So

glavlie Bokeliske Mornarice.
(Naše naročito izvješće).

Nedjelja 7. septembra ostat će zabilježena zlat-
nim slovima u analima Bokeljske Mornarice, tog hiljadu
i sto godina slarog bokeljskog društva, koje se spo-
minje u historiji već god. 809. pak po tom broji
preko 1.115 godina. Povijest Mornarice usko je skop-
čana sa zgodama i nezgodama i grada Kotora i Pe-
rasta i Prčanja i cijele Boke. Ne može se zamislili ni
Boka bez Mormnarice, ni Mornarica bez cijele Boke.
Mornarica je slavlje, čast i dika svih Bokelja, ma gdje
se oni nalazili. Mornarica je ne samo patriotsko-naci-
jonalno, već i socijalno-karitativno društvo. Ono je oru-
žanom rukom branilo i čuvalo slobodu cijele Boke
proti raznim neprijateljima tijekom dugih jedanaest
vijekova; brinulo se je za procvat pomorstva i trgo-
vine; bila je štit i obrana udovica i sirota; davalo pri-
ličan miraz siromašnim djevojkama; nastojalo da se
mrtva tjelesa u tugjini preminulih Bokelja prenesu u
zavičaj; — nastojalo oslobodit zasužnjene i  utam-
ničene svoje domorodce, te je punim pravom zaslu-
žilo zvanični svoj naslov: ,Plemenito Tijelo Bokeljske
Mornarice“. Ovo je ujedno crkveno-religijozno i čisto
katoličko društvo usko skopčano sa štovanjem muče-
nika sv. Tripuna, zaštitnika Boke Kotorske. Nije stoga
čuda, da srce svakog pravog Bokelja uzigra od veselja
na samu pomisao o svojoj Mornarici i njezinoj slavi.

Spomenutog pak dana 7. septembra slavila je
Bokeljska Mornarica dvostruko slavlje, koje joj je pri-
uštio domaći naš vladar Nj. V. Kralj Aleksandar. On
je odlikovao stari barjak Mornarice, koje se čuva u
općini, ordenom sv. Save Ill. stepena i darovao novi
državni barjak, koji se čuva na poglavarstvu. Ova je
svečanost prošla tako lijepo i veličanstveno, da je zbilja
prava šteta, da se nije pravilo malo više reklame po
našim novinama e da se i šira i dalja javnost zainte-
resuje; šteta da je izostao i izlet iz Dubrovnika i iz
Korčule sa ,Moreškom“. Slavlje je ipak uspjelo ljepše
nego li na sam dan sv. Tripuna i radi lijepog vreme-
na i radi brojnijeg učešća naroda, tako da sami Koto-
rani kažu, da sličnog slavlja Kotor nije još doživio.

Već dan prije sav se je Kotor svečano zaodio
barjacima, sagovima, zelenilom, a pred gradskim vra-
tima podignut je bio krasan slavoluk. U 6 sati večer
gruvanje mužara navijesti početak slavlja, glazba ve-
selo obilazi gradom, a vas narod hrli na lijepu i pro-
stranu obalu, kakovom se Kotor može da ponosi. U
to i dan veće rugjet poče, a cijela uvala Kotora, Ška-
ljara, Mula, Prčanja i Dobrote plane u svijetlu, koje
se je u mirnom moru kao u ogledalo odrazivalo ; sjajna
mjesečina posrebrnila okolna nebotična brda, a na više
mjesta po cesti preko gordog Lovćena put Cetinja Špi-

NARODNA SVIJEST

ljari zapalili vatre i bacali vatromete, U to je dakako
i glazba koncertirala i razvila se šetnja i ugodni raz-
govori, Sličnog prizora moguće je naći jedino izmegju
Budima i Pešte, kad se uveče rasvijetli Dunav, ali
onog veselja i na licu iu srcu, one intimnosti i brat-
ske susretljivosti teško je igdje naći.

Ranim jutrom na osvit Nedjelje zagruvaše mu-
žari, glazba obigje grad na uranak, sve hrli na obalu
te se ide u susret društvenim barjacima i Mornarima
najprije na Škaljarski pak na Dobrotski most, Povorka
raste, stranci ne mogu da se nadive ne samo uzornom
redu, već osobito lijepoj narodnoj nošnji Mornarice,
zlatom i srebrom okovanom oružju. Ima svega oko
100 ,Mornara“. Tad se sve sjatilo na obalu da dočeka
nAdmirala Mornarice“, koji doživotno obnaša tu čast
i primao je u staro vrijeme zapovijed nad cijelim gra-
dom i na dan sv. Tripuna oslobodio bi se jedan osu-
gjen na smrt. Sa obale ide se pred općinu po stari
gradski barjak, pak pred poglavarstvo po državni. Ne-
tom se barjak pojavi Mornarica mu iskazuje počast,
kopljanici ga prate, pucaju ,salve“, a glazba intonira
narodnu himnu.

Uz mnoštvo svijeta, koji uvijek pridolazi sa svih
strana kopnom i morem, čamcima i parobrodićima na-
došla je i glazba iz Tivta, pak jaki odio naše ratne
mornarice u svečanim odijelima sa svojom glazbom,
odio kopnene vojske i nepregledna ta povorka svr-
stava se na obali ičeka izaslanika Ni. Veličanstva, koji
je naročito za ovu zgodu došao iz Beograda, a to je
kapetan korvete, naše gore list gosp. Mažuranić, po-
znat sa svog junaštva u vrijeme sloma, sada atešej
ratne mornarice na Kralj. dvoru i adjutant Ni. V. Kra-
ljice Marije, koju je i pratio prigodom njezina puta u
Dalmaciju prošle godine. Doček je uprav bio veličan-
stven i sjajan, da je svak ostao ganut i iznenagjen.
Cijela se povorka tada uputi put starodrevne, klasične
crkve sv. Tripuna. Tu ima da se razvije glavno slavlje.
Plokata puna naroda: špalir prave društva sa svojim
barjacima, djeca sa zastavicama, vojništvo i Mornarica.
Prozori obližnjih kuća. puni su svijeta i izgledaju kao
lože u kazalištu. Sve je okrenuto prama lijepom umjet-
ničkom portalu stare katedrale. Dolazi i biskup, izra-
zita ličnost, starac presvij. Msgr. Frano Uccellini u
svečanom odijelu sa svojom svilom kanonika i sve-
čenika. Pozdravlja se sa prisutnim uglednim ličnostima,
okrene se prema puku i Mornarici, dava svoj blago-
goslov, da započne ples u ime Boga i sv. Tripuna.
I izlazi kolo, vuče se kao zmaj, pravi razne figure,
glazba svira, a oko ne može da se nagleda i da sve
to dobro uhvati. Pamet se vraća u prošlost: ovako je
bilo i nazad 100, 200 i 1.000 i više godina. Koliko
se je svijeta i prilika izmijenilo, a Mornarica, njezina
nošnja, oružje, kolo i ostali običaji još žive i propasti

Br. 34.

neće dok bude Boke i Bokelja. Ko je vidio i sinjsk
Alku“ i korčulansku ,Morešku“, opet mora da s
divi i Mornarici i njezinom kolu. Onaj glazbeni moti
kola elektrizuje svu okolinu : ne samo što svakom sr:
jače bije i noge same da poskaču, nego kao da prim
život i onaj suri mrtvi kamen od toliko vjekova. S\
igra obasjano suncem i šarolikim dugama sa mnogo
oka, što se suzom orosilo. I to kolo ne igraju mla
momci i djevojke, već brkati ljudi i starci, ali ove
dana sasma pomlagjeni.

Iza dovršenog kola predstavnici svih vlasti za
zeše svoja mjesta u crkvi sv. Tripuna, gdje je presv
biskup Msgr. Uccellini čitao tihu misu. Poznato je;
daleko bogatstvo bokeljskih crkava u crkvenim predm
tima\i haljinama, koje iz daleka svijeta kroz vijeko
Bokelji donašahu. I sad je milota bilo pogledati, gd
se glavni oltar sav u srebru sjaji, a na njemu rem
djelo umjetnosti slavna glava mučenika sv. Tripu:
Poslije mise presvij. biskup blagoslovi novi barji
dar Ni. Veličanstva, koji je nosio jedan vojnik rat
mornarice. Zatim ispred crkve izaslanik Ni. Veliča
stva g. Mažuranić sa veoma lijepim govorom preda
taj barjak Mornarici, na čemu se Admiral Mornari
lijepo zahvali. Svi mornari opališe salve u znak p
časti, a djevojčice sa balkona crkve posuše barjak
vim cvijeće. Pirotehničar iz Dubrovnika g. Ma
Di Ceglie iznenadi javnost opalivši zračnu bombu,
koje se u zraku razvije jugosl. barjak, pak di
druge, koje zasuše kišu umjetnog cvijeća. Zatim
slijedio drugi čin slavlja: dekorisanje starog barja
Kotarski poglavar g. Rašković održi lijep govor, u!
jem ocrta rad i sjajne povjesničke tačke bokeške M
narice, te ovjenča stari barjak zasluženim odlikovani:
Opet salve zagrmiše, opet zaleprša u zraku jug
zastava i kiša živog i umjetnog cvijeća uz urnebe
poklike Nj. Veličanstvu.

Oko 10 sati sa plokate sv. Tripuna razvije
svečana nepregledna povorka preko obale. Taj je
zor snimio kino ,Balkan“ iz Zagreba kao i os
zgode ovog slavlja, jer su se operateri, koji snir
sve prirodne krasote Dalmacije, baš tog dana zgo
trefili u Kotoru. Takove povorke sa tri glazbe, sa
liko društvenih barjaka i tolike mase naroda Ki
nije vidio. Poslije povorke predstavnici svih vla:
korporacija bili su pozvani ,na čašicu“ u velikoj
derno uregjenoj dvorani kafane Dojmi na obali. Bi
preko 100 pozvanika. U bašći pred kafanom koacerti
je glazba, a Kotorske djevojčice služile su goste svi
jakim gjakonijama, darovima kotorske gospode. Al
ral Mornarice g. komodor kap. Dabčević svečane
zahvali svima, a u prvom redu Ni. Vel. Kralju
ksandru nad ovakovim slavljem. Na to svi prisutn
pratiše izaslanika Nj. Vel. g. Mažuranića, koji otp

 

 

 

 

 

Uspomene

što se odnose na dubrovački ustanak od god. 1813 i 1814.
(nastavak prijevoda jednog starog rukopisa. Saopćio V. Medini.)

Jaki ovaj način govora sklone generala Milutinovića,
da ugovori — ,da 200 po izbor ljudi od naših ustanika
ugju u grad Dubrovnik s oružjem i sa republikanskom
zastavom ujedno sa savezničkom vojskom. Da dubrovačka
zastava bude izdignuta i u gradu i na tvrgjavama, gdje god se
budu vijale zastave saveznih Velikih Sila. Da naša Narodna
Straža bude vršiti službu u gradu i na tvrgjavama ujedno
s austrijskim četama. Da u dubrovačkoj državi nastave vršiti
civilnu vlast koli guverner Kaboga, toli odbor vlastele.“

Ova se konferenca svršila s prividnim uzajamnim zado-
voljstvom.

Dok se je ovo dogagjalo u Gružu, gradski puk pod
upravom nekoliko vlastelina i ne bez sporazuma sa francuskim
generalom Montrichardom, pobuni se protiv francuske posade.
Ona bi ončas razoružana i zatvorena. Puk pograbi oružje i
začavla topove. Možda je francuski general tražio kakvu malu
pučku pobunu, samo da uzmože naći izgovor za predaju, ali
se nije nigda nadao, da će stvar dotlen doći. I doista, ko seje
mogao nadati, da će puku malobrojnom i bez oružja uspjeti
da to učini protiv jedne jake posade? Megjutim je u gradu
i na bedemima zalepršala zastava Republike i vas se puk okiti
narodnim kokardama.!

Budni pukovnik knez Natali, kome nigda ne bješe iz-
bjegla nijedna stvar, što bi mogla biti od koristi za domovinu,
opazi sa brdskih visova tu nenadanu promjenu, te pohiti sa

1 U već pomenutomu izvješću Frana Bone, štampanom
od prof. Gelcich-a, opisana je stvar nešto opširnije, i to ovako :
,Francuska posada bi ončas razoružana i zatvorena. Masa puka,
pograbi oružje, sastavi narodnu stražu, koju razmjesti po tvr-
gjavama, pošto začavla topove i razoruža straže. Zatim naši
vrli narodnjaci izdigoše dubrovački stijeg, koji se vigjaše lepr-
šati na ,Placi“, uz općenito pleskanje i povike »živio“ silnog

»dogane“ od mnoštva naroda, što ga prinudi da se preda; ali
nije nigda cijenio da će stvar dotle doći. Ali što neće da učini
nacionalni zanos u jednom narodu priljubljenom slobodi ? (Kako
je poznato ovom prigodom najviše su se istakli Marko Marinović,
Vlaho Zglav, Gjuro Selak i Koprivica, kojih junačtvo bilo je
opjevano od Marina Zlatarića i popa Miha Karamana. Prim.
prevodioca.)

 

mnoštva naroda. Francuski general našao se opkoljen ispred

svojim četama na gradska vrata, da bude prvi da zapremi grad-

Vlastela ne bijahu još ponovno stekla vas onaj stari ugled
i utjecaj na dubrovački puk, e bi mogla slobodno primiti u grad
kneza Natalića sa Župljanima i Brgaćanima, koje je on vodio.
Zbog pljačke počinjene u predgragju, bojahu se gragjani, pa
i nekoja lakoma i malodušna vlastela,? da se ustaše ne podadu
grapši i razuzdanosti i unutar gradskih zidova. A ipak nije im
se bilo ničesa bojati ! Pravednost traži, da se iskaže čast strogoj
stegi, koju je knez Natali uvijek znao uzdržati megju vojskom
podložnoj svojoj zapovijedi. Samo oni što bijahu s Kabogom
počinjahu svakovrsnih nereda. Bi dakle dopušteno knezu (Sabu)
Gjorgji, gradskom maire-u (načelniku) i knezu Bozdari-u, da
stupe u dogovaranje samo s Natalićem; ali megjutim ostaše
zatvorena gradska vrata, kojijeh ključe držaše g. Krtica.?

Natali, koji još nije mogao biti obaviješten o ugovoru
sklopljenom s Milutinovićem, upozori odmah ona dva vlaste-
lina, da postoje nesuglasice izmegju zapovjednika saveznih
Velikih Sila i naših ustaša, i zbog toga da trebuje pustiti ga
u grad ući bez otezanja i ne dopustiti da ugju Austrijanci i
Englezi. Ova novost, umjesto da pobudi patriotski duh u oni-
jem dvjema plemićima, izazva u njima strah od novih kakvih
katastrofa i nedaća, te držeći da bi, osim pljačke, mogli prite-
gnuti na se neprijateljstvo Austrijanaca i Engleza, povukoše se
a da ne utanačiše ništa, zapitavši da dogje knez Kaboga, da
ih izvijesti kako uprav stvari stoje.

Natali posla teklića, koji stigne u Gruž u sedam sati
večer tek što se bješe svršila konferenca izmegju Milutinovića
i Odbora. Ona vlastela ostaše iznenagjena začuvši tako izne-
nada da se knez Natali nalažaše pred gradskim vratima, i časa

ne časeći obznaniše generala Milutinovića o prevratu što se
bješe dogodio u gradu.

Ova vijest jako uplaši Milutinovića; on nije više mogao
kriti, da ga je francuski parlamenter već bio obavijestio o
onome, što se u gradu bješe dogodilo. I doista, buduć da ge-

2 Ovih riječi: ,pa i nekoje i t. d.“, kao i onih što dolaze
malo poslije: Pravednost traži“ i t. d. do riječi : ,Bi dakle
dopušteno“ i t. d. — nema u Gelcich-evu rukopisu.

3 Ovdje se u Gel. rukopisu nalaze slijedeće riječi, kojih
nema u ovome našemu: ,Marku Marinoviću, koji se bješe
istaknuo u pučkom gradskom prevratu, bi povjereno, da u
svojstvu oficira su deset dubrovačkih vojnika i sa stražmeštrom
Ucovićem, vrši stražu na vratima od Ploča. 7On podvostruči
stražu i probdije cijelu onu noć stražeći, da zapriječi svako
iznenagjenje od strane ustaša, koji se već bjehu primakli prvi-
jem vratima od Ploča, zahtijevajući na vas glas slobodan ulazak.

neralu Montricnardu bješe pošlo za rukom uzbuniti pu
time bude prisiljen na kapitulaciju,* on odmah pristane i pi
svog adjutanta u Gruž.

Odveć ponizujući bijahu uslovi, što mu ih je nepri
postavljao, tako da ih francuski parlamenter nije moga
hvatiti. On se iznova vrati u Dubrovnik, ali ondje bješe
vrat već uništio svaki trag francuskoj vlasti. Montrić
zatvoren od Dubrovčana, morade se podložiti svakomu zal
Neka vlastela bijahu predložila, da mu se dade potpisati
tulacija sa Plemićkim Zborom; ali se svi nijesu mogli !
u jednoj tako važnoj stvari.

Parlamenter se opet vraća u Gruž, a gradski gasi
nici puštaju otići slobodno, a da ni ne obznane ustaše o 0
što se bješe u gradu dogodilo. Pušta se da kapitulira
zarobljeni general, a ne zna se izvući nikakve koristi iz
povoljnih dogagjaja !%

Smeten? Milutinović, što je bio pretečen bud
kneza Natali, obustavi kapitulaciju, i otide na lagju englešk
mandanta ; ali megjutim ne može zapriječiti, da se Kaboga
stane s Natalićem. Reče on samo Kabogi nešto potajno,
mu jedno pisamce za majora Marojevića, koji se nalaža
predstraže na Pilam, neka bi se i on pridružio knezu K
markizu Boni i knezu Nikši Saraca, te svi zajedno p
do vrata od Ploča, gdje se Natali bješe smjestio.

Ta vlastela zaiskaše ponovno, da im se dopust
grad, ali im bi odgovoreno da počekaju, i vrata se ne ol

Istom oko ponoća knez Martin (Maro) Kaboga
Mato Nikše Pozza iskrcaše se na Pločama od strane
rekoše da se ni na jedan način ne pristaje, da se u gra
same ustaše, već da su oni poslani da govore s get
austrijskim i s engleškim komandantima, Na to se vlaste
vtate u Gruž, a ostade sam Natali sa Župljanima i Brga
da bdije na vratima od Ploča. (Nastavlj

4 U Gelc. rukopisu stoji ovako : ,Difatti, essendo
al generale Montrichard di calmare il furore del popo
diante |' obbligo di capitolare ...“

5 U Gel. rukop.: ,Montrichard, nalazeći se uvije
žen mnoštvom naroda...

8U G. rukop. ima ovdje još ovo: ,Nekoji |
bijahu mišljenja, da se sastavi Ustav prema potrebama
naroda, i da se postavi vlada u obliku aristo-demokr
pod zaštitom saveznih vladara; ali većina prostog f
uvigjajući vlastitu korist, koja bi potekla od tako jake |
udari da traži predaju, a da nije ni znala kakva joj je sa

7 U Gel. rukop.: zadovoljan“.