Piri AMO m Nora ra Broj 28. »CRVENA HRVATSKA“ bijaše ,godina štednje gosp. ministra Koer- bera“, koga udivljenja dostojni Česi uvijek pred alternativu stavljahu : ili unutrnji jezik službeni i drugu česku universu ili parla- menat ne će raditi. Tada je ministar za bo- goštovlje i i nastava pokojni R. v. Hartel dao izjavu, kojom bijahu zadovoljni i Česi i Ni- jemci. Od te godine nije se u budgetnom odboru nikada više došlo na kapitul ,Sveu- čilišta“, te nemogahu tako stranke zauzeti nikakvo stavište u tom pritanju. Ali sada kada je već. budgetni odbor na tome, da raspravlje o sveučilištima, zah- tjevajmo — rekoše Česi — da visoka kuća primi zaključak, koji bi bio nama u prilog. U ovome pitanju pojavljaju se na vlas iste protivštine kao i g. 1892. Nije te pro- tiyštine moglo, da ublaži vrijeme, jer se ne utaložiše nacijonalne prepirke. Kod prosu- đivanja ovoga pitanja valja imati pred očima onaj nerazdruživi vez među ovim pitanjem i pitanjem uređenja službenog jezika. U sje- dnici naime raznih stranaka, te su se zad- njih dana bavile sveučilištnim pitanjem, po- šlo se je sa stanovišta, da podignuće novih universa može, biti samo cijena izmirenju. Nije se radilo dakle o zaključcima, kojim bi neposredno slijedilo utemeljenje sveučilišta, nego o resolucijama, te bi mogle omogućiti uzdržanje s&danjega unutrnje-političkog sy- stema: I ako ne. stvarnoja ono formalno 1 tako rekuć u teoriji moradoše se približiti stranke jedna drugoj, nije li se hotjelo iza- zvati krizu u bndgetnom odboru. Samo kršćansko-socijalna štampa je bila uvijek puna najernijih slutoja o budućim krizama. Česi nastojahu, da dadu svojoj resolu- ciji sadržaj, koji bi hodio preko Hartelove izjave. Oni su nastojali predobiti za svoj predlog sve Slavene, Rumunje i Talijance, pa je taj korak prouzračio - za slavensku stvar ni malo korisni njemački blok. Afere Wahrund više nema, s njome je nestalo na žalost i uzroka cijepanju njemačkih stranaka. Česi sada vide gdje ih ostavljaju kršćanski socijali, red im je dakle latiti se zadnjeg sredstva — obstrukcije ili drugim riječima ono svoje alternative iz g. 1902. * *o* Sveučilištno je dakle pitanje u punom jeku. Hoće li iz prepiraka velikih parlamen- tarnih grupa, slijediti za nas Hrvate jedno veselje — potpuno riješenje priznanja zagre- bačkih ispita — ne znam. Na to pitanje dati će nam odgovor vrijeme i naši zastu- pnici. J. Mjerilo napredku. Riječi napredak i uljudba, različita zna- čenja, prečesto se zlo upotrebljuju, a osobito od govornika. Jer, kad velimo da je dvade- seti*vijek više napredovao nego šesnaesti, mislimo li na napredak u svakom pogledu ? Zar mislimo u istinu, da naši savremenici imaju bolji umjetnički ukus, nego su ga imali savremenici Michelangela? tačniju spoznaju pravednosti nego je imao Sokratov vijek, a dublje vjersko uvjerenje. od onog u dobi sv. Tomaza Akvinskog, ili Johna Wesley, utemeljitelja metod izma? Danas je umjetnički ukus zaista pro- straniji, ali za to i manje fin nego je bio u Italiji u XV. vijeku. Svakako nije lako odgo- voriti na sva gornja pitanja, pa ćemo stoga prije morat odrediti smisao, koji se mora dati riječima napredak, uljudba i sličnim. Smisao određen u riječnicima nije tačan. * Prispodabljajući shvaćanje starijih sa novijim vjekovima, često nalazimo uzroka iznenađenju. Vjera kojom je trinaesti vijek pratio čudesa i čarolije, osupnuje nas: u ovom pogledu izgleda nam, da je naša mi- sao u velike napredovala. S druge strane, pako, često se događa, da nas koja izreka starinskih mislioca ugo- dno začuđuje sa svojom modernom vrije- dnosti. Na primjer ,Sudbina čovjeka je nje- gov harakter“, ovaka bi se izreka mogla pripisati Taineu, Stendhalu, ili kojem dru- gom misliocu devetnaestog vijeka; kad ne bismo znali, da ju je izrekao Heraklit, pet vijekova prije Hrista. mmm ——=ammmmmnmm>mm>m—mmmmmmmmmmmmmmmmnmmmnmmmmmm—<umm———————————————== lim vidjet kraj mene tako hladn« i mučaljivu, kao kakav kip!“ Ona muči........ Ali njene oči nijesu bile više upravljene na skup japanskih lepeza, već su one bile bez izražaja i nestalno pokrite kao kakvom koprenom. ,Olgo, počinit ću ludost!:... Osjećam kako mi se krv skuplja u glavi!.... Osje- ćam, da gubim razum!.... Olgo, ako ne budeš govorila, ako se ne budeš micala, izleći će se sramotna tragedija Ona se nije ni micala, ni govorila. »Dakle, sad je svrha! zaključi on, pošto je šakom žestoko udario na krasan pisaći stol, koji se uslijed jaka udarca stade tresti. ,Nećemo se nigda više: vidjeti ! :Nećemo se nigde više vidjeti! Ali ću ti ostaviti uspo- menu, koja će te jednom za uvijek uzdrinati. Ostavit ću ti uspomenu, od koje #6 nećeš moć nigda. osloboditi, dok budeš živa. ....“ “Kajanje !*. bI —_ Artara nestane. . Kućna vrata se turobnom, ietiijsknkcm bukom glasno Zave. visi sam mu rekla: ,Ta šta to znači? Zašto ne ostanete večeras ovdje?“ — .A on mi je strašnim glasom odgovorio : »Idem se u- smrtit !*< Gospođice, kažem vam pošteno i iskreno; ovaj čovjek je u stanju usmrtit se, ne jedan, put, već deset puta, kada je već naumio“. Olga promuca zatvorenih očija : ,Bože moj, kako ste svi dosadni! Niti ne opažaš, da sam uspavana !? Pusti me spavati !“. Liza sažme ramenima i pođe k postelji da je napravi. Ali u taj čas zaori doli na ulici hitac iz samokresa. Liza nahrupi u Boudoir i zakriči : »Ah, gospođice ! Ja sam znala, ja sam predvidjela ! Čitala sam mu ma licu, da je obračunao s životom: Užasno! Takva ne: sreća !*. Olga, koja se je iznenada probudila pri- “stupi -k prozora, žito ee Jedan Nem i . dvojno: poviče : »Arturo ! Arturo! Moj Arturo! .. Še Isto tako moderni, da udivljenje u nami pobuđuju, bili su neki znanstveni naputci Hiparka, Arhimeda, Ruđera Bakona; a opet nas čudi, zašto ti ljudi nijesu iz onih pre- misa povukli neke zaključke, koji su za nas posve jednostavni. U istinu je bilo mnogo praznina u mi- sli i iskustvu prošlih vijekova, mnogo više praznine nego ili je danas; ali ujedno naši stariji predšasnici imali su temeljne nazore o nekim pitanjima korenito oprečne našem načinu življenja u kolikoči i kakvoči. Iskustvo 13-og vijeka prešlo je u na- šljestvo kasnijem vjekovima, ali ipak se je sve to manje shvaćalo, kako se je u vre menu odmicalo. S promjenom idea, nadola- zila je i promjena značenja riječi. Na pri- mjer riječi astrologija imala je za Ruđera Ba- kona drugi smisao nego ga ima danas: on je bez poteškoće vjerovao da zvijezde kob- no uplivišu i ma: duhovno spasenje čo- vjeka nadarenog slobodnom voljom. Po svom shvaćanju on nije dolazio do nikakvog su- koba između vjere i znanosti: A napokon Bakonova religija, naime ona 13-estog vijeka u potpunoj je protimbi sa znanosti dana- šnje dobi. * Davno je što grčki arhitekti uvidješe, da valjkasti stup gledan iz daljine izgleda da ima rubove me paralelne, nego malo uda- bljene. Oni osjetiše sami u sebi tu estetsku manjkavost, a da je ostrane, vanjsku su po- vršinu stupova dijelali nešto izbočenu, tako da su trijemovi izgledali sastavljeni od li- jepih valjkastih stupova. Ovu povišicu sre- dišnjeg promjera nazvaše entasis. Na isti način dan je valjkasti oblik du- gim horizontalnim obrubima, glavnim gre- dama i ostalim građevnim elementima, samo da se izhjegne neestetska udubljenost. Radi istog uzroka su podovi drevnih egipatskih hramova nešto izbočeni. Egipćani, Grci i Rimljani imali su tako osjetliv estetski ukus, e im se je činilo, da su nužni oni građevni popravci : o tome mo- derni zapadni svijet ništa nije znao do pred po vijeka. S propasti Rima, propala je i uspomena na njih, tako da sve gotske ka- tedrale, i sve znamenitije zgrade podignute od polovice V. do polovice XIX. vijeka ne- mađu na sebi one građevne popravke, koji toliko ugađaju oku. Zaista će za kratko i naše oko tražiti u arhitekturi one uvinute crte, jer će nam ra- vne izgledati nešto udubljene, kao što i Gr- eima izgledahu. Ali do shvaćanja i predpo- stavljanja uvinutih crta mi lagano dolazino, pod utiskom književnog, arheološkog i geo- metrijskog proučavanja, a ne kao Grci, pod utiskom finog estetskog ukusa. Neki njihovi nazori, neka njihova nagnuća su se isušila u onim generacijuma, koje su živjele između nas i njih. Časovita fotografija omogučila nam je proučiti sve kretnje konja u trci; po kojim . sudimo, da su položaji konja na nnakitima Partenone, i slikama preporoda“ nenaravni. o m izvedena po. fotografiji ili znanosti, tačnija od grčke analize ? _U Purani io s sao ser