Opravdava hrvatsko stanovište prama toj osnovi. Veli, da je samo rabulizam i fiškalsko natezanje moglo Hrvate i Madžare dovesti do spora. Hrvatski službeni jezik tako je jasno u nagodbi izražen, da glede toga ne može biti nesporazumljenja. U $. 5. osnove argumentiraju Madžari, da je madžarski samo kvalifikacija, no kvalifikacija i službeni jezik je jedno te isto. Kossuth će razumjeti ako mu nešto citira talijanski. Citira jednu talijansku poslovicu, po kojoj izlazi, da je službeni jezik isto što i kvalifikacija. (Košut (hrvatski): (Tako je!) Da se madžarski. jezik uzakoni dakle makar i kao kvalifikacija, to Hrvati ne mnogu dokvoliti, jer u zakonu nigdje nema nijedne ustanove, po kojoj bi se madžarski jezik mogao uvesti na teritoriju Hvatske. Nigdje se državni činovnici ne diele u državne iprivatnedržavne činov- nike. Nagodba ne govori nigdje o koncesi- ranju državnih činovnika. Ako mu Szterenyi odkrije ustanovu, koja govori o koncesiranju onda će prignuti glavu. Ova je riječ samo rabulistika. Madžari nemadu prava, da na hrvatskim željeznicama uvode tuđi jezik, a njihove argumentacije dovode do toga, da oni madžarski jezik na hrvatskim željeznicama uvode tamo radi toga, da tiine argumentiraju jedinsvo države. Treba Madžarima došapnuti, neka se ne služe takovim argumentima. Ako se danas traži uvedenje madžarskog jezika na želje- znicama, onda će se pod tom istom devizom kašnje zahtijevati neka se uvede i u šumar- stvo i u financije i u sve zajedničke poslove Ako bi se u ime jedinstva države poku- šalo doista uvesti u zajedničke poslove ma- džarski jezik nastat će u Hrvatskoj strašna i nedogledna reakcija. Govori o $. 57. na- godbe i veli, da Hrvati nijesu potakli jezično pitanje. Pripovijeda nadalje, kako su Hrvati došli Wekerlu te s njim raspravljali o po- vredama nagodbe. Tom prigodom govorili su i o željeznicama, te su Hrvati iznijeli raznih pritužaba radi željeznice. Na to su se Wekerle i Košut izjavili, da će raditi nadalje u smislu zakona, a hrvatski su se zastupnici predbježno s time zadovoljili. Oni nijesu pokrenali jezično pitanje, niti su to htjeli učiniti, jer su držali, da im se valja držati deklaracije. Na žalost mi smo to učinili. Uvažili smo neupućenost madžarskog javnog mnijenja, kojemu treba još mnogo vremena, da shvati državnopravni položaj Hrvatske. Vratili sto se kućama svojima predbježno zadovoljni, no onda smo' saznali, da se radi o pragmatici, koja da će sadržati madžarski službeni jezik. Čim smo to saznali, nastojali smo, da konflikt odstranimo. Ako smo dosada trpjeli nezakonitu praksu, to ne ćemo trpjeti, da se ona uzakoni. Ministar Josipović nam je o- bećao, da će nastojati, da se to popravi, no on je više pokvario, nego pomagao. Hrvati su toga mnijenja, da imadu i Hrvati i Mad- žari drugoga posla, nego tražiti mački mu- ža. Pripovijeda kako su došli Szterenyi-u, koji ih nije htio primiti i kako su došli mi- nistru Josipoviću, koji im je rekao, da do konflikta ne će doći — učinili su sve mo- guće da konfliktu izbjegnu. No Hrvate se nije htjelo slušati, te je do spora moralo doći. Ograđuje se protiv toga da Szterenyi nije htio primiti zastupnike jedne kraljevine te veli, da je to bačena rukavića hrvatskom narodu. Ako ste ljudi i junaci, pustite Hr- vatsku u miru. Izvojštite sebi od Austrije us- tavne garancije i borite se protiv Beča. Vidi se, da je ova osnova podmetnuta, da se razvrgnu dobri odnošaji između Hrvata i Madžara. Osvrće se na prijetnju ministra pred- sjednika Wekerlea i najoštrije žigoše, da se g. Wekerle onakim riječima usudio govo- riti zastupnicima jedne kraljevine. Mi smo ovdje ravni ministrima i ministru predsjed -- niku, pa ne dajemo sebi od njega dijeliti lekcije. Ako g. ministar predsj. osjeća potrebu da nekoga plaši, neka ide doma i neka svoje mačke plaši, a mi se njegovih prijetnja ne bojimo. (Burno pleskanje sa strane Hrvata). Još ćete plakati za nama, jer zastupnici, kojima je čast naroda na ponos, dragocjeni su saveznici za svaki narod i svaku državu. Košutova ja stranka došla u zamku, za koju bi mogla dr. Wekerlu čes- titati tim više, što je Szterenyi postao pro- vadjač velikog duha Košutovog. Ne zna, kako je Szterenyi došao do takove uloge i. kako će se stranka iz te zamke izvući. Vi možete glasati, ali većina vaša, ma da ie i 4000, ne može ovom zakonu dati snage za Hrvatsku. Mi imamo zakon, a vi imate većinu, ali treba da uvidite, da je vlada počinila pogrešku. Samo $ 70 nago- dbe je kompetentan za riješenje jezičnog pi- tanja. Veli nadalje, da su nagodbu sklopila dva faktora. Kad jedan krši ugovor, onda i za drugoga prestaje obveza. Ako vi ne priznajete nagodu, postavit ćemo se i mi izvan nje. Mi nismo mameluci, mi ćemo vazda biti na megdanu! Hrvati ne mogu ništa izgubiti. Možda ne ćemo uspjeti, ali očuvat ćemo čast i ponos maroda! Ako mi ne uspijemo, vaš će posao zapeti ! Govori dalje o činovnicima, te prosvje- duje. u ime liberalizma, da aatoriteti suzuju prava čovjeka. Možda je još vrijeme, da se učine koraci za sporazum. Neka Madžari priznaju, da je vlada počinila pogrešku, neka ju upozore na to. Naka nađu sredstva da reterira, neka grade zlatni most, da se iz sukoba izvuče. Ako ne mogu dati taj most, onda neka padne rađe deset vlada, nego da Hrvati i Madžari prekinu svaki vez, Nema poštena čovjeka u Hrvatskoj, koji bi mogao i htio pristati na ovu pra- gmatiku, barem ne na temelju tom, što jej ga je našla ugarska vlada. (Predsjednik po- zivlje govornika na red). Delegati će upo- trebiti sva sredstva da zapriječe osnovu. Ali taj rađ ih ne će odvratit od novoga kurza, koji su Madžari već napustili. Hrva- ti će braniti svoj jezik do skrajnosti. Još je- dnom apeliramo na vas, da se popravi po- greška! Mi nismo mameluci. Krivnja je na vašoj strani, ne na našoj. Hrvati se ne boje sukoba, oni će se boriti svojim oružjem, ali nikada tako prljavim oružjem kao Madžari. (Predsjednik ga poziva na red). Na koncu podnaša predlog da se ove osnove skinu s dnevnoga reda i otpute vladi neka ih sporazumno s hrvatskom vladom preinači u duhu zakona. ostavku primio Iza toga kralj je primio u audijenciju novog hrvatskog bana Dra. Alek- sandra Rakodczay-a, predsjednika stola u Zagrebu. Sadašnji odjelni _predstoj- nici Nikolić, Badaj i Roje predat će također svoje ostavke. Za buduće odjelne predstoj- nike označuju se: Egeršdorfe lović, Šimunović i Mahajlović.* Do skora bit će raspušten hrvatski: sabor. 'Tako glase najnovije kijesti o položaju u Hrvatskoj. Machiavelli je rekao, da je nasilje uvijek zadnje sredstvo onih vladara i moćnika, ko- jima gospodstvo iz ruka izmiče. Ako to primijenimo na madžarskog ministra pred- sjednika Wekerlea, onda se ne može dobro govoriti ni o njegovoj vladi, koja je prema Hrvatima stala rabiti odurna nasilna sred- stva. Ako oni u tome nalaze još jedini spas, da održe borbu protiva zakonu, proti pra- vima jednoga naroda, onda mogu slobodno računati na svoju blizu smrt. Iza kako je gromovitim tonom i lupa- jući šakom o klupu u pešcanskom saboru gospodin Wekerle htio da preplaši hrvatske delegate, a ovi ga poslali da svoje mačke doma plaši, od onoga časa regbi da je uza- vrela u njemu žestoka madžarska krv. Na- rodnome predstavništvu kraljevine Hrvatske najprvo po predsjedniku sabora ne da go- voriti, bezobzirno im se riječ oduzimlje. Je li madžarski govornik zatražio da se odaleči od predmeta, dopušta mu se koliko god hoće, kao varalici Polonyi-u, a Hrvatima ne dadu, da se izraze ni koliko je najnužnije. Narodni zastpunik Zagorac zasnovao je govor sa kojim bi bio jedva u tri dana go- tov, acijeli taj govor nije imao nego dokazati na temelju povjesnih dokumenata od 800 godina natrag, da nikada nije postojalo ni- kakvo jedinstvo između Ugarske i Hrvatske nego tek personalna unija, a mnogo puta i to ne, a tek nagodbom da je došlo do za- jednice — realne unije, ali ne do jedinstva ali madžarski šovinizam ne može toga trpjeti da se dokazima i jasnim činje- nicama ruši njihov lijepi san o madžarskoj nacijonalnoj jedinstvenoj državi, da se ubi- jaju njihova pravna“ mnijenja, kako ne opstoji ni hrvatska država, ni hrvatska kraljevina. Nego to je bila samo malenkost, što su oni učinili hrvatskim delegatima u saboru, a tom malenkosti Hrvati nijesu se dali smesti. Wekerleove grožnje bile su ozbiljne i ozbiljno je dakle valjalo postupati. Potrčao je gospodin Wekerle do Beča i uspjelo mu je kako se sami Madžari hvale, da kralja izolira od Hrvata i da zapriječi, da kralj potpuno uvidi opravdano i zakonito stano- vište Hrvata. Povratio se je i zove hrvatskog bana, ne bi li on kakogod nastojao sklonuti Hrvate da popuste od svog stanovišta. To mu nije uspjelo. Hrvatski ban bio je prisiljen, da preda svoju odstavku Njegovu Veličan- stvu, a ovo ju je i primilo. Na taj način svršio je Wekerle drugi dio svojih prijetnja, a kad svrši i treči, kad mu pođe naime za rakom, da raspusti i hrvatski sabor i da se za čas riješi sadašnjih zastupnika u peštan- Spevec, Ši- I