CRVENA HRVATSKA“.

+

Strana 5.

RES oO E OT

Bro:
Iz naroda.
Donje Pijavičino 28. IV. Korupcija
u narodu. Društro ,Napredak“. Odgovor
dopisniku ,,Prave Crv. Hrvatske“. Dok po-
jedince ili narod uvpće drugi nastoje uništiti,
dotle se može on sa sjegurnošću ne strašiti
za svoj opstanak, već ponosno * gledati u
ljepšu budućnost po onoj narodnoj; ,,Pritis-
nuto jače sve to više skače“. Ali kad se
taj isti narod počme među se cijepati i
uništavati, tad se približava očito propasti.
Glavno obilježje koje resi i s kojim se
diči i ponosi svaki čestiti seljak to je nje-
gova skromnost i iskrenost, uzajamna ljubav
i uzajamno petpomaganje. Naprotiv više se
ne može naći u rćanskome seljaku uopće, a
pogotovo u našem pijavskomu tih uvjeta,
koji su od prijeke nužde za jakost i razvi-
janje jednog polodjelskog stališa, kao što je
naš. Ovdje se ukorjenila mržnja, zavist,
oholost, licumjerstvo, zatim slijepi strah i
puzanje pred svim onim, koji znaju impo-
nirati tobolcem ili onim vještacima, koji često
izrabljuju ljudske slabosti u svoje nečiste
avrhe. Kod nas se kao iz neke navike ili
iz šale nastoji moralno diskreditirati a mate-
terialno uništiti pojedine osobe, obitelji,
društva, pa ćak i čitavo mjesto, ne birajući
pri tom srestva: kleveta slaži i varkom igra
glavnu ulogu. U ovako žalosnim prilikama
narod se ne može niti razvijati niti napre-
.dovati i zato se već po svuda opažaju tra-
govi nazadka. Da se tomu zlu predusretne,
dužnost je svakog poštenog seljanina (bu-
dući da su većinom pojedinci krivci toga
nemorala) žigosati najvećim prezirom a do
potrebe izopčiti iz gejednice sve one koji
sa od zapreke poboljšanju današnjih prilika
ili su.se u prošlosti pokazali škodljivim
(intelligenti pauca). Ali da ove tvrdnje bolje
ilustriram iznijet ću u buduće pred javnost
nekoliko vjerodostojnih fakata. Sada pako
da pređem na samo društvo ,Napredak“
oko kojeg perfidni dopisnik ,Prave Crv.
Hrvatske“ (u br. 166) lomi koplja 6 bi mo-
gao u svojoj neupućenosti naškoditi njego-
vom napredku, a uz to đilitajuć se nedopušte-

   

Šumar je malo teturao. Oklijevajući po-
gleda ženu u obraz. Srce mu je bijesno ku-
oalo, krv mu se je dizala u lice. Najrađe bi
bio saviknuo, ali riječi su izlazile tepave,
prekinute.

A koje :-. . koje ćeš od ono dvoje?“

Manje“ reče žena odlučno i spusti svoj
pogled opet k zemlji.

»Ti! Ti! poviče muž sijevajućim licem.
Ti si znala! Moj Boše nala si!“

I bijesno grivine šena k sebi. Na to je
posti pogleda udivljeno u vlašne ženine oči.

sam odavna“, za-

 

nim srestvima obijediti naše dićne seljane.
Prije svega moram napomenuti da ovakove
drskoće i badastoće može tiskati samo jedan
franko — klerikalni list kao što je Prava,
a probavljati njezinu pisaniju ljudi kova
skorašnjeg famoznog predikatura u Kuni.
Da se pak dade dostojni odgovor dopisniku
,Prave“, moram _ ustvrditi da se društvo
Napredak“ počelo buditi u težnji, da po-
stane i u bitnosti napredno. Zato mu je
svrha ne samo da_se tu zabavlja nego
edgaja i upućuje narod u svemu što je
kadro da poboljša njegovo stanje. Ono boće
da djeluje samostalnu, a ne će da bude sli-
jepo oruđe nekih svećenika, koji žele da
još tmina rastire naše oči, a ipak da ih se
sveudilj s nekim  strahopočitanjem _ štuje.
Prema tomu upamtite gosp. dopisniče, da
nije nemoralno i nečasno ustajati proti sa-
dašnjem tobožjem moralu ili ispravljati uči-
njene pogreške držane i ako pogrešno za
svetinju. Vi se gosp. dopisniče ne žacate
uplićati u aferu počasnih članova (imirabile
dictu) časno ime pok. Dr. Brašića, čigovu
uspomenu visoko časti društvo » Napredak“.
"Tu se nije radilo o njegovoj osobi, a ako
je nastalo kakovo nesporazumijenje između
»Napredka“ i ,Sokola“ prigodom njegove
smrti radi zadušnica, tu krivnju možete
rađe prepisati gosp. B. Dakle 'sam fakat
opravdava gosp. P. D. koji uživa među
svojim seljanima radi rijetke opreznosti u
radu i velike požrtvovnosti najveće štovanje,
također ostale koje ste u to umješali možda
samo iz osobne mržnje. Stvar počasnih čla-
nova je nutarnji posao samog društva, koje
će znat prama svojem karakteru i uviđa-

nosti također i učiniti ono što se dolikuje,

jednom naprednom društvu, a nije mu od
moralne štete. Neka Vas zato ne boli glava,
a drugi put budite oprezniji, jer vam se
može lako istrgnuti žalac. Poznata pak klika
neka bude uvjerena, da joj ne će uspijeti
posijati mržnju i neslogu u našem dosad
mirnom mjestancu. Motrilac.

_»Tko bi se bio nadao ovakoj sreći ?*
šaptao je muž dirnut. ,Znao sam, da nešto
slutiš. Ali kako sam mogao misliti, da
se dotle uzdići. Neki tamni oblak bio je iz-
među naših duša, a ja sam mislio da će
trajat doživotno“.

Na to nastavi:

»Takvo šta žene ne mogu oprostiti“.

»Ipak se ne moše zaboraviti“, šaptala
je tiho žena.

Muž nastavi ugrijanim licem:
= »Htjeo sam ti već otprije rado reći.
Riječ je drhtala na mojim usnama, na
bio u stanju. Odvašiti se, to je naj

j ja sem drhtao

Gradska Kronika.

Sprovod Bogišićev. U srijedu je bio
sprovod Bogišićev u Cavtatu. Učestvovalo
je iz grada do dvjesta osoba, općina, zastup-
stva društava, a korporativno Radničko
Društvo, Hrvatska Općinska Glazba i Gi-
đanska Muzika. Cavtat se bio zaodjeo u črno;
da dočeka mrtve ostinke svog svijetlog sina.

Na grobu se je oprostio s mrtvim ostan-
cima u ime Cavtata g. Luko Kalačić u lije-
pom govoru. Gosp. Fagioni, predsjednik
hrv. društva “Zore“ govorio je u ime toga
društva. Prof. Vučetić pozvao je nazočnu
mladost da se ugleda u velikog pokojnika.
U ime mladosti: srpske govorio je g. Brkić,
a posljednji se oglasio g. Antun Bratić, koji
je mrtve ostanke, dopratio bio iz Rijeke.
Na to je lijes bio pušten u hladnu raku.

Pokoj viječni mrtvom tijelu, a slava mu
imenu i uspomeni! :

Crnogorsko odaslanstvo. Stiglo je
u Dubrovnik 'odaslanstvo Crne Gore, da
položi vijenac na grob Balda Bogišić. Vijest
je o smrti odveć kasno bila stigla na Cetinje,
pa sprovoda samom nije odaslanstvo mogle
učestvovati.

I. maja. Jučer su dubrovački socijalisti

proslavili, svećano I. maja. U jutro su .se iz
svog društva pod pratnjom glazbe, koju su

oko 200 — na Braalje, gdje im je drug
Nenadović besjedio o značenja I. maja. Po-
slije podne bio je teferič 'u sv. Jakoba. Ne-
reda nije bilo, žandarmarija je intervenirala
samo u Gružu, te uapsila jednoga zbog ieđ+
nog povika. i

Svečanost na Pilama. Ove godino
slavi se po katoličkom svijeta pedeseta ob-
ljetnica prikazanja Gospe od Lurda, te stoga
župnik Pila nabavio je Njezin kip za onu
Crkvu Maticu i sutra u nedjelju priređuje
odnosnu svečanost. U

Funkcija će početi jutrom na 9 sati
blagoslovom kipa koji će ončas zatim bit
nošen u svečanom obhodu kroz ulicu niš-
među vrta“ i guza Pile“ do sv., Andrije,
zatim će se postaviti na otar i pred njim

smije se i nastavi u osobitoj besvijestice:
Bit će mnogo lakše, nego li se nadaš.
"Toga se više me strašim“. ==
Iz njegovih očiju zasjevne salivalna avi-
jetlost i on prihvati ženinu ruku...
Stajali su za jedan časak mučke jedan
naprama dragom. Kroz šumu se je čuo tihi
lišća prodirale su strijele sunčanih ika_u