Grniska kronika.
Dan žalosti. — Om. KI. Hr. Sok. ,Rad.,
Dao jena 30 IV. u 8 sat. služiti u crkvi sv. Vlaha
tihe zadušnice za pokoj duše bana Petra Zrin-
skoga i šure mu Krste Frankopana. Zadušnici su
prisustovali prestavnici svih mjesnih hrvatskih
društava. Nastojanjem spomenutog kluba bili su
za vrijeme sv. mise svi dućani na placi zatvore-
ni. U večer istoga dana proslavio je klub spomen-
veče u dvorani ,Hr. Rad. Zadruge.“ G. Kolbe
historiski je prikazao sakupljenom mnogobrojnom
općinstvu urotu i njezine uzroke — svršio svoj
govor zgodnim epilogom, koji je prisutne ganuo.
Govornik je bio burno pozdravljen. G. Dalleore
je deklamovao pjesmicu prigodnicu, a g. Malja
pročitao XXIII poglavje iz Kumičićeve ,Urote.“
Općinstvo je obojicu pjeskanjem -pozdravilo. Spo-
menveče je svršio g. Bujas pročitavši jednu svoju
crticu, koja je prisutne upravo potresla, a nekima
se i suza na oku zacaklila. Dugim_ pjeskanjem
je općinstvo izkazalo svoje zadovoljstvo g. Bujašu.
Među svakim dijelom udarao je Hr. Dil. Tam.
Zbor.
Pastirski pohod. — Prošle nedjelje ot-
putovao je presvijetli naš biskup, u pratnji g.
dum V. Barbića, na Pelješac u pohod župnici-
ma. Uz put će blagosloviti crkvu u Crnojgori i
oltar u Janjini. »
Jahti. — Prošle sedmice usidrio se je bio
pred Lokrumom engleški jaht Katania. Na njemu
bijaše knez od Suderland-a, vlasnik lađe, sa svojom
obitelji i s nekoliko prijatelja. Istoga dana kre-
nuše dalje.
U nedjelju bijaše u Gružu jaht Rumia, vla-
sništvo N. V. knjaza Nikole. Gospodar Crnegore
u pratnji svoje supruge, knjeginje Mileve, te
svojih kćeri, knjeginjica Ksenije i Vere, vojvode
Đuraškovića i dr. Perezića bijaše se zaputio iz
Bara put Trsta, odakle je mislio put Beča, da
traži lijeka svojoj bolesti, ali ga oluja prisili da se
zaustavi u grušku luku, odakle je u ponedjelnik
proslijedio svoj put.
U penedjelnik se bijaše zaustavio iza prve
bove g. M. W. Monde, sa svojim jahtom Narci-
sus, da pregleda grad, a za tim krene put Kotora.
Neugodna pogriješka. — U vijesti o
smrti pok. Vlaha Miletića, u prošlom broju pot-
krala nam se neugodna pogrfeška u imenu. Tu
je govora o Antuna Miletiču, a pokojnik se zvao
Vlaho. Ispravljamo, premda baš ne bi bilo ni po-
treba, jer po cijeloj vijesti mogio se je vidjet, o *
komu se je govorilo.
Milutinovićeva većer. — U
kako smo zadnji put javili, bila je u našem ka-
nedjelju,
zalištu akademija u čast g. D. Milutinovića, člana
kr. beogradskog pozorišta, koju mu prirediše
mjesni diletanti, tamburaši i orkestra. Predmet
ovacija bio je sam g. Milutinović, koji je zamjer-
nom vještinom deklamirao, pokazujući svu moć
i sjaj svojih čuvstva, koja on zna da ulije u svo-
u deklamaciju i da joj potom dade osobito živi,
svježi, i privlačljivi kolorit. Solo-scenu — ,,lju-
bomoran muž“ odigrao je snagom glumca prem-
da stvar u sebi nije Bog zna što. Na tehnička strana
same igre je bila puna duševnih
a on ih je vješto i ako teško pokazao. Drugi
komad, koji nas je zanio, bila je aktovka od po-
paroksizma,
znatoga Nušića ,,Pod oblacim“ sa psihologijom
svojih misli, dikcijom jake rađe, finoćom stila.
Vidjeli smo, da je komad težak, plašili smo se
za naše diletante hrvatske družine, jer onakova
radnja, žrtve velike ljubavi, zahtijeva umjetnike.
Plašili smo se, kažem, ali smo bili zadovoljni.
Gospođ. Alfirević, kao Olga, bila je puno čuvstva
i harmonične igre, neodoljna čuvstva boli. Zaslu- -
žuje svaku hvalu. G. Perišić kao Ivan bio je na
svome mjestu. A ovome duetu skladno je dopri-
našala gospođ. Žuljević. Ovakovih komada željeli
bi više puta čuti. Publika ih je po tri puta na-
gradila burnim pljeskom. — Diletanti Srbi skla-
dno su izvršili svoga ,Skolskog Nadzornika“, a
osobito su se isticale Zen milinoin_ svoga go-
vora. U Cestitam“ od diletanskoga kluba, istakli
su se gg. Oraš i Ukas. Deklamacija g. Perišića
bila je lijepa i patriotska. Orkestra kao i tambu-
raši iznenadile su nas harmonijom svoga udaranja,
finoćom poimanja tempa, čega radi ide osobita
pohvala g. kapelnika Čižeka. G: Milutinović pri-
mio je lovor vijenac, a gospođ. Alfirević kitu
cvijeća. Čitavo veče bilo je ugodno i lijepo.
Žalosno. — Vratili su nam iz Beča Miha
Pracata, ali kakva. Okrpili mu glavu s bakrenom
plakom, na leđa mu prišabanuli drugu, a po trbu-
hu ga njima opasali. Bolje bi ga bio ponapravio
bosanski ciganin, nego ti hvaljeni bečki maj-
stori. Žalosno!
Željeli bismo znati, koliko je to zapalo. Može
li se zaviriti u tu tajnu?
Hoće li se, kako je to inače uvijek običaj,
zabilježiti na spomeniku: instauratum i. t, d. da
potomci znadu, koji je bio taj valjani majstor, te
se je na Pracatu iskazao, i gdje se je to dogodilo?
+ Franciscu (t. j.
»Puk“ ne smije da neke stvari zna. —
Prava“ nas evo drugi put prikara, da ne bi znali
čim napuniti list, kad nebi bilo nje i nožica. Što
se tiče nje, za to joj je lako: neka manje piše
ludosti i...... pa će biti manje spominjanja u
našem listu. A što se tiče nožica“, neka vidimo
prije, što smo preštampali iz drugih novina. U
prošlom broju evo tih vijesti: Kako grof Batlyany
misli o Hrvatima, Košutov odgovor hrv. trg. komo-
rama, Novo otkriće o riječkoj resoluciji (t. j. što
Pokret govori o ,P. C. H.“), Katastrofa u san
što ,N. L.* piše o ponašanju
dalmatinske vlade ovom prigodom)
Ovaj popis govori dosta jasno, što bi ,,Pra-
va“ željela.
Općinsko vijeće. — Na 30 IV.u 5 sati-
pos. p. sastalo se bijaše općinsko vijeće pod pre-
sijedanjem g. Antuna Milića. Na vijeću se je za-
klučilo :
I. Primljena je na znanje ostavka vijećnika g.
Mata Obradovića.
H. U odbor za električni tramway do Gruža ižas
bran je mješte pok. Ernesta Katića g. inž. Stje-
pan Nazor.
II. Nagledačima općinskih bašća imenovani su
gg. B. Mičić i M. Šarić.
IV. Riješeno je nekoliko molbenica za općin-
sku pripadnost.
Magiarski dijaci. — U ponedjelnik posje-
tiše naš grad preko stotine pitomaca budimpeštan-
skog zavoda Franje Josipa, koji odgovara bečkom
Terezianum-u. Đaci dođoše posebnim parobrodom
, Hungaria“, a predvodi ih upravitelj zavoda, koji
je obučen u magnatsko odijelo i nekoliko profe-
sora. Radi kišovita vremena nije ih se moglo pri-
čekati onako sjajno kako biše pričekani u Spljetu,
već se je moralo stegnuti na to, da im se poša-
lje nekoliko općinskih izaslanika, koji primiše
goste. Na stradunu nekoliko mijesnih daka pozdra-
vilo je mađarske drugove sa , živjeli“ na što im
eni otpozdraviše sa ,eljen* i gživjeli“. U 11 sati
pr. p. otputovali su put Kotora.
Dan sv. Križa. — luče se je u Gružu
proslavila svetkovina sv. Križa. Crkva i mjesto
oko crkve bilo je iskićeno zastavama i lovorikom
Popodne je općinska hrvatska glazba otsvirala
birani program, a u večer je crkva i stari muo
bio rasvijetlen umjetnim vatrama, dok su na mulu
gruvali mužari.
Ratno brodovlje. — U subotu se bijahu
usidrili u gruškoj luci krstaš Zara j četivi torpi-
njače. Na krstašu bijahu dva grčka časnika, koji
su poslani od svoje vlade, da na austrijskom bro-
dovlju izuče školu. Brodovlje je rano u ponedjel-
nik krenulo put 'Teoda.
I. Svibnja. — Osvanuo nam je u kiši. Obe
su glazbe, hrvatska i srpska, ipak po svom obi-
čaju obašle gradom, da navijeste početak svibnja.
Premještaj suda na Pile: Predsjedništvo
ć, k. okružnog suda javlja nam, da se svi sud-
ski uredi: okružni sud, državno odvjetništvo i
kotarski sud premještaju iz grada na Pile i uprav
u novu Jeiićevu kuću ispod puta od Danača
i da će tu početi djelovati dana 10. maja 1906.
Tugiinština. -
no po mjesnim novinama proti talijanskim i nje-
Mnogo je puta bilo pisa-
mačkim tabelama na dućanima. Uza sve to neka
gospoda imadu na to pisanje uši od trgovca, ne
misleći, da bi lako mogli dovesti ustrpljenje gra-
kriviti sami
sebe. Među te spada i g. Perić vlasnik kafane
na Pilama. On je dao veliku tabelu pribiti povrh
kafane, a_na njoj se peći; ,Caffč all' Arciduca
Federico“, Tkogod bi mogao pomisliti, da smo u
sred Italije, a ne u slovinskoj Atini. Samo da se
ne sjete oni mnogobrojni Hrvati i Srbi, koji
mnogo novaca ostavljaju u spomenutoj kafani,
svoje dužnosti, a tad bi se mogao i g. Perić po
pipati po džepovima.
Dnevni red. — sjednice općinskog Vijeća,
koja će se držati u ponedjeljak dne 6. Maja
1906. u 5 ura po podne. Predmeti:1. Izbor seo-
skih časti za Gruž-Lapad i Župu; 2, Utok br.
1045 g. gje Mare Jelić proti općinskoj odluci 13/3
t. g. br. 838 ; 3. Utok br. 1165 proti općinskoj
odluci 20/8 t. g. br. 706; 4. Molba odbora za
podignuće spomenika Eugenu Kumičiću; 5. Mol-
ba sa radi liječnika; 6. O priređivanju sve-
čanosti sv. Vlaha; 7. Cijenik za javne poslužnike;
8. Uregjenje bujica u Župi; 9. Ponuda za kupnju
erarijalnog zemljišta na Posatu; 410. Projekat za
gradnju reservoira za vodu u Minčeti; 11. Ime-
novanje uresnog povjerenstva; 12. Molbe br. 81,
802, 926 za izvarednu pripomoć; 13. Molba br
883 za ustup komada javne ulice; 14. Utok br.
1027 proti isplati općinske takse na uvoz vina;
b) Molba br. 4547 Ivatta Šarića i drugova; 15.
Popločenje zemljišta oko novog zahoda na Ribar-
nici; 16. Izvješće odbora za popravak prostorija
u Zvoniku; 17. Pripadnosti; 18. Potpore.
Iz Župe (na adresu općinskih vijećnika). —
Pitanje liječnika u župi doći će na prvu sjednicu
đanstva do tanka, a tad bi morali
općinskog vjeća. I ako je u molbi dobro razja-
šnjeno pravo, koje imademno, nije suvišno da ovdje
u kratko dokažemo to pravo: Zakon od 27/2 —
1874 kaže ,S 2 općine što imaju sobstveni ustav-
nik, također one, koje broje 6.000 ili više stano-
vnika, obvezane su imati jednog ili po potrebi više
svojih općinskih liječnika“. —
Dakle općina je dužna imati liječnika po
potrebi. A da općini je potreba od jednog jošte,
suvišno je govoriti. U Župi naime — kako smo
već opetovano puta kazali — nijesu liječeni siro-
mašni bolesnici od općinskog liječnika, jer općin-
ski liječnik nije dužan(?) pohoditi bolesnike dok
ozdrave, već jedan put samo (1): a sa jednim poho-
dom zar nekoga može ozdraviti? Doista ne. Usli-
jed toga što se događa? Događa se da rastu bo-
nički troškovi i da mnogi kod kuće zaglave, jer
u bonicu ne hoće da idu. Napokon je li pravo
goniti u bonicu, kad po zakonu općinski liječnici
su dužni liječiti? Bonice su zgodne za kronične
bolesti, ali nikako za one, koje traju malo sata
ili dana i kojim se radi prenosa tako daleka
može podleći.
Po $&
konito da se za odlomke Župe i Dubrovnika ima
- gJedno zdrav-
13 gori napomenutog zakona nije za-
samo jedan liječnik. Zakon veli: —
stveno okružje može pravcem protegnuti se naj-
više na 10,000 stanovnika“ A u Dubrovniku i
Župi imade 12,000 stanovnika: dakle više nego
zakon hoće, —
Napokon moramo očitovati da mi nećemo
posebnog liječnika, već hoćemo da jedan općin-
ski liječnik dohodi « Zupu svaki dan, barem 3
sata; to nas pripada (ne brojeći noć) prema broju
pučanstva. — Putne troškove mi bismo platili —
razumije se samu kočiju — a tiud liječnika bio
bi nagrađen sa plaćom i nekim drugim pravima,
što ima kao općinski liječnik. Općinski liječnik
kad bi dolazio svaki dan u Župu imao bi dosta
klientela, koje mogu platiti k. 2 i k. 4 (prama
dalečini sela). Dočim danas k. 20 za jedan pohod
ne mogu platiti. S toga baš kad bi se uredilo
vrstanje siromaha ostalo bi 10% da ne mogu
platiti k. 2 i k. 4, a 90% da mogu platiti. Da-
nas obratno se događa i ima 10% koji mogu
platiti za jedan pohod k. 20, a 9070 što ne mogu
(a koliko bi i u Dubrovniku bilo?) Općinski
liječnik dakle nigda nebi došao besplatno a imao
bi prava na prodaju lijeka. —
U nadi da će gospoda vjećnici ovo pitanje
urediti, najtoplije im se preporučamo i unaprijed
“ zahvaljujemo.
Premještaj suda. — Utorak se je proti
interesa građanstva i činovnika premjestio sud
na Gradac u Jelićevu kuću pod putem. U tome
se ništa drugo ne vidi, nego inad i volja ,viso-
kih“, koji su očito dokazali, da im nije stalo do
dobra i priručnosti građanstva, već da njihova
volja mora biti zakon, koji pošto po to mora da
se izvrši.
Imali smo pak prigode vidjeti te nove sud-
bene prostorije. Ne znaš na koja ćeš vrata uljesti
jer ih ima petero, pak za naći dotičnog činovnika
valja izgubiti toliko vremena, koliko za doći do
Graca. — Stalno su gospoda mislila na budući
električni tranwaj. — Činovnici su strpani kao
živine. Jedni su u sobama, koje su toliko visoke
da više sliče magazinima nego stanovima, a drugi
u čuhinjama. U jednoj sobi opazismo činovnika
gdje sjedi za stolom, a s jedne ga strane brani
špaher, a s druge pilo. — Divne estetike, —
Tkogod će mam možda kazat, da je to samo pri-
vremeno, ali pitamo, kad će se riješiti pitanje
sudbene zgrade, te prama tome, koliko će to »pri-
vremeno“ trajat.
I ovo se može ubrojit međju remek-djela,
kojima je austrijska vlada nadarila Dalmaciju.
Iz Župe. — (Krupa.) Nakon jedan mjesec
suše naglo je promijenilo vrijeme, te dne 27 pro-
šastog mj. pala je dobra kiša sa krupom, koja je
nanijela velike štete lozi i usjevima u cijeloj Župi.
Ima već nekoliko godina, da u Župi krupa čini
štete; i suše su od nekoliko godina počele biti sve
to češće, tako da kukavni težak napokon mora
zanemariti bašću i tražiti drugi md, koji mu
isplaćuje krvavi trud i ne meće na kocku. ovaj;
a pošto toga kod kuće nema, primoran je seliti
u novi svijet. Naravno da će na ovaj način opu-
stjeti naša sela i posljedice će očutjeti potrošači,
ali zanimanim faktorima deveta je briga; oni se
zato -ne.- staraju niti čuju glas naroda ni ondar,
kada traži svoja najsvetija prava.
Pohvalno. — Gospodo Članovi Zadruge!
Umro je Vlaho Miletić, brat našega druga i biv-
šeg presjednika Antuna Miletića. Dužnost nam
je, da mu iskažemo sažaljenje, a to ćemo najbo-
lje učiniti, ako položimo jednu pristojnu svoticu
u zakladu za bolesne radnike Hrvatske Radničke
Zadruge.
Da poćaste uspomenu pok. V. Miletića, brata
bivšeg presjednika ,,Hr. R. %%, darovaše za fond
bol. radnika po K 4; Niko 'T, Matičević i A, Lie-
popili; po K 2: R. Odak, Mato Guska, Vlaho
Pata i Nikola Mulanović; i po-K 1: Dun Vlaho
Barbić, J. Batinić, 1. M. Obradović, M.
Beašić, I. Pijevac, Antun Gjivanović, Niko Bog-
dan, Luko Bogdan, Mato Kipre, P. Ortolani &
Comp., Petar Ortolani, V. Primorac, N. N.,, G.
Kovačević, Živko Šikić, St. Vučetić, Romaldo
Grosel, Ivo Kukuljica, Dum M. Vlahušić, Nikša
Svilokos, Antun M. Sez, Marko Lešina, Ivo Stje-
Pekas,
pović i Vlaho Kelez
Što uprava najtoplije zahvaljuje.
Darovali su u fond ,,Hrv. Opć. Glazbe“ g
\, Jelaska K 1 a g. N. Svilokos K 2, jer su se
ogriješili o dužnosti kao glazbari.
O smrti gosp. Klema Kambera, gosp. prof
Kosto Kulišić odielio je Zakladi ,,Gundulić“ za
siromašne učenike ć, k. Vel. Gimnazije K 4.
Dubrovački parobrodi. — ,, Beatrice“ nu
'Trstu iskrcava ugljen Presi. Beker“ na putu
iz Poti za Rotterdan krcat rudom. — ,, Bosanka“
na putu iz Kadiffa za Trst krcat ugljenom. —
,Građac“ na putu iz North Sheildsa za Rijeku i
Trst krcat - uNapried“ na patu iz
Lospalmas za Huelno prazan. — ,Pracatus“ na
ugljenom
na putu iz Bone za Rijeku kreat sumpora. —
Gundulić“ na putu iz Livorna za Grčku prazan.
Balkan“ na popravku u Trstu.
ŠTAMPARIJA a=
<q DEGIULLI | DR.
U DUBROVNIKU.
OPSKRBLJENA JE SA NAJMODERNIJIM
[ NAJSAVRŠENIJIM STROJEVIMA,
TE PRIMA SVE U ŠTAMPARSKU STRUKU (
ZASJECAJUĆE RADNJE, OD NAJJEDNOSTA-
VNIJIH DO S NAJEINIJIM UKRASIMA IZRA. |
GJENIH,
A SVE UZ UMJERENE CIJENE. |
IMA BOGATI IZBOR SLOVA, A MOĆI €
ĆE IZIM STAMPANJA IZRAGJIVATI
SVAKOVRSNE RADNJE U BOJAMA |
UTISNUTE U KARTUNIMA I NA (
PAPIRU.
(
OPSKRBIJENA JE SA STROJEM ZA
DU RASTRIRANJE qa
TE ĆE IZRAGJIVATI SVAKOVRSNE t
TRGOVACKE1 UREDOVNE KNJIGE SA (
—— CRTAMA SVAKE VRSTI. —
RANAC CACC
- M LA. M - mA #-
SLALOMA TLM IMO TMOTČŠSTČŠLŠTIMŠSTMTSOIJMT_NNNSOJOOJNOOJNOOŠONŠNOTNA ETNONIMA E
#
IMA I SVOJU IZVRSNO UREGJENU (
DS" KNJIGOVEŽNICU M |
OPSKRBLJENU SA NAJNOVIJIM SLO-
VIMA I UKRASIMA, TE ĆE IZVRŠI. (
VATI SVE KNIGOVEŽNE RADNJE SA 4
TISKOM U BOJAMA, POSREBLJENIM 6
I POZLAĆENIM, A PRIMATI ĆE NA.
RUČBE ZA IZRADBU RAZNIH GALAN.
TERIJSKIH PREDMETA, KUTIJA
rtaurt ue 4
RW" PREPORUČA ZA TO SVOJE PROI-
ZVODE SL. OPĆINSTVU, A NAPOSE TR- 1
GOVCIMA, ZAVODIMA I DRUŠTVIMA, 1
1
Ž
“
?
>
,
,
ž
,
.
+
Sg$=s