že daleko od svoje domovine, tamo gdje Turčin zapovijeda, u bijelome Carigradu. Cijela se Ugarska okupila pred lijesom junaka, da njihovu pepelu oda dostojnu poštu, ali to nije samo čin pijeteta. Natpis, kojim naresiše njihovu raku, kaže nam pravi smisao ovih svečanosti. U domaćoj zemlji nek ,odahne i počine umorenih pe- peo kosti“, a uspomene na njih neka sokole narod, da ustraje i nadalje u borbi, koja još nije dovojevana. Oni su se borili mačem u ruci, jer dru- goga sredstva obrane i navale ta- danje doba nije poznavalo, a njiho- vim nasljednicima dalo je vrijeme u ruke druga ratila. Probuđena na- rodna svijest prkosi sili, bolje nego junačka desnica. Kaže narod, da je Kraljević Marko legao u grob, kad je vidio pušku; leglo je s njime i doba surove sile, a na njezino mjesto popela se ener- gija rada i visina uma Njima treba da novi narodi zahvale svoj napre- dak, njima. duguju i Madžari onaj položaj, koji su sebi znali izvojštiti u državi. Hoćeli se Hrvati u njih ugle- dati!? Hoće li više zamijeniti oružje Zrinskih i Frankopana, koje ih je vuklo na bojišta i stratišta, snagom volje cijeloga naroda?! Kad će više naučiti kazat: ,Hoćemo!“ Spasimo Istru.. i Bilo je to po ujedinjenju Italije, kad se je po novinstvu one obale Jadrana razišla jaka riječ: Italija je ujedinjena, ali nije do- vršena. I u ime tog zaokruženja, dovrhe, začusmo kako se u okvir te buduće Italije stavljaju i dvije naše primorske zemlje : Kr- šna Dalmacija i sirotna Istra. Ali kad ono nacionalna ideja dopre i do ovih obala, a narod se stade osviještati, te se posve ne osvijesti i nataknutu mu marku talijan- štine ne' zbaci sa svog lica, a ostatke osta- taka patvorenih talijana ne zatjera u Šimu- Amerikanski učenik. — Po cijeloj Americi se sada govori o Norbertu Weineru, sinu prof. Weinera na harvardskom sveu- čilištu. Mladi Weiner je naime već akade- mičar, a nema mu nego samih 11 godina. Kad mu je bilo 16 mjeseca poznao je cijelu abecedu, a kao dijete od 3 godine znao je lijepo čitati. U 8. godini već čitao je naj- teže klasike, pa Darwina i Haeckela. S 10. godinom svišio je ispit zrelosti na gimna- ziji i to kao najbolji učenik. Stari Weiner je Rus, a predava slavensku filologiju, do- čim se njegov sin bavi s kemijom, biolo- gijom, matematikom i filozofijom. S 15. go- dinom nada se svršiti sve nauke. Zanimiv zločinac. — Nedavno je u Berlinu. pobudio. opću senzaciju neki bla- gajnički poslužnik imenom Lange, koji se je duže vremena bavio čadnim športom — odrezivanjem pletenica djevojčicama. Bio je stoga kao zločinac tužen, te metnut U is tražni zatvor. Sada javljaju iz Berlina, da je pušten iz zatvora, jer je svoja djela pe- činjao u psihopatološkom stanju. Nagon Za odrezivanjem kosa pojavio se u Langea, dok je još bio malen. I Genijalan lopovluk. — Sve se no- vine ovih dana bave genijalnim lopovlukom nov grad, tad će i Italija ispustiti iz svog okvira ovu lijepu našu zemlju, znajuć do- bro, da je hrvatska Dalmacija baš nikako ne će. Dapače, gle čuda, Italija će morat šlušati kako se baš ta Dalmacija sprema, da postane Pjemonat hrvatske misli; pa tad nije pi čudo, ako u zamaglici, ono ,figli gagliardi e prodi, degni della gran Madre“, kojim je nekoć pozdravljala Dalmatince, za- mijeni sad sa ,barbari, erudeli, popolo d'una inferiore coltura“. Spomenuh Dalmaciju, da se vidi kako ju je narodno osviještenje otelo programnim težnjama Talijana. 'To isto osviještenje ka- dro nam je spasiti i Istru, ono je u stanju oboriti i onu moć i vlast, koja ne samo u Istri, da li i u cijeloj ovoj monarhiji samo vojuje, samo zatire nastojanja Hrvata, ai ostalih ugnječenih Slavena. s s * Lakše je bilo preporoditi Dalmaciju, oživjeti u njoj zamrli hrvatski duh, kad su se i najljući autonomaši nazivali samo »Slavi dalmati“ ,Slavi di coltura italiana“, al nije tako lako u Istri, gdje odrodi poznadu sa- mo jedan za sebe naziv italiani“, te kad o ,Slavi-ma“ ne će ni da čuju, kad su im Slavi tram u oku, neprijatelj, proti kojemu je sve dopušteno. "Tamo ne bido stajala a- gilnost, te vatrena riječ Pavlinovića i Klai- ća, tamo drugo nešto treba, ono isto nat- me, što je bilo kadro da istarski puk odna- rodi, otuđi ga hrvatskom ogmjištu: škola, hrvatska škola. # S # Škola će nam spasti Istra“ do toga se je uvjerenja došlo onda, kad se je u Istri obrazovala ,Družba sv. Ćirila i Meto- da“ sa teškom, ali i časnom zadaćom, da spasi Hrvatskoj Istru, podižući u njoj hr- vatske škole. Ali se škola bez novaca ne podiže, a istarski je narod preveć siroma- šan, a da bi mogao nasmagati dosta novca za svoje narodne škole. Trebalo je tu, da pomogne vas hrvatski narod, inače će Druž- bina osnova ostati lijepa, ali neostvariva. 'Tako je valjada promislio i pokretač Družbe dr. V. Vitezić, kad je ono zamislio divnu osnovu o ustrojstvu Družbinih po- jednog tobožnjeg kapetana. U gradić Koiipe- nick blizu Berlina dne 16. 0. m. jedan kapetan sa nekoliko vojnika, opkolio općinsku kuću te uhitio načelnika i blagaj- nika. Kapetan tada pokupi sve novce, što je našao te ode, a vojnicima naredi, da još došao. je jednu uru moraju držati zaposjednutu kuću. Pošto se kapetan kroz tu uru nije povratio, stvar je postala sumnjiva, a još više, kada sa vojnici rekli da kapetana ne poznaju. On ih je susreo kada su se vraćali sa je- dne vježbe, te im zapovjedio da ga slijede. Zamimivo je pak to, da se je i samo zborno zapovjedništvo dalo prevariti, te svojim pu- tem izvelo uapšenje; Valja napomenuti, da je kapetan imao sa sobom tobožnji carski nalog. Međutim stvav je izišla ma vidjelo tek kad su uhićeni bili dovedeni u Berlin pred glavnu stražu. Još iste noći bio je car o dogođaju jizviješten; u izvještaju oprav- davaju se vojnici, jer da su rekruti. Car je na to najstraže ukorio općinsku gospodu od Kiipenicka, što su se lakovjerno dali nasa- mariti, a brzojavno je naredio, da se voj- ničko zapovjedništvo kazni radi svog neo- preza. Kapetanu sa ukradenim novcima za ne- koliko dana nigdje ni traga ni glasa. družnica, koje će rasprostranjene po svim hrvatskim zemljama ,biti žile dovodnice, koje će organizmu "Iužbe podati svu po- trebitu životnu snagu“. w * * 1. mi Dubrovčani imame podružnicu Družbe sv. Ć. i M.“. To se dakako pot- puno slaže sa historijskom ulogom Dubro- vnika, te je vršio u slavenskom i hrvatskom svijetu, ali kad bi ko zavirio u imenik "članova naše. podružnice, tad zaista morao bi uskliknuti t& to se baš nikako ne slaže s razglašenošću Dubrovčana“. Broj članova mogao bi se gotovo na prste izbrojiti — premda je članarina same 2 kr. na godinu — pai od to malo njih, neki su kljasti na jednu, a neki i na obe noge. Mogao bi tko rad toga kriviti upravu. Ali to ne stoji. Čuo sam na svoje: uši kako se upravi dovikuje ,pa mi imamo dosta i svo- jih stvari za potpomoći“, a — teško mi je reći našlo se je ljudi, koji su poziv na upisninu dosta smiješno odbili. Ovo ne znači nemar uprave, nego op- činstva ili da se pravilnije izrazim, ravno neshvaćanje važnosti Istre za budući razvi- tak Hrvatske. Znači nepoznavanje blagodati Jadranskog mora i uskog spojenja gospod- stva nad njim sa sndbinom Istre. # 3 # Kad s članarinom tako teško iđe odlučilo se je prihvatit drugog jednog vrela: dati na 2. XII. o. g. zabavu u Dražbinu korist. Zabava će biti s darovima, pa se je stoga zamolilo naše vrle gospođice, da bi raspro- davale blokove. Mislilo se- je da žarkom po- pogledu i toploj riječi naših ljepotica ne će nitko uzmaći, a da barem 20 para ne žr- tvuje za tužnu Istru. Ali da, i tu, ide teš- ko. Za inad znadu se naći i stotine, a kad se pita za Istru, tad jč i novčić veći od srebrnjaka. * i t . . . Spasite nas“ čuje se vapaj sirotne 18 tarske djece. "Tom vapaju niko se ne smije oteti, a najmanje Dubrovčani. Prilika je da- na, te Dubrovnik vas mora nastojati, kako će zabava za Družbu uspjeti što sjajnije, kako će i općinstvo sa zabavom i uprava Ali je ipak uspjelo uhititi ga, zove se Vogt, a po zanatu je crevljar, te je pred sudom morao da potanko ispripovijeda svoju vratolomiju. »Bihač“, hrvatsko društeo za istraživa- nje domaće povjesti u Splitu. Iskopine kod župne crkve se. Petra na Gornjem Muću, kod sv. Mihovila u Ninu i u Klapavicama između Gvla i Dugopolja. Još pred 35 godina, kad je imala da bude proširena današnja žana erkva sv. Petra na Gornjem Muću, bi našast od popa Granića onaj znameniti spomenik bana Bra- nimira od god. 880, koji se _danas čuva u arheološkom muzeju u Zagrebu. 'Tim su se spomenikom bavili, osim pokojnoga Granića, akademici Ljubić i Rački, koji je natpise potpuno i protumačio (Vidi Rad. Jug. akad. XXVI. str. 93—108). To je iza Trpimirova natpisa najstariji spomenik i — kako veli Rački — ,rijedak ostanak hrvatski. iz dru- ge polovice IX. vijeka. Ostanak taj je samo odlomak hrama (t. j. što se odnosi na kakav hram), kojega je vrijeme pod zemlju stro- valilo i pokopalo. Oslanjajući se na ove riječi Račkoga društvo se je ,Bihač“, u koliko mu dopustiše neznatne sile, dalo na mučan posao da ot- a. Miu ata