Pismo iz Beča. (Novi ljudi). Prošla sedmica donijela nam je na upravu dvaju najviših mjesta u Austro- Ugarskoj monarhiji nove ljude. Sada imamo novog ministra izvanjskih posala u osobi baruna Aehrental-a, dosadašnjeg poslanika na petrogradskom dvoru; i novog zajednič- kog ministra rata u osobi F. Z. M. Franje Sehinaich-a, dosadanjeg ministra za zemalj- sku obranu u austrijskom kabinetu. Na nje- govo mjesto kao ministar za zemaljsku obranu došao je zapovjednik 9. korpa i ko- mandirajući general u Josefstadt-u F. Z. M. Julije Latseher od Lamendorfa. Došli su do- duše novi ljudi, ali ako svi znaci ne varaju, malo će se što promijeniti od starog tijeka naše visoke politike. Trojni će se savez po- noviti, ugovor u Miirzstegu ostaje i nadalje u kreposti, paček prama najnovijim vijestima regbi, da se neće ništa promjeniti niti prama Balkanu. Sama pak osoba baruna Aehren- thala kadra je da pobudi povjerenje u sebe. On je veoma ljubezan, finih manira i rado dođe u susret svačijimi željama. Što se tiče njegove politike, novine su ga okrstile uče- nikom Kalnokyjeve škole. On je bio naime presidijalni sekretar u ministarstvu izvanj- skih posala, kada je tim ministarstvom upravljao grof Kalnoky. Kao takav uživao je neograničeno povjerenje grofa Kalnokyja i bio je upućen u sve diplomatske tajne. Grof Kalnoky mu je dapače ostavio i svoje zapiske. Veći dio svoga diplomatskog dje- lovanja sproveo je on na petrogradskom dvoru, Uspostava onako srdačnih odnošaja između Rusije i naše monarhije može se reći njegovo je djelo. Ta srdačnost pokazala se i sada, kad je on imenovan iilinistrom izvanjskih posala. Ministar predsjednik ruski Stolypin poslao mu je slijedeću brzojavku : » Primite moja najiskrenija čestitanja, spojena sa sažaljenjem, da nas ostavlja jedan prija- telj Rusije, koji će u našoj zemlji zadržati dobre i lojalne osjećaje, koji su njega kurak- terizirali za čitave njegove karijere“. Barun Aehrenthal je odgovorio telegramom : Veoma Listak. Mahnitanje. — Citiramo iz , Hrvatske Straže“ god. IV. svez. IV. i V. g. 1906. »Prošle je godine izašla knjiga, koja zaslužuje, da se njome apozna sva Hrvatska : ,O drevnom događaju nove misli. Napisao Mons. Matija Stepinac“. Naprednjački su je pobornici primili s posmjehom i ruglom, a to Je za istinitost njezina sadržaja najsjajnije svjedočanstvo. Pisac nastoji da kao vjerojatnu dokaže Beč, 31 oktobra 1906. povjesnu činjenicu, da su Hrvati ubili bo-: goljubnoga, Crkvi i papi vjerna i odana kralja Zvonimira, pa polazeći s ove činjenice zaključuje : ,Ako stoji, da su Hrvati na sa- boru ubili svoga kralja Zvonimira: to na nama leži teška Božja kazan, pa bismo dobro uradili, da počnemo misliti na neku dostojnu ezpiaciju, na neko pomirenje uvrijeđenoga Božjega Veličanstva, što ga ište takav narodni sacrilegium, tako svetogrdno ubijstvo vrhov- noga i zakonitoga poglavara čitavoga kraljev- stva“. To je evo jezgra ove vanredne i za- nimive knjige. A ova je misao i nas, kako već spomenusmo, potakla na ovu raspravu. Nije nam namjera, da se opet bavimo pitanjem o umorstvu kralja Zvonimira. Velika ganut čuvstvima, koje mi izrazuje Vaša Pre- uzvišenost u momentu, kada ostavljam Rusiju, molim Vas, da budete osvjedočeni, da će sva moja nastojanja ići za tim, da u budućnosti uzdržim odnošaje iskrenog i lojalnog prija- teljstva, koji sada vladaju među Austro- Ugarskom i Rusijom“. Što se tiče njegovog odnošaja prama Mađarima to je on tamo dočekan sa simpatijama, budući da je nje- gova žena rođena Mađarka grofica Szechenyi, kći bivšeg ugarskog ministra a latere. Dok je tako nekako sa simpatijama bilo primljeno imenovanje baruna Aehrentala za ministra izvanjskih posala, tim se simpatijama ne može podičiti novi ministar rata F. Z. M. Sehčinaich. Njegovo imenovanje, kao da će donijeti opet na tapet vojnička pitanja. Sve su mađarske novine pune stupaca o tajnom paktu sklopljenu dne 9. Aprila t. g. između krune i ugarske koalicije. Tomu je dalo povoda osobito ganutljivo pismo carevo na odstupajućeg ministra rata F. Z. M. pl, Pi- treich-a. Već se je počelo govorit o krizi u Ugarskoj i t. d. i t. d. ali regbi, da će se i ovoga puta nekako kruna i Mađari nago- dit, ali u političkim se krugovima svak sa zebnjom pita: što će biti do godine, što do dvije ? (Svršetak izborne reforme). Napokon! — Tako je mogao lake duše, da usklikne svaki političar, kada je u pone- djeljak odbor za izbornu reformu dovršio svoje radnje. Poslije 7 dugih mjeseca, nakon upornog, ustrajnog i neumornog rada, veliko djelo izborne reforme za Austriju je gotovo; od- bor ža izbornu reformu je dovršio svoja vijećanja i izabrao je svoga referenta za ple- nium. Po novoj izbornoj reformi zastupnička će kuća brojiti 516 mandata, od kojih spa- daju 243 na Nijemce, a 283 na Nenijemce. Kod nas je u Dalmaciji ostalo pri starom. Dalmacija ima 11 zastupnika, od kojih 9 Hrvata, a 2 Srba. Posljednja poteškoća je bila, kakovoj se većini ima prepustiti zaštita podjele ko- tara. Nijemci su tražili od dvije trećlne (2/3) a Česi su se tome silno opirali, i zahtijevali, da se podjela kotara prepusti apsolutnoj. ve- moralna i materijalna zla, što narod hrvatski tište, kroz vjekove sve do danas, zaista oprav- davaju misao, što_je razvija pomenuti pisac u djelu svome, da su ova 'zla kazna za veliki narođni, dosada neoplakani grijeh kraljeva ubijstva“ . Za ovaj narodni zločin predlaže ,Hr- vatska Straža“ narodnu ekspiaciju, koja bi imala sastojati u ovom: L. Ili u Zagrebu, ili na mjestu, gdje bi Zvonimir ubijen neka se podigne narodno svetište posvećeno božanskome srcu Isusovu. 2. Drugo narodno svetište posvećeno Mariji Djevici i Majci Božjoj na Trsatu. 3. Veliko hodočašće u Laurdes. 4. Polovica Božjega proklestva, koje tišti hrvatski narod, bi nestalo, netom što bi se hrvatsko svećenstvo jednodušno odva- žilo: Dalje od liberalaca! Što je nama do vas, psovača Boga i Marije? 5. Neka se hrvatsko svećenstvo sastaje u ,društvo svećenika klanjalaca“. Preporuča se širenje časopisa ,Bucharistia“ imeđu sve- ćenstvom, pa ,Glasnika Srca Isusova“ među širim masama naroda. 6. Ustrajanje katoličkih akademičkih društava, ,gdje će se mladi junaci vježbati u borbi za javni život“. "s ćini. Ni jedni ni drugi nijesu htjeli da po- puste, paček su bili uzeli za pitanje na- rodne časti i ponosa, koji će da - popusti. Pitanje se to bilo tako zaoštrilo, da je par- lamenat imao lice jedne teške krize. U to dođe dne 24. X. audiencia parlamentarnih članova kabineta. Značenje te audijencije bilo je svakomu jasno i nakon 24 sata pita- nje o podjeli kotara bilo riješeno. Pitanje o kvalificiranoj većini bilo je zabačeno, a u- zelo se kao ključ, da, kad, se bude vijećati o promjeni podjele izbornih kotara mora da bude prisutno najmanje 343 člana kuće, ne ubrojivši parlamentarne članove kabineta, ni presjedatelja, ni zapisničare, koji onaj dan imaju funkciju. Nakon ovog sretnog riješe- nja dobili su parlamentarni ministri, onda ministar presjednik barun Beck, ministar unutarnjih posala barun Bienerth i presje- dnik odbora za izbornu reformu dvorsk; savjetnik Dr. Ploj sa raznih strana mnogo čestitanja. Govor Bjankinijev. Jučer je zastupn k Biankini govorio u par- lamentu. Na dnevnom je redu bio prešnigpred- log Abrahamoviczev glede uređenja grunto- vniceu Galiciji i Bakovini. Tu je priliku uzeo Biankini, da se potuži, kako i u tom po- gledu vladaju nesnosne prilike u Dalmaciji i zamolio je ministra pravde, da to pitanje uredi. Ministar Đr. Klein odgovorio je od- mah zast. Bjankiniu da se on _već bavio tim pitanjem, i onda da bi se takav zakon mo- gao i nm Dalmaciji uvesti, da on nema ni- šta proti tome. lin. arinjski — Rakoczy. Narodne svečanosti u Ugarskoj pri prijenosu mrtvih ostanaka Jelene Zrinske i njezina sina Franja Rakoczy sjećaju krvavog razdoblja u povjesti Ugarske i Hrvatske. Zajednička je borba bila, pravo je -dakle, da se Ugri i Hrvati skupa poklone pred lijesom ljudi, koje| su nezgode poli- tičke borbe prisilile, da zaklona tra- 7. Obzirom na to, što se ,u novije doba u Hrvatskoj mnogo pognješilo proti nepo- vrjedljivom auktoritetu rimskog pape“, ,ovaj narodni grijeh proti četvrtoj zapovijedi pri- mjereno ćemo oplakati time, ako priredimo što prije narodno hrvatsko hodočašće — na čelu nam jedan ili više hrvatskih biskupa di Rim, k našemu sv. ocu Plju X, da mu se tu kao narod, u ime sviju Hrvata poklonimo, izrazivši mu osjećaj sinovske ljubavi i bez- uvjetne poslušnosti“. Kad smo ovo čitali, kušali smo smijati se ali nam nije išlo. Činilo nam se, da imamo pred sobom mahnica, jer normalni čovjek nije u stanju, da učini ovakovu uvrjedu zdravomu razumu. A _što je od toga teškoga zločina ? Kako je svršio kralj Zvonimir? — O tomu nam povjest ne daje tačnih podataka : jedni kažu da je poginuo u pobuni koju je narod digao, kad ga je hotio voditi na poziv papin u križarsku vojnu, pošto ga je nekoliko puta prije bio povukao u ratove za tuđe interese; drugi pak tvrde, da je umro prirodnom smrti. Kako bilo, da bilo, bilo bi dobro pu- stiti kosti, da počivaju u miru, a ne pozivati avet njegovu, da pomogne nekomu u sada- njim političkim trvenjima. te; >“ ete i