CRVENA HRVATSKA“. + Strana 5. RES oO E OT Bro: Iz naroda. Donje Pijavičino 28. IV. Korupcija u narodu. Društro ,Napredak“. Odgovor dopisniku ,,Prave Crv. Hrvatske“. Dok po- jedince ili narod uvpće drugi nastoje uništiti, dotle se može on sa sjegurnošću ne strašiti za svoj opstanak, već ponosno * gledati u ljepšu budućnost po onoj narodnoj; ,,Pritis- nuto jače sve to više skače“. Ali kad se taj isti narod počme među se cijepati i uništavati, tad se približava očito propasti. Glavno obilježje koje resi i s kojim se diči i ponosi svaki čestiti seljak to je nje- gova skromnost i iskrenost, uzajamna ljubav i uzajamno petpomaganje. Naprotiv više se ne može naći u rćanskome seljaku uopće, a pogotovo u našem pijavskomu tih uvjeta, koji su od prijeke nužde za jakost i razvi- janje jednog polodjelskog stališa, kao što je naš. Ovdje se ukorjenila mržnja, zavist, oholost, licumjerstvo, zatim slijepi strah i puzanje pred svim onim, koji znaju impo- nirati tobolcem ili onim vještacima, koji često izrabljuju ljudske slabosti u svoje nečiste avrhe. Kod nas se kao iz neke navike ili iz šale nastoji moralno diskreditirati a mate- terialno uništiti pojedine osobe, obitelji, društva, pa ćak i čitavo mjesto, ne birajući pri tom srestva: kleveta slaži i varkom igra glavnu ulogu. U ovako žalosnim prilikama narod se ne može niti razvijati niti napre- .dovati i zato se već po svuda opažaju tra- govi nazadka. Da se tomu zlu predusretne, dužnost je svakog poštenog seljanina (bu- dući da su većinom pojedinci krivci toga nemorala) žigosati najvećim prezirom a do potrebe izopčiti iz gejednice sve one koji sa od zapreke poboljšanju današnjih prilika ili su.se u prošlosti pokazali škodljivim (intelligenti pauca). Ali da ove tvrdnje bolje ilustriram iznijet ću u buduće pred javnost nekoliko vjerodostojnih fakata. Sada pako da pređem na samo društvo ,Napredak“ oko kojeg perfidni dopisnik ,Prave Crv. Hrvatske“ (u br. 166) lomi koplja 6 bi mo- gao u svojoj neupućenosti naškoditi njego- vom napredku, a uz to đilitajuć se nedopušte- Šumar je malo teturao. Oklijevajući po- gleda ženu u obraz. Srce mu je bijesno ku- oalo, krv mu se je dizala u lice. Najrađe bi bio saviknuo, ali riječi su izlazile tepave, prekinute. A koje :-. . koje ćeš od ono dvoje?“ Manje“ reče žena odlučno i spusti svoj pogled opet k zemlji. »Ti! Ti! poviče muž sijevajućim licem. Ti si znala! Moj Boše nala si!“ I bijesno grivine šena k sebi. Na to je posti pogleda udivljeno u vlašne ženine oči. sam odavna“, za- nim srestvima obijediti naše dićne seljane. Prije svega moram napomenuti da ovakove drskoće i badastoće može tiskati samo jedan franko — klerikalni list kao što je Prava, a probavljati njezinu pisaniju ljudi kova skorašnjeg famoznog predikatura u Kuni. Da se pak dade dostojni odgovor dopisniku ,Prave“, moram _ ustvrditi da se društvo Napredak“ počelo buditi u težnji, da po- stane i u bitnosti napredno. Zato mu je svrha ne samo da_se tu zabavlja nego edgaja i upućuje narod u svemu što je kadro da poboljša njegovo stanje. Ono boće da djeluje samostalnu, a ne će da bude sli- jepo oruđe nekih svećenika, koji žele da još tmina rastire naše oči, a ipak da ih se sveudilj s nekim strahopočitanjem _ štuje. Prema tomu upamtite gosp. dopisniče, da nije nemoralno i nečasno ustajati proti sa- dašnjem tobožjem moralu ili ispravljati uči- njene pogreške držane i ako pogrešno za svetinju. Vi se gosp. dopisniče ne žacate uplićati u aferu počasnih članova (imirabile dictu) časno ime pok. Dr. Brašića, čigovu uspomenu visoko časti društvo » Napredak“. "Tu se nije radilo o njegovoj osobi, a ako je nastalo kakovo nesporazumijenje između »Napredka“ i ,Sokola“ prigodom njegove smrti radi zadušnica, tu krivnju možete rađe prepisati gosp. B. Dakle 'sam fakat opravdava gosp. P. D. koji uživa među svojim seljanima radi rijetke opreznosti u radu i velike požrtvovnosti najveće štovanje, također ostale koje ste u to umješali možda samo iz osobne mržnje. Stvar počasnih čla- nova je nutarnji posao samog društva, koje će znat prama svojem karakteru i uviđa- nosti također i učiniti ono što se dolikuje, jednom naprednom društvu, a nije mu od moralne štete. Neka Vas zato ne boli glava, a drugi put budite oprezniji, jer vam se može lako istrgnuti žalac. Poznata pak klika neka bude uvjerena, da joj ne će uspijeti posijati mržnju i neslogu u našem dosad mirnom mjestancu. Motrilac. _»Tko bi se bio nadao ovakoj sreći ?* šaptao je muž dirnut. ,Znao sam, da nešto slutiš. Ali kako sam mogao misliti, da se dotle uzdići. Neki tamni oblak bio je iz- među naših duša, a ja sam mislio da će trajat doživotno“. Na to nastavi: »Takvo šta žene ne mogu oprostiti“. »Ipak se ne moše zaboraviti“, šaptala je tiho žena. Muž nastavi ugrijanim licem: = »Htjeo sam ti već otprije rado reći. Riječ je drhtala na mojim usnama, na bio u stanju. Odvašiti se, to je naj j ja sem drhtao Gradska Kronika. Sprovod Bogišićev. U srijedu je bio sprovod Bogišićev u Cavtatu. Učestvovalo je iz grada do dvjesta osoba, općina, zastup- stva društava, a korporativno Radničko Društvo, Hrvatska Općinska Glazba i Gi- đanska Muzika. Cavtat se bio zaodjeo u črno; da dočeka mrtve ostinke svog svijetlog sina. Na grobu se je oprostio s mrtvim ostan- cima u ime Cavtata g. Luko Kalačić u lije- pom govoru. Gosp. Fagioni, predsjednik hrv. društva “Zore“ govorio je u ime toga društva. Prof. Vučetić pozvao je nazočnu mladost da se ugleda u velikog pokojnika. U ime mladosti: srpske govorio je g. Brkić, a posljednji se oglasio g. Antun Bratić, koji je mrtve ostanke, dopratio bio iz Rijeke. Na to je lijes bio pušten u hladnu raku. Pokoj viječni mrtvom tijelu, a slava mu imenu i uspomeni! : Crnogorsko odaslanstvo. Stiglo je u Dubrovnik 'odaslanstvo Crne Gore, da položi vijenac na grob Balda Bogišić. Vijest je o smrti odveć kasno bila stigla na Cetinje, pa sprovoda samom nije odaslanstvo mogle učestvovati. I. maja. Jučer su dubrovački socijalisti proslavili, svećano I. maja. U jutro su .se iz svog društva pod pratnjom glazbe, koju su oko 200 — na Braalje, gdje im je drug Nenadović besjedio o značenja I. maja. Po- slije podne bio je teferič 'u sv. Jakoba. Ne- reda nije bilo, žandarmarija je intervenirala samo u Gružu, te uapsila jednoga zbog ieđ+ nog povika. i Svečanost na Pilama. Ove godino slavi se po katoličkom svijeta pedeseta ob- ljetnica prikazanja Gospe od Lurda, te stoga župnik Pila nabavio je Njezin kip za onu Crkvu Maticu i sutra u nedjelju priređuje odnosnu svečanost. U Funkcija će početi jutrom na 9 sati blagoslovom kipa koji će ončas zatim bit nošen u svečanom obhodu kroz ulicu niš- među vrta“ i guza Pile“ do sv., Andrije, zatim će se postaviti na otar i pred njim smije se i nastavi u osobitoj besvijestice: Bit će mnogo lakše, nego li se nadaš. "Toga se više me strašim“. == Iz njegovih očiju zasjevne salivalna avi- jetlost i on prihvati ženinu ruku... Stajali su za jedan časak mučke jedan naprama dragom. Kroz šumu se je čuo tihi lišća prodirale su strijele sunčanih ika_u