tammmmaemmmt ta —— uma EEE" RR == Em Osa ORI m Švaremajer u Djakovu, Dr. Dragutin Benak u Slatini, Kr. Bešlić u Garčinu, Dr. Nikola Sobat u Pakracu, Joca barun Rajačić u Nuštru, Dr. Gigo Avakumović u Iloku, Dr. Jovan Šević u Hrtkovcima, Dr. Stjepan 'Tropš u Vinkovcima, Šorak Petar u Srbu, Dr. Dušan Peleš u Vojniću, Dr. A. Peršić u Kloštru, St. Popović Vasin u Šimanovcima, Dr. Luka Marjanović u Nov. Gra- diški, Aladar Janković u Virovitici, Dr. Svet. Šumanović u Šidu, Stjepan Barlović u Vuki, Krajacz u Brlogu. Sazov hrvatskog sabora. — Za srijedu 9. o. mj. u 11 sati prije podne sazvalo je pred- sjedništvo vlade hrvatski sabor. Tu će se pročitati kraljev reskript o sazovu sabora. Predsjedat će najstariji član sabora narodni zastupnik g. Erazmo Barčić, dok se kuća ne konstituira. Izbori u Ugarskoj. — | u Ugarskoj su do- vršeni izbori. Ovoga putu moći će se i glas na- rodnosti čuti, a nakon provedbe općeg izbornog prava taj će glas biti i mnogo jači. Od 400 izbora dobili su: Košutovci 240, ustavna stranka 68, pučka stranka 31, divljaci 7, demokrati 3. socijalisti 1, nova stranka 1, a na- rodnosti 31 mandat. Užih izbora biti će 13, a novih 5. Od narodnosti, zapalo je Srbe 5, Ru- munje 15, Slovake 2, a Sase 7 mandata. Među- tim će Sasi ustupiti u ustavnu stranku, koju o- kolnost, koalicijono novinstvo bilježi osobitim za- dovoljstvom. ' + Odbor književnog društva sv. Jero- nima u Zagrebu javlja nam da mu je zaslužni predsjednik, prečasni gospodin Cvjetko Rubetić, kanonik prvostolne crkve zagrebačke, prisjednik izvjestitelj nadbiskupskoga duhov. stola i ženit- benoga suda, dekan prvostolnoga kaptola zagre- bačkoga, predsjednik književnoga društva sv. Je- ronima i član ravnateljstva hrv. poljodjeljske ban- ke umro dne 4. svibnja nakon teške bolesti, u 65. godini svog života. Sprovod je bio u nedje- lju dne 6. svibnja, te je tijelo nezaboravnoga pokojnika sahranjeno u kaptolskoj arkadi. Sve- čane zadušnice bile su mu priređene ponedjelnik 7. svibnja u prvostolnoj crkvi zagrebačkoj. Vje- čni mu pokoj. Krvave demonstracije u Sarajevu“.— Radnice duhanske fabrike u Sarajevu pođoše u prošli četvrak korporativno pred poglavarstvo, da traže povisicu plate. Te su nesretnice dobivale najviše od 25—50 nov. dnevno. Ove je godine poskočila cijena duhanu pa su smatrale one, da je pravo, € se i njima povisi plata. Poglavarstvo je odbilo njihovu molbu i si- lilo ih da se. povrate na rad. ,Ne ćemo“ bio je odgovor. Sad im se stalo prijetiti, dok se nije poslala policija da rastjera radnice. Naroda se je sve više zgrtalo, koje je potpomagalo radnice u njihovim opravdanim zahtjevima. Policija tjerala masu, a pomagali su joj i žandari, te vatrogasci, koji su štrcanjem vode htjeli razrijediti sve to veće slojeve naroda. Kad sve to nije pomoglo i vojska je nadošla, te zače pucnjava u narod. ,Pucajte kukavice u slabe ženske, ubite nas zatvarajte nas“ bio je odgovor. I pucalo se je, i vodom se je udaralo u lice, i bajunetima i kun- dacima se je potiskavalo masu, a krv se je lije- vala, pravedna krv, znak novog života, osvješće- nje naroda. Iza kako se je nevina krv prolila i poza- tvaralo, došlo je poglavarstvo do uvjerenja da se silom ne da ništa, te je u subotu zadovoljilo pre- težnom dijelu zahtjeva radnica, na što su ove preuzele radnju. Krv je pala, ali na žalost, jer bez krvava zapada, nema svijetla dana Pišu nam iz Stona. — Dne 7. Maja 1906. Jučer pos. podne na 5 sati, stigao je u našu luku, okićen svakovrsnim zastavema — samo ne hrvat- skom ni srpskom — parobrod ,Gruž“ pun pun- cat izletvika — okolo 160 — iz Dubrovnika. Pošto ie to bio obični zabavni izlet, sa stra- ne Stonjan« nije slijedio nikakav priček, nego su izletnici, praćeni dubrovačkom građanskom glaz- bom, došli u mjesto, gdje su se pogostili, pak na 64 krenuli natrag. Pri rastanku glazba je pozdravila Općinu pak Čitaonicu, pred ovoj za- svira ,Lijepa naša“, a iza toga, koračnicu ,lRado ide“, pak se uputi s lotnisime put parobroda. Ove je pratilo tamo, gotovo sve građanstvo, eda se oduži njihovu posjetu, i saželi braći Hrvatima i«Srhima sretan put. Kad se je parobrod počeo krečati, nasta urnebesno klicanje sa strane jednih i drogib: Živjela bratska sloga Srba i Hrvata, Ri- ješka resolucija i hrvatska opozicija u Banovini, što je trajalo sve dotle, dok se parobrod nije sa- svim odalečio. Dobro nam _ dolazili a sretno se povraćali naši dubrovačici susjedi: Hrvati i Srbi! Živjeli! Stigao je također jučer pos. podne, preko Ponikava, uprav pri odlasku izietnika, Presvijetli i Prepoštovani Biskup Dr. Josip Mačelić, da obavi ovdje Sv. Krizmu. Pišu nam iz Skradina. -— Uslijed nea atojanja Odbora, koji se ustrojio u Oktobru pro- šle godine ovdje u Skradinu, radi gojenja svilenih buba, već se preduzelo gojiti 122 unača kao prvi pokušaj u tom poduzeću.Osoba se prijavilo dva- naest. Nj. Ci K. Visost Nadvojvotkinja Marija Josefa i grof Ivan Harrach živo se zauzimlju za ovo poduzeće domaće industrije i to kao protektori a u tom ih potpomaže mjesni odbor. Uslijed mol- be, koju je prikazao grof Harrach, ministarstvo za poljsku privredu odredilo je izvjesni iznos te da putujući učitelj Anzulović ode u Goricu i Trent radi pouke u gojitbi. — Nastojanjem preč. O. Kalinike Boškovića, pravoslavnog paroha u Skra- dinu, odma ove godine nekoliko osoba je predu- zelo pokušajnu gojitbu, a tim će se uštediti vre- mena; gosp. paroh zamolio je Visoku Vladu da mu stavi na raspoloženje sjemena svilaca i nužne sprave. — Pri konstituiranju odbora za pred- sjednika imenovan je preč. paroh Bošković, gosp. Filip Sinobad je izabran za blagajnika, a kao taj- nik gosp. Josip Corubofo, mjesni apotekar. List murve i nužne predmete staviše na raspoloženje gojiteljima i sve to besplatno, g.đa Miljenka Rosa i gg. Braća Marasović, Sinobad i Dr. Tauzović. — U Skradinu ima nekoliko hiljada stabala mur- ve te, u nastajnoj godini, moći će se preduzeti gojitba u većem objamu. Gojenje svile ne će se uvoditi kao fabričke produkcije, već prosto kao domaća industrija u mnogim porodicam. Sokolska knjižnica. — Stigao nam je svezak & Sokolske knjižnice sa slijedećim sadr- žajem: Sokolske vježbe za prvi hrvatski sveso- kolski sastanak, sastavio Dragutin Šulce, vođa saveza hrvatskih sokolskih društava. Cijena 80 jara. Naklada saveza hrvatskih sokolskih druš- tava. Knjiga sadržaje sve vježbe za slet sa pri- padajućim slikama, te je neophodno nuždna za sve sokolske činbenike. U njoj naći će svaki sva nuždna razjašnjenja, s toga neka istu ne samo vođe i prednjaci, već i ostali članovi naruče, jer će se usvojenjem sadržaja te knjižice, uvježbanje svih vježba znatno olakotiti. Sadržajem imati će knjižica i poslije sleta trajnu vrijednost. Pre- poračujemo s toga svim članovima hrvatskih so- kolskih društava, da istu namniče. Naručbe neka se upravljaju na Savez Hrvatskih Sokolskih Druš- tava u Zagrebu. 26. maja 1806. Odbor za pomen pada dubrovačke repuplike razaslao je ovaj poziv: Časni gospodine! Dne 28. ovoga miješčć& Maja vrsi se 100 godina, od kako je francuski general Lauriston izdatim proglasom ukinuo samosvojnost Dubrov- nika. Tim je za Dubrovnik prestalo ono doba, u kojem je radinošću, umom i političkom mudro- sti svojih sinova stekao slavu po svijetu i zna- tno doprinio razvitku svjetske obrazovanosti. Što je Dubrovnik bio, to nam mogu kazati tragovi, koji nam od tolika sjaja ostadoše. Do koje se je ljudskote uzdigao, dokazom su najprvo pitomost, koju nam je ostavio u amanet, pa ple- menite ostavštine i ustanove, koje ;je odredio znanju i čovječnosti. Tu baštinu mi sada djelomice još uživamo, a sveta nam je dužnost, da_je očuvamo i neošte- čenu predamo potomstvu. Ovo je ponukalo potpisani odbor koji se je sastao, da sa_ gradskom općinom na čelu i sa sudjelovanjem cijeloga građanstva, priredi dne 28. ovoga mjeseca ozbiljni i pijetetni spomen ovoga kobnoga dogođaja; ovo ga je ponukovalo, da pored drugih znakova harnosti i otadžbeničkog poštovanja, koje će iskazati prema slavnim prete ima, potakne također misao, neka se u ovoj prigodi do toga dana, sa prilozima građanstva i cije- loga pučanstva nekadanje republike dubrovačke, osnuje Zaklada za ispitivanje dubrovačke pro- šlosti“. Potpisani je odbor uvjeren, da jedino pro- šlost može dati Dubrovniku unutarnje snage, se ponovi, ili barem uzdrži čisto, što mu je još od starine ostalo. Povjest naša neka bude knjiga, iz koje će se mladost učiti građanskim krjepostima; ona neka je pouči, što može volja, ustrajnost i ljubav prema rođenom mjestu, kad ih vodi zdravo poji- manje svijeta i potreba njegovih. 'To vrelo snage Dubrovnik je dosad zane- mario. Dok se po ostalim gradovima i u našoj domovini obrazuju društva za ispitivanje domaće povjesti i pomažu ljudi, koji se tomu posvetiše, Dubrovnik, koji za sobom ima povjest, kakvu drugi nemaju, nije u tom pogledu ništa sam uradio. Zaklada za ispitivanje dubrovačke prošlo- sti“ imala bi dakle odstraniti ovaj nedostatak. Ona će okupiti ljude, koji se bave povješću, i na maknuti im sredstva, da bolje prionu uz rad. A iz njega će crpsti koristi naša mladost, ugledajući se u sjajne primjere otadžbeničke požrtovnosti, kojim obiluje prošlost Dubrovnika. Prihodi zaklade bili bi namijenjeni podupi- ranju ispitivača dubrovačke prošlosti i nagra- dama naučnih radnja iz dubrovačke povjesti. Za- - kladom bi imala rukovati Općina Dubrovačka i dijeliti potpore i nagrade sasluš«vši mišljenje na- ročitog stručnjačkog odbora. S toga se potpisani časte obratiti Vašem Gospodstvu sa toplom molbom, da biste makar malom novčanom žrtvom doprinijeli ovoj korisnoj i patriotskoj cijelji. Doprinose u ovu svrhu prima član odbora Dr. Baldo pl. Gradi, Dubrovnik. Svaki i najmanji prilog bit će s osobitom zahvalnošću primljen i oglašen u gradskim no- vinama. Dubrovnik, dne 6. Maja 1906. Odbor za pomen pada dubrovačke repu- plike. Dr. Pero Čingrija pedsjednik Pero Banac, Niko Bogdan, Dr. Ivo DeGiulli, Dr. Baldo pl. Gradi, Stijepo Gjivić, Božo Jelić, Er- menegiildo Job, Vlaho Kelez, Dr. Stijepo Kne- žević, Ivo Kuneš, Silvo S. Maškarić, Dr. Milo- rad Medini, Božo Mičić, Antun Miletić, Jero pl. Natali, Adolf Rakić, Arturo pl. Saraca, Dr. An- dro Svilokos, Matej Šarić, Antun Vučetić. Općinsko vijeće o zloporabam 4. Jelića. Općinsko vijeće trebalo je u ponedjelnik da presudi o utoku g. Jelića proti odluci općinske uprave, kojom je bila njegovim kućama uskraćena općinska voda. Utočnik se sam pobrinuo, da toj presudi dade što više znamenitosti. Njegovi su telali te- lalili nekoliko dana prije po gradu, kako op- ćinska uprava u vijeća ne će naći većine, da je podupre, a dva dana prije sam je g. Jelić izišao na poprište sa osobitom poslanicom upravljenom vijećnicima. "Tu se je jednako ludo kao i drsko tražilo od vijećnika, da utok prime, a argumenti su bili izvrtanja, zasoljena uvrijedama općinskoj upravi i patetičkim apostrofama, koje su upu- ćene poticale na smijeh. Pa ipak ova agitacija imala je uspjeha. G. Jeliću bilo je uspjelo uvjeriti i u samom vijeću ,pravaše“, da mu se učinila golema nepravica, pa su se ovi smatrali pozvani da budu braniči nslabijega“. A i između ono 150 osoba, koje je bilo pohrlilo da čuje rasprava u vijeću, reklo bi se, da je bilo dosta osoba, koje su u ponašanju općinske uprave vidjele inad. Ali je ova predrasude nestajalo, kako su se čitali službeni spisi o ovoj aferi. Kad je načelnik nabrajao zloporabe, koje je g. Jelić u- činio, nastupilo je iznenađenje, kako se je jedna osoba mogla usuditi toliko da uradi, a kad se čulo, kako utočnik opravdava te čine, čuđenje se ? pretvorilo u — smijeh. On n. pr. kaže, daje neo- vlašteno držao ključ od vodovoda, jer «u slučaju vatre bila bi potreba vode za gašenje, ali da tim nije prejudicirao općinu, jer je svejedno brava u vlasti općine; ili da je izmijenio cijevi vodovo- da, te sebi dovađao više vode, u namjeri da ko- risti općini i slično. Ovake lakardije nijesu da- kako mogle uvjeriti ni one vijećnike, koji su bili utočniku nakloni, a kad su iz usta načelnikovih čuli, kako je Jelić poštivao općinske zabrane i odluke i kako se ponašao prama organima opći- ne, malo je ko u dvorani bio, ko se nije začu- dio toj skrajnoj preuzetnosti. Taj čovjek cijenio je, da je njemu slobodno sve, i da nakon svega toga ima prava zahtijevati, da mu vijeće pita oproštenje, što se je upraviteljstvo usudilo ustati na obranu ugleda općine. G. Jeliću dogodilo se nešto, što je rijetko ko doživio. ,Pravaši“ vijećnici došli da glasuju, neka mu se dade voda, a pod dojmom onoga, što su čuli, glasovali, da se utok odbije. Hoće li to opametiti g. Jelića i još koga? Vedremo. A sad evo izvješća o raspravi. Preporučamo sudbenoj upravnoj vlasti, da ga pomnjivo pročita. * # U 5 sati po p. načelnik g. Pero Čingrija o- tvara sjednicu. Tajnik, zatim, pročita prvu tačku dnevnog reda: biranje seoskih časti, te pročita imena osoba, koje su bile predložene od seoskog zbora, kao najbolje za obnašanje seoskih časti. Pred što će se preći na glasovanje, vijećnik , Muhoberac preporuča ostalim viječnicima, da imadu obzira pri biranju seoskih starješinstva, budući da mnogo od njih zavisi napredak sela. Načelnik opaža, da te osobe mogu najbolje poz- nati sami seoski zborovi, ali da je vijeću slobo- dno birati osobe svoga pouzdanja. Slijedi glaso- vanje, te su birani u svim selima općine du- brovačke predloženici seoskog zbora. Prelazi se na drugu tačku dnevnog reda: Utok gđe Marije Jelič proti odluci općinskog upraviteljstva od 13 III. t. g. Općinsko upravi- teljstvo bijaše naime uskratilo vodu kući g. Je- lić ispod puta od Danača, obrazloživši taj svoj postupak slijedećim navodima: I. da je gda M. od Danača vodenu cijev od 32 mm. mješte od 29 da je bez znanja Općine uvela vodu u kuću više puta od Danača, te je besplatno upotrebljavala. Načelnik potsjeća prisutne na otvoreno pismo upravljeno gg. vijećnicima, u kojem je htio g. 1. Jelić prikazati postupanje općinskog upra- viteljstva u ernom svijetlu, te moralno prisiliti gg. vijećnike da prime njegov utok pa naređuje da se i to pismo pročita. Čita se pismo, a iza toga ustaje g načelnik te veli, da prelazi preko uvreda u pismu, jer one ne mogu ni njega ni ih gg. prisjednike uvrijediti. Što se pako tiče toga, da bi on bio izjavio, e se sve ovo radi samo s toga, da se sud ne premjesti na Pile, izjavljuje da je to puka laž; on je samo to rekao, da će se poslužit svim legalnim sredstvima za dobro grada Čita se odluka općinskog upraviteljstva, pa utok gđe M. Jelić. Načelnik. Čuli ste Gospodo odluku i utok: pa ako ste pomnjivo saslušali, razumjeli ste zastalno da je suma utočnica priznala ispravnost činjenica navedenih u našoj odluki. Po razlaganju g. Jelića čini se da on cijeni, da je on imao pravo uvađati i promijenivati cijevi, a da to ne bi ništa smetalo ni mjesnoj preparandiji, koja dobiva vodu kroz iste cijevi, niti oštećivalo općinu, dapače bi bilo na njenu korist. O tom [postupanju g. Jelića upra- viteljstvo nije isprva ništa ni znalo te je na ne- prestane tužbe preparandije radi vode, odgovaralo da ne može pomoći, jer Općina nije kriva, što nema vode — dok g, Musap nije doznao za stvar, te javio, što je sve učinio g. Jelić. Sad se pako dolazi g. Jelić prikazivati kao žrtva našeg inada, ali tko ima pedalj soli razumjeti će, da to nije tako. Postupanjem g. Jelića bila je oštećena Op- ćina i preparandija, a pravnici znadu najbolje, kako se zove to djelo. Ali da bude sve jasno, dat će pročitati još neke spise, po kojima će vijeće uvidjeti, da li je Općina prekoračila pogodba ili je te učinio netko drugi. Čitaju se spisi, koje tumači načelnik: g. Jelić je pitao da mu se dozvoli besplatno uzimati vodu iz cijevi, koja ide na Gradac, za uporabu pri gradnji kuće pod putem od Danača. To mu se je dozvolilo. Kad se je dogradila kuća, počela se je gradit i druga, te se je i tu g. Jelić služio besplatno vodom, a da nije pitao — barem iz skladnosti — za dozvolu. Općina nije zato znala, dok je g. Musap nije obavijestio o promjeni cij evi sa strane g. Jelića, te se je istom tad zabranilo g. Jeliću služiti se vodom. Iza te zabrane, kuća je pri gradnji ipak bila opskrbljena vodom, a na koji način, to je tajna. Tada je izišlo na javu i drugih zloporaba, pa je to općinu prisililo da zabrani dalnju gradnju do dalnjih izvida. Nu odluke općinske nijesu se poštovale, nego se je dapače snizilo razinu obćinskog puta, ij poplo- čilo se je pri kraju 70 cm. Kad je to općina zabranila, reklo «se je da je to put općine kako i g. Jelića, pa neka općina tuži sudu, tako da je uprava bila prisiljena zaprijetiti, da će silom za- priječiti radnju. Pa još se hoće, da ih je općina veksovala! Dakle g. Jelić može činiti što hoće, a općina mora mučati. Na posljetku je pročitano izvješće poglavar- stvenog inženijera, koje potvrđuje sasvim navode uprave, da je g. Jelić oštetio preparandiju. Po svršenom čitanju pita riječ viječnik g: dum Ante Lijepopili. On odbija napadaje g. Jelića na općinsko upraviteljstvo; samo mu se čini, da nije trebalo preduzimati skrajna sredstva u toj stvari, da li se je moglo stvar i drugačije riješiti. Predlaže da bi se iz milosrđa primio utok g. Je- lića, ali uz uvjete koje mu postavi općinsko upra- viteljstvo. Načelnik odgovara g. Lijepopilu, da ako je g. Jeliću do milosrđa, neka dođe pa uljudno pita, a ne na ovaki način da nas napada. U opće ovdje se ne pita, dali se ima dati voda, nego da li se prima ili odbija utok, pa radi časti općine mora se odbiti utok. Prije nego će se preći na glasovanje g. Lje- popili traži odmor. G. načelnik dozvoljuje, ali pita, da li će se stranka gospodina kanonika udaljiti sa sjednice, kako se je govorilo: neka kažu odmah, da se ne gubi vremena, G. Zijepopili uvjerava načelnika, da se oni ne misle udaljiti, Poslije odmora pita riječ g. Melko Čingrija : Bit će kratak. O poslu utoka suvišno je govoriti, jer — veli — po izvještaju, što smo čuli, svi smo na čistu kako posao stoji. U utoku se samom zloporabe priznaju, no samo bi ih se htjelo opravdati. Ali kako? Kad nam g. Jelić kaže, da ono,što je radio, uradio je u interesu općine, onda zanajmanje imamo pravo da otvoreno kažemo, da mu ne vje- SE EINE i e de. U ostalom pitanje vode između njega i nje- govih uporabnika, njegov je posao, strahote, o kojim priča, nijesu no deklamacije. Ta