Broj 20. ekonomskoj uredbi ima ljudi, te su preveć dužnici i opet onih te su dužitelji. U jednu riječ opstoje ljudski razredi, a savjesna uza- jamnost nam nalaže, da među ove razrede ustanovimo pravdu, koja će ih izravnati. Da uzajamnost bude pravedna, treba da ona osigura svakom članu društva onaj minimun uvjeta za život, za koje bi se svi bili nagodili, da su mogli slobodno i bez nadglasanja raspravljati o uvjetima društve- nog ugovora. Treba da skupnost, po redo- vitoj izmjeni opasnosti i koristi, osnuje cio niz osiguranja: osiguranje proti mana, te nastaju iz odgojnih sposobnosti pojedinca; osiguranje proti urođenih nesposobnosti ; osiguranje proti_ opasnosti društva (udar kapi, bezposlenost, i t. d.) _A razumljivo je, ako se branitelji da- našnjeg socijalnog uređenja, pokazujuju nes- kloni i kao zamišljeni pred ovim programom, budući bi njegovo ostvaranje u mnogočem promijenilo današnje društvo. * Kad svrnemo pozornost, sa općenitog programa uzajamnosti, na njegove pojedi- nosti, uvidit ćemo, da se spomenuta zami- šljenost, u nekom pogledu, može i opravdati. Zdravstvo je obljubljeno polje uzaja- mnosti : solidariste propovijedaju ,,zdrav- stvenu križarnu vojnu“, da promijene upravo žalosne okolnosti, u kojima prevelik dio radništva žive i radi. A sad, ne samo po križarni solidarnosti, nego i po opomenama i savjetima zdravoslovaca dala bi se ustanovti neka opravdanost tražbina radnika i njihovih udruženja. Na primjer, dok se ne umanji zaraza tuberkuloze, trebalo bi povisiti radnicima plate, e bi se tako oni mogli bolje hraniti. Trebalo bi da radništvo manje radi, a i ima više vremena potrebito otpočinku. Na kon- gresu proti sušici 906 g. jedan je liječnik tvrdio da su ?ri osam (8 sati za spavanje, 8 za odmor i 8 za spavanje) - zajednički zahtjev zdravoslovaca i socialista. s Da. uspije zdravstvena križarna, na koju pozivaju solidariste, trebalo bi promijenuti Em iili II Mina dođe trkimice k materi, zaplače i reče : O, draga majko, cvijetak je bio tako lijep u stasu i boji, ja ga pojedoh, a sada je tako gorak, da mi izvana steže sve usne. O! gadna li cvijeća. Tako reče djevojčica, ali majka - odgo- vori i reče: ,Drago dijete, zašto grdiš cvijeće ? Ono je tako lijepo u stasu: i boji, kao i prije izdaje ugodan miris, .nije li to dosta ? Ta, cvijeće se ne jede. Škoda, reče dječak svom ocu, da auža, kad procvate, ne donosi uz to kakva ploda, te tako se mne zahvaljuje: naravi ljeti, za krasno vrijeme svog cvata u proljeću. Ti si je nazvao cvijetom neviriosti i veselja — taka bi morala biti_i slika zahvalnosti. Na to odvrati otac : ,Ne žrtvuje li sa poljepšavanjem proljeća cio svoj stas. A za - rosu.i zrake svijetla, koje.s visina “padaju na nju, ne žrtvuje li zraku svoj nježni mi utvevnti st sein toe: s. njime. “Dl. dijete; aježaa sječi. sahtalo ja PANS to Svečani , CRVENA HRVATSKA“ uvjete rada; a tim bi se nanijelo štete in- teresima nekih. A budući, da upravo stoga vlasnici radionice i tvornica ne bi se htjeli zauzeti za te promijene, sama po sebi se narivava zadaća: organizovati radništvo u obranu njihova zdravlja. Jedan profesor iz Francuske došao je do ovog zaključka: da nije moguće uspješnu borbu povest proti štetnih mikroba, ako ta borba nije predvo- đena od borbe proti zlim obrtnicima. Ovako, na polju društvenog zdravstva solidariste su uvijek prisiljeni pozivati s jedne strane državnu vlast u pomoć, a sdruge radničke klase. Isto se može reći, i s višim pravom, o osiguranju proti radnoj nesposobnosti, sta- rosti, bezposlenosti: uzajamnost ne može ostvariti svoj program, a bez da se ne u teće za pomoć vlasti i radničkim organiza- cijama. A po tom razumljiva je tvrdnja, da solidarizam pripravlja put socializmu. * Za to se ipak .ne može reći, da se pro- gram solidarista može zamijenuti s duhom pravog socializma. Socialiste i solidariste idu skupa do jedne granice, a zatim se razilaze. A ta se razlika sve to više pokazuje, i oso- bito je ističu skrajnici soc. stranke, koji se upiru na razlike, te opstoje među .progra- mom njihovim i onih, koje oni drže sum- njivim po ,društveni mir“. Dva su osobita članka socijalista, koje do sada odmeću solidariste: borbu klasa, i uništenje individualnog vlasništva. Drugi od ovih članaka mogli bi solidariste primiti uz neke promjene i ograničenja, ali prvi nikako. Solidariste priznavajući razliku između dužnika i dužitelja, morali su, kako smo vidjeli, pripoznati i opstanak društvenih razreda. Ali svi njihovi» razlozi svi primjeri, kojim šćahu osvijetliti njihovu temeljnu tezu, istodobno su i svjedočanstva moči i koristi, one skupnosti predaje, osjećaja, koristi, koje zamataju u nekakvu zaštitnu mrežu sve ove razrede, te koje ih i onda spajaju, kad se među njima pojave nerazmjeri u uživanju ekonomskih koristi. Aksiom solidarizma je opstojnost naro- dnih imanja, koja su zajednička svim razre- dima, te za koja svi imađu pravo tražiti, da se ta nesmanjena namru potomstvu. Ovo je jedna točka o koju se osobito oslanja Ch. Andler, pisac Socialisme d' Etat en _Al- lemagne, za označiti solidarizam prema ,libe- ralnom socializmu.“ Pri kraju, solidarizam se može jedino priljubiti = preporođenom socializmu. Na »znanstvenoj moralki“ Bourgeois ucijepljuje se dosta naravno Millerandova ,socialna politika.“ A jer se da zaključiti, da reforma- torna težnja ne će dugo ostati pridružena socializmu, u pravom smislu riječi, i da će on, .e bi uzmogao bolje voditi . politiku »pružene šake,“ napustiti oružje postepenih i unapređujućih poboljšica, lako je uviđeti koju dostojnu i lijepu zadaću moči će vršiti solidarizam, ako se uhvati za to oružja, i s njim ge bude odlučno . poslužio. Revue Bleue. i ki Strana 35. za uvijek onemogućena misao jedinstvene madžarske države. /,Treba uvjeriti hrvatsko javno mnijenje da če velike slavenske sanja- rije naiči na nesavladive zaprieke kod ugar- ske vlade... ugarska će država čuvati i - sva svoja prava, što joj omogućuju, da se ođrži jedinstvo krune i k pameti privede po- divljalo hrvatsko javno mnijenje, a da to no bude na uštrb nagodbenom zakonu“. Ovako piše ,, Budapest Hirlap“, a ,Alkotmany“ opet: ,Ovaj izbor očito dokumentira, da se Hrvati nemogu normalnim sredstvima ukro- titi i da se u vrijećoj zemlji s tim sred- stvima ne može uspostaviti red. Treba dakle. izvanrednih sredstava, da se u toj zemlji, koja očito naglasuje svoje separatističke težnje pribavi poštovanje ugarskoj državi .... u Hrvatskoj se preduboko uvriježila otrovna biljka, koja je u obliku mirisnog cvijeta iz Austrije unešena u zemlju između Drave i Save... Madžarska država mora u Hrvatskoj pokazati svoju snagu i moć, a ne opće po- znato viteštvo. Prošlo je vrijeme da se: upotrebi salus reipublicae suprema lex esto“. ,A Nap“ je u svom pisanju proti Hrvata najgoropad- niji. , Vlada ne smije — piše on — -ni pre- govarati ni paktirati s Hrvatima nego upotre- biti željeznu ruku. Od madžarskog se jezika ne smije odustati, a nugodba se ima vršit samo u koliko je to u interesu Madžara. Ovako pisanje odaje ljude odveć ugrija- nih moždani. Trebalo bi ih politi mrzlum vo- dom iz Save. Naši delegati, koji su se po- vratili na zajednički sabor u Budimpeštu, izgleda, da su ponijeli sa sobom te vode. Saziv hrvatskog sabora. Službene »Narodne Novine“ objelodanjuju previšnje kraljevsko pismo od 28. pr. mj,, kojim on sazivlje hrvatski sabor za 14. o. mj: Sabor će se otvoriti uz obične cerimonije _ rečenog dana na 11 suti pr. podne. Za stalno . > + se drži, da ma se štogod dogodilo, sabor ne će s biti ponovno raspušten, budući du novi iz- bori ne bi mogli nikakvu promjenu donijeti. Srpski radikali nasukali Cernko- , vića, U svom razgovoru 58 dopisnikom nPester Lloyda“ izrekao je podban Cernko- vić i ove riječi: | «Kako sam već u prvom interviewu se rekao, našli smo, kad smo“ nastupili naša mjesta, veoma težak položaj. Uslijed toga - - nijesmo se ni u kojem pravcu podali ni naj- manjim iluzijama. Na konferenciji velikih $$ župana od 11. o. mj. stekli smo podpuno 3 uvjerenje, da možemo izvojštiti najviže 16 Ya do 18 mandata, pa i to samo uvjetom, ako se obistine navodi radikalnih Srba, koje su nam s ugarske strane najtoplije preporučili. »Ali radikalni Srbi su_nas zaveli u bludnju“. Jadni radikali. Prodali obraz za patrijaršiju u Karlovcima, pa ne samo što ne dobiše svog patriarhu, nego ih eto i Rauch ostavljg,- ; kad je uvidio, da su pometalo, koje preslabo ve mete. /' | Rauch u Pešti. Pavao barun, Rauch =. + otputovao je na 4. o. mj: u Budimpeštu. Av Rijet bi, da će iz Pešte u Beč, da tamo