Opravdava hrvatsko stanovište prama toj
osnovi. Veli, da je samo rabulizam i fiškalsko
natezanje moglo Hrvate i Madžare dovesti
do spora. Hrvatski službeni jezik tako je
jasno u nagodbi izražen, da glede toga ne
može biti nesporazumljenja. U $. 5. osnove
argumentiraju Madžari, da je madžarski
samo kvalifikacija, no kvalifikacija i službeni
jezik je jedno te isto. Kossuth će razumjeti
ako mu nešto citira talijanski. Citira jednu
talijansku poslovicu, po kojoj izlazi, da je
službeni jezik isto što i kvalifikacija. (Košut
(hrvatski): (Tako je!)

Da se madžarski. jezik uzakoni dakle
makar i kao kvalifikacija, to Hrvati ne
mnogu dokvoliti, jer u zakonu nigdje nema
nijedne ustanove, po kojoj bi se madžarski
jezik mogao uvesti na teritoriju Hvatske.
Nigdje se državni činovnici ne diele u
državne iprivatnedržavne činov-
nike. Nagodba ne govori nigdje o koncesi-
ranju državnih činovnika. Ako mu Szterenyi
odkrije ustanovu, koja govori o koncesiranju
onda će prignuti glavu.

Ova je riječ samo rabulistika. Madžari
nemadu prava, da na hrvatskim željeznicama
uvode tuđi jezik, a njihove argumentacije
dovode do toga, da oni madžarski jezik na
hrvatskim željeznicama uvode tamo radi
toga, da tiine argumentiraju jedinsvo države.
Treba Madžarima došapnuti, neka se ne
služe takovim argumentima. Ako se danas
traži uvedenje madžarskog jezika na želje-
znicama, onda će se pod tom istom devizom
kašnje zahtijevati neka se uvede i u šumar-
stvo i u financije i u sve zajedničke poslove

Ako bi se u ime jedinstva države poku-
šalo doista uvesti u zajedničke poslove ma-
džarski jezik nastat će u Hrvatskoj strašna
i nedogledna reakcija. Govori o $. 57. na-
godbe i veli, da Hrvati nijesu potakli jezično
pitanje. Pripovijeda nadalje, kako su Hrvati
došli Wekerlu te s njim raspravljali o po-
vredama nagodbe. Tom prigodom govorili
su i o željeznicama, te su Hrvati iznijeli
raznih pritužaba radi željeznice. Na to su
se Wekerle i Košut izjavili, da će raditi
nadalje u smislu zakona, a hrvatski su se
zastupnici predbježno s time zadovoljili. Oni
nijesu pokrenali jezično pitanje, niti su to
htjeli učiniti, jer su držali, da im se valja
držati deklaracije. Na žalost mi smo to
učinili. Uvažili smo neupućenost madžarskog
javnog mnijenja, kojemu treba još mnogo
vremena, da shvati državnopravni položaj
Hrvatske. Vratili sto se kućama svojima
predbježno zadovoljni, no onda smo' saznali,
da se radi o pragmatici, koja da će sadržati
madžarski službeni jezik.

Čim smo to saznali, nastojali smo, da
konflikt odstranimo. Ako smo dosada trpjeli
nezakonitu praksu, to ne ćemo trpjeti, da se
ona uzakoni. Ministar Josipović nam je o-
bećao, da će nastojati, da se to popravi, no
on je više pokvario, nego pomagao. Hrvati
su toga mnijenja, da imadu i Hrvati i Mad-
žari drugoga posla, nego tražiti mački mu-
ža. Pripovijeda kako su došli Szterenyi-u,
koji ih nije htio primiti i kako su došli mi-
nistru Josipoviću, koji im je rekao, da do
konflikta ne će doći — učinili su sve mo-
guće da konfliktu izbjegnu. No Hrvate se
nije htjelo slušati, te je do spora moralo
doći. Ograđuje se protiv toga da Szterenyi
nije htio primiti zastupnike jedne kraljevine
te veli, da je to bačena rukavića hrvatskom
narodu. Ako ste ljudi i junaci, pustite Hr-
vatsku u miru. Izvojštite sebi od Austrije us-

tavne garancije i borite se protiv Beča. Vidi
se, da je ova osnova podmetnuta, da se
razvrgnu dobri odnošaji između Hrvata i
Madžara.

Osvrće se na prijetnju ministra pred-
sjednika Wekerlea i najoštrije žigoše, da
se g. Wekerle onakim riječima usudio govo-
riti zastupnicima jedne kraljevine. Mi smo

ovdje ravni ministrima i ministru predsjed --

niku, pa ne dajemo sebi od njega dijeliti
lekcije. Ako g. ministar predsj. osjeća potrebu
da nekoga plaši, neka ide doma i neka svoje
mačke plaši, a mi se njegovih prijetnja ne
bojimo. (Burno pleskanje sa strane Hrvata).

Još ćete plakati za nama, jer
zastupnici, kojima je čast naroda na ponos,
dragocjeni su saveznici za svaki narod i
svaku državu. Košutova ja stranka došla u
zamku, za koju bi mogla dr. Wekerlu čes-
titati tim više, što je Szterenyi postao pro-
vadjač velikog duha Košutovog. Ne zna,
kako je Szterenyi došao do takove uloge i.
kako će se stranka iz te zamke izvući.

Vi možete glasati, ali većina vaša, ma
da ie i 4000, ne može ovom zakonu dati
snage za Hrvatsku. Mi imamo zakon, a vi
imate većinu, ali treba da uvidite, da je
vlada počinila pogrešku. Samo $ 70 nago-
dbe je kompetentan za riješenje jezičnog pi-
tanja.

Veli nadalje, da su nagodbu sklopila
dva faktora. Kad jedan krši ugovor, onda
i za drugoga prestaje obveza. Ako vi ne
priznajete nagodu, postavit ćemo se i mi
izvan nje. Mi nismo mameluci, mi ćemo
vazda biti na megdanu! Hrvati ne mogu
ništa izgubiti. Možda ne ćemo uspjeti, ali
očuvat ćemo čast i ponos maroda! Ako mi
ne uspijemo, vaš će posao zapeti !

Govori dalje o činovnicima, te prosvje-
duje. u ime liberalizma, da aatoriteti suzuju
prava čovjeka. Možda je još vrijeme, da se
učine koraci za sporazum. Neka Madžari
priznaju, da je vlada počinila pogrešku,
neka ju upozore na to. Naka nađu sredstva
da reterira, neka grade zlatni most, da se
iz sukoba izvuče. Ako ne mogu dati taj
most, onda neka padne rađe deset vlada,
nego da Hrvati i Madžari prekinu svaki
vez, Nema poštena čovjeka u Hrvatskoj,
koji bi mogao i htio pristati na ovu pra-
gmatiku, barem ne na temelju tom, što jej
ga je našla ugarska vlada. (Predsjednik po-
zivlje govornika na red). Delegati će upo-
trebiti sva sredstva da zapriječe osnovu.
Ali taj rađ ih ne će odvratit od novoga
kurza, koji su Madžari već napustili. Hrva-
ti će braniti svoj jezik do skrajnosti. Još je-
dnom apeliramo na vas, da se popravi  po-
greška! Mi nismo mameluci. Krivnja je na
vašoj strani, ne na našoj. Hrvati se ne boje
sukoba, oni će se boriti svojim oružjem, ali
nikada tako prljavim oružjem kao Madžari.
(Predsjednik ga poziva na red).

Na koncu podnaša predlog da se ove
osnove skinu s dnevnoga reda i otpute vladi
neka ih sporazumno s hrvatskom vladom
preinači u duhu zakona.

 

ostavku primio Iza toga kralj je primio u
audijenciju novog hrvatskog bana Dra. Alek-
sandra  Rakodczay-a, predsjednika

stola u Zagrebu. Sadašnji odjelni _predstoj-
nici Nikolić, Badaj i Roje predat će također
svoje ostavke. Za buduće odjelne predstoj-
nike označuju se: Egeršdorfe
lović, Šimunović i Mahajlović.* Do skora bit
će raspušten hrvatski: sabor.

'Tako glase najnovije kijesti o položaju
u Hrvatskoj.

Machiavelli je rekao, da je nasilje uvijek
zadnje sredstvo onih vladara i moćnika, ko-
jima gospodstvo iz ruka izmiče. Ako to
primijenimo na madžarskog ministra pred-
sjednika Wekerlea, onda se ne može dobro
govoriti ni o njegovoj vladi, koja je prema
Hrvatima stala rabiti odurna nasilna sred-
stva. Ako oni u tome nalaze još jedini spas,
da održe borbu protiva zakonu, proti pra-
vima jednoga naroda, onda mogu slobodno
računati na svoju blizu smrt.

Iza kako je gromovitim tonom i lupa-
jući šakom o klupu u pešcanskom saboru
gospodin Wekerle htio da preplaši hrvatske
delegate, a ovi ga poslali da svoje mačke
doma plaši, od onoga časa regbi da je uza-
vrela u njemu žestoka madžarska krv. Na-
rodnome predstavništvu kraljevine Hrvatske
najprvo po predsjedniku sabora ne da go-
voriti, bezobzirno im se riječ oduzimlje. Je
li madžarski govornik zatražio da se odaleči
od predmeta, dopušta mu se koliko god
hoće, kao varalici Polonyi-u, a Hrvatima ne
dadu, da se izraze ni koliko je najnužnije.

Narodni zastpunik Zagorac zasnovao je
govor sa kojim bi bio jedva u tri dana go-
tov, acijeli taj govor nije imao nego dokazati
na temelju povjesnih dokumenata od 800
godina natrag, da nikada nije postojalo ni-
kakvo jedinstvo između Ugarske i Hrvatske
nego tek personalna unija, a mnogo puta i
to ne, a tek nagodbom da je došlo do za-
jednice — realne unije, ali ne do jedinstva
ali madžarski šovinizam ne može
toga trpjeti da se dokazima i jasnim činje-
nicama ruši njihov lijepi san o  madžarskoj
nacijonalnoj jedinstvenoj državi, da se ubi-
jaju njihova pravna“ mnijenja, kako ne
opstoji ni hrvatska država, ni hrvatska
kraljevina.

Nego to je bila samo malenkost, što su
oni učinili hrvatskim delegatima u saboru,
a tom malenkosti Hrvati nijesu se dali
smesti. Wekerleove grožnje bile su ozbiljne
i ozbiljno je dakle valjalo postupati. Potrčao
je gospodin Wekerle do Beča i uspjelo mu
je kako se sami Madžari hvale, da kralja
izolira od Hrvata i da zapriječi, da kralj
potpuno uvidi opravdano i zakonito stano-
vište Hrvata. Povratio se je i zove hrvatskog
bana, ne bi li on kakogod nastojao sklonuti
Hrvate da popuste od svog stanovišta. To
mu nije uspjelo. Hrvatski ban bio je prisiljen,
da preda svoju odstavku Njegovu Veličan-
stvu, a ovo ju je i primilo. Na taj način
svršio je Wekerle drugi dio svojih prijetnja,
a kad svrši i treči, kad mu pođe naime za
rakom, da raspusti i hrvatski sabor i da se
za čas riješi sadašnjih zastupnika u peštan-

Spevec, Ši-

I