zove drugačije? jer je sve samo ne narodna pi
hrvatska.

Puk u Blatu je vaskolik hrvatski, osim na-
čelnika autonomaša Ostoića renegata svoga naro-
da, te je toga radi uzrujan i ogorčen do skrsj-
nosti. Zadnji općinski izbori te riješenje utoka
proti sakonu istih radi, kao i nesakonito riješenje
opet utrka proti biranju općinskog upraviteljstva,
sa strane mješovitog povjerenstva, sve je to pro-
uzrokovalo, da je narod izgubio pouzdanje u za-
kon buduć samo opstoji na papiru. On je htjeo
više puta sam ga vršiti, kad nije kadar da ga
B..... Mi smo uložili svaki put svoje sile, da
ga ustegnemo nadajuć se uvijek da će pravica sa-
trti krivicu. Prevarismo se. Toga radi otsad puš-
tamo, da čini svak što ko hoće.

Pod načelnikovanjem Ostoića imali smo dvi-
je općinske sjednice ma 15 i 22 veljače. Ta-
kih Blato ne pamti. Uvjereni smo da ih ne
pamte ni druga općinska vijeća širom pokrajine.
Činilo nam se je biti u bečkom parlamentu, ako
je dopušteno maleno prispodabljat velikim. Vijeće
razdijeljeno na dvoje: pristaša upraviteljstva 20,
a opozicije 16. U opoziciji su najučenija, najugled-
nija i najpopularnija lica, dok u upravi ljudi sas-
vim prosti i odvisni, koji lasno iskaču iz tora u
tor. Prvi načelnik a za njim pristaše upraviteljs-
tva sasvim su tugji općinskoj upravi. Nsčelnik
kad mu govornik predloži predlog, da otvori ras-
pravu povrh njega, pita kako će to učinit, (ma
pravo, jer ne ima ni brave ni ključa). U svom nezoa-
nju on misli da sve može pa do potrebe i obje-
siti čovjeka, kad nije po njegovu ćeifu. To je do-
kazala zadnja opć. sjednica 22 Veljače, gdje nije
htjeo da vijećnici opozicije govore, te naregjivao re-
daru da pozove žandare u vijećnicu, da vežu vi-
jećnika Marina Petkovića slobodnog gragjanina,
rodoljuba i branitelja interesa narodnog, a samo
stoga što je govorio, i ako u granicama zakona.
Sreća i Bog da je tu u vijeću bio vladin povjere-
nik s Korčule, kojega je činio da dogje autonomaš-
ki načelnik, misleć da će tim prestrašit opoziciju
buduć se uvjerio u prvoj sjednici o njenoj moralnoj
sili. Da nije vladin povjerenik prosvjedovao proti
načeluiku radi žandara i to mu zabranio, do šta bi
bilo došlo? Uvjereni smo da bi se vijećnica bila o-
mastila krvlju Narod ne bi dopustio di mu vežu
branitelja. a žandari bi htjeli izvršit nalog. A poslije ?
Žandari bi bili zgnječeni a narod bi čamio po ta-
mnicama, obitelji bi došle u rasulo s njima i na-
še milo Blato Eto došta se dohodi kad se naro-
du daju prava samo na papiru, te mu se stavlja
na upravu ljude, koji su u dijametralnoj opreci s nji-
me u čustvu i k tomu nesposobni. A hoće li u
svakoj sjednici biti prisutan vladin povjerenik ?...
A ako ne prisustvuje što će se dogoditi ?.... Bri-
ne li se za to Zemaljski Odbor ?

Odbor sedmerice izabran u prvoj sjednici
općinskog upraviteljstva, da prouči  financijaloo
stanje općine te da u drugoj sjednici podastre iz-

PODLISTAK.

MISTIFIKACIJA.

(Piše za ,C. H.“ Ivan Andrović.)

L

Apprendre « livre est un bien-
fait illusoire ou un present dange-
reux, si vous ne rendez pas vos
&ldves es de comprendre et
d' aimer les lectures serienses.“
(M. Brćal; Quelques mots sur

 

 

Podnstruction publique en France
strana 78.)

Tko je izrekao presudu: istina stoji sakri-
vena u sdencu, te da ju je težko iztražiti i sa
a ge A OTA je

najglupiju . Barem dandanas
ar o em koji ju iz-
traživa, da preuzme ono preosobito putovanje, za
koje Rabelais naokolo megju fantastičkim
otocim, svoju veselu četu Pau a. Danas sve
to nije nužda, uslied za ja na koji
sve obara, preinačiva, usavršava. Upitajte, ako je
istina gospodina Josipa Holečeka, književnika i
jednog od moogobrojnih urednika ,Narodni Lis-
“, kojemu se je otrag dvie i po godine proh-

4 zrepotnje sorenhim Japa da 9% epi.
še i da s njime upozna česko vo. Mora se
priznati, da je briga g. Holečeka zasluživala sva-
ku pohvalu. Prije nego li se mi Slaveni u ovoj

slošimo, nećeino nikada

vješće vijeću, 22 veljače, nije bio kadar da mir.
no vrši svoj rad Načelnik autonomaš Ostoić, ko-
ji je u biranju načelnika na glas za sebe glasao,
kao presjednik odbora pravio je obstrokriju is-
toma, dok najposlije, iza kako im nije u trima
sjednicama htjeo davati podatke u četvrtoj po-
bjegne, kad se je isti tek bio sastao! Zašto? ..
Jer zapisnik prve sjednice općinskog vijeća kad
ga je pročitao bio je proti njegovoj tvrdnji. Hvala
dr. Gaju Bulatu, saborskom presjedniku na auto-
nomaškom načelniku, članu ,Lege“ pa Korčuli.

Kad je Ostojić bio imenovan općinskim u-
praviteljem, općina je blatska bila poduzela oz-
biljni posao uregjenja luke Prigradice, i koluog
puta od Blata do Prigradice Radnje su bile za-
počete i tisuća se je potrošilo. Zatim se je podu-
zela radnja grobišta i tu se je zasulo novca. Op-
ćina se je i zadužila. On kao imenovani upra-
vitelj našao je u deficitu općinu radi pomenutog,
te mjesto da štedi što više, da deficit ne raste,
otvora bez potrebe natječaj za drugog općinskog
liječnika s platom od 4000 kruna. Stari opć. li-
ječnik dr. Kunjašić izjavljuje Zemaljskom Odboru
u Zadru da je drugi liječnik suvišan; općinari či-
ne utok u istom smislu, suviše, da nije to stavlje-
no u proračua za god. 1899, i da je općina u lo-
šim financijalnim vodama. I bi li se vjerovalo, Že-
malj. Odbor potvrdi odluku upravitelja Ostoića.
Zašto? .... Bili su blizu izbori, a on (Zemalj. Od-
bor) ne plaća iz svog toboca. — Okladili bismo
se po živu glavu, da će Zemalj Odbor u Zadru
i sada uništiti utok proti ,novo ustrojenom mje-
stu šumara sa piaćom od 1400 kruna“, kojega je
Ostoić po svojoj volji utemeljio i otvorio natječaj
od 1 ožujka 1900 a da o tom vijeće nije ni obzna-
nio, niti imao oblaštenja. Mi koji prinosimo općin-
ski prirez od 127%, te je to maximum, kojega
narod može da prinosi u ovim plodnim g dinama,
znamo da je on jedva dostatan bio sa najmom
općinskih zemalja da prikrije dosadašnje općinske
troškove. Otkle će se dakle utjerat prirez za šuma-
ra? kad se veći ne može naprtit na narod. A gdje
je dosadašnji dug za Prigradicu? A kamo novi što
će se učiniti za Prigradicu? Pojmi li sve to ZŽe-
maljski Odbor? Kid ne pojmu načelnik autonomaš
njegovo mezimče i prisjednici, jer nijesu sposob-
ni. Općini blatskoj naručen je bankrot, jer se
nalazi u takvom položaju kritičnom kao nikada,
a u rukama je nezualica bez savjetnika. Jeza nas
hvata, kad promislimo kakvoj propasti ide blatska
općina u susret i to sve pod nazorom on h...ko-
ji sve mogu. Općinar.

 

Naši dopisi.

Maranovići, 16 Marta.
Ovijeh dana imali smo megju nama Prisvj i
Pripoš. Biskupa i našeg općeljuhljenog oca, Josi-
pa Dr. Marcelića. Prisvj. Biskup stigauo je amo

 

jim bogatim i moćnim peprijateljim. Da smo se
zaali naći i uzdržati na jedooj biljezi sve dosa-
dašnje nozapitka i razočaranja, mi bi smo brojili
za uspjehe i napredak. Kada smo se, u odlučnim
časovim, našli složni? Kada smo zapodjenuli ka-
kovu odlučnu zajedničku akciju u neće interese ?
Kada smo svoje narodno pitanje uzeli u skupnosti ?
Poglaviti uvjet pako naše sloge leži u spoz-
nanju. Dok se mi ne uzpoznademo ne ćemo se ni
složiti, a dotle ćemo uviek naše interese na mr-
ve dieliti, naše narodao pitanje preveć lokalizira-
ti, bez ikakove nade, da postanemo, kao što nam
već po snazi dosugjeno, odlučujući faktor u dr-
žavnom organizmu,
Više ruka može,
Više kad se slože,
Više braće skupa
naprijed stupa,
pjeva naš veliki pjesnik Preradović
. Stoga pogleda uzimajući u obzir namjeru g.
Holečeka, ona je protkana najuzvišenijim 1 najro-

MSR njegova kojiga ,Na Černou
Hora one veku“ zaslužila
svietu. Tim bi se tia doskočilo

nameće prvo i jedito pitanje :
'"Horu“ dostvjna onog u-

E SNrstnos što se na

posebnim parobrodićem finance, da blagoslovi zvd-
na na crkvi Bil. Gospe od Korita, i da istodobno
učini puku župe Maranovića, sv. poslanstva, bu-
duć posve teško u ove strane dobaviti posebne
svećenike. Tri je dana učinio Prisvi. Biskup u
Koritima a tri u Maranovićima, gdje bi osim pro-
povjedanja i tumačenja nauka kršćauskoga, od
rane zore do mrkle noći ispovjedao ne žaleći tru-
da ni umora.

Osim toga, imali smo sreću, da je ove go-
dine i svoje krsno ime učinio megju nama, te
smo tako imali prigodu, da svom ocu licem u li-
ce čestitamo i blagoslovljenu mu desnicu stisne-
mo. Njegova blaga i mila riječ svih se je dojmi-
la, njegovo očinsko srce, svih nas je zagrlilo, nje-
gov bistri um, svih nas je zadivio. Istom prigo-
dom, pohodio je Presvj. Biskup, za prvi put i
ovgješnju pučku školu, gdje je sve učenike i u-
čenice ispito u Vjerozakonu i Katekizmu. Zano-
sno je priporučio takogjer, da se uzaastoji usta-
noviti jedan mali fond za siromašne učenike, i
prvi je odmah doprinio svoj kamićak u tu svrhu,
na ruke veleč. župnika Taljerana. Na svemu to-
mu, od srca ostajemo harni brižljivom svom ocu,
moleći Svevišnjega, da ga još za dugi niz godina
uzdrži onako krepka i zdrava!

Mlječani.

Pogled po svijetu.

Austrija. — Sazvana je većina pokrajins-
kih sabora već na 26 tek. sabori Istre i Gorice
započeti će svoje djelovanje Aprila.

— Kobfereucije za sporazum Čeha i Nije-
maca obustavljene su na neko vrijeme. Dosadanji
uspjesi ovih kooferencija, i ako su svi sporedne
vrijednosti, napunili su mnoge dobrom nadom i
na konačni uspjeh, o čem se može naprotiv vrlo
dvojiti jer se još nije niti počelo raspravljati o
glavnom predmetu.

— Dr. Eduard Greger, zastupnik, te jedan
od utemeljitelja Mladočeske Stranke, držao je sko-
ro u Melniku govor pred svojim biračima, koji ga
bjehu pozvali da im položi račun o svome djelo-
vanju. U tom govoru osudio sadanju politiku Mla-
dočeha; glavni razlog: što su Mladočesi odustali
od opstrukcije. Ovaj govor zabrinuo je svakoga
jer zao znak po Mladočesku stranku, a u momen-
tima tako ozbiljnijem, kao što su danas.

— Po vijesti jednoga magjarskog lista u
Pešti, kralj je mladočeskim političarima izjavio,
da je pripravao okruniti se za českoga kralja, u
onom času kada se provede ujedinjenje grada
Praga sa predgragjima i susjedni općinama.

 

Domaće vijesti.

Dalmatinski sabor. — U ponedjeljak dne
26 tek. u 10 sati iz jutra narodni zastupnici dal-
matinski okupiše se u saborskoj dvorani, odatle

 

__ Čitajući omašnu Holečekovu knjigu, na sva-
koj stranici, dok sam se silovao, da stojim pom-
njivo i da na dalje slijedim u čitanju, padao mi
je na um, i činio mi se je vise nego li sgodan
upit, kojim je De Sanctis, glasoviti kritičar zapo-
čeo kritiziranjem Armanda :

»Sto si htjeo tim učiniti, Ivane Prati?“

Ma što je, ja se pitam, htjeo učiniti gosp.
Huleček ?

Putujući slavenskim jugom pred g. Holeče-
kom stajalo je hrvatstvo i srpstvo. Dva mens,

politike ih usi

po
ložaj narodnosti u Ugarskoj“. God. 1897 opet
to potvrdio riječim; ,Srbi imali bi se
svakomu koraku Hrvata za napredak što veće
samostalnosti Trojednice.“

1) Tommaseo ; gl Duca d' Atene“ str. 288,