Broj 79. i 80. CRVENA HRVATSKA“ Strana 3. trideset osme do četrdeset pete. Osim ovoga postoji posljednja odbrana u koju se broje ljudi cd osamnaeste do dvadeset i prve i od četrdeset pete do pedesete. Srpska pješadija je oružana sa brzomet- nim i manzerovim puškama, modela od 99, kalibra 7 mm. Poljski top je brzometan, Šneder-Kaneovog sistema. Mitraljeze su Mak- simove. Snaga srpske vojske u miru iznosi 36.174 čovjeka. U ratno vrijeme ima: I. Aktivna. vojska (Prvi poziv): 1. Pet divizija , . , . . . 131.171 ljudi 2. Ne pripada divizijskojfor- formaciji , . . . . . . 20.774 čovjeka 3. Rezervne grupe . . . . 16.562 ., Svega . 168.501 čovjek II. Drugi poziv . . . . . 99.561 /, NI.. Treći posiv .. 2... _ 56.678 ljudi _ Svega . 324.630 ljudi Sa posljednjom odbranom . 143.000 ,, Sve zajedno čini vojnu sna- gu od ... 2... . 367.630 ljudi Kralj je vrhovni zapovjednik vojske; njemu se vojska zaklinje na vjernost. On odlučnje o organizaciji vojske i o uređenju viših odijeljenja, institucija i vojnih škola; on izdaje disciplinski naređenja i određuje o upotrebi vojske u miru i u ratu; Kralj objavljuje rat i zaključuje mir. Ministar vojni je odgovorni član vlade i upravlja vojskom po zakonu. General-štab je naročita institu- cija i pomaže ministru vojnom. Položaj šefa General-Štaba takav je da može izvještavati neposredno kralja o poslovima na dnevnom redu, kao i o svima novim predlozima koji ulaze u sferu njegovog djejstva. On je po- glavica generalštabskog odjeljenja i njegova dužnost je da pazi da ima uza se najspo- sobnije oficire. Iz Kramarževa govora u delegacijama. Zast. Kramarž govorio je u austrijskoj dele- gaciji vrlo važan govor 0 opasnom stanju na Balkanu. Iz toga govora vadimo neke stavke, »Jako sam zažalio, šta je knez Schwar- zenberg juče kazao, da bismo, ako bi se Srbija povećala, mi u tome morali gledati najveću opasnost po svoje sopstvene posjede, i da bismo bili primorani, da se umiješamo. Zar je istinita bajka, u koju je vjerovao i grof Frental, da je obuhvataj srpskim držav- nim zemljištem opasnost po Austriju? Može li za nešto veća Srbija, no koja ne bi imala više od 5 milijona, sve kad bi Srbija i San- džak posjela, zagroziti nama, monarhiji od 50 milijuna? ....... Tjerajmo pametnu jugoslavensku politiku, podajmo im da se mogu kulturno i privredno razvijati, tjerajmo pametnu privrednu politiku prema Srbiji, i razumnu trgovinsku politiku, pa se ne treba da bojimo ,unutrašnje privlačne snage“. Ako pokažemo, da smo, kako ono Aerenthal prilikom aneksije reče, za budućnost potpuno zasićeni, pa ako ne smetamo balkanskim narodima, da oni Balkan eventualno poslije rata među sobom i podijele, ako vodimo razumnu unutrašnju i dobru trgovačku po- litiku, ne treba ničega da se bojimo“, O Rusiji je kazao zast. Kramarž: ,Ru- sija hoće mira po svaku cijenu, jer neće da prekida sjajno privredno razviće, kroz koje ona sada prolazi. Austrija će: dakle Rusiju uvijek naći gotovu za mir ... . . Podjela utje- cajnih sfera se prije možda i mogla zamišljati. Danas, kad su balkanski narodi postali sa- mostalne države, to su fantazije. Rusija ne može na Balkanu ništa uzeti, ali nikako ne može dopustiti, da Austrija više uzme nego što ima, pri čemu bi u ostalom našla jednog otresitog saveznika s one strane Jadrana“. Žao nam je da, radi prostora, ne možemo donijeti govor u cjelini. Omladinski pokret. Naša ujedinjena omladina vrši baš svoj- ski preduzetu zadaću. U. nedjelju i poned- jeljak bile su skupštine, u Slanomu, Čepi- kućama i Dolima. Pouzdani sastanak u Slanomu: (29. IX.) Pouzdani sastanak je bio sazvan od g. Milana Milića za nedjelja .u 9 s. pr. p. Sakupilo se u Slanjskoj Čitaonici mnoštvo svijeta iz Slanoga i okolice. Sazivač otvara sastanak, predoči narodu svrhu njegovu i preporuči složan i jedinstven rad proti zaje- dničkom neprijatelju. Predlaže skupštini za presjednika Iva m. Jelića, a za zapisničara Ivana Cibilića. Presjednik podjeljuje riječ odaslaniku dubr. ujed. omladine Marku Sutić. On nam je u kratkim potezima ocrtao položaj u na- šoj domovini, od Khuena, a u Dalmaciji od Handela pa sve do danas. Govori o Cuva- jevu režimu, o atentatu Jukića, te prikazuje narodu, kako se nijesmo naprijed pomakli, a to sve radi domaće nesloge. Pozivlje na- rod, da se ostavi međusobnog trvenja, da se uhvati u jedno bratsko kolo i da podigne uz ostalu braću cijele naše [domovine močni glas prosvjeda, da se dokine nepravda, a uspostavi Pravica i Sloboda. Pravnik Mato Šišić razglaba program ujedinjene omladine. Govori kako stranke nijesu ispunile onih nada, koje su se u njih polagale, i zato se je dubr. omladina našla prisiljena, da se složi bez obzira na stranke. Na pučki način tumači narodu potrebu slož- nog jedinstvenog rada, da postignemo uje- dinjenje i slobodu rasparčane domovine. Kaže da se narod ne dijeli po vjeri već po jeziku, naglasujaći, da smo svi sinovi jednoga na- roda gdjegod naša riječ zvoni; govori o njemačkoj i mađarskoj najezdi u naše zem- lje, napose u Bosnu, gdje prije okupacije nije bilo nijednoga Nijemca. Govori o poje- dinim slav. narodima, naglasujući potrebu međusobnog upoznavanja, čemu mnogo do- prinose slav. sokolsko sletovi,. novinarski kongresi i t. d. Spominje vladiku Srossma- yeraimetropolitu Mihajla, koji, su, premda različite vjere, bili u živom prijateljskom saobraćaju; spominje koristi, koje bi sjedi- njenje ist. i zap. crkve donijelo našemu na- rodu, na čem je mnogo radio i blagopokojni Strossmayer (poklici: Slava mu ! Živjelo jedin- stvo naroda!) Ustaje načelnik g. Lujo Milić, Govori, da njegov položaj zahtjeva od njega, da i on danas prozbori. Pozdravlja omladinu za- hvaljuje joj i potiče je na ustrajnost. Kaže, da misao narodnog jedinstva nije nova ovome narodu, jer on za nju odavna osjeća. Govori === ==================================>—==============m=m=mm=m:=—>mmmmmmmmmnmhnmcmmmuum nomija nemocnika predstavlja, pa kad bi se dulje zabavili bolnikom, teško bi bilo dobro suditi kao na prvi mah. Isto biva i glede kretnja, i glasa. Zato je najbolje držati se reda, t. j. početi ispit bolnika, sa općim rasporedom simptoma međusobno odnosnih funkcija, pa preći na funkcije slične, a svr- šiti sa onim generacije. U rasporedu simp- toma, koji se odnose na ova tri velika raz- reda, drža ćemo se ovđe slijedećega. 1) Vanj- sko stanje tijela, na što spada — Lokomocija — glas i riječ — sensacija — patnje — intelektualne funkcije — spanje i bdenje 2) Probava — Respiracija, cirkulacija — kalorifikacija — sekrecija — ;3) generativne funkcije čovjeka, i žene. XV Simptomi vanjskog stanja tijela. Ovi su simptomi veoma važni, te ih treba najprije promatrati u svemu tijelu, pa u pojedinim djelovima napose. 1 Vanisko stanje tijela. Ovo obično obu hvaća, sposobnost, objem, čvrstoču mesa, boju kože, erukcije, moštine, tumore svake vrsti, i svako prekinuće kontinuiteta. Ovomu se može još nadodati, toplina i vlažnost kože, kucanje superficijalnih artenja, prote- zanje žila, nu ob ovoj ću osobitosti na dra- gomu mjestu progovoriti. A. Kod čovjeka zdrava telesno je sta- nje pravilno pri bdenju i spavanju. Razliku opažamo kad čovjek leži spava, uda su tada na polu savita (semiflexa), a tijelo je nag- nuto na lijevoj ili desnoj strani, ponajveće desnoj. U nemoći tijelo ostupa od ovoga pravila veće ili manje. Kada bolnik ustane, on izgleda u opće kao mlohav, shrvan, od neobična umora, a katkad se osjeća čvršći, jači i odvažniji. U nekim slučajevima, dos- tatno je telesno, da se označi nemoć. U ka- talessi (obamrlost) np. vidi se opća nepo- mičnost, u chorei (ples sv. Vida) neprestano kretanje, u emiplegiji iskrive se lične crte i mjenja se kretanje i položaj uda, u episto- tomu i emprostotomu nastaje konvulsa arku- acija sprednja ili stražnja tijela. Neki boles- nici imađu kad leže razne položaje, pa tako mogu dulje vremena ležati, drugi su np. svezani i ovise o veoma važnim simp- tomima. Neki su np. prisiljeni da slabosti radi leže na leđima (decubitus dorsalis) kao u adinamičnim nemoćima, jer im je drugi položaj dosadan i teža (bolest, kao np. u općemu reumatismu i u akutnoj peritoniti. Neki su pak prisiljeni da leže potrbuške, barem za koje vrijeme, na to ih goni narav ili žestina bolesti np. u saturninomu, nepri- tičnomu i epatičnomu bljuvanju, a katkad ih zaskoči buncanje (delirium). Drugi pak bol- nici radi izcijedaka np. u pleuri ili pneu- moniji jedne pluće ili akutne bolesti na des- noj ili lijevoj strani, prisiljeni su da leže na jednoj strani (decubitus lateralis) ako je nas- tao izcijedak ili epatizacija onda bolestnik leži na bolestnoj strani, ako ga pak užasno boli, onda leži na zdravoj strani. Dakako da i ovo pravilo imade iznimaka brojnih, dapače se može reći da bolestnici od izcije- daka pleuritičnh i od. omeđašene pneumo- nije na jednoj pluči, rađe leže na uznak nego li postrance (rađe dorsalis nego lata- ralis decubitus.) U nekim plućnim afekci“ jama, pri kojim je bolestniku teško disanje kao np. u aneurizmi srca, u duplomu idro- toraksu, u prekomjernomu tešku disanju, u enfisemu pluća, bolestnik je prisiljen da sjedi na postelji, nagnut malo na prvo, podupire se, i drago mu je da noge vise preko pos- telje. U nekim anginama, prisiljeno je če- ljade na sjedečki položaj, sa glavom nagnu- tom za se. Kada pak kakav tumor tišti tra- keju, a osobito aneurisma aorte, bolnik ze- uzimlje neki čudni položaj, i toga se ne. : prestano drži, a to stoga što u ovomu polo- žaju manje je pretištena arterija, te lakše