A da je tako uvjerava nas satti& misao, da
kad bi im prokleta namjera bila za rukom pošla,
naš bi narod bio vidio metnute u ozbiljnu pogi-
bao sve one stečevine, što ih je zadobio teškim
naporom i mukom tridesetogodišnje borbe.
Što nam se čini u svemu tomu najčudnije
jest, da ti zaslijepljenjaci nijesu uvidjeli da bi po-
sljedice svoga razbojničkog čina bili oni sami ko-
liko i mi oćatjeli. Taka čeljad trebaju skrbnika, pa
zato sada kad ih lijepo poznamo nastaje pitanje :
kako da se od njih branimo, što da činimo?
..
*
_Narodna se je stranka još u početku našeg
pokreta bes raslike plemena i vjere borila pod za-
stavom. na kojoj je stalo napisano: sjedinjenje s
Hrvatskom na temelju narodnog i historićkog prava.
Ko je sudjelovao u ovoj borbi, zna dobro
da su zapreke što su stajale na putu, bile bez i-
Kakva razmjera mnogo teže od današnjih. Naro-
dna svijest nije bila razbugjena ko što danas. Sve-
moguća nepatriotična potalijanćena burokracija,
nadshnuta mletačkim predajama, nije ni sanjala
da tu ima kakav narod koji bi mogao progovori-
ti u ime svojih prava. Za nju naš puk nije imao
neg samo dužnost da je svojim znojem hrani. Te-
ško iznenagjena u prvom času uprav je pobijesni-
la. Poznati su grozni dogagjaji onog doba gdje je
Lapenna (koji sada Bogu daje račune) igrao stra-
hovitu ulogu a lacmansko-srpski zastupnik Bonda
činio svoje prve mladenačke pokušaje. Progonstva
i klevetanja svake vrste ma dnevnom redu, patri-
jote uapšeni, na biralištima mrtve glave a tobož-
nji ,panslavizam“ gdje igra mučno je rijeti da li
smješniju ili grozniju uloga kao kod nas u glaso-
vitoj Vragolovoj istrazi.
Srbi koji regbi da su sve to zaboravili, na-
dasve mladi Srbići kojih onda, bogu hvala, nije
bilo ako žude potanjih obavijesti o onim teškim
dogagjajima pošto Lapenne već nema, mogu se
obratiti svomu zastupniku Bondi, On će im znat;
kazati bolje neg mi koji su to bili jadi i nevolje.
A on mora pozuati i tajnosti nama nepoznatih,
on što je bio ako se ne varamo presidijalni Wa-
guerov tajnik kad su ona tri nesretna Srba za
doba kotorske pobune u Boci objesili. Nu nama
prijedmet ovog članka ne dopušta da se upustimo
u dalje opisivanje sličnih strahota.
Vraćajuć se na stvar opažamo da naš narod
ju prilično kratko vrijeme svladao je svoje protiv-
nike, te osokoljen dahom novih vremena i čude-
sima kojim je kod drugih naroda uragjala ideja
narodnosti, smetnuo je sa svojih legja krvnike i
već godine 1870 poslao u Sabor narodnu većinu.
Onda nije se znalo niti je bilo kakve razli-
ke izmegju SrbA i Hrvat4. Tu su se nalazili sa-
To zalazeće sunce
Za zelene vrhunce
Ostrva rodnog svog!
Večernji zrak bi nadimljo
Djevične tvoje grudi,
A povjetarce s prek mora
Treslo bi tvoj pram rudi;
Dočim ti zene bludile
Po nebeskoj vedrini,
Gdje u svoj veličini
Dobri se kaže Bog.
A kad bi majka k postelji
Mekanoj teb' pozvala
Slatkog bi nojca počinka
Radišnoj tebi dala :
Tada si mlada sn'jevala
Pokoj i sreću vel'ku
mo ratodni ljadi koji Bu držali da je.t0 sve jed+
no: dva historička imena istoga naroda kao što
naw povijest uči. O razdoru koji se je poslje po-
rodio i doveo do odmetništva Srba uećemo sada
govoriti. To su stvari u opće poznate, pa kad bi
se upustili u potankosti, odalečili bi smo se od
onoga pa što idemo svojim razlaganjem.
Nama je dosta da smo ustanovili kako je
naša stranka u prvo. doba malazila se u maogo
nepovoljnijem položaju od današnjega premda on-
da Srbi ne samo nijesu bili odmetnici već save-
znici, I moć protivnika bila je druga & i vlada
se je njekako s njima u osobi [Lapenne identifi-
cirala. Narod je sve to ipak svladao i oni po-
dlegoše.
* *
#
A sada da zaključimo.
I ako je teško boriti se sa bratom i to ra-
di umišljenih sanjarija ; ipak brata, kakvo je Srp-
stvo, koji na te iz zasjede puca nije dosta odbi-
ti. S njim treba postupati kako sa pravim nepri-
jateljem i dušmaninom koji ti o glavi radi.
Stranka naša treba dakle da zaboravi na
sve unutrašnje prepirke te opojena jednim duhom
ne uzvidi neg samo jednog opasnog neprijatelja,
koji sve ono što je narodu sveto trga i raši. A
toga treba da nestane pošto zvao se on Autono-
maš, Talijan, Srb, to je sve jedno jer bi ludo
bilo gledati ko se kako zove i krsti, treba gleda-
ti ko kako radi: Dokle sloga u stranci : hoc por-
ro unum necessarium.
Moda.
(Dopis iz grada)
Gli aomini ... sono rutti condannati a
morte :..... e con tutto questo ridono:
che cosa dunque vi pud essere di pid se-
rio nel mondo che il riso dell? uomo?
Nicolo Matteo Gradi.
(Annuario Dalmatico anno II. pag. 147)
I
U prvome cvijetu svoje dobe, nalazeć se alu-
čajno u dvorani njekog vrlo učena starca, prepu-
noj starinskog i lijepog pokućstva i gslik&, bacih
oko na tri slike o zidu obješene, po svoj prilici
Veroneškog Pavla, pa upitah starca : otkle mu ta-
ko blago. Starac grohotom smijući odvrati mi: da
je one krasne slike dobio u zamjenu četiriju do-
ba godine štumpanijeh po francusku, na harti-
ji, premda bi poznata od zamjenitelja njihova
vrijednost.
Pošto mi se to činilo čudno, starac mi na-
doda, kako u vrijeme Francusa, pu i potla, zavla-
da moda, prodavati, zamjenjivati, mećati gori pod
Savjeti Ženi.
Iz ,Strenna“ za god. 1884.
(nastavak v. br. 9).
Živi za druge, da tješiš onoga, koji trpi»
pomažeš nevoljnika, štitiš nevinost, lijevaš radost
u srca, koja protivštine progone. Nagji uvijek
utješljivu riječ ga onoga, koji je tužan; sij do-
bročinstva megju nevoljnike, koji toliko podnose
s oskudice i bolesti; podupiri svojim djelom ga-
vagjanje utočišta, bolnica, sirotišta i dobrotvor.
nih društva ; promiči i podupiri pučku naobrazbu
bez koje nema napretka, a bez napretka nema
slobode; posveti osobitu njegu radniku siromašnu,
al poštenu i radišnu, ili samu, koji ne mari ga
obitelj, buduć bez odgoja i provodića. Nastoj da
upozna važnost družba uzajamne pripomoći, ma-
lih stedioničkih blagajna, uzžpiruj u
prama štednji i us pomoć kajiga dobrih, al pri-
prostih i prikladnih njegovoj maloj sposobnosti,
traži da se otrene njekih zastarjelih predsuda,
njekih praznovjerja, koja sa mogu dovesti do
propasti.
da bih htjela da dužnosti“ Pellika i Mas-
sinia, knjige Smiles-ove i onaj m«li, al ipak dra.
Bosni katekizam radnikov* Strini-ev, ludu ne-
prestance u rukama radnika istoga ; & kada bi se
juposnao s tolikim primjerima tzijasmenosti, odlođio
ljubev |!
strehu uljene lijepe slike pa | ostale kućno sta“
rinske pokretnine i urese ne male vrijednosti, po-
zlaćene, ukusno izragjene; a sobe napunjat na-
slonjačami stočićim jelicam, lastram a-
štenim drvom Senjske ; ii b
kami štapanijem na Martiji o crdomu okvira, Po-
što bijah mladić, toriu sam se čadio ; ali šhda su
pot križa na legjima, već samo faštihio da ma
svijeta nema ni jače pi grdnije o :
Kad ova repata "i uu. M" E
estetičnost, treba e vrag s |
sat sve grdobštine što je, sičiole h
slila u staro doba repata božica. A sada? Gle...
gle... što biva! Odjelo gdje bi imalo početi, tu
dokončava.... Ženske sa svojijem gorostasnim, se-
dlom usiljene su nowiti na sebi plodove svijeh kra-
ljestva prirode ; a dječaci negda polu goli, a neg-
da pak pod teretom svoga šešira, nabemibeljani
s toliko krpetin&, jedva se miču i doista milota
RA EA a
ih je gledat! Za sve to upitaj razlog i čućeš je-
dincati odgovor: ovako je po poslj e figurinu.
Nu soda svojom pažnjom ne DM * ddje-
lo i kaćne pokretnine i urete ; upliv svoga go-
spostva ona proteže svuda. Muti i pretvara sve
odnošaje ljudske zadruge i sve grdi, sve ruši i to
od dana do dana, bez ičije ako ne svoje sebične
koristi. Pa zato ova smiješna, štetna i nemoralna
grdoba uvukla je svoj rep i u politiku.
Eto iz Beograda, gdje sada igra nekakvu baš
sramotnu ulogu megju ocem, materom s sinom, do-
skočila je do mirnoga Dubrovnika. Cilj joj je:da
ga posrbi, da ga proglasi biserom krune velikoga
Dušanova carstva. Kojim pravom ? Moda kako ne
bi mogla izvestit razlog, rad koga je ženske &e-
dlom otegotila, tako nije kadra da opravda svoj
srpski rad u hrvatskome Dubrovniku, n
Dubrovčani Srbi? Riswm tencatis amici! Ni-
jesu po vjeri (a kod Srb&, srbizam i. vjera sve
su isto) jer Dubrovčaui uvijek. katolici, nijesu
vjerovali ni u srpskog boga, .ni u srpske ;angje-
le, ni u srpski raj, ni u srpsku crkvu. Ovo kad
i kako se proturi u Dubrovnik to već znadu i
djeca. Nijesu po narodnosti, jer su oni hrvatskog
plemena. Sred hrvatskog maroda bijahu negda
eskluzivisti, jedino zato, jer su imali svoju vladu
i ponosili se svojom slobodom. Nijesu po kajižev+
nosti, jer su oni stvorili književnost svoju pose-
bnu, bez ikakvo srpske pripomoći. Kad je knji-
ževnost cvala u Dubrovniku i u hrvatskoj Delga-
ciji, srpska mogla je imali pod vidom jedino ka-
kvu starinsku listinu, na primjer .šitje Sv. Save
po monabu Domincijanu, Istina je da sa Dubrov-
čani imali odnošaja sa slavnim srpskim oladari-
ma, no što za to? Oni su u miroljubnomu savezu
živjeli i sa ostalijem evropskim vlastima. - +;
Ako se u dubrovačkomu arhivu nelazi ka-
kov dopis srpskoj vladi, ćirilicom napisan, to:ne
vrijedi ni boba u prilog dubrovačkomu tobošajem
bi valjada ostaviti se ogih alkooličkih pića, koja
ga toliko truju i nagrgjuju, a kojih se ne zna
otresti.
Čitajuć kako su se mnogi radnici znali svoj-
im zaslugama popeti do najvećih društvenih stu-
panja, kanio bi se lijenosti, koja ga u siromaštvu
tišti; cijeneć sve to većma slatki obiteljski ves,
našao bi jakosti da se ukloni od onih gujusnih
sobetina, gdje uz najlošije vino i zamazane igra-
čke karte, upija mržnja prama obitelji i:od nje se
otugjiva. I tada će u onim slatkim | ugodnim ča-
sovima, što ih sprovede u. domaćem svetištu, s
jednim djetešcem na koljenima, s drugim obješe-
nim oko vrata, a trećim valjada sgojenim o' doj-
kama majčinim, dočim
. ooo 10... 00 doloessa
II lattante & la madre egli accaresga !)
znat naći onu utjehu, koja mu je toliko potrebi-
ta poslije dnevnoga ;
kov vanredni trolak u obit; 1, pomoća tvoga
nauka naći će radost, & moše hiti i udobnost,
gdje su sipe Rail pak jee
rain ="