed toga što internacijonalna publika po- sjećuje Dubrovnik potrebno je, da mu se dade mogućnosti, da se on kao kulturno središte sfirmira pred inostra- nim svijetom. Na jedno stalno kaza- lište Dubrovnik ne može reflektirati iz jednostavnog razloga, što kao manji grad nema dovoljno publike niti bi se to isplatilo sa gledišta narodne eko- nomije, Mi smo s tim na čistu, da tu imadu prednost Zagreb i Split. Ali jedno je što treba da bude svima jas- no: Dubrovniku treba svakako omogit- ćiti opstanak jednog jakog orkestra (Filharmonije) i muzičke škole, jer je to minimum što Dubrovnik kao jedno kulturno i turističko središte treba da ima Dosadašnje općinske uprave vrlo su malo vodile računa o Dubrovačkoj Filharmoniji i ,Turističkom Orhestru. U novim prilikama očekujemo da će ne samo općina, nego u prvom redu naša banovina povesti o ovomu naj- ozbiljnijeg računa i dati mogućnost da se Dubrovnik na polju muzičke kultu- re što dostojnije plasira. Opstanak jednog solidnog orhestra omogućit će, da se od vremena do vremena dovede opera i kazalište iz Zagreba i Splita što će i našu dubrovačku publiku kul- turno zadovoljiti. Tako ćemo imati pri- like, gledamo i uživa- mo umjetničke sposobnosti članova Hrvatskog narodnog kazališta. Odgovornim pak faktorima u gradu stavljamo na srce, da se ne bi lako i bez zrelog proučavanja problema od- lučili ma koji korak koji bi mogao imati za posljedicu, da se stavi u pi- tanje opstanak i onoga neznatnoga što u gradu postoji. Naša je dužnost da izgragjujemo banovinu Hrvatsku u svakom pogledu i u svim smjerovima tako da ona bude uzor jedinica u kul- turnom, privrednom i administrativnom pogledu. Pridvorje. Oproštaj sa O. Antunom Krile. Usprkos ružna vremena došlo je mnogo svijeta na proslavu sv. Kri- ža. Tačno u 10 sati stigle su proce- sije iz raznih župa, koje su redom u- lazile u crkvu pjevajući pobožne pje- sme, koje su pomiješane sa akordima zvona potresale dušama hodočasnika. Preko sv. mise, koju je služio Preč. Dekan Dun Ivo Dagonig uz asistenciju Velč. Dn Nika Kusalić i Dua Iva Grbić držao je poučau i praktičnu propovi- jed mp. O. Valerijan Brusić, koji je u apostrofi Križu izmamio mnogomu su- zu iz oči. Iza sv. mise razvila se procesija pre- ko polja sa sv. Križem, koji su nosila 4 svećenika, Red te pobožno i dosto- janstveno stupanje naroda, treba oso- bito naglasiti. Iza službe Božje priregjen je u ma- nastiru oprosni objed O. Aatunu Kri- li, koji odlazi u Kotor. Kroz 6 godina koje je O. Antun proveo u Pridvorju, mnogo je učinio za crkvu i manastir, a duhovni rad prelazi granice običnog čovjeka, pak je pravo, da se i ovim putem oda puno priznanje i zahvalnost od strane župnika i naroda, ovom vrlo zaslužnom sinu sv. Frana. Manastir u Pridvorju je, uz župne crkve, centrum i žarište duhovnog ži- vota u Konavlima. Ovdje su se održa- le sve vjerske proslave zadnjih godina, jer je manastir na vrlo prikladnom mjestu, pak svi rado ovamo dolaze. Pošto je vrlo potrebito, da u mana- stiru budu bar dva svećenika, župnici su zamolili starješinstvo Reda, da po- šalje još jednog svećenika i to po mo- gućnosti O. Aatuna Krilu, čovjeka vična duhu i običajima naroda, a k tomu duhovnika i vrlog propovjednika. I u pohvalu Starješinstva treba istaknuti, da je izašlo u susret želji župnika. O. Aatuna je izjedala revnost za kuću božju i spasenje duša. Kucao je ma vrata ali više na srca, da narod doprinese za popravak crkve i nova zvona. Ostvario je svoju Želju jer su radikalno popravljeni crkva i manastir a tri velika zvona razlijegaju se svojim zvukom brdom i dolinom. U duhovnom radu nije znao za u- mor, tijelo kao da je bilo absorbirano od duha. Od pitome Vitaljine do_hlad- nog Veljeg-dola bio je leteći župnik u nestašici stalnih župnika zadnjih godi- dina. Bio je veseo kad bi mogao uči- niti uslugu, a uprav žalostan kad je bila kakova zapreka. Župnici su mu priredili posebni o- prostni objed na Grudi gdje su mu se svi redom zahvalili na njegovim uslu- gam koje je učinio i njima i narodu i obećali da će opet skupno moliti Sta- rješine, da ga po mogućnosti vrate u Pridvorje. Tronutim glasom zahvalio je takogjer O. Antun župnicima na nji- hovim uslugama prema njemu i ma- nastiru, jer su doista i župnici u sva- koj zgodi pomagali njemu i manastiru. Dragi O. Antusie, Bog Vam naplatio za Vaš trud koji ste uložili za duhovno i materijalno dobro naroda, pak Vam na rastanku kličemo: ,Dovigjenja !* Gruda (Konavle). Žalosni slučaj. Dirljivi sprovod. Dana 7 rujna desila se je teška automobilska nesreća u Žu- pi Dubrovačkoj poviše Srebrenoga. Šofer Ferdinand Skerbinc iz Grude za- dobio je tešku ozledu loma lubanje. Onesviješten prevezen je u dubrov. bolnicu. I ako su postojale nađe u ozdravljenje nastupile su pred par da- na komplikacije usljed kojih je šofer škorbinec u nedjelju 1 o.mj. podlegao i umro. U ponedjeljak odvezeno je mrtvo tijelo u Grudu u sprovodnoj po- vorci automobila i furgoaa sa tijelom pokojnika. Iz Dubrovnika do Grude sprovod je vodio vič. g. Dr Ivo Bučić, gimn. kateheta- profesor. Na Grudi je obavio ostali dio sprovoda župnik Grude preč. g. don Pero Brajnović uz asistenciju spomenutog velč. Bučića i franjevca iz Pridvorskog samostana. Žalobna povorka, u kojoj je uzelo u- češća cjelokupno stanovništvo Grude i okolnih sela, krenula je kroz mjesto. Tihi korak ogromnog broja naroda pratilo je žalobno pjevanje svećenika i tužni jecaji muških i ženskih, koji su plakali nad gubitkom dobrog, obljub- ljenog i svakomu uslužaog Nandija. Na grobištu su se oprostili od pokoj- nika župnik preč. Brajnović, čiji je go- vor izazvao suzu na svačijem oku, za- tim mladić g. Matko Glavić i jedan šofer iz Dubrovnika. Pokojni Nandi bio je jedinac svojih roditelja, koji su polagali u njega sve svoje nade. Nji- ma kao i cijeloj obitelji izrazujemo iskreno saučešće i od strane našeg u- redništva. Niko Gjivanović tliz bilježaka sa nekim novim a manie poznatim važnim arhivskim podacima, naosoh o Gundulićevu rodu i porodici, iz MI RVIHI V. Drugi teški udarac sudbine u ovoj porodici Gundulića bila je smrt Frana Augustina Getaldića - Gundulića, same 4 godine iza njegove ženidbe. Osje- ćajući da je teško bolestan napisao je svoju oporuku na sam Božić g. 1798*8, kojom je svoja dva malena sinčića preporučio uvelike svome starom stricu posinovitelju Šišku Dominiku Gundu- liću, svojoj ,tetki“ Ursuli Gunduliće- voj, i svojoj supruzi Marijeti. Ove svo- je sinčiće ostavio je universalnim na- sljednicima cijelog svoga bića ,onda- šnjega i budućega“, preporučujući im madasve ,sveti strah Božji i potpuno dužno štovanje, posluh i podložnost majci svojoj“, Za izvršitelje svoje o- poruke odredio je svoju ,predragu mu“ suprugu Marijetu, strica posinovitelja Šiška Dominika Gandulića i Petra Je- rolima Natalića, svoga , predragog mu“ tasta. Umro je ovaj adoptirani Gundu- lić u 55, godini života na 27 decembra 1798 g., pa je njegova ona oporuka bila registrovana dana 1. januara 1799 g. Njegova je smit i sahrana zabilje- žena u matici mrtvih grada Dubrovni- ka1?; tu je zabilježena njegova sahra- na ,u crkvi Male Braće“, a to je bilo bez sumnje, u kapeli Gundulića u sa- kristiji Male Braće??, Ova je smrt teško ožalostila posljed- njega Gundulića, jer je za nj bio vrlo težak gubitak nećaka, koji mu je bio u svemu desna ruka, iu kojega jeon smiren starac, bio sa potpunim pouzdanjem postavio svoje velike nade. Ta preža- losna mu smrt bila je za nj i zadnji poticaj, da on, star i preslab kako je bio, »pošio je Bog Veliki k sebi po- zvao predragog mu nećaka, positika Frana Augustina“, naznači svoju po- sljednju volju. Svoju oporuku sastavio je malo dana iza smrti Frana Augu- stina, na 16 januara 1799 g.?! Ovom oporukom, objavljenom 20. januara 1800 god., učinio je universalnim svo- jim nasljednicima cijelog svoga jakog bića one svoje unuke, sinove posinka mu Frana Augustina, uz neke legate i prihode od koje mu nekretnine na ko- rist Ursule, svoje sestte. I njoj je po- vjerio da izvrši ovu oporuku ujedno sa Nikom Dominikom Bož. Sarakom i Mihom Mat. Zamanjićem. Umro je o- vaj najposljednji Gundulić na 15 ja- nuara 1800 g., u 88. godini života. Njegova smit i sahrana zabilježene su u matici mrtvih grada Dubrovnika? ; tu je zabilježena njegova sahrana ,u crkvi Sv. Frana“, a to je bilo, bez sum- nje, u kapeli Gundulića u sakristiji u grobu, koji je on bio sa onim pozna- tim natpisom, kako vidjesmo, godine 1783. odredio ,pro se suisque here- dibns“.2# Odmah po njegovoj smtti, i baš daua 18 januara Malo je Vijeće zaključkom odobrilo, da dva brata: Šiško i Matej, potomci i sinovi pre- minulog Frana Augustina Mateja Ge- taldića nose prezime ,Ghetaldi - Gon- dola“, na temelju one adopcije, što ju je učinio ,presvijetli gosp. grof Šiško Dominik Šiška Gundulića, svetog rim- skog carskog apostolskog Veličanstva Josipa II dvornik i patricij dubrovački“ na korist pomenutog preminulog Fra- na, svoga od sestre nećaka i njegovih nasljednika, kako je bilo registrovano u knjizi ,Diversa Cancellariae“ ann. 1784 — fo 1734.4 Članovi ove adoptirane porodice Getaldića - Gundulića rado su se zvali samo ,Gundulići“ (Gondola)“. Njima je austrijska vlada g. 1845 dala ba- ronsku titulu.% Najposljednji član ove adoptirane porodice bio je Frano barun Gondola, vitez malteškog reda, od god. 1889 do svoje smrti načelnik grada Dubrovnika. Rogjen od supruga: Šiška Getaldića Gundulića i majke Ursule Boždareve 4 avgusta 1833. g., neoženjen, premi- nuo je u Dubrovniku na 3 jula 1899. g. i bio sahranjen na 5 jula u poro- dičnoj grobnici u groblju Sv. Mihajla u Lapadu (ž. Gruža).** Svršetak. 18) Testamenta Notariae 88 (1797—1800) fo 116. 19) Matica mrtvih grada Dubrovnika, knj. 9. fo 26 v. Opaziti je, da je tu njegovo pre- zime naznačeno samo ,Ghetaldi“. 20) U katalozima registrima crkve Male Braće, gdje izgleda, fali koji list, ne nalazi se naznačena smrt i sahrana ovoga adopti- ranoga Gundulića. 21) Ibidem, fo 155a—158a. 22) Matica mrtvih, 1. c., fo 34 v. 28) Ni njegova smrt i sahrana ne nalazi se zabilježena u gore pomenutim katalozima registrima. 24) Consilium Minus, 112 (1797 — 1800) fo 251 v. 2%) Prof. Milan Rešetar : ,Numizmatika“, I dio, Srijemski Karlovci, 1924., str. 571-572. 26) Matica mrtvih grada Dubrovnika, XIII, str. 32, br. 38. s