Strana 2. »CRVBENA HRVATSKA“. Broj 36. : + Antun vitez -Alsšević. Prošlog je če- tvrtka a jutro nenadano preminuo u Ma. karskoj Antun vitez Alačević c. kr. bilje- žnik i posjednik. Bilo mu je 70 godina. Bio je čestit i oduševljen Hrvat te se je od djetinstva borio za pohrvaćenje rodnoga grada. Vazda se isticao u prvim redovima naše stranke te se je borio zajedno sa po- kojnim Pavlinovićem, Klaićem, Bulatom i ostalim. Dulje je vremena bio i načelnikom Makarske. On je bio prvi bilježnik u Dal- maciji, koji je kao bilježnik počeo uredovati hrvatski. U zadnje se vrijeme nije bavio politikom. Vrlom pokojniku laka bila domaća gru- da, a ucviljenoj obitelji naše saučešće. Pravno zastupanje u Crnojgori. Na te- melju obavijesti sa nadležne strane javlja trgovačko-obrtnička komora u Zagrebu, da je u Crnojgori zakon o pravnim zastupni- cima promijenjen tako te parnice - privatno- pravne i trgovačko-pravne naravi mogu stranke voditi i bez posredovanja kvalifici ranih pravnih zastupnika, ili same ili po svojim punomoćnicima. Kvalificirani, odno- sno zvanični pravni zastupnici moraju biti crnogorski državljani. U inozemstvu izdane punomoći smatrati će se po sudovima u Cr- nojgori valjanima, ako odgovaraju ustano- vama odnosnoga inozemnoga zakona, Glede nagradi za pravne zastupnike, određena je, da će ih dotle, dok se iste zakonom ne urede ustanovljivati sud prema uloženom trudu zastupnika bez obzira na to, da li glede toga postoji kukav ugovor između stranke i pravnog zastupnika. Još o Ivanu Meštroviću. Ugledni talijanski publicist Silvio Benco u svom osvrtu na rimsku izložbu piše u tršćanskom ,,H Piccolo della Sera“ o veli- kom hrvatskom umjetniku Ivanu Meštroviću izmedju ostalog ovo: ,..... i_jer moramo da rastumačimo gigantstvo srpskog paviljona. Ako prosudjujemo zgradu u razmjeru s ma- lim narodom, što ju je podigao, moramo primjeriti, da razmjer i stil ne odgovaraju ma- loj Srbiji, nego djelima uzvišenog umjetnika, koja su u paviljonu sadržana : kiparskim i de- korativnim djelima Ivana Meštrovića. On je u neku ruku tumač burnog nastojanja jegnog naroda, koji se žestoko uzdiže iz poljskog, robskog i ratničnog života u život civilizacije slobode i umjetnosti. Meštrović je jedini novi umjetnik, gorostas, kojeg je zapravo od- krila sjajna ova rimska izložba. Što on čini — uvijek u silnom razmjeru, bile to arhaičke karijatide narodnog mauzoleja kosovskog, ili ogroman kip Marka Kraljevića na konju, ili etničke maske, maske ljudske boli, kari- kature divovskih obličja, sve što on čini i ima jamačno svoje praecedense. A da ne govo- rimo o statuarnom giganstvu starog Iztoka, Asircima i Egipćanima, koji su dali barem elemenat velikih poteza masama, što ih je Meštrović modelirao, da ne citiramo Rodina i arhaične kipove za francezku izložbu od god. 1900., ne može se poreći, da se u Au- striji, Ugarskoj i Njemačkoj ne opaža neka tendencija k ogromnome, k monumentalno- me: dosta je upouzoriti na spomenik - Bis- marcku. Ali nitko ne unaša u tu masu kao Meštrović temperamenat svoje individualno- sti i svoje rase; nitko ne unaša kao on onu čvrstu volju mladog čovjeka iz mladog na- roda, umjetnika, koje sve smije bez bojazni, da oda artificiozan napor u obna&vljanju je- dne umjetničke tradicije. I drugi imadu i razvili su iste elemente istočnog i grčko- azijatskog giganstva, ali nitko ih ne asimi- lira sebi kao Meštrović divljom snagom. De- korateur, komjoziteur arhitektonske ritmike mogao bi možda staviti generičke primjetbe Meštrovićevu arhaičkom stilu; ali taj kipar ima toliko eneržije i toliko duše da se nad- meće dekorateuru i da ga svladava. Meštro- vić je čovjek koji zbilja vidi veliko a znak te njegove vizije opaža se u svakom nje- govom duhu. Kip Kraljevića Marka na ko- nju veličanstven herojski kip, možda najdo- stojniji kip junaka u modernoj skulpturi, nije ništa drugo nego najuzvišeniji i najveći izraz one čudne širine poteza, one veličine, koju vidimo u kipovima, u studijama glave, u grupama tažnih žena i gole: djece, u gro- teksnim kariatidama, u svemu onome, što energićnog, silovitog i čudnog producira ovaj umjetnik, koji ima ogromu homogenost karaktera u svim svojim djelima. Mnogo je on učinio za svoj rod slaveći mu junačka djela u hramu kosovskom, šli izgleda, da će on učiniti mnogo više: da će probuditi či- tav jedan narod u umjetnosti, I zbilja ovo- godišnja srpska izložba s radnjama Račkog, Jovanovića i Krizmana sasvim je druga stvar prama svim dosadašnjim kukavnim srpskim izložbama“. Politički pregled. Khuen Hedervary i hrvatski jezik. Kako je poznato, mnogi Bosanci, osobito iz trgo- vačkoga staleža, pošli su preko Zagreba na izlet u Budimpeštu i u Beč. U Zagrebu su ih lijepo dočekali, kako i valja kad dolaze braća u pohode. I građanstvo i gradsko po- glavarstvo gledali su da gostima budu što više pri ruci, ali vladinih prestavnika nije bilo ni blizu. Dr. Tomašić kao da se navlaš uklonio. Madžari su se drugačije ponijeli. Bosanske je goste u Budimgešti službeno dočekala i ugarska vlada, sa grofom Khue- nom na čelu. Nekadašnji hrvatski ban, Khuen Hedervary proračunano se opet sjetio da znade govoriti hrvatski. Prvi put se, kao ugarski ministar presjednik, sjetio u Sara- : jevu prigodom tamošnjega putovanja kra- ljeva, a sada kada su u Budimpeštu došli Bosanci. Dok e jedne strane Madžari gledaju u Hrvatskoj na zajedničkim nekim uredima istisnuti hrvatski jezik, koji im grozno smeta, ako ga sluša iz ustiju hrvatskih delegata na zajedničkom saboru, sada iz vrlo pro- zirne politike pustiše svoga ministra pre- sjednika 'neka bosanskim gostima laska u rođenom im jeziku. Mora Papratović — Polonyi. Kako je poznato, Dr. Geza Polonyi [mlađi] interpe- lirao je u zaj. saboru o premještaju hrvat- skih' financijalnih činoonika iz Varaždina u Ugarsku na temelju jednoga pisma, koje je Benitu Bersi | Josipu Hatzeu. Snivali su sanak od vijekova Na dušeku jadranskih dubina Svi romoni voda, što s planina Nose pjesme vrel& i lugova ; I olu & zvižduci očajni, I šapati valovi i žala, Lom brodova i škripa vesala, I siro & plač i jecaj vajni; Sve, što prošlost sa gusala ječi ; Zivek sabalja, maljeva, motika ; Svi vapaji naših mučenika, I jauci što nemaju riječi . Snivali su, ko ukleto blago, Čuvale ih primorkinje vile, Pa u dušu sve vam ih izlile, Kad nad zipkom kliktale vam blago. Učile vasa, što poju primorju Divne pjesme, koje more slaže, I što nebo vrhovima kaže O sutonu i u praskozorju, : Kad se Jadran počinku predade, Da mu nebo u njedrima sine, I da time za čas bol umine Tužnom srcu bez vjere i nade; Il' kad vali bijele grive dignu, Kano hitri i pomamni ati, Jedan drugog u potjeru prati, A ne mogu nikad da se stignu, Pa u trku suncu zlato robe Ili srebro sjajnoj mjesečini, A, pri kraju ili u pučini, Sve, što grle — dave, troše, drobe!.... Učile vas što slavuji poju, Kad uzalud prizivaju diku, Ili kada srećni u ružiku Divnom pjesmom slave ljubav svoju, A ta pjesma i nebo osvaja ; Da je čuje k njoj silazi bliže, A zemlja se začarana diže, Pa se s nebom u zagrljaj spaja! .., Pjevale vam pjesmu, s kojom slijevo Dušu svoju Hrvat u to more, Kad ga prvom ugledao s gore... I što Miloš vilama otpijevo. Kazale vam što poruči rodu Tužni Svačić, kad gledao sunce, Gdje krvavo nosi za vrhunce Njemu šivot, Hrvatskoj slobodu ! Otkrile vam one bajne staze, Kojim narav prelazi u zvuke, I kojima ovi vode puke, Da u njima opet narav pase... A kađa vam ponarasla krila, Pratile vas širom bijela svijeta . I, ko pčela sokove iz cvijeta, Vaša duša muziku je pila; Pa vas, site krilatih glasova, Opet svome rodu dopratile, Na Savi vam liru ponudile, . Da pjevate poj naših valova, Kad nam Jadran sinfoniju širi Sa svih tica radosti i boli; Pjeva, plače, grdi, kune, moli, Mori, jača, razdražuje, miri!... Naš vam Zagreb prvi slavu zgleda, Pa je šalje k moru, Dubrovniku, Tom narodnom prvom svećeniku, Da je krsti i naroda preda. U hram Poja Palmotić vas vedi, Captislava gdje vam plete vijence, Da okruni te vaše prede: Na oltaru. Slavi i Slobodi! . I Pero svoje u srce močite, Pa pjevajte da nam dušu čuju