eee

 Staroslavnnska Akademija na Krku
kroz 1923.

= Kako je bilo već javljeno, držala se glavna skupština
3/4, 1924. pod predsjedanjem g. upravitelja gimnazije
A. Šepića u zamjeni bolesnoga kanonika M. Oršića. —
Isti pozdravlja skupštinare i pokrovitelja biskupa Dr.
Josipa Srebrnića, toplim se riječima spominje pokoj-
noga učenjaka V. Jagića, komu svi prisutni kliču :
Slava! — Iza čitanja i ovjerovljenja zapisnika zadnje
glavne skupštine čitao je tajnik O. Augustin Bajčić,
irećoredac, izvještaj o radu staroslavenske akademije
kroz g. 1923. — Kroz g. 1922. glavno pitanje, kojim
se imala baviti uprava Akađemije/i koje je najviše
zanimalo i članove našega društva i crkovnu javnost
kod nas, bilo je pitanje transkripcije starosl. misala.
Kroz minulu g. 1923. ovo se pitanje povoljno riješilo

i uputilo svome ostvarenju. Sv. je Stolica transkripciju

= mačelno odobrila, prof. je Vajs prepis dovršio, pa se
još čeka samo, da crkva ovaj prepis odobri, te će
onda započeti u Rimu tiskanjem transkribiranog misala.
Možemo se nadati, da ćemo do konca tek. godine
dobiti dotiskan Misal. Time će biti uklonjena najteža
zapreka uporabi i širenju staroslavenštine u liturgiji.
A ovo je bila i jedna od svrha, što ih je pred očima
imao osnovatelj našeg društva: biskup Dr. A. Mahnić,
kako se on sam izrazio na prvoj društvenoj sjednici
(18/11. 1902.) — £. i. da treba nastojati, da se staro-
slavenska liturgija ne samo uzdrži, gdje postoji, nego
da se i proširi — pa kad bi to od njega zavisilo,
da bi ju on dopustio cijelom hrvatskom narodu. —
Toga on na žalost nije doživio, ali mi se nadamo, da
će se ta njegova plemenita i rodoljubna želja naskoro
ostvariti, te da će se u svim katoličkim jugoslavenskim
hramovima slava Bogu pjevati slavenskim jezikom. —
Na odborskoj sjdnici držanoj dne 12. maria 1924. odre-
dilo se da se za godinu 1924. dade članovima Psal-
terium palaeoslavicum. A pošto je to omašno djelo
sa mnogo fototipija, odbor je odlučio podati ovo djelo
članovima kao dar za godinu 1924. i ujedno za 1925.
Budu li pak prilike dopustile, da se megjulim izda
još koje omanje djelo kroz ovu godinu ili početkom
dojduće (Dr. Vajs sprema sad Ordinarium missae ili

t. zv. Kyriale), onda će se i to dati članovima za g.

' —Knjižarska cijena za Psalterium pal. jest 150
jdinara. Naslov knjige (Psalterium  palaeoslavicum
croatico-glagoliticum. Textum glagoliticum e codicibus
Pragensi et Parisiensi litteris cyrillicis  exscriptum
annotationibus variis lectionibus reliquorum codicum
glossario instruxit Dr. J. Vaja). Kodeksi su napisani
1310, oko 1380., 1379., 1384., 1459., 1463., 1470.,
1485., 1495. Nalaze se u njem opisi, tekstovi i snimci
(textus, annotationes, tabulae). Od posljednje glavne
skupštine upisalo se5 novih članova, a jedan je umro.
Prema tomu sad akademija broji: I počasnog člana

 

   

NARODNA SVIJEST

(Dr. Bulića), I temeljitelja nadbiskupa Dr. Bauera, 19
podupiratelja i 54 redovila : ukupno 75 članova. Knji-
žnica se redovito povećava publikacija Jugoslavenske
Akademije u Zagrebu i bavarske akademije u Milnchenu
i nekim smotrama, koje primamo u zamjenu za naše
publikacije. Kroz g. 1993. rasprodalo se naših izdanja
u vrijednosti od kojih 1700 dinara, a zagrebačka Vlada
dala nam je pripomoć od 10.000 dinara za daljnje
izdavanje publikacija.

Pisma iz naroda.

Iz okolice Nina. Razne naše neprilike. Evo
našoj dičnoj »Narodnoj Svijesti« treće ovogodišnje
jeremijade ili tužaljke. Ponajprije da se znade da naša
tako zvana bivša Ill. zona, lani nije doživjela niti
cigle pare od naših narodnih zajednica u Sjed. Americi
preko zagrebačkoga seljačkoga središnjeg saveza!
Čijom krivnjom ? Neznamo, ali znademo da su imenici
siromaha pojedinih sela i mjesta od učitelja i župnika
bila zgotovljena, da je sve bilo pripravljeno. Siromasi
su se nadali, ali utaman | Molimo naše Amerikance i
naš Zagreb, da se spomenu siromaha i sjeverne bi-
jedne naše zaboravljene Dalmacije. — Naš drevni Nin,
koji bi morao u prosvjetnom, ekonomskom, crkvenom
i političkom polju da nam nadoknadi izgubljeni Zadar,
ali smo još na žalost puno daleko od toga, doživio
je promjenu općinskog Upravitelja ; poslije po godine
uzorne i nesebične službe zafalio se odlični g. Luka
Bervaldi Lučić iz Hektorićevoga Starograda, a bio je
imenovan upraviteljem g. Ivan Vigatto pk. Šime, dugo-
godišnji Ninski načelnik, u čiju vještinu i poštenje
kao u vrlog Ninjanina, cijela općina od 17 sela do 14
hiljada stanovnika (željnih svakako redovitih općinskih
izbora) polaže najbolje nade. Znamo 4 gočišnje robo-
vanje tugjincu, skoro nikakvi porezi i prirezi u malo-
vrijednim krunama, slabo plaćena travarina, bolnički
troškovi prouzrokovaše slabo ekonomsko stanje i
same općine, ali čim se ovo bijedno stanje jednom
sredi, mora da općina doskoči popravljanju puteva,
osobito ceste Nin-Zemunik i podizanju škola, te naše
najljuće rane; jer 17 mjesta imadu jedino 4 školske
zgrade; bez škola ovaj narod silno nazaduje ekonomski
i čudoredno politički. Naš narod ili milom ili silom
i dandanas mora. da kupuje sebi svakdanji kruh i
kukuruz im duje ko <th trenja krušne hrane,
nema, narod sve prodava u Zadru, dobiva zato talij.
lira i iom lirom kupuje sebi krušnu hranu i sve ostalo.
I zbog Zadra i lire meso plaćamo po D. 28 klg.
(a u Pagu gdje u svemu zbog nadzora vlasti, vlada
mnogo bolji red, klg. mesa D. 14.) Srećom što nam
je kruh pojeftinio, t. j. 6 D. klg. Odnosno na poštu
uprav smo na čudu. Vir (900 stanovnika), Privlaka
(1600) moraju da hodaju do Nina 10—12 kiilom. puta
ako će da preporuče pismo, a io sloga što je zatvo-
rena pošta u Privlaci. I za danas dosta! — 1. A. č 6

  

Br. 18.

  

PRAG. Kako vam je poznato, dva su se smjeni
u česko-slovačkoj crkvi oštro uhvatila u koštac, naim( u
pravoslavni, koga predstavlja olomučki biskup Mat biča
Gorazd Pavlik — i napredni (u istinu slobodno) P76
mislilački), što ga zastupa poznati ,biskup“ Farskili aj
Smjer ovoga posljednjega, koji potpuno odgovara vikač sjan
koj i bezvjerskoj uličnoj svjetini, bio je vazda jači orad
te je sada dopro i do Olomuca, te Pavlikove biskupsk(ovaj
stolice. Na glavnoj naime skupštini ondješnje crkven DI
općine izjavila su se za Farskoga 342 glasa a zg,
Pavlika tek 282. I tim je budućnost pravoslavja Me
čelov. republici potpuno pokopana. Nađat se je da quzdi
duhovnu sirotinju ove nove sekte upoznat i misaonj0v€:
ljudi tim očitije, pa će toj nečuvenoj prevari biti bare; pa
prije konac. U Pribramu koga su sektarci proglasi dalj
svojom kulom, pokazalo se tu nedavno očito, kako jlqju
sektarstvo gadno bankrotiralo. — Matej se Gorazije |
Pavlik megjutim bori proti aleističkomu smjeru Fa |sas:
skoga u »Pozoru«, gdje u nizu članaka dokazuje dj4 g
tako zvani radikalni smjer u čslov. crkvi govori i sul;
više o novom razjašnjenju nauke Kiistove i članaklqi ;
vjere. I on priznaje mogućnost novoga tumačenja [vin:
razjašnjenja starih istina kršćanskih, ali to razjašnjenji pre\
treba da bude korisno i sigurno, valja da dogje od svi \gr*
općega sabora a ne od sastlančića mlade crkve, koj ij
nema nikakove samostalne bogoslovske ni vjersli gla
književnosti, već pobire tek mrvice iz tugjih književna:
nosti. Ona dapače ne pozna ni djela pokreta Husij želj
skoga, ni česke reformacije. Ta Farsky, Spisar, Kalowj*! €
Huta i svi ti ostali korifeji čslov. crkve, ne znače nišl liala
ni u siromašnoj českoj bogoslovskoj književnosti, a lomc
svjetskoj literaturi _još manje nego ništa — i oni N' !
htjeli davati kršćanstvu nove smjernice 1? — 8B. ma!

 

  

khu“

EMA E

I SOC OH [10v
Ail SSA jed
iu

   

jav!
daj
: : Če 3 2. Ka
nose djeca i odrasli, jer su isti trajni, dio

jeftini i ugodni za nositi. ia

 

 

 

Jednu godinu kasnije (1817.) ugleda svijetlo prvo dra-
matsko djelo Byronovo, ,Manfred“, kojemu dade po-
voda njegov izlet sa spomenutim prijateljem Hobhouse-
om kroz Bernske Alpe. ,Maufred“ je takogjer sjajno
ogledalo pjesnikove duše, kao i ,Childe-Harold“, pa,
da ga uočimo, neće bili s gorega, da mu u malo
riječi iznesemo sadižaj :

Manired je poput Fausta u savezu sa zlim duho-
vima, od kojih ne iraži drugo nego zaborav; hoće da
se otrese uspomene ma svoja zla djela i na gubitak
ljubljene žene. Duhovi ne mogu da mu pomognu, pa
ga zato grizodušje još jače mori. Penje se na vrhunac
brda Jungirau i hoće da se s vrhunca strmoglavi; nu
u tom ga očajnom koraku priječi lovac divokoza i
silom ga vodi u svoju kolibn. On ne može da razu-
mije toga ,čudnoga čovjeka“. Malo zatim Manfred
susreće u dolini čarobnicu Alapa, djevojku vanredne
i neopisive ljepote. Ona ga tješi, ali je on neutješljiv
i nemiran. Nailazi kasnije ua zla genija Ahrimana, pa
od njega traži, da mu ukaže ženu, koju je njegova
ljubav svalila u grob. Prikazuje mu se i ova žena,
a zove se Astaria; ona mu prorokuje, da će njegove
miike sutradan prestati. Dolazi napokon k Manfredu
i svećenik, kojega on odbija; nu kad zli duhovi hoće
silom da ga odvuku sa sobom, primiče se on k sve-
ćeniku i izdiše u mjegovu maručju proseći i vapeći
božje milosrgje. Neopisive su se njegove miike ipak
dovršile, i on je spašen.

»Manfred“ je drama samo po obliku, jer je dra-
matski obragjea samo glavni junak, dok su sva ostala
lica jedino formalna pozadina, U njemu jasno vidimo
pjesnikovu nemirnu dušu u gigantskoj borbi proti
. # skepsi i moralnim okovima; vidimo bijedu njegovoga

mesretnoga života, njegove skršene ideale, njegovu
4 porušenu bračnu sreću; vidimo napokon i neutaživu
_, čežnju za vječnim. i pravim dobrom. ,Manfred“ nije

ni Constantov , Adolphe“ ni Sćnancourtov Obermann“,
gdje se čarolijom frazerstva prekriva golotinja sadr-
žaja; on nije ni Gotheov Werter ni Foscolov Jacopo

" Ortis, gdje pesimizam porazno djeluje; on je remek-

djelo neprolazne vrijednosti, gdje barem svršetak uzdiže
i oplemenjuje, gdje ranjena duša nalazi, kao u ,Fa-
ustu“, onaj utješljivi poziv ascende superius. »Uzagji,
Margareto“ — rekao je Gčihe u svojemu Faustu“ —
son će te slijediti“; ,podigni svoje oči k nebu“ —
govori Byron u svojemu ,Manfredu“ — ,odanle će
ti doći spas !“

U jeseni god. 1816. ode Byron do Rima, a odatle
u Veneciju, gdje se je zadržao tri godine. Tu dovrši
svoje veliko djelo »Childe-Harold« (IV. pjevanje), te
omanja djela »The lament of Tasso«, »Beppo«, »Ode
on Venice« i »Mazeppa«, a objelodani i prva pjevanja
svoje prekrasne epopeje »Don Juan«, umotvora bujne
raznoličnosti čuvstava i slika, što na žalost ostane ne-
dovršeno. Upoznavši se u Veneciji s grofom Guiccioli,
grofovima Gamba i drugim  vigjenijim talijanskim
političarima, ode s njima u Ravenu, pa u Pisu. Nu i
ova poznanstva nijesu nego štetno djelovala na njegov
duh, koji je tražio sreću, a nije našao nego razočaranje ;
ato radi neodoljive naklonosti prama mladoj ženi grofa
Guiccioli i radi neuspjeha revolucijonarnog pokreta u
Italiji, u koji ga njegovi novi prijatelji bijahu upleli,
U Raveni dovrši drame »Marino Faliero«, »The two
Foscari«, »Sardanapalus« i »Cain«, te još nekoliko
pjevanja »Don Juana« ; u Pisi je književno manje radio,
jer je u društvu s engleškim piscem J. ,H. Leigh
Hunt-om, kojega su on i njegov prijatelj Shelley bili
pozvali u Italiju, izdavao engleški liberalni list »The
Liberal«, što je, uostalom, imalo slaba uspjeha. Opet
novo razočaranje za Byrona. K tomu su nadošli česti
sukobi s policijom, koja je pristaše revolucijonarnih
ideja bezobzirno progonila. Tako on morade da ostavi

Pisu; a baš kad se je spremao na put u Genov O
snagje ga nov težak udarac: smrt desnog prijatdj
Shelley-a, koji se na šetnji u Toskani nesretnim sl inv
čajem utopi i tužno dovrši svoj mladi život u doli:
od 30 godina. Može se dakle, obzirom na nesreć;ia
slobodno reći o Byronu : omne tulit punctum. U Gy j
novi dovrši kroz nekoliko mjeseca boravka misteljg
»Heaven and Earthi«, prekrasnu pjesmu »The Island
dramu »Werner« (posvećenu Goihe-u), neuspjelu inlgije
taciju »Fausta« pod naslovom »The deformed (ranje ;
formed« i naslavak »Don Jvana« do XVI. pjevanitigš
U to se je odbor grčkih rodoljuba češće njemnes
obraćao, pače ga bio imenovao i svojim članom. Ozli nak
voljen neprestanim razočaranjima u domovini i u ltalf, g
sit i presit duševnih borba i neuspjelih pnthvata, om
luči se on na to, da se sasvim posveti rodoljubnijeg
borpi potlačenih Grka za njihovu slobodu, te se ljiq.
god. 1828. ukrca u Livornu, praćen od nekoliko plu;
jatelja, na englešku lagju »Herkules«, koja ih preve nje
na Kefaleniju. Na lagji je bilo oružja i ratnih potre "
ština, a Byron bijaše donio i  potrebitih ljekovi ij
hirurgičkih sprava, te 10.000 španjolskih talira u gotofljon
i 40.000 u papirima. kor
Byronov je dolazak u Grčku bio pozdravljiim;
frenetičnim oduševljenjem ; svuda su ga dočekivali k bje
spasitelja i dobročinitelja, o kojemu zavisi njihov žit
ili smrt, njihovo ,biti ili ne biti“. Ali se on nije obve; gh
nikakvoj stranci, nego je izravno stupio u dogovore s vj i
dom. Isposlova od Engleza potrebiti zajam i utemelji dr k
tvo engleških Filhelena; svojom hladnom trezvenošću t u
stojaše uvijek da ublaži lakoumnu surovost borbe, a siiljig
jim ugledom da izravna neprestane nesuglasice izmeglje
grčkih vog;a. Bio se je pobrinuo, da_se sakupi četa pllsar
ćenika i engleških dobrovoljaca, koja će oteti Turcima1 sla
posjednuti Lepanto, jedinu tvrgjavu zapadne Grčke; a) 2
je potpuno opremio dva jonska ratna broda, da iz pogih In

i