Pismo iz Beča.

(Novi ljudi).

Prošla sedmica donijela nam je na
upravu dvaju najviših mjesta u  Austro-
Ugarskoj monarhiji nove ljude. Sada imamo
novog ministra izvanjskih posala u osobi
baruna Aehrental-a, dosadašnjeg poslanika
na petrogradskom dvoru; i novog zajednič-
kog ministra rata u osobi F. Z. M. Franje
Sehinaich-a, dosadanjeg ministra za zemalj-
sku obranu u austrijskom kabinetu. Na nje-
govo mjesto kao ministar za zemaljsku
obranu došao je zapovjednik 9. korpa i ko-
mandirajući general u Josefstadt-u F. Z. M.
Julije Latseher od Lamendorfa. Došli su do-
duše novi ljudi, ali ako svi znaci ne varaju,
malo će se što promijeniti od starog tijeka
naše visoke politike. Trojni će se savez po-
noviti, ugovor u Miirzstegu ostaje i nadalje
u kreposti, paček prama najnovijim vijestima
regbi, da se neće ništa promjeniti niti prama
Balkanu. Sama pak osoba baruna Aehren-
thala kadra je da pobudi povjerenje u sebe.
On je veoma ljubezan, finih manira i rado
dođe u susret svačijimi željama. Što se tiče
njegove politike, novine su ga okrstile uče-
nikom Kalnokyjeve škole. On je bio naime
presidijalni sekretar u ministarstvu izvanj-
skih posala, kada je tim ministarstvom
upravljao grof Kalnoky. Kao takav uživao
je neograničeno povjerenje grofa Kalnokyja
i bio je upućen u sve diplomatske tajne.
Grof Kalnoky mu je dapače ostavio i svoje
zapiske. Veći dio svoga diplomatskog dje-
lovanja sproveo je on na petrogradskom
dvoru, Uspostava onako srdačnih odnošaja
između Rusije i naše monarhije može se
reći njegovo je djelo. Ta srdačnost pokazala
se i sada, kad je on imenovan iilinistrom
izvanjskih posala. Ministar predsjednik ruski
Stolypin poslao mu je slijedeću brzojavku :
» Primite moja najiskrenija čestitanja, spojena
sa sažaljenjem, da nas ostavlja jedan prija-
telj Rusije, koji će u našoj zemlji zadržati
dobre i lojalne osjećaje, koji su njega kurak-
terizirali za čitave njegove karijere“. Barun
Aehrenthal je odgovorio telegramom : Veoma

Listak.

Mahnitanje. — Citiramo iz , Hrvatske
Straže“ god. IV. svez. IV. i V. g. 1906.

»Prošle je godine izašla knjiga, koja
zaslužuje, da se njome apozna sva Hrvatska :
,O drevnom događaju nove misli. Napisao
Mons. Matija Stepinac“. Naprednjački su je
pobornici primili s posmjehom i ruglom, a to
Je za istinitost njezina sadržaja najsjajnije
svjedočanstvo.

Pisac nastoji da kao vjerojatnu dokaže

Beč, 31 oktobra 1906.

povjesnu činjenicu, da su Hrvati ubili bo-:

goljubnoga, Crkvi i papi vjerna i odana
kralja Zvonimira, pa polazeći s ove činjenice
zaključuje : ,Ako stoji, da su Hrvati na sa-
boru ubili svoga kralja Zvonimira: to na
nama leži teška Božja kazan, pa bismo dobro
uradili, da počnemo misliti na neku dostojnu
ezpiaciju, na neko pomirenje uvrijeđenoga
Božjega Veličanstva, što ga ište takav narodni
sacrilegium, tako svetogrdno ubijstvo vrhov-
noga i zakonitoga poglavara čitavoga kraljev-
stva“. To je evo jezgra ove vanredne i za-
nimive knjige. A ova je misao i nas, kako
već spomenusmo, potakla na ovu raspravu.

Nije nam namjera, da se opet bavimo
pitanjem o umorstvu kralja Zvonimira. Velika

ganut čuvstvima, koje mi izrazuje Vaša Pre-
uzvišenost u momentu, kada ostavljam Rusiju,
molim Vas, da budete osvjedočeni, da će sva
moja nastojanja ići za tim, da u budućnosti
uzdržim odnošaje iskrenog i lojalnog prija-
teljstva, koji sada vladaju među Austro-
Ugarskom i Rusijom“. Što se tiče njegovog
odnošaja prama Mađarima to je on tamo
dočekan sa simpatijama, budući da je nje-
gova žena rođena Mađarka grofica Szechenyi,
kći bivšeg ugarskog ministra a latere. Dok
je tako nekako sa simpatijama bilo primljeno
imenovanje baruna Aehrentala za ministra
izvanjskih  posala, tim se simpatijama ne
može podičiti novi ministar rata F. Z. M.
Sehčinaich. Njegovo imenovanje, kao da će
donijeti opet na tapet vojnička pitanja. Sve
su mađarske novine pune stupaca o tajnom
paktu sklopljenu dne 9. Aprila t. g. između
krune i ugarske koalicije. Tomu je dalo
povoda osobito ganutljivo pismo carevo na
odstupajućeg ministra rata F. Z. M. pl, Pi-
treich-a. Već se je počelo govorit o krizi u
Ugarskoj i t. d. i t. d. ali regbi, da će se
i ovoga puta nekako kruna i Mađari nago-
dit, ali u političkim se krugovima svak sa
zebnjom pita: što će biti do godine, što do
dvije ?

(Svršetak izborne reforme).

Napokon! — Tako je mogao lake duše,
da usklikne svaki političar, kada je u pone-
djeljak odbor za izbornu reformu dovršio
svoje radnje.

Poslije 7 dugih mjeseca, nakon upornog,
ustrajnog i neumornog rada, veliko djelo
izborne reforme za Austriju je gotovo; od-
bor ža izbornu reformu je dovršio svoja
vijećanja i izabrao je svoga referenta za ple-
nium. Po novoj izbornoj reformi zastupnička
će kuća brojiti 516 mandata, od kojih spa-
daju 243 na Nijemce, a 283 na Nenijemce.
Kod nas je u Dalmaciji ostalo pri starom.
Dalmacija ima 11 zastupnika, od kojih 9
Hrvata, a 2 Srba.

Posljednja poteškoća je bila, kakovoj
se većini ima prepustiti zaštita podjele ko-
tara. Nijemci su tražili od dvije trećlne (2/3)
a Česi su se tome silno opirali, i zahtijevali,
da se podjela kotara prepusti apsolutnoj. ve-

moralna i materijalna zla, što narod hrvatski
tište, kroz vjekove sve do danas, zaista oprav-
davaju misao, što_je razvija pomenuti pisac u
djelu svome, da su ova 'zla kazna za veliki
narođni, dosada neoplakani grijeh kraljeva
ubijstva“ .

Za ovaj narodni zločin predlaže ,Hr-
vatska Straža“ narodnu ekspiaciju, koja bi
imala sastojati u ovom:

L. Ili u Zagrebu, ili na mjestu, gdje bi
Zvonimir ubijen neka se podigne narodno
svetište posvećeno božanskome srcu Isusovu.

2. Drugo narodno svetište posvećeno
Mariji Djevici i Majci Božjoj na Trsatu.

3. Veliko hodočašće u Laurdes.

4. Polovica Božjega proklestva, koje
tišti hrvatski narod, bi nestalo, netom što
bi se hrvatsko svećenstvo jednodušno odva-
žilo: Dalje od liberalaca! Što je nama do
vas, psovača Boga i Marije?

5. Neka se hrvatsko svećenstvo sastaje
u ,društvo svećenika klanjalaca“. Preporuča
se širenje časopisa ,Bucharistia“ imeđu sve-
ćenstvom, pa ,Glasnika Srca Isusova“ među
širim masama naroda.

6. Ustrajanje katoličkih akademičkih
društava, ,gdje će se mladi junaci vježbati
u borbi za javni život“. "s

ćini. Ni jedni ni drugi nijesu htjeli da po-
puste, paček su bili uzeli za pitanje na-
rodne časti i ponosa, koji će da - popusti.
Pitanje se to bilo tako zaoštrilo, da je par-
lamenat imao lice jedne teške krize. U to
dođe dne 24. X. audiencia parlamentarnih
članova kabineta. Značenje te audijencije
bilo je svakomu jasno i nakon 24 sata pita-
nje o podjeli kotara bilo riješeno. Pitanje o
kvalificiranoj većini bilo je zabačeno, a u-
zelo se kao ključ, da, kad, se bude vijećati
o promjeni podjele izbornih kotara mora da
bude prisutno najmanje 343 člana kuće, ne
ubrojivši parlamentarne članove kabineta,
ni presjedatelja, ni zapisničare, koji onaj dan
imaju funkciju. Nakon ovog sretnog riješe-
nja dobili su parlamentarni ministri, onda
ministar presjednik barun Beck, ministar
unutarnjih posala barun Bienerth i presje-
dnik odbora za izbornu reformu dvorsk;
savjetnik Dr. Ploj sa raznih strana mnogo
čestitanja.

Govor Bjankinijev.

Jučer je zastupn k Biankini govorio u par-
lamentu. Na dnevnom je redu bio prešnigpred-
log Abrahamoviczev glede uređenja grunto-
vniceu Galiciji i Bakovini. Tu je priliku uzeo
Biankini, da se potuži, kako i u tom po-
gledu vladaju nesnosne prilike u Dalmaciji
i zamolio je ministra pravde, da to pitanje
uredi. Ministar Đr. Klein odgovorio je od-
mah zast. Bjankiniu da se on _već bavio tim
pitanjem, i onda da bi se takav zakon mo-
gao i nm Dalmaciji uvesti, da on nema ni-
šta proti tome.

lin.

 

arinjski — Rakoczy.

Narodne svečanosti u Ugarskoj
pri prijenosu mrtvih ostanaka Jelene
Zrinske i njezina sina Franja Rakoczy
sjećaju krvavog razdoblja u povjesti
Ugarske i Hrvatske. Zajednička je
borba bila, pravo je -dakle, da se
Ugri i Hrvati skupa poklone pred
lijesom ljudi, koje| su nezgode poli-
tičke borbe prisilile, da zaklona tra-

7. Obzirom na to, što se ,u novije doba
u Hrvatskoj mnogo pognješilo proti nepo-
vrjedljivom auktoritetu rimskog pape“, ,ovaj
narodni grijeh proti četvrtoj zapovijedi pri-
mjereno ćemo oplakati time, ako priredimo
što prije narodno hrvatsko hodočašće — na
čelu nam jedan ili više hrvatskih biskupa
di Rim, k našemu sv. ocu Plju X, da mu se
tu kao narod, u ime sviju Hrvata poklonimo,
izrazivši mu osjećaj sinovske ljubavi i bez-
uvjetne poslušnosti“.

Kad smo ovo čitali, kušali smo smijati
se ali nam nije išlo. Činilo nam se, da
imamo pred sobom mahnica, jer normalni
čovjek nije u stanju, da učini ovakovu
uvrjedu zdravomu razumu.

A _što je od toga teškoga zločina ? Kako
je svršio kralj Zvonimir? — O tomu nam
povjest ne daje tačnih podataka : jedni kažu
da je poginuo u pobuni koju je narod digao,
kad ga je hotio voditi na poziv papin u
križarsku vojnu, pošto ga je nekoliko puta
prije bio povukao u ratove za tuđe interese;
drugi pak tvrde, da je umro prirodnom
smrti. Kako bilo, da bilo, bilo bi dobro pu-
stiti kosti, da počivaju u miru, a ne pozivati
avet njegovu, da pomogne nekomu u sada-
njim političkim trvenjima.

te;

>“
ete
i