Broj 20.

ekonomskoj uredbi ima ljudi, te su preveć
dužnici i opet onih te su dužitelji. U jednu
riječ opstoje ljudski razredi, a savjesna uza-
jamnost nam nalaže, da među ove razrede
ustanovimo pravdu, koja će ih izravnati.

Da uzajamnost bude pravedna, treba
da ona osigura svakom članu društva onaj
minimun uvjeta za život, za koje bi se svi
bili nagodili, da su mogli slobodno i bez
nadglasanja raspravljati o uvjetima društve-
nog ugovora. Treba da skupnost, po redo-
vitoj izmjeni opasnosti i koristi, osnuje cio
niz osiguranja: osiguranje proti mana, te
nastaju iz odgojnih sposobnosti pojedinca;
osiguranje proti urođenih nesposobnosti ;
osiguranje proti_ opasnosti društva (udar
kapi, bezposlenost, i t. d.)

_A razumljivo je, ako se branitelji da-
našnjeg socijalnog uređenja, pokazujuju nes-
kloni i kao zamišljeni pred ovim programom,
budući bi njegovo ostvaranje u mnogočem
promijenilo današnje društvo.

*

Kad svrnemo pozornost, sa općenitog
programa uzajamnosti, na njegove pojedi-
nosti, uvidit ćemo, da se spomenuta zami-
šljenost, u nekom pogledu, može i opravdati.

Zdravstvo je obljubljeno polje uzaja-
mnosti :  solidariste propovijedaju ,,zdrav-
stvenu križarnu vojnu“, da promijene upravo
žalosne okolnosti, u kojima prevelik dio
radništva žive i radi. A sad, ne samo po
križarni solidarnosti, nego i po opomenama i
savjetima zdravoslovaca dala bi se ustanovti
neka opravdanost tražbina radnika i njihovih
udruženja.

Na primjer, dok se ne umanji zaraza
tuberkuloze, trebalo bi povisiti radnicima
plate, e bi se tako oni mogli bolje hraniti.
Trebalo bi da radništvo manje radi, a i ima
više vremena potrebito otpočinku. Na kon-
gresu proti sušici 906 g. jedan je liječnik
tvrdio da su ?ri osam (8 sati za spavanje,
8 za odmor i 8 za spavanje) - zajednički
zahtjev zdravoslovaca i socialista.

s

Da. uspije zdravstvena križarna, na koju
pozivaju solidariste, trebalo bi promijenuti

Em iili II

Mina dođe trkimice k materi, zaplače i
reče : O, draga majko, cvijetak je bio tako
lijep u stasu i boji, ja ga pojedoh, a sada
je tako gorak, da mi izvana steže sve usne.
O! gadna li cvijeća.

Tako reče djevojčica, ali majka - odgo-
vori i reče: ,Drago dijete, zašto  grdiš
cvijeće ? Ono je tako lijepo u stasu: i boji,
kao i prije izdaje ugodan miris, .nije li to
dosta ? Ta, cvijeće se ne jede.

Škoda, reče dječak svom ocu, da auža,
kad procvate, ne donosi uz to kakva ploda,
te tako se mne zahvaljuje: naravi ljeti, za
krasno vrijeme svog cvata u proljeću. Ti si
je nazvao cvijetom neviriosti i veselja —
taka bi morala biti_i slika zahvalnosti.

Na to odvrati otac : ,Ne žrtvuje li sa

poljepšavanjem proljeća cio svoj stas. A za -

rosu.i zrake svijetla, koje.s visina “padaju
na nju, ne žrtvuje li zraku svoj nježni
mi utvevnti st sein toe: s.

njime.

“Dl. dijete; aježaa sječi. sahtalo ja
PANS to Svečani

, CRVENA HRVATSKA“

uvjete rada; a tim bi se nanijelo štete in-
teresima nekih. A budući, da upravo stoga
vlasnici radionice i tvornica ne bi se htjeli
zauzeti za te promijene, sama po sebi se
narivava zadaća: organizovati radništvo u
obranu njihova zdravlja. Jedan profesor iz
Francuske došao je do ovog zaključka: da
nije moguće uspješnu borbu povest proti
štetnih mikroba, ako ta borba nije predvo-
đena od borbe proti zlim obrtnicima.

Ovako, na polju društvenog zdravstva
solidariste su uvijek prisiljeni pozivati s jedne
strane državnu vlast u pomoć, a sdruge
radničke klase.

Isto se može reći, i s višim pravom, o
osiguranju proti radnoj nesposobnosti, sta-
rosti, bezposlenosti: uzajamnost ne može
ostvariti svoj program, a bez da se ne u
teće za pomoć vlasti i radničkim organiza-
cijama. A po tom razumljiva je tvrdnja, da
solidarizam pripravlja put socializmu.

*

Za to se ipak .ne može reći, da se pro-
gram solidarista može zamijenuti s duhom
pravog socializma. Socialiste i solidariste idu
skupa do jedne granice, a zatim se razilaze.
A ta se razlika sve to više pokazuje, i oso-
bito je ističu skrajnici soc. stranke, koji se
upiru na razlike, te opstoje među .progra-
mom njihovim i onih, koje oni drže sum-
njivim po ,društveni mir“.

Dva su osobita članka socijalista, koje
do sada odmeću solidariste: borbu klasa, i
uništenje individualnog vlasništva. Drugi od
ovih članaka mogli bi solidariste primiti uz
neke promjene i ograničenja, ali prvi nikako.

Solidariste priznavajući razliku između
dužnika i dužitelja, morali su, kako smo
vidjeli, pripoznati i opstanak društvenih
razreda. Ali svi njihovi» razlozi svi primjeri,
kojim šćahu osvijetliti njihovu temeljnu tezu,
istodobno su i svjedočanstva moči i koristi,
one skupnosti predaje, osjećaja, koristi, koje
zamataju u nekakvu zaštitnu mrežu sve ove
razrede, te koje ih i onda spajaju, kad se
među njima pojave nerazmjeri u uživanju
ekonomskih koristi.

Aksiom solidarizma je opstojnost naro-
dnih imanja, koja su zajednička svim razre-
dima, te za koja svi imađu pravo tražiti,
da se ta nesmanjena namru potomstvu. Ovo
je jedna točka o koju se osobito oslanja
Ch. Andler, pisac Socialisme d' Etat en _Al-
lemagne, za označiti solidarizam prema ,libe-
ralnom socializmu.“

Pri kraju, solidarizam se može jedino
priljubiti = preporođenom  socializmu. Na
»znanstvenoj moralki“ Bourgeois ucijepljuje
se dosta naravno Millerandova  ,socialna
politika.“ A jer se da zaključiti, da reforma-
torna težnja ne će dugo ostati pridružena
socializmu, u pravom smislu riječi, i da će
on, .e bi uzmogao bolje voditi . politiku
»pružene šake,“ napustiti oružje postepenih
i unapređujućih poboljšica, lako je uviđeti
koju dostojnu i lijepu zadaću moči će vršiti
solidarizam, ako se uhvati za to oružja, i s
njim ge bude odlučno . poslužio. Revue
Bleue. i ki

 

 

Strana 35.

za uvijek onemogućena misao jedinstvene
madžarske države. /,Treba uvjeriti hrvatsko
javno mnijenje da če velike slavenske sanja-
rije naiči na nesavladive zaprieke kod ugar-
ske vlade... ugarska će država čuvati i -
sva svoja prava, što joj omogućuju, da se
ođrži jedinstvo krune i k pameti privede po-
divljalo hrvatsko javno mnijenje, a da to no
bude na uštrb nagodbenom zakonu“. Ovako
piše ,, Budapest Hirlap“, a ,Alkotmany“
opet: ,Ovaj izbor očito dokumentira, da se
Hrvati nemogu normalnim sredstvima ukro-
titi i da se u vrijećoj zemlji s tim sred-
stvima ne može uspostaviti red. Treba dakle.
izvanrednih sredstava, da se u toj zemlji,
koja očito naglasuje svoje separatističke težnje
pribavi poštovanje ugarskoj državi .... u
Hrvatskoj se preduboko uvriježila otrovna
biljka, koja je u obliku mirisnog cvijeta iz
Austrije unešena u zemlju između Drave i
Save... Madžarska država mora u Hrvatskoj
pokazati svoju snagu i moć, a ne opće po-
znato viteštvo. Prošlo je vrijeme da se: upotrebi
salus reipublicae suprema lex esto“. ,A Nap“
je u svom pisanju proti Hrvata najgoropad-
niji. , Vlada ne smije — piše on — -ni pre-
govarati ni paktirati s Hrvatima nego upotre-
biti željeznu ruku. Od madžarskog se jezika
ne smije odustati, a nugodba se ima vršit
samo u koliko je to u interesu Madžara.

Ovako pisanje odaje ljude odveć ugrija-
nih moždani. Trebalo bi ih politi mrzlum vo-
dom iz Save. Naši delegati, koji su se po-
vratili na zajednički sabor u Budimpeštu,
izgleda, da su ponijeli sa sobom te vode.

Saziv hrvatskog sabora. Službene
»Narodne Novine“ objelodanjuju previšnje
kraljevsko pismo od 28. pr. mj,, kojim on
sazivlje hrvatski sabor za 14. o. mj:

Sabor će se otvoriti uz obične cerimonije _
rečenog dana na 11 suti pr. podne. Za stalno . > +
se drži, da ma se štogod dogodilo, sabor ne će s
biti ponovno raspušten, budući du novi iz-
bori ne bi mogli nikakvu promjenu donijeti.

Srpski radikali nasukali Cernko- ,
vića, U svom razgovoru 58 dopisnikom

nPester Lloyda“ izrekao je podban Cernko-
vić i ove riječi: |

«Kako sam već u prvom interviewu se

rekao, našli smo, kad smo“ nastupili naša
mjesta, veoma težak položaj. Uslijed toga - -
nijesmo se ni u kojem pravcu podali ni naj-
manjim iluzijama. Na konferenciji velikih $$
župana od 11. o. mj. stekli smo podpuno 3
uvjerenje, da možemo izvojštiti najviže 16 Ya
do 18 mandata, pa i to samo uvjetom, ako
se obistine navodi radikalnih Srba, koje su
nam s ugarske strane najtoplije preporučili.
»Ali radikalni Srbi su_nas zaveli u bludnju“.
Jadni radikali. Prodali obraz za patrijaršiju
u Karlovcima, pa ne samo što ne dobiše
svog patriarhu, nego ih eto i Rauch ostavljg,- ;
kad je uvidio, da su pometalo, koje preslabo ve
mete. /' |

Rauch u Pešti. Pavao barun, Rauch =. +
otputovao je na 4. o. mj: u Budimpeštu. Av
Rijet bi, da će iz Pešte u Beč, da tamo