skom krugu, kad se v6seo vraćao doma sa jedne pučke zabave ! Naslijedit će ga na prijestolju sin mu jedi- nac, Viktor Emenuel III. Njemu je sada 31 godi- na; oženjen je sa Crnogorskom kajaginjicom Elenom. Kakvoj budućnosti ovaj kralj ide u susret, Bog sam zna, ali stupa na prijestolj pod zlokob- nim auspicijima. Naši Dopisi. Ston, 29 Julija. Kako veliki uzvišeni čini naše sv. katoličke Isusove vjere silno drmaju kršćaoskim grudima i neizkazanim čustvom radosti i zadovoljstva opaja- ju kršćanska srca, to se je moglo danas, ovdi kod nas, ponajbolje opaziti. Ta kako i ne bi, kada je danas vrijedni mladi franjevac, a čestiti sin ovog hrvatskog mjesta, vlč O Vjekoslav Kresić naj- svečanije a za prvi put stupao do Isusova oltara, da svoje srce k nebu digne, da za nas na oltar svojom riječi snimljena Boga-čovjeka moli, da nad nas svoju desnicu pruži i prvi nam put sv. bla- gosov podijeli Ne, ovaj sveti, radosni čin, ova znamenita svečanost nemogaše, a da ne potrese svačije srce, da svakoga na veselje ne pobudi. Već od nekoliko dana prije, veseli glas zvo- na franjevačke crkve navještao je puku, da se pri- bliža taj radosni dan, kojega i onako svak nestr- pljivo čekaše. Pod samu večer u oči svečanosti na glas zvona oglasi se i gruvanje iz mužara, a nakon toga slijedila je razvjeta uz paljenje raznovr- sne umjetničke vatre. Opće oduševljenje, opća ra- dost već se je tada čitala na svačijem licu; dru- go se nije željelo, neg da što prije svane željeni dan. Ovaj napokon stigne i skoro prije no njegovo svijetlo do nas dopre, vas je Ston u moru vese- lja i zadovoljstva plivao: Njegovu veselju, njego- voj sreći slatko se smiješile naše mile hrvatske trobojnice, što no su veselo lepršale po prozori- ma i ulicama njegovim. Oko 10 sati lijepa kita jednog i drugog klera pod crkvenim barjakom a uz pucanje mužara krene iz franjevačke crkve put svečareva stana, da ga svečano do crkve doprate. Do suza ganut uputi se odatle mladi svećenik u sredini svojih sijedih roditelja. Pred njim je stu- palo dvanaest djevojčica u bjelini sjajno odjeve- nih a cvijećem okićenim svijećama u ruci. Uz preč. kan. dn. A. Liepopili, mn. p. O. A. Kazila- ri i našeg preć. nadžupnika pratilo ga je ostalo svećenstvo i lijepa kita njegove svojte i prijate- lja. Stignuv u Crkvu sv. Nikole, mladomisnik pri- mi darove svijeća, a nakon toga odma započne svečanu sv. Misu uz asistenciju svojeg provincija- m. p. Kazilari i dvaju svojih kolega O. E Usko- kovića i O. L. Glumca. Preko sv. Mise preč. D. A. Liepopili, istaknuv znamenitost općeg nam da- našnjeg veselja, pozoatom svojom rječitosti dirlji- vo oslovi mladog svećenika, da se je mnogom su- za na licu pokazala. Za čitave službe božije sva- čije oko pumnjivo i oduševljenjem pratilo je mla- domisnika, koji je pobožno i ganutim srcem pre- kazivao nekrvnu golgotsku žrtvu. Najpotresniji bi- jaše čas, kad suzom radosnicom orošenim licem stupiše do oltara njegovi starci roditelji, da iz po- svećene ruke svojega sina prime presveto Isusovo Tijelo. Ganutljiv uprav to bijaše čin, ne samo za sretne roditelje i još sretnijeg sina, neg za sve, koji prisutni bijahu. — Poslije sv. Mise, pošto svak redom poljubi posvećenu svečarovu ruku, čitava povorka krene k njegovoj kući, kamo je je- dno tridesetak pozvanika čekao sjajan sobet. Pre- ko objeda redale se neprekidno nazdravice sve- njegovim roditeljima, pak fran). redu, Crkvi i domovini. Nazdravice bijahu popraćene veselim pjevanjem i milozvučnim udaranjem milih uam hr- vatskih pjesama od nasih tamburaša. Spomenut je, da se Hrvati i ovom prigodom sjetiše svo- braće u Istri, te na prijedlog vič. g. do. Dan- Lepeša sakupi se do 24 kr za Društvo svići- š napose neke g.gjice toli svješto odigraše svoju u- logu. Reći ćemo samo, da se je svak prezadovo- ljan kući povratio ne žaleći ni najmanje što se je do 11 sati zadržao u dvorani g. N. Stojanovića. I ovim se eto završi svečano veselje, što u svačijem srcu pobudi Mlada Misa O. Vj«koslava Krešića, kojemu još jednom od srca kličemo : Ži- vio i sretan nam bio Mladomisniče ! Kotor. 17 Jula (zakasnilo). Dne 15 t. mj. bila je ovdje redovita sjedni- ca našeg općinskog vijeća. Gosp. načelnik Filip kap. Radoničić ganutljivim riječima javio je v'j"- ću smrt blagopok. presj. Zemaljskog Odbora i Sa- bora presv. Dra Gaja Bulata, pozvavši ga da mu klikne ,Slava“, čemu se svi odazvaše. Pošto ove godine, na 18 Avgusta spada 70.6% Nj. Apošt. Vel, Ćesara i Kralja našega Frana Jo- sipa I, red je da Kotor i ovom sretnom prigodom i vanjskim način posvjedoči svoja nepokolebiva čustva vjernosti, odanosti i privrženosti, koje go- ji prama svom Premilostivom Vladaru i Gospoda- ru, stoga gosp načelnik, potičuć da se priprave što svečanije proslaviti dan 18 avgusts, pozva vi- jećnike da odobre potrebite troškove, što bi je- dnodušno prihvaćeno uz trokratno klicanje živio! Nj. Ap. Vel. Ćesaru i Kralju Franu Josipu I. Na istoj sjednici vijeće je glasovalo resolu- ciju proti obnovljenju vinske klauzole s Italijom. Kotor. 24 Jula. »Dubrovnik“ i ,Srpski Glas“ opisuje nas bokeške Hrvate kao kakove buntovnike i izaziva- če, kojim je sve prosto i koje tobož miluje i štiti policija. Na ovako bezobrazno pisanje mi ne ćemo odgovarati, već čemo samo dozvati u pamet ,D.“ i ,8. G.“ godine 1848, 1869 i 1882 Ove tri date puno kažu i naši će nas srpski piskarali razumje- ti vrlo dobro. Molimo ih s toga da prestanu ona- kovom pisanijom, da me budemo prisiljeni dirati u neke stare rane iz g. 1848, 1869 i 1882! Kotor, 25 julija. Amošnji c. k. kanćeliste-legaši izgubili gla- vu, a gragjanstvo izgubilo svako ustrpljenje s nji- ma. Onomadne kančelista Demattei u gostionici Lloyd“, koja je bila puna gostiju, na sablazan iskida grb Hrvatske, svojinu tugju u tugjoj kući, na javnom mjestu u prisustvu c. k. sudca Gijuri- ća. — Kančelista Sardelić opet, videć na glazbaru Kotorske Glazbe“ hrvatske gajtane na prsima, reče mu: ,come non ti te vergogni portar quella m....“. — Na porezuom uredu takogjer c. k. činovnici udarili u talijanštinu, sa strankama hr- vatskim talijanski opće. Ne nadodajemo ni riječi, već čestitamo c k. kančelistima i poreznim c. k. činovnicima. Najučtivije zahvaljivamo Jovu na biranim iz- razima u ,8. G.* br. 26, za Hrvate su prefini, nek obdari bratiju, njima dolikuju, jer ih je kod njih i naučio. Suum cušique. — Neistinu piše kad veli, da se garda zove ,Kotorska Garda“, već se zove ,Srpska Garda“, i po tom je općina nije du- žna pomoći i po Jovovoj nauci. — Neistina je, da pomaže općina ,Bokeljsku Mornaricu“, jer joj ni- je potreba, a da je pomaže, učinila bi svetu du- žnost. Najprije jer je to blijeda slika slavne bo- keške prošlosti i neoborivi dokaz hrvatstva u Bo- ci; drugo, starina od 1000 godina, stariju od Ne- manjića; treće, što je bokeljsko, to je i kotorsko. Općina ne pomaže ,Srpsku Muziku“ jer nije ko - torska, a to je po nauci Jova ,Slavenofila Srba- kovića“, koji je mal ne ostario, a ne zna da ,Sr- baković“ ne može bit ,Slavenofil“ već , Slaven“. Slažemo se & ,N. L.“ da u ,Srp. Gardi“ i ,Srp. Muzici“ ima , Crnogoraca“, dok Jovo ne iznese imena prezimena i rodno mjesto članova. Dopisniku ,Dubrovnika“ br. 28 koji veli da je sv. Ćiril izumio ,srpsko pismo“ i bić rišćanin, nek dokaže da je tako. ;Ne čudimo se dopisniku, ali se čudimo ćakavcu Fabrisu, da onakve ludo- sti tiska pod svojom firmom. U slast ma. Člano- vi Stranka koja se diči s K. Petrovi- radikalcem, koji je suradnik ,Pravog Dal- matinca“, a sada u hladu, nek se i ona pridruši k njemu, kad je ovako vruće, ta čakavac korču- lanin Fabris stavlja ga na uzor. Nek im bude. Koje će komade svirat naša glazba, to ne ćemo pitat vlahe. Ako komu smetaju hrvatske koračni- ce nek Jovo začepi uši, Kotoranima ne smetaju, a Crnogorci nek idu u Crnugoru, Ramadanović dat će im za put. — Nije istina, da je bila veći- na preparandista, koji su došli na sv. Ćirila i Me- toda iz Sarajeva Srba, već je bilo preko tri če- tvrtine Hrvata (muhamedanaca i katolika), a je- dna rišćana. Ako su naučili onog neskladnog riš- ćanina pameti dobro su učinili. Nek sudi općin- stvo: Hrvati preparandiste s kotorskim Hrvatima, wladeži, nalazili su se zajedno u kafani, te se veselo zabavljali. Na jednom dogje preparandista rišćanin megju njih nepozvat. Primiše ga u druš- tvo. Sad on izvadi bilježnicu i stade bilježiti što je koji Mubhamedanac zborio. Kad su pjevali ,Li- jepa naša Domovina“ svi su ustali, a on je prko- sno sjedio. Ni to nije bilo dosta! Kad su svršili pjevat diže se iza stola i odalečivši se malo, sta- de prijetiti Muhamedancima: ,platit ćete mi vi Muhamedanci“, pokazivajuć u zrak bilježaicu. Sad nek svak sudi jesu li dobro učinili, da su ga sje- tili pameti i da je u tugjem gradu i društvu bio. Braćo Muhamedanci! pamtite što bi od vas či- nili, da imaju vlast, amošoji im vlasi odobravaju. Na raboš i ovu. — Ako ste bili razbijene glave u oči ,pravoslavnog Petrovdana“ krivite sami se- be. Bezobraznost je poć u tugju varoš, tugju op- ćinu gdje ,Srba“ ne ima, pa izazivat, pa to bilo i ispred stana crnogorskog konsula“. To ne ide. Mislimo da će se i pop Jovo u ovom složiti s na- ma. Ako nema žandara, pulicije, Mahovca, kad Hrvati svetkuju blagdane, no ima ih ni kad vlasi svetkuju u Kotoru; drugo, Hrvati ne idu potajno na sastanak na Prevlaku, da im se pripovjeda o velikom srpskom carstvu, koje je bilo i koje će opet bit — kad popa Jova učine papom u Rimu! Čudimo se, kad je vlasima zlo, što se svaki dan u Boku doseljuju, a nijedan ne će, da se iz- seli u Šašin raj: Srbiju. Hajdete jadi vas ne bili. Nu, prošla su ona vremena, jel da, u Boci, kad se o noći živjelo! Hinc illae lacrimac. Lovćeuski Hrvat. Gruda 29/7 1900. Slavlje je sv. Nedjelje, na Grudi, možemo reći ove godine počelo već u subotu poslije pod- ne. Pukao je glas širom Konavala da će »Dubr. Hrv. Glazba“ prispijeti na Grudu već u 6 sahata. Sve i mlado i staro, i muško i žensko, sve se spremilo da ju dočeka, da začuje zvuke glazbara. Već okolo 54 sahata začula se glazba, koja je pred stanom vrle braće Klaić zaigrala o- miljelu i zanosnu ,Oj Banovci“. Napokon prispje- la dva omnibusa, &a u njima naši vrli glazbari. Naš vrli načelnik gosp. Mato Mašan Magud s vri- jednim učiteljem incom na čelu, a za njima sila naroda ponosno i živo stupaju pred glazbom, koja obilazi selo igrajuć otične koračnice. U 8 sahata u večer glazba izvagja birani program, na zadovoljstvo sviju. O3ob to se svakoga dojimlje precizna izradba Zajcova uZrinjski“. Cijelo selo planisa u bezbroju luči. Prozori, zidovi, ograde okitile se malenim svijetiljkama a dražesne kona- voske manjgurice u onim vilioskim odjelima šmi- gaju, kroče, stupaju veaelo i začinjaju ovo rijetko i bajno veče svojim srebrnim hihotom; dok pono- snim konavljanima razigravaju srca milozvuci glaz- be. Osvanula Negjelja, a glazba obilazi selom igrajuć. Kamo upraviš pogled, ugledaš ponosnu pašu milu hrvatsku trobojnica, gdje veselo leprša i vi- jori kao da je svijesna, da je u svojoj kući. Na- došao čas svete službe božje. Glazba zaigrala. Ni- ie magoće opisati prizor kad naš puk sluša služ- božju. Ona njegova pobožnost, ona zamamnost njegovog slikovitog odjela, oni svečani izražaj koji sijevaju s njegovog lica, oni veličanstveni i harakteristični svuci zvonova, sve ovo takove ti