Piri AMO m Nora ra

Broj 28.

»CRVENA HRVATSKA“

 

bijaše ,godina štednje gosp. ministra Koer-
bera“, koga udivljenja dostojni Česi uvijek
pred alternativu stavljahu : ili unutrnji jezik
službeni i drugu česku universu ili parla-
menat ne će raditi. Tada je ministar za bo-
goštovlje i i nastava pokojni R. v. Hartel dao
izjavu, kojom bijahu zadovoljni i Česi i Ni-
jemci. Od te godine nije se u budgetnom

odboru nikada više došlo na kapitul ,Sveu-

čilišta“, te nemogahu tako stranke zauzeti
nikakvo stavište u tom pritanju.

Ali sada kada je već. budgetni odbor
na tome, da raspravlje o sveučilištima, zah-
tjevajmo — rekoše Česi — da visoka kuća
primi zaključak, koji bi bio nama u prilog.

U ovome pitanju pojavljaju se na vlas
iste protivštine kao i g. 1892. Nije te pro-
tiyštine moglo, da ublaži vrijeme, jer se ne
utaložiše nacijonalne prepirke. Kod prosu-
đivanja ovoga pitanja valja imati pred očima
onaj nerazdruživi vez među ovim pitanjem
i pitanjem uređenja službenog jezika. U sje-
dnici naime raznih stranaka, te su se zad-
njih dana bavile sveučilištnim pitanjem, po-
šlo se je sa stanovišta, da podignuće novih
universa može, biti samo cijena izmirenju.
Nije se radilo dakle o zaključcima, kojim bi
neposredno slijedilo utemeljenje sveučilišta,
nego o resolucijama, te bi mogle omogućiti
uzdržanje s&danjega unutrnje-političkog sy-
stema: I ako ne. stvarnoja ono formalno 1
tako rekuć u teoriji moradoše se približiti
stranke jedna drugoj, nije li se hotjelo iza-
zvati krizu u bndgetnom odboru.

Samo kršćansko-socijalna štampa je bila
uvijek puna najernijih slutoja o budućim
krizama.

Česi nastojahu, da dadu svojoj resolu-
ciji sadržaj, koji bi hodio preko Hartelove
izjave. Oni su nastojali predobiti za svoj
predlog sve Slavene, Rumunje i Talijance,
pa je taj korak prouzračio - za slavensku
stvar ni malo korisni njemački blok. Afere
Wahrund više nema, s njome je nestalo na
žalost i uzroka cijepanju njemačkih stranaka.
Česi sada vide gdje ih ostavljaju kršćanski
socijali, red im je dakle latiti se zadnjeg

sredstva — obstrukcije ili drugim riječima
ono svoje alternative iz g. 1902.

*

*o*

Sveučilištno je dakle pitanje u punom
jeku. Hoće li iz prepiraka velikih parlamen-
tarnih grupa, slijediti za nas Hrvate jedno
veselje — potpuno riješenje priznanja zagre-
bačkih ispita — ne znam. Na to pitanje
dati će nam odgovor vrijeme i naši zastu-
pnici. J.

Mjerilo napredku.

Riječi napredak i uljudba, različita zna-
čenja, prečesto se zlo upotrebljuju, a osobito
od govornika. Jer, kad velimo da je dvade-
seti*vijek više napredovao nego šesnaesti,
mislimo li na napredak u svakom pogledu ?
Zar mislimo u istinu, da naši savremenici
imaju bolji umjetnički ukus, nego su ga imali
savremenici Michelangela? tačniju spoznaju
pravednosti nego je imao Sokratov vijek, a
dublje vjersko uvjerenje. od onog u dobi
sv. Tomaza Akvinskog, ili Johna Wesley,
utemeljitelja metod izma?

Danas je umjetnički ukus zaista pro-
straniji, ali za to i manje fin nego je bio u
Italiji u XV. vijeku. Svakako nije lako odgo-
voriti na sva gornja pitanja, pa ćemo stoga
prije morat odrediti smisao, koji se mora
dati riječima napredak, uljudba i sličnim.
Smisao određen u riječnicima nije tačan.

*

 

Prispodabljajući shvaćanje starijih sa
novijim vjekovima, često nalazimo uzroka
iznenađenju. Vjera kojom je trinaesti vijek
pratio čudesa i čarolije, osupnuje nas: u
ovom pogledu izgleda nam, da je naša mi-
sao u velike napredovala.

S druge strane, pako, često se događa,
da nas koja izreka starinskih mislioca ugo-
dno začuđuje sa svojom modernom vrije-
dnosti. Na primjer ,Sudbina čovjeka je nje-
gov harakter“, ovaka bi se izreka mogla
pripisati Taineu, Stendhalu, ili kojem dru-
gom misliocu devetnaestog vijeka; kad ne
bismo znali, da ju je izrekao Heraklit, pet
vijekova prije Hrista.

mmm ——=ammmmmnmm>mm>m—mmmmmmmmmmmmmmmmnmmmnmmmmmm—<umm———————————————==

lim vidjet kraj mene tako hladn« i mučaljivu,
kao kakav kip!“

Ona muči........

Ali njene oči nijesu bile više upravljene
na skup japanskih lepeza, već su one bile
bez izražaja i nestalno pokrite kao kakvom
koprenom.

,Olgo, počinit ću ludost!:... Osjećam
kako mi se krv skuplja u glavi!.... Osje-
ćam, da gubim razum!.... Olgo, ako ne
budeš govorila, ako se ne budeš micala,
izleći će se sramotna tragedija

Ona se nije ni micala, ni govorila.

»Dakle, sad je svrha! zaključi on, pošto
je šakom žestoko udario na krasan pisaći
stol, koji se uslijed jaka udarca stade tresti.

,Nećemo se nigda više: vidjeti ! :Nećemo se
nigde više vidjeti! Ali ću ti ostaviti uspo-
menu, koja će te jednom za uvijek uzdrinati.
Ostavit ću ti uspomenu, od koje #6 nećeš
moć nigda. osloboditi, dok budeš živa. ....“
“Kajanje !*. bI

—_ Artara nestane. .

Kućna vrata se turobnom, ietiijsknkcm
bukom glasno Zave. visi

sam mu rekla: ,Ta šta to znači? Zašto ne
ostanete večeras ovdje?“ — .A on mi je
strašnim glasom odgovorio : »Idem se u-
smrtit !*< Gospođice, kažem vam pošteno i
iskreno; ovaj čovjek je u stanju usmrtit se,
ne jedan, put, već deset puta, kada je već
naumio“.

Olga promuca zatvorenih očija : ,Bože
moj, kako ste svi dosadni! Niti ne opažaš,
da sam uspavana !? Pusti me spavati !“.

Liza sažme ramenima i pođe k postelji
da je napravi.

Ali u taj čas zaori doli na ulici hitac
iz samokresa.
Liza nahrupi u Boudoir i zakriči :
»Ah, gospođice ! Ja sam znala, ja sam
predvidjela ! Čitala sam mu ma licu, da je
obračunao s životom: Užasno! Takva ne:
sreća !*.

Olga, koja se je iznenada probudila pri-

“stupi -k prozora, žito ee Jedan Nem i

. dvojno: poviče :

»Arturo ! Arturo! Moj Arturo! .. Še

Isto tako moderni, da udivljenje u nami
pobuđuju, bili su neki znanstveni naputci
Hiparka, Arhimeda, Ruđera Bakona; a opet
nas čudi, zašto ti ljudi nijesu iz onih pre-
misa povukli neke zaključke, koji su za nas
posve jednostavni.

U istinu je bilo mnogo praznina u mi-
sli i iskustvu prošlih vijekova, mnogo više
praznine nego ili je danas; ali ujedno naši
stariji predšasnici imali su temeljne nazore
o nekim pitanjima korenito oprečne našem
načinu življenja u kolikoči i kakvoči.

Iskustvo 13-og vijeka prešlo je u na-
šljestvo kasnijem vjekovima, ali ipak se je
sve to manje shvaćalo, kako se je u vre
menu odmicalo. S promjenom idea, nadola-
zila je i promjena značenja riječi. Na pri-

mjer riječi astrologija imala je za Ruđera Ba-

kona drugi smisao nego ga ima danas: on
je bez poteškoće vjerovao da zvijezde kob-
no uplivišu i ma: duhovno spasenje čo-
vjeka nadarenog slobodnom voljom. Po svom
shvaćanju on nije dolazio do nikakvog su-
koba između vjere i znanosti: A napokon
Bakonova religija, naime ona 13-estog vijeka
u potpunoj je protimbi sa znanosti dana-
šnje dobi.

*

Davno je što grčki arhitekti uvidješe,
da valjkasti stup gledan iz daljine izgleda
da ima rubove me paralelne, nego malo uda-
bljene. Oni osjetiše sami u sebi tu estetsku
manjkavost, a da je ostrane, vanjsku su po-
vršinu stupova dijelali nešto izbočenu, tako
da su trijemovi izgledali sastavljeni od li-
jepih valjkastih stupova. Ovu povišicu sre-
dišnjeg promjera nazvaše entasis.

Na isti način dan je valjkasti oblik du-
gim horizontalnim obrubima, glavnim gre-
dama i ostalim građevnim elementima, samo
da se izhjegne neestetska udubljenost. Radi
istog uzroka su podovi drevnih egipatskih
hramova nešto izbočeni.

Egipćani, Grci i Rimljani imali su tako
osjetliv estetski ukus, e im se je činilo, da
su nužni oni građevni popravci : o tome mo-
derni zapadni svijet ništa nije znao do pred
po vijeka. S propasti Rima, propala je i
uspomena na njih, tako da sve gotske ka-
tedrale, i sve znamenitije zgrade podignute
od polovice V. do polovice XIX. vijeka ne-
mađu na sebi one građevne popravke, koji
toliko ugađaju oku.

Zaista će za kratko i naše oko tražiti u
arhitekturi one uvinute crte, jer će nam ra-
vne izgledati nešto udubljene, kao što i Gr-
eima izgledahu. Ali do shvaćanja i predpo-
stavljanja uvinutih crta mi lagano dolazino,
pod utiskom književnog, arheološkog i geo-
metrijskog proučavanja, a ne kao Grci, pod
utiskom finog estetskog ukusa. Neki njihovi
nazori, neka njihova nagnuća su se isušila
u onim generacijuma, koje su živjele između
nas i njih.

Časovita fotografija omogučila nam je

proučiti sve kretnje konja u trci; po kojim .

sudimo, da su položaji konja na nnakitima
Partenone, i slikama preporoda“ nenaravni.

o m izvedena po. fotografiji ili
znanosti, tačnija od grčke analize ?

_U Purani io s sao ser