Broj 99. mz ———m————=—m——<—<—<—<m—<m————————m—<—muumam umm mum mmmmmmmmmmmmmmmsmmmmmstnmmnammmmmmm hije. Da su u Beču pametni, što se ne čini da jesu, onda bi se naprotiv radilo, da Sr- bija anektira čitavu Albaniju. Ona bi imala tamo za mnogo godina dosta posla, previše, da bi još mogla naći vremena, da misli na svoju neotkupljenu braću. Ali ako se u ovom času ogorči Srbiju jednom maloduš- nom politikom, onda će se time stvoriti na jugu jedno ognjište vječnog nemira. Nije Srbija ona, koja stvara u Austro- Ugarskoj iredentiste, već sama Austro-Ugar- ska. Ako netko upropasti Austro-Ugarsku, biti će to sama Austro-Ugarska, (Odobra- vanje). Skrajnje je vrijeme, da se dođe k svi- jesti. Ruropejsko ravnovjesje rasklimalo se balkanskim ratom. Ako se u dvanaestoj uri ne svrati unutarnju i vanjsku politiku na druge staze, moglo bi brzo biti prekasno. Ako se nakon fenomenalnih pobjeda Srba i Bugara još uvijek ima samo prezira za Ju- goslavene, onda se je zbilja zaslijepljeni od megalomanije.. Dandanas bi ova monarhija imala uviditi, da ju jedna madžarska politika može samo dovesti na vrlo pogibeljne pu- tove. Ili se zar misli, da je strpljivost hr- vatskog naroda tako neiscrpiva, da hrvatski narod mora trpiti sve i svašta? Ili se vje- ruje izvještajima i deputaciji pandura Cu- vaja, plaćenoj sa 100.000 kruna iz vladine kase, više nego li javnome mnijenju Dalma- cije? Ja velim Dalmacije, jer, kako je poa- nato, Hrvatska ne smije imati javnoga mni- jenja. Bude li se tako išlo naprijed, onda će se utrnuti i posljednju iskru čuvstva lojal- nosti u srcu hrvatskoga naroda. (Veoma do- bro!). Smatram mojom dužnošću, da ovdje govorim ovako otvoreno. 'Tko drugačije go- vori, taj ne poznaje prilika na jugu ili se hoće narugati s vladom. Veoma je pogibeljuo tjerati danas jednu politiku noja. Hrvatski narod je pozdravio s najvećim oduševljenjem pobjede srpskog bratskog na- roda nad Turcima. On je zavidno gledao, kako je srpski narod preuzeo historičnu ulo- gu hrvatskoga naroda, tako da su naši se- ljaci pitali, kako je moguće, da Srbi idu u rat proti Turcima, a da mi moramo to mirno gledati iz kuće? Bezbroj Hrvata bore se dobrovoljno u srpskim i bugarskim redovi- ma. Svaka pobjeda naše i bugarske braće pobudila je u nas takovu radost, kakve se nije vidjelo u doba naših banova Berislavića, Bakača i Zrinjskoga, Ali spontane manife- stacije ove radosti tumačilo se u Beču kao nelojalne iskaze i zato se raspustile dvije od najvećih i najvažnijih općina Dalmacije, bez da se o tome, kako zakon propisuje, spora- zumilo s našim zemaljskim odborom. Gomi- laju se pogreške na pogreške! Ova neču- vena mjera izazvala je u Dalmaciji oluju ogorčenja, tako da su se skoro sve općine Dalmacije izjavile solidarnima sa raspušte- nim općinama. Takove mjere neće sigurno ugušiti veselje hrvatskog naroda nad pobje. dama srpske braće. Naši seljaci, koji nijesu mogli smoći novca za srpski, crnogorski i bugarski ,Crveni Krst“, poklanjaju jaja, vune i drugih produkata. Sad su tako pa- metni u Beču, da hoće voditi ovaj narod proti Srbima, jer su se ovi usudili pobjediti Turke i otjerati ih iz Europe. Bili se u Beču imalo zbilja kuraže i srca staviti naš narod na jednu tako tešku, tako okrutnu, tako bar- barsku kušnju ? Ne, naš narod, koji je bio uvijek spreman žrtvovati svoj život za svo- ga kralja, no bi razumio takav: rat, on bi ,CRVBNA HRVATSKA“. samo osudio poticatelje jednog takvog bra- toubilačkog rata. Ne, zbog jedne arnautske luke neće se imati odvažnost, da se Hrvate vodi proti Srbima. (Zast. Ferdinand Seidl: Ali jesmo li mi ovdje u skupštini, gospodine profesore ? Mi smo u austrijskom parlamentu!) A vi se ponašate kao u berlinskom parla- mentu, kada vi ovdje govorite! (Zast. Fer- dinand Seidl: Sve mora ipak imati svoje granice !) Ne govorite o granicama! Ovaj rat je zločin, zločin protiv svijeta. (Zast. Fer- dinand Seidl: Ali on nije nipošto ovdje!) Doći će, bude li se htjelo poniziti i orobiti Srbe. (Međupovici). Presjednik: Molim mir. Zast. dr. T resić: Zločinci su oni, koji zbog jedne albanske luke hoće izazvati gro- zote jednog europejskog rata. Zločinci protiv čovječanstva, koje hoće potisnuti natrag u sredovječno barbarstvo. Oni su razbojnici javnog imanja, koje hoće uništiti, da prepu- ste pučanstvo najvećoj bijedi, i izdajice do- movine, koju hoće lakoumno survati u naj- veću nesreću. (Odobravanje.) Ubojice sugra- dana su oni, koje hoće iz pukog slavohleplja učiniti hranom za topove. Ovdje u Beču započelo -se već ratom protiv Srba i Hrvata. Sinoć imala je jugoslavenska omladina obdr- žavati jedan pouzdani sastanak u . Neubau- gasse 63. Predsjednik (prekidajući): Molim gospodine kolega, da ne nastavljate u ovom smislu. Molim Vas da se moderirate! Zast. dr. T resić: Molim što sam re- kao, što ne bi bilo parlamentarno? Predsjednik: Molim, nastavite. Zast. dr. Tresić: Ovaj sastanak bio je sazvan strogo zakonski po $ 2, odnosnog zakona. Svi pozvani imali su u poziv- nicu. Svi su bili nzorno mirni. 'Tek se otvo- rila skupština, kad nahrupi unutra policija i bez ikakva razloga navali na akademsku omladinu i izbaci je napolje silom. (Živahni upadci.) Pri tom se velikodušno dijelile šake. Čulo se policiju vikati: Van sa srbs- kim svinjama! Van s izdajničkim Hrvatima! Dolje s psima ! (Živahni povici: Čujte! Čujte!) Na ulici nastavljen je lov na akademsku omladinu, i to u istinu na arnautski način. Imao sam sfim prilike motriti konac ove žestoke historije. Policaji, vojnici, građani ponašali su se gore nego na brutalan način protiv mirnih đaka, koji se nijesu usuđivali niti izlanuti poklik protesta. Bili su bačeni na tle i gaženi nogama. Nekojima su dos- lovce utukli zube. Drugi, koji su bili sret- niji, spasili su se s ovećim oteklinama na glavi. Ja sam sim vidio đake Goluba, Os- toju i Birsu u doista jadnome stanju. 'Tako se hoće jačati osjećaje lojalnosti na jugoslavenskoj omladini! Ali mislim, da nisu ni neoslobođeni Srbi tako mrzili Arna- ute, kaošte će ova omladina muziti svoje napadače. (Zast. Buržival: Gdje je ministar unutarnjih posala? On je za to odgovoran. — Zast. Choc: Gdje je Zekki paša?) Da. Zekki paša, on se skriva. .Kad sam jednoga od napadača upitao, sašto je tako mirne ljude napao na tako brutalan način, odgovorio mi je: U ratu kao u ratu! Rat je dakle protiv nas proglašen, i ako ne još službeno. Ali što će biti, ako Jugoslaveni na jugu monarhije prihvate ovaj izaziv i odmazde se njemačkim građanima? Ja dakle svjetujem mir. S jednom razboritom i mirnom politikom moglo bi se u ovom času postići od Srbije Strana 5. najveće pogodnosti za austrijsko gospodars- tvo. Ali Austrija ne smije pograbiti Srbiju za vrat, što bi bilo, kad bi se monarhija definitivno oprla zaposjednuću jedne] trgo- vačke luke na Adriji sa strane Srbije sa odnosnim koridorom. To bi bio za Srbiju casus belli. Tko bi u tom slučaju bio izazi- vač? Ne oklijevam ni časa da kažem : Austro- Ugarška. Austrija bi imala nositi odgovor- nost za groznu nesreću jednog europejskog rata pred svjetskom historijom. Ja velim još jedanput u imeZhrvatskog naroda: Mi ne ćemo jedan takavq4rat. I ne velim to od straha pred ratom, ni za sebe ni za hrvat- ski narod. Hrvatskifnarod ne treba se bojati rata, jer, svršio kako mu drago, [njemu se ne može dogoditi ništa gore, nego što ima da podnaša u miru od mađarske tiranije i njenog izrabljivanja. Pobjedi li Austro-Ugar ska, onda će hrvatski narod biti pojačan u svojoj tamnici sa četiri milijuna Srba. Ali bude li pobjeđena Aust:o-Ugarska, onda znamo, štočlima slijediti iza Koniggritza. Predsjednik (prekidajući): [Molim gospodina govornika, da se ipak moderira i ne upotrebljava tako žestoke izraze! Zast. dr. Tresić: Mislim, da je duž- nost jednoga;zastupnika reći sve, što je/nuž- dno, da spriječi rat. Ne razumijem, gospodine predsjedniče, zašto me opominjete. Ja ne upravljam ne- parlamentarnih riječi," govorim kao ;[lojalan zastupnik ovdje i?duboko sam uvjeren, da će jedan ratibiti za Austriju/samo nesreća. (Odobravanje.) Samo zatAustriju! Zločinci su oni, koji hoće rat. Ne:govorim dakle iz bojazniTza“ moji narod, samo mi humanitarna čuvstva?daju snagu,fda govorim tako otvo-. reno. U ime? čovječanstva, u_ime_ civiliza- cije osuđujem one, koji bi$ iz [hlepnje za moćju, iz razloga prestiža ili čak iz slavo- hleplja htjeli svaliti na čovječanstvo jednu takvu nesreću."(Živahno“odobravvnje i plje- sak. — Govorniku čestitaju.) Dubrovnik, 10. dećembra. Položaj na Balkanu nalazi se iz- među primirju i mira, : pred mirov- nim pregovorima. U stvari sada pos- toji samo grčko-turski rat. Radi bom- bardovanja Valone i zauzeća Santi Quaranta sa strane Grčke, vlade austro-ugarska i talijanska u Ateni su demaršovale, Mirovni pregovori vodiće se u Londonu, ;a započeće prekosutra. Misli se, da bi mir mo- gao biti utanačen do nove godine. I Grčka sudjelovaće mirovnim pre- govorima. % ko Međunarodna situacija je o zamr šena i napeta. Jedan dan se položaj drži boljim, drugi opet zaoštrenijim. Ali je svakako ozbiljna. Svi zainte- resovani kompetentni faktori izjav- ljuju nadu, da će se nesuglasice i spo- rovi mirnim putem riješiti. O sporu srpsko-austrijskom može se toliko ka- zati, da Srbija prepušta sudu vele- vlasti i pitanje arbanaško i ono luke na jadranskom moru. O Prohaskinoj aferi nema ništa nova, jer resultati