tammmmaemmmt ta —— uma

EEE"

RR == Em

Osa ORI m

Švaremajer u Djakovu, Dr. Dragutin Benak u
Slatini, Kr. Bešlić u Garčinu, Dr. Nikola Sobat
u Pakracu, Joca barun Rajačić u Nuštru, Dr.
Gigo Avakumović u Iloku, Dr. Jovan Šević u
Hrtkovcima, Dr. Stjepan 'Tropš u Vinkovcima,
Šorak Petar u Srbu, Dr. Dušan Peleš u Vojniću,
Dr. A. Peršić u Kloštru, St. Popović Vasin u
Šimanovcima, Dr. Luka Marjanović u Nov. Gra-
diški, Aladar Janković u Virovitici, Dr. Svet.
Šumanović u Šidu, Stjepan Barlović u Vuki,
Krajacz u Brlogu.

Sazov hrvatskog sabora. — Za srijedu
9. o. mj. u 11 sati prije podne sazvalo je pred-
sjedništvo vlade hrvatski sabor. Tu će se pročitati
kraljev reskript o sazovu sabora. Predsjedat će
najstariji član sabora narodni zastupnik g. Erazmo
Barčić, dok se kuća ne konstituira.

Izbori u Ugarskoj. — | u Ugarskoj su do-
vršeni izbori. Ovoga putu moći će se i glas na-
rodnosti čuti, a nakon provedbe općeg izbornog
prava taj će glas biti i mnogo jači.

Od 400 izbora dobili su: Košutovci 240,
ustavna stranka 68, pučka stranka 31, divljaci 7,
demokrati 3. socijalisti 1, nova stranka 1, a na-
rodnosti 31 mandat. Užih izbora biti će 13, a
novih 5. Od narodnosti, zapalo je Srbe 5, Ru-
munje 15, Slovake 2, a Sase 7 mandata. Među-
tim će Sasi ustupiti u ustavnu stranku, koju o-
kolnost, koalicijono novinstvo bilježi osobitim za-
dovoljstvom. '

+ Odbor književnog društva sv. Jero-
nima u Zagrebu javlja nam da mu je zaslužni
predsjednik, prečasni gospodin Cvjetko Rubetić,
kanonik prvostolne crkve zagrebačke, prisjednik
izvjestitelj nadbiskupskoga duhov. stola i ženit-
benoga suda, dekan prvostolnoga kaptola zagre-
bačkoga, predsjednik književnoga društva sv. Je-
ronima i član ravnateljstva hrv. poljodjeljske ban-
ke umro dne 4. svibnja nakon teške bolesti, u
65. godini svog života. Sprovod je bio u nedje-
lju dne 6. svibnja, te je tijelo nezaboravnoga
pokojnika sahranjeno u kaptolskoj arkadi. Sve-
čane zadušnice bile su mu priređene ponedjelnik
7. svibnja u prvostolnoj crkvi zagrebačkoj. Vje-
čni mu pokoj.

Krvave demonstracije u Sarajevu“.—
Radnice duhanske fabrike u Sarajevu pođoše u
prošli četvrak korporativno pred poglavarstvo, da
traže povisicu plate. Te su nesretnice dobivale
najviše od 25—50 nov. dnevno. Ove je godine
poskočila cijena duhanu pa su smatrale one, da
je pravo, € se i njima povisi plata.

Poglavarstvo je odbilo njihovu molbu i si-
lilo ih da se. povrate na rad. ,Ne ćemo“ bio je
odgovor. Sad im se stalo prijetiti, dok se nije
poslala policija da rastjera radnice. Naroda se
je sve više zgrtalo, koje je potpomagalo radnice u
njihovim opravdanim zahtjevima. Policija tjerala
masu, a pomagali su joj i žandari, te vatrogasci,
koji su štrcanjem vode htjeli razrijediti sve to
veće slojeve naroda. Kad sve to nije pomoglo i
vojska je nadošla, te zače pucnjava u narod.

,Pucajte kukavice u slabe ženske, ubite nas
zatvarajte nas“ bio je odgovor. I pucalo se je, i
vodom se je udaralo u lice, i bajunetima i kun-
dacima se je potiskavalo masu, a krv se je lije-
vala, pravedna krv, znak novog života, osvješće-
nje naroda.

Iza kako se je nevina krv prolila i poza-
tvaralo, došlo je poglavarstvo do uvjerenja da se
silom ne da ništa, te je u subotu zadovoljilo pre-
težnom dijelu zahtjeva radnica, na što su ove
preuzele radnju.

Krv je pala, ali na žalost, jer bez krvava
zapada, nema svijetla dana

Pišu nam iz Stona. — Dne 7. Maja 1906.
Jučer pos. podne na 5 sati, stigao je u našu luku,
okićen svakovrsnim zastavema — samo ne hrvat-
skom ni srpskom — parobrod ,Gruž“ pun pun-
cat izletvika — okolo 160 — iz Dubrovnika.

Pošto ie to bio obični zabavni izlet, sa stra-
ne Stonjan« nije slijedio nikakav priček, nego su
izletnici, praćeni dubrovačkom građanskom glaz-
bom, došli u mjesto, gdje su se pogostili, pak
na 64 krenuli natrag. Pri rastanku glazba je
pozdravila Općinu pak Čitaonicu, pred ovoj za-
svira ,Lijepa naša“, a iza toga, koračnicu ,lRado
ide“, pak se uputi s lotnisime put parobroda.
Ove je pratilo tamo, gotovo sve građanstvo, eda
se oduži njihovu posjetu, i saželi braći Hrvatima
i«Srhima sretan put. Kad se je parobrod počeo
krečati, nasta urnebesno klicanje sa strane jednih
i drogib: Živjela bratska sloga Srba i Hrvata, Ri-
ješka resolucija i hrvatska opozicija u Banovini,
što je trajalo sve dotle, dok se parobrod nije sa-
svim odalečio.

Dobro nam _ dolazili a sretno se povraćali
naši dubrovačici susjedi: Hrvati i Srbi! Živjeli!

Stigao je također jučer pos. podne, preko
Ponikava, uprav pri odlasku izietnika, Presvijetli
i Prepoštovani Biskup Dr. Josip Mačelić, da
obavi ovdje Sv. Krizmu.

Pišu nam iz Skradina. -— Uslijed nea
atojanja Odbora, koji se ustrojio u Oktobru pro-

šle godine ovdje u Skradinu, radi gojenja svilenih
buba, već se preduzelo gojiti 122 unača kao
prvi pokušaj u tom poduzeću.Osoba se prijavilo dva-
naest. Nj. Ci K. Visost Nadvojvotkinja Marija Josefa
i grof Ivan Harrach živo se zauzimlju za ovo
poduzeće domaće industrije i to kao protektori
a u tom ih potpomaže mjesni odbor. Uslijed mol-
be, koju je prikazao grof Harrach, ministarstvo
za poljsku privredu odredilo je izvjesni iznos te da
putujući učitelj Anzulović ode u Goricu i Trent
radi pouke u gojitbi. —  Nastojanjem preč. O.
Kalinike Boškovića, pravoslavnog paroha u Skra-
dinu, odma ove godine nekoliko osoba je predu-
zelo pokušajnu gojitbu, a tim će se uštediti vre-
mena; gosp. paroh zamolio je Visoku Vladu da
mu stavi na raspoloženje sjemena svilaca i nužne
sprave. — Pri konstituiranju odbora za pred-
sjednika imenovan je preč. paroh Bošković, gosp.
Filip Sinobad je izabran za blagajnika, a kao taj-
nik gosp. Josip Corubofo, mjesni apotekar. List
murve i nužne predmete staviše na raspoloženje
gojiteljima i sve to besplatno, g.đa Miljenka Rosa
i gg. Braća Marasović, Sinobad i Dr. Tauzović.
— U Skradinu ima nekoliko hiljada stabala mur-
ve te, u nastajnoj godini, moći će se preduzeti
gojitba u većem objamu. Gojenje svile ne će se
uvoditi kao fabričke produkcije, već prosto kao
domaća industrija u mnogim porodicam.

Sokolska knjižnica. — Stigao nam je
svezak & Sokolske knjižnice sa slijedećim sadr-
žajem: Sokolske vježbe za prvi hrvatski sveso-
kolski sastanak, sastavio Dragutin Šulce, vođa
saveza hrvatskih sokolskih društava. Cijena 80
jara. Naklada saveza hrvatskih sokolskih druš-
tava.

Knjiga sadržaje sve vježbe za slet sa pri-
padajućim slikama, te je neophodno nuždna za
sve sokolske činbenike. U njoj naći će svaki sva
nuždna razjašnjenja, s toga neka istu ne samo
vođe i prednjaci, već i ostali članovi naruče, jer
će se usvojenjem sadržaja te knjižice, uvježbanje
svih vježba znatno olakotiti. Sadržajem imati
će knjižica i poslije sleta trajnu vrijednost. Pre-
poračujemo s toga svim članovima hrvatskih so-
kolskih društava, da istu namniče. Naručbe neka
se upravljaju na Savez Hrvatskih Sokolskih Druš-
tava u Zagrebu.

26. maja 1806.

Odbor za pomen pada dubrovačke repuplike
razaslao je ovaj poziv:

Časni gospodine!

Dne 28. ovoga miješčć& Maja vrsi se 100
godina, od kako je francuski general Lauriston
izdatim proglasom ukinuo samosvojnost Dubrov-
nika.

Tim je za Dubrovnik prestalo ono doba, u
kojem je radinošću, umom i političkom mudro-
sti svojih sinova stekao slavu po svijetu i zna-
tno doprinio razvitku svjetske obrazovanosti.

Što je Dubrovnik bio, to nam mogu kazati
tragovi, koji nam od tolika sjaja ostadoše. Do
koje se je ljudskote uzdigao, dokazom su najprvo
pitomost, koju nam je ostavio u amanet, pa ple-
menite ostavštine i ustanove, koje ;je odredio
znanju i čovječnosti.

Tu baštinu mi sada djelomice još uživamo,
a sveta nam je dužnost, da_je očuvamo i neošte-
čenu predamo potomstvu.

Ovo je ponukalo potpisani odbor
koji se je sastao, da sa_ gradskom općinom na čelu
i sa sudjelovanjem cijeloga građanstva, priredi
dne 28. ovoga mjeseca ozbiljni i pijetetni spomen
ovoga kobnoga dogođaja; ovo ga je ponukovalo,
da pored drugih znakova harnosti i otadžbeničkog
poštovanja, koje će iskazati prema slavnim prete
ima, potakne također misao, neka se u ovoj prigodi
do toga dana, sa prilozima građanstva i cije-
loga pučanstva nekadanje republike dubrovačke,
osnuje Zaklada za ispitivanje dubrovačke pro-
šlosti“.

Potpisani je odbor uvjeren, da jedino pro-
šlost može dati Dubrovniku unutarnje snage,
se ponovi, ili barem uzdrži čisto, što mu je još
od starine ostalo.

Povjest naša neka bude knjiga, iz koje će
se mladost učiti građanskim krjepostima; ona
neka je pouči, što može volja, ustrajnost i ljubav
prema rođenom mjestu, kad ih vodi zdravo poji-
manje svijeta i potreba njegovih.

'To vrelo snage Dubrovnik je dosad zane-
mario. Dok se po ostalim gradovima i u našoj
domovini obrazuju društva za ispitivanje domaće
povjesti i pomažu ljudi, koji se tomu posvetiše,
Dubrovnik, koji za sobom ima povjest, kakvu
drugi nemaju, nije u tom pogledu ništa sam uradio.

Zaklada za ispitivanje dubrovačke  prošlo-
sti“ imala bi dakle odstraniti ovaj nedostatak.
Ona će okupiti ljude, koji se bave povješću, i na
maknuti im sredstva, da bolje prionu uz rad. A
iz njega će crpsti koristi naša mladost, ugledajući
se u sjajne primjere otadžbeničke požrtovnosti,
kojim obiluje prošlost Dubrovnika.

Prihodi zaklade bili bi namijenjeni podupi-
ranju ispitivača dubrovačke prošlosti i nagra-
dama naučnih radnja iz dubrovačke povjesti. Za-

-

 

kladom bi imala rukovati Općina Dubrovačka i
dijeliti potpore i nagrade sasluš«vši mišljenje na-
ročitog stručnjačkog odbora.

S toga se potpisani časte obratiti Vašem
Gospodstvu sa toplom molbom, da biste makar
malom novčanom žrtvom doprinijeli ovoj korisnoj
i patriotskoj cijelji.

Doprinose u ovu svrhu prima član odbora
Dr. Baldo pl. Gradi, Dubrovnik.

Svaki i najmanji prilog bit će s osobitom
zahvalnošću primljen i oglašen u gradskim no-
vinama.

Dubrovnik, dne 6. Maja 1906.

Odbor za pomen pada dubrovačke repu-

plike.
Dr. Pero Čingrija

pedsjednik
Pero Banac, Niko Bogdan, Dr. Ivo DeGiulli, Dr.
Baldo pl. Gradi, Stijepo Gjivić, Božo Jelić, Er-
menegiildo Job, Vlaho Kelez, Dr. Stijepo Kne-
žević, Ivo Kuneš, Silvo S. Maškarić, Dr. Milo-
rad Medini, Božo Mičić, Antun Miletić, Jero pl.
Natali, Adolf Rakić, Arturo pl. Saraca, Dr. An-

dro Svilokos, Matej Šarić, Antun Vučetić.

Općinsko vijeće o zloporabam 4. Jelića.

Općinsko vijeće trebalo je u ponedjelnik da
presudi o utoku g. Jelića proti odluci općinske
uprave, kojom je bila njegovim kućama uskraćena
općinska voda.

Utočnik se sam pobrinuo, da toj presudi
dade što više znamenitosti. Njegovi su telali te-
lalili nekoliko dana prije po gradu, kako op-
ćinska uprava u vijeća ne će naći većine, da je
podupre, a dva dana prije sam je g. Jelić izišao
na poprište sa osobitom poslanicom upravljenom
vijećnicima. "Tu se je jednako ludo kao i drsko
tražilo od vijećnika, da utok prime, a argumenti
su bili izvrtanja, zasoljena uvrijedama općinskoj
upravi i patetičkim apostrofama, koje su upu-
ćene poticale na smijeh.

Pa ipak ova agitacija imala je uspjeha. G.
Jeliću bilo je uspjelo uvjeriti i u samom vijeću
,pravaše“, da mu se učinila golema nepravica,
pa su se ovi smatrali pozvani da budu braniči
nslabijega“. A i između ono 150 osoba, koje je
bilo pohrlilo da čuje rasprava u vijeću, reklo bi
se, da je bilo dosta osoba, koje su u ponašanju
općinske uprave vidjele inad.

Ali je ova predrasude nestajalo, kako su
se čitali službeni spisi o ovoj aferi. Kad je
načelnik nabrajao zloporabe, koje je g. Jelić u-
činio, nastupilo je iznenađenje, kako se je jedna
osoba mogla usuditi toliko da uradi, a kad se
čulo, kako utočnik opravdava te čine, čuđenje se ?
pretvorilo u — smijeh. On n. pr. kaže, daje neo-
vlašteno držao ključ od vodovoda, jer «u slučaju
vatre bila bi potreba vode za gašenje, ali da tim
nije prejudicirao općinu, jer je svejedno brava
u vlasti općine; ili da je izmijenio cijevi vodovo-
da, te sebi dovađao više vode, u namjeri da ko-
risti općini i slično. Ovake lakardije nijesu da-
kako mogle uvjeriti ni one vijećnike, koji su bili
utočniku nakloni, a kad su iz usta načelnikovih
čuli, kako je Jelić poštivao općinske zabrane i
odluke i kako se ponašao prama organima opći-
ne, malo je ko u dvorani bio, ko se nije začu-
dio toj skrajnoj preuzetnosti. Taj čovjek cijenio
je, da je njemu slobodno sve, i da nakon svega
toga ima prava zahtijevati, da mu vijeće pita
oproštenje, što se je upraviteljstvo usudilo ustati
na obranu ugleda općine.

G. Jeliću dogodilo se nešto, što je rijetko
ko doživio. ,Pravaši“ vijećnici došli da glasuju,
neka mu se dade voda, a pod dojmom onoga,
što su čuli, glasovali, da se utok odbije. Hoće li
to opametiti g. Jelića i još koga? Vedremo.

A sad evo izvješća o raspravi. Preporučamo
sudbenoj upravnoj vlasti, da ga pomnjivo pročita.

 

* #

U 5 sati po p. načelnik g. Pero Čingrija o-
tvara sjednicu. Tajnik, zatim, pročita prvu tačku
dnevnog reda: biranje seoskih časti, te pročita
imena osoba, koje su bile predložene od seoskog
zbora, kao najbolje za obnašanje seoskih časti.

Pred što će se preći na glasovanje, vijećnik

, Muhoberac preporuča ostalim viječnicima, da
imadu obzira pri biranju seoskih starješinstva,
budući da mnogo od njih zavisi napredak sela.
Načelnik opaža, da te osobe mogu najbolje poz-
nati sami seoski zborovi, ali da je vijeću slobo-
dno birati osobe svoga pouzdanja. Slijedi glaso-
vanje, te su birani u svim selima općine du-
brovačke predloženici seoskog zbora.

Prelazi se na drugu tačku dnevnog reda:
Utok gđe Marije Jelič proti odluci općinskog
upraviteljstva od 13 III. t. g. Općinsko upravi-
teljstvo bijaše naime uskratilo vodu kući g. Je-
lić ispod puta od Danača, obrazloživši taj svoj
postupak slijedećim navodima: I. da je gda M.

od
Danača vodenu cijev od 32 mm. mješte od 29

da je bez znanja Općine uvela vodu u kuću više
puta od Danača, te je besplatno upotrebljavala.

Načelnik potsjeća prisutne na otvoreno
pismo upravljeno gg. vijećnicima, u kojem je htio
g. 1. Jelić prikazati postupanje općinskog upra-
viteljstva u ernom svijetlu, te moralno prisiliti
gg. vijećnike da prime njegov utok pa naređuje
da se i to pismo pročita. Čita se pismo, a iza
toga ustaje g načelnik te veli, da prelazi preko

uvreda u pismu, jer one ne mogu ni njega ni
ih gg. prisjednike uvrijediti. Što se pako tiče
toga, da bi on bio izjavio, e se sve ovo radi samo
s toga, da se sud ne premjesti na Pile, izjavljuje
da je to puka laž; on je samo to rekao, da će
se poslužit svim legalnim sredstvima za dobro grada

Čita se odluka općinskog upraviteljstva, pa
utok gđe M. Jelić.

Načelnik. Čuli ste Gospodo odluku i utok:
pa ako ste pomnjivo saslušali, razumjeli ste zastalno
da je suma utočnica priznala ispravnost činjenica
navedenih u našoj odluki. Po razlaganju g. Jelića
čini se da on cijeni, da je on imao pravo uvađati
i promijenivati cijevi, a da to ne bi ništa smetalo
ni mjesnoj preparandiji, koja dobiva vodu kroz
iste cijevi, niti oštećivalo općinu, dapače bi bilo
na njenu korist. O tom [postupanju g. Jelića upra-
viteljstvo nije isprva ništa ni znalo te je na ne-
prestane tužbe preparandije radi vode, odgovaralo
da ne može pomoći, jer Općina nije kriva, što
nema vode — dok g, Musap nije doznao za stvar,
te javio, što je sve učinio g. Jelić. Sad se pako
dolazi g. Jelić prikazivati kao žrtva našeg inada,
ali tko ima pedalj soli razumjeti će, da to nije
tako. Postupanjem g. Jelića bila je oštećena Op-
ćina i preparandija, a pravnici znadu najbolje,
kako se zove to djelo. Ali da bude sve jasno, dat
će pročitati još neke spise, po kojima će vijeće
uvidjeti, da li je Općina prekoračila pogodba ili
je te učinio netko drugi.

Čitaju se spisi, koje tumači načelnik: g.
Jelić je pitao da mu se dozvoli besplatno uzimati
vodu iz cijevi, koja ide na Gradac, za uporabu
pri gradnji kuće pod putem od Danača. To mu
se je dozvolilo. Kad se je dogradila kuća, počela
se je gradit i druga, te se je i tu g. Jelić služio
besplatno vodom, a da nije pitao — barem iz
skladnosti — za dozvolu. Općina nije zato znala,
dok je g. Musap nije obavijestio o promjeni cij evi
sa strane g. Jelića, te se je istom tad zabranilo
g. Jeliću služiti se vodom. Iza te zabrane, kuća
je pri gradnji ipak bila opskrbljena vodom, a na
koji način, to je tajna. Tada je izišlo na javu i
drugih zloporaba, pa je to općinu prisililo da
zabrani  dalnju gradnju do dalnjih izvida. Nu
odluke općinske nijesu se poštovale, nego se je
dapače snizilo razinu obćinskog puta, ij poplo-
čilo se je pri kraju 70 cm. Kad je to općina
zabranila, reklo «se je da je to put općine kako i
g. Jelića, pa neka općina tuži sudu, tako da je
uprava bila prisiljena zaprijetiti, da će silom za-
priječiti radnju. Pa još se hoće, da ih je općina
veksovala! Dakle g. Jelić može činiti što hoće, a
općina mora mučati.

Na posljetku je pročitano izvješće poglavar-
stvenog inženijera, koje potvrđuje sasvim navode
uprave, da je g. Jelić oštetio preparandiju.

Po svršenom čitanju pita riječ viječnik g:
dum Ante Lijepopili. On odbija napadaje g. Jelića
na općinsko upraviteljstvo; samo mu se čini, da
nije trebalo preduzimati skrajna sredstva u toj
stvari, da li se je moglo stvar i drugačije riješiti.
Predlaže da bi se iz milosrđa primio utok g. Je-
lića, ali uz uvjete koje mu postavi općinsko upra-
viteljstvo.

Načelnik odgovara g. Lijepopilu, da ako je
g. Jeliću do milosrđa, neka dođe pa uljudno pita,
a ne na ovaki način da nas napada. U opće ovdje
se ne pita, dali se ima dati voda, nego da li se
prima ili odbija utok, pa radi časti općine mora
se odbiti utok.

Prije nego će se preći na glasovanje g. Lje-

popili traži odmor. G. načelnik dozvoljuje, ali pita,
da li će se stranka gospodina kanonika udaljiti sa
sjednice, kako se je govorilo: neka kažu odmah,
da se ne gubi vremena, G. Zijepopili uvjerava
načelnika, da se oni ne misle udaljiti,

Poslije odmora pita riječ g. Melko Čingrija :
Bit će kratak. O poslu utoka suvišno je govoriti,
jer — veli — po izvještaju, što smo čuli, svi smo na
čistu kako posao stoji. U utoku se samom zloporabe
priznaju, no samo bi ih se htjelo opravdati. Ali
kako? Kad nam g. Jelić kaže, da ono,što je radio,

uradio je u interesu općine, onda zanajmanje
imamo pravo da otvoreno kažemo, da mu ne vje-

SE EINE i e
de. U ostalom pitanje vode između njega i nje-
govih uporabnika, njegov je posao,

strahote, o kojim priča, nijesu no deklamacije. Ta