wu

 

 

 

   
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
   
 
 
   

 

a

Br. 54.

STON. Odlazak vrijednog svećenika. Ovih dana
odijelio se je od nas vrijedni župnički pomoćnik Don

/ Spaso Koronić. Proboravio je kod nas malo više od

godine dana, ali revnošću u svećeničkoj službi i svo-
jom plemenitom ćudi prisvojio je srca ne samo mje-
šćana, nego i svih župljana župe Stona i Malog Slona.
Revno se je zauzimao za sve, što je lijepo dobro i
plemenito. Poučavao je mladež u glazbi i crkovnom
pievauju, te smo više puta imali, prigode da se nau-
živamo u crkvi krasnog pjevanja, koje je or uz or-
gulje pratio. Nigda nije žalio truda, te je uz službu
župničkog pomoćnika u Stonu, obavljao i župničkn
službu župe Malog Slona. Osobito mu je na srcu le-
žao moralni napredak školske djece, pa je revno po-
učavao pouku vjere u svim razredima škole u Stonu,
pa i one pomoćne škole na Brocama. — Vidi se, da
je njegov neumorni i zaslužni rad bio poznati presvij.
Biskupu, te ga je obdario jednom od najboljih župa
u našoj općini t, j. u Liscu, te mu od srca želimo
tamo sretan boravak. Stonjani.

SLANO. Nasukanje parobroda. U petak 14.0. mj.
parobred ,Naš“ obalne plovidbe nije došao iz Stona
u Gruž. Nasukao se je u Slanome na pjeskovitu i
muljastu cbalu, na mjestu zvano ,Na mlinu“ kod Gr-
gurića. Uzrok je bio laj, što se dobro nije vidjelo, a
opet da izbjegne nesreću sa jedncm bracerom došao.je
do spomenute ponte (ita). 1 cplima je prevarila ka-
petana, inače vrijednog pomorca i čestitog čovjeka.
Istog dana kušao se je srinut, te mu je pomogao i
parobrod »Sušak«, al bijaše uzalud. Nastala je velika
oseka. U nedjelju parobrod »Sušak« i »Frankopan«
srinuše ga. Nema nikakove oštete parobrodu, niti koje
druge nesreće. i

 

Što kupci moraju znati o medu.

Antonio!i,
i diplom. pčelarski stručnjak.

Ii

Pod imenom med razumijemo slatku tvar, koju
pčele međarice proizvede iz sokova raznih živih bilina
i koje sokove, nakon preobrazbe, gomilaju u vošta-
nim stanicama.

Kraj -neupućenosti velike većiu& trgovaca, a po

Priopćuje naduč. I.
osposob.

- gotovo potrošača, danas pod imenom meda. mnogo

toga slična medu i slatko: prolazi, ali čistog, centrifu-

— galnog, zrelog pčelinjeg međa vrlo malo, a najmanje

našeg primorskog, specijalnog pčelinjegi međa, koji,
tek ako je s modernih pčelinjaka, ima takve odlike, da

se s njimene može takmiti niti jedan med na svijetu.

Velim, ako je s modernih pčelinjaka, što podcr-
tavam ; jet samo s takvih med je prije svega čist, pa
zajamčeno zrio te sorliran i onda zbilja ljekovit, —
Razlika izmegju ovih medova te onih s prostih, pri-
mitivnih pčelinjaka, je ogromna, Primitivni pčelari vade
med uajvećma tako, da naiprije divljim i nemilosnim
načinom pobiju pčele, a onda / itavu smjesu, sastojeću
od meda, voštine, cvjetrog praha (peludi) i pčelinjeg
legla (crvića) zgnječe u kakav lazav, u koji su jučer

NARODNA SVIJEST

možda i rublje prali, i onda tu smjesu procijede. Da
iskoriste i zadnju kap meda, pomažu se vrenjem, pri
čem med ne izgubi samo boju, eterička ulja i sve
ljekovite supstance, nego on takvim načinom postaje
jedan običan i najčešće škodljiv sirup.

Pčelari sa modernim pčelinjacima imadu posebne
odjele (nastavke), gdje se pčele, racjonalnim načinom,
tako rekuć prisiljavaju da med u tim odjelima i na pokret-
nom saću (okvirima) krcaju. Iz tih se odjela i okvira,
u istinu zrio med, vadi spravom zvana centrifuga.
Ova je sprava udešena tako, da se iz nje med direktno
dvostruko filtrira i čist vrijedan pčelinji med iz filtra
u čiste posude toči. — Kod ovakog načina pčelarenja
i po naputcima, koji su modernim pčelarima poznati,
moguće ini je sortirati medove po visti cvjetova, kao
n. pr. pelinov (kaduljin) med, 1usmarinov, vrijesov,
bagrenov, lipov itd.

Osim razlike izmegju medova s primitivnih i ra-
cjonalnih pčelinjaka, opstoje još i razlike međa po
krajevima. Tako dok n. pr. naš primorski med pro-
centualno ima 19:98 vede, 34:71 dekstrose 39:24 le-
vulose, 1'08 suharose, 0/0 dekstrina, 4:89 dušičnili
tvari, 4:89 rudnih tvari. Zagorski medovi (n. pr. iz
Vojvodine i Slavcnije) osim slabijh % u drugim sa-
slojinama, imadu, osim dekstrine, čak i do 16% sa-
rahose ! Razlike u samim ovim sastojinama i odviše
govore u prilog primorskih medova, a da ne govo-
rimo o eteričkim uljima, te vrsti cvjelova naših van-
redno ljekovitih irava, kao što što su kadulja (pelin,
kuš) ošalj, iva, majčina dušica, metvica itd. itd.

Po ljekovitim sadržinama pčelinji med ima najviše
gvožgja, bielančevine, iosfcra, soli i vapna, le suti-
pora, magnezije, kremena, pepeliike, sode i mangana.
Ove ljekovite sadržine med i po sebi preporučuju.

i

Uživanjem meda mnoge se bolesti zaprečuju, a
posebno pomaže kod malokrvnosti, živčanih bolesti,
nesanice, upale grkljana i svih vratnih bolesti te pluć-
nog katara. Redovnim uživanjem međa paralizira se i
moć tuberkuloznih bakcila, što i mnogi liječnici po-
tvrdiće. Uzimanje meda najbolje je večerom prije spa-
vanja, —. U zadnje vrijeme počeo se njime uspješno
liječiti rak u želucu, a rabeći ga na mevenovu listu,
liječi rak na venjskim djelovima čovječ. tljela. Za ova-
kovo liječenje raka s medom, cpstoje još živi svjedoci.

Obzirom na vanrednu ljekovitost našeg meda, bilo
bi poželjno da mu naši liječnici posvete više pažnje, ne
samo kod privatnih pacijenata, već osobito u bolnicama.

str, 3.

Poslije mesa, mlijeka i jaja, najviše bjelančevine
sadrži pčelinji med, a odnosno kalorija stoji na pr-
vome mjestu; jer dok 1 kg meda ima 3075 kalorija,
1 kg jaja ima 1613, a 1 kg govegjeg mesa tek 1000.

Za svaku hranu treba da želudac ima kiselina ;
za med mne treba niti najmanje. Med se neposredno
pretvara u hranive sokove, popravlja krv i naš orga-
nizam jača, Na mjestu je i ona rijeć, koja kaže, da
med: mlade pojačava, stare podržava, bolesne liječi,
zdrave vedri i krijepi.

I.

Novim pčelinjim zakonom, koji je Ministarstvu
predložen cd ovogodišnjeg kongresa jugoslov, pčelara,
osim što će bili zaštićeno pčelarstvo uopće, a moderno
i organizovano napose, zaštitiće se po istome i kupci
od patvorina, kao i od prodaje svake odvratne smjese,
koja u ime ,pravog“ ,novog“ pčelinjeg meda po tr-
žištima dolazi.

Smatram nužnim skrenuti pažnju potrošača, po
čemu još, barem u glavnom, mogu da dobre medove
upoznadu,

Svaki zreli, pčelinji med mora da se prije ili
dcenije kristalizira (stvrdne). Med, koji sadrži u sebi
više dekstrina (tvar slična škrobu) a toga imadu u ve-
likoj mjeri svi šumski medovi, vrlo se docna kristali-
zuje. Patvoreni med, kao i medljika ne kristalizuje se
se nikada. Miris, okus i boja međa ovisi o vrsti cvi-
jeta i godišnje dobe, u kojoj je od pčela sabran, kao
i po tome, da li je doba bila sušna, rosna ili kišna.
Kemijski spojevi mirisa, okusa i boje međa do! danzs
su još nepoznati.

1 litar zreloga međa teži 1:39 do 1-45 kg. Ako teži
manje od 1:39, med nije zrio. Ako smjesa od 2 diiela
vode i 1 dijela meda (na 11.) teži manje od 1-1l kg,
znak je da je medu umjetno dodano vode. U ova-
kvome, kao i u nezrelome medu nastane vrenje, pa
se isli pokvari.

Boja meda neka ne zavara kupca. Svijetlo-Žuta
boja može da naznači najbolji med, kao što tamno-
crvena boja (a, pr. vrijesov med za kišne dobe) znači
ipak veoma dobri med. Tamni med znači da je pro-
kuhan, Ovi nema ni arome ni ljekovitosti. Med bilo
koje i jasne boje, u kome se: i bez hemijskog istra-
živanja, već na okusu ćuti vrlo neugodna sadržina
cvjetnoga praha; znači da je med gnječen, dakle ne
centrifugalen. :

Med od akacije je skoro bijel, od lipe zelenkast,
od kadulje (pelina) zlatno žut i vrijesov crveno-žut,

 

N. PERISIC — DUBROVNIK Čingrijina ulica

VELIKO SKLADIŠTE POKUĆSTVA SA VLASTITOM TAPETARSKOM RADIONICOM.
Bogato skladište drvenog i gvozdenog pokućstva kao kompletih soba za spavanje, trpezarija,

salona, predsoblja,

pisarna, te dječjih športskih kolica,

putnih kovčega i t. d., i t. d.

Izragjuje svakovrsne radnje, kao spavaćih divana, otomana, folelja, madraca, uložaka (šusta),

te sve što spada u tapetarsku radnju.

Preuzimlje sve namještaje radnja, kao svratišta,

kafana, penziona i privatnih stanova.

 

= digne Abraham svoje oči i vidi iza legia ovna zapletena

rogovima u trnju; uzevši ovoga, žrtvova žrtvu mjesto

| sina, te nazove ono mjesto imenom : Bog vidi, Odakle

se još i danas veli; ,Na brdu će Gospod providjeti“.

Ovo je dakle biblijsko pripcvijedanje dogagjaja
doslovce prevedeno. Da nam pak odskoči dramatska
snaga i euharistijska simbolika, potrebito je vrlo kratko
razjašnjenje. Abraham je u ono doba stanovao u mje-
stu Bersabi, koje se? tako zove. po dvjema česmama
(= Bir- es- Seba = Bersaba), čiji su ostarci još i da-

_ nas sačuvani. To je miesto na naj južnijem kraju Pa-

jesiine u predjelu, koji je obilovao izvorima. Od Ber-
sabe do ,zemlje providnosti“ (,terra visionis“) gdje je
Izak. imeo da bude Žitvovan, ima 580 milja daljine.
Brdo odregjeno za žrtvu bje kasnije nazvano Morija;
iu je Salamun sagradio veličanstveni hram, kako či-

tamo u prvome stihu treće glave druge knjige »Para-
lipomena«. Izak, premda se spominje kao dječak, imao

je u cno doba 25 godina; neki cijene-i 30, a meki
tak 37. Abraham je imao, kad mu se je rodio Izak,
tačno 100 godina, a'Sara je umrla u dobi od 127 godina.

_Od ovoga kratkoga biblijskoga pripovijedanja, koje
nema niti 300 riječi, Vetranić je napravio predugačku
gomilu od 2636 stihova, koje je razdijelio u 5 činova
li skazanja) na ovaj način: * Prvi čin: Bog poziva
Abrahama, da mu žrtvuje sina. Abraham budi pastire,
da ih prate, ali nek se spremaju tiho, da se ne pro-

 

budi Sara, kojoj hoće da sakrije uzrok odlasku. Nu

Sara se ipak probudi i Abraham je. prisiljen, da joj

[ \reče, da ide sa sinom ,na molitvu“. Djevojke po na-

tku Sarinu spremaju potrebite stvari za put i mole
Ci. Stari pisci“ (Jugosl. Akad., knjiga 1V.).

Izaka, da im donese gorskog cvijeća, a čin se svršava
Sarinim monologom. u čadoru. — Drugi je čin pravi
balast pun predugih opisa i suvišnih sitnica: djevojka
Kujača, koja je donekle išla s putnicima, vraća se i
tješi Saru ; djevojka Gojislava naviješta zoru; djevojka
Marava opisuje ljepotu prirode; djevojka Kamprela
pobija Sarine tvrdnjeo pogibli putovanja opisuje idilsku
ljepotu go14; djevojka Grlica opisuje ljepote zagorja.
U irećem činu Abraham ostavlja pastire na podnožju
brda i ide s Izakom sam; slijedi prizor žrtve. Zatim
se vraća s Izakom k pastirima, a ,pastir tugjin“ odlazi
k Sari prije njih, da joj javi veselu vijest povratka. —
U čeivrtom činu radnja opet zapinje: pastiru je ,lu-
gjinu“ oputa pukla, te mora da se zaustavi, legne i
počine. Sara u predugom monologu plače i nariče, a
Kujača.i Gojislava je tješe; alii Kujača, izišavši s ku-
gjeljom pred čador, udara u plač i jadikovke. Pastir
,tugjin“ napokon dolazi, javlja se djevojkama, koje
doziviju Saru, i pripovijeda veselu vijest. Sara ga do-
ziva, a on se šali s djevojkama. — Peti čin bavi se
opet više sitnicama, nego glavnom radnjom. Kuna je
u Abrahamovu kokošinjaku podavila nekoliko kokoši,
ali se:'to mnogo ne žali radi veselja najavljenog po-
vraika. Abraham u zagorju pozivlje pastire na put.
Oni idu i opisuju povretak. Pastiri sviraju i pjevaju. Sara
se obraća žerama i opisuje im svoje pretrpljene jade;

Držić je iz Velranićeve preduge drame izbacio sve
što je suvišno, a radnju je logičnije dramatizovao. *
Broj je stihova od 2636 kod Držića spao na 685, a

-činova nema, nego je sve jedna cjelina, pred kojom je

prolog. Nijesu naznačeni ni prizori. Počelak je jed-
* Cfr. ,Stari pisci“ (Jugosl. Akad. knjiga VIL).

nak, ali su lirske partije . znatno kraće i_prirodnije.
Bezkonačnih opisivanja nema. Prizor na podnožju
gore i na gori jednostavniji je, ali i realniji, Izak
se neupušta u dugačke prodike kao kod Vetranića,
nego je prostodušan kao dijete. Efekt je žrtvenog pri-
zora jači. Pastir i kod Dižića ide noeprijed, da najavi
veselu vijest te baš u zgodan čas dolazi, da prekine
Sarinu bol, koja je bila narasla do paroksizma. Prima
od Sare darove, ali se ne šali s djevojkom. Putnici
se vraćaju, a Sara pozivlje pastire, da slave Boga.
Drama se svršava pastirskom himnom: ,Nudjer Boga
da slavimo“.

Režiser zagrebačkog prikazivanja g. Dr. Deželić,
držao se je u glavnom Držićeve preradbe, ali je uuio
i pojedine zgodne lirske parlije iz Vetranića, a početak
je drame promijenio tako, da se radnja ne počinje

'božjim glasom, koji pozivlje Abrahama na žrtvu, nego

idilom dolaska žetelica sa Sarom i Izakom. Na poljani
snu čadori za pastire i tor za njihova stada. Djevojke
ne vjeruju pastirima, koji im pričaju strašne priče o go-
rama, nego veličaju čar gorskih predjela ovom pjesmom :

,Sve što ti od gore, gospoje, neka znaš,
Pastiri govore, sve je to gola laž.
Najmanji vjetra ćuh jer se tu ne čuje,

I svaki živi duh slobodno putuje. +

Nije zmije tuj ljute, gusara namjere,
Drumove i pute da komu zatvore ;

Nij' zvijeri zlosrdnih u ovoj dubravi,
Gorom i brdima divno se boravi;
Svakom je gora ta uresna zeleni
Zemaljski kao raj, gdje je život blaženi ;