ljubimo.““ Nadalje navodi dopisnik: ,, Prema ono-
me, kako se to u cetinjskom pismu ističe, veliku
brigu vode s Bosnom i Hercegovinom ..... A u
istinu iz razgovora sa ovdješnjim (beogradskim) po-
litičarima i zadnji put, baš povodom spomenutog
cetinjskog pisma, doznadoh, da oni (na Cetinju i
u Beogradu) bosanske i hercegovačke muhame-
dance smatraju velikom zaprekom svojim težnja-
ma. Dok je god u Bosni velik broj muhamedan-
skoga elementa, dotle ne mogu bit stalni za svo-
ju većinu. S toga ovdje (u Beogradu) snwju, a i
Cetinja evo preporučuju, da srbi i opet udese ise-
ljivanje muhamedanaca, da im broj u zemlji spane
barem na polovinu, koliko ih danas ima. ,Onda se
mi“ — vele ni — , Turaka ni latina skupa, ne bojimo
a u zgodnoj prilici i to bi se moglo ili u nas preto-
čiti ili rastjerati.“ Toga su se oni i do sada dr-
žali, pa mnogi primjeri pokazuju, kako oni mame
nemigrante“ i svakome muhamedancu, koji ode iz
svoje zemlje, a na njih se obrati, pruže zgodne
prilike za život. Po ovima oni misle i druge pri-
mamljivati, a da će u tom smjeru na brzo početi
nješto i otvorenije raditi, to budite uvjereni. Nu
vaše zemljake smatram dovoljno razboritima, a da
da bi se išli hvatati na ovakov lijepak.““

Eto tako piše naš dopisnik iz Beograda o
cetinjskom pismu u dopisu, koji je u ,Osvitu“ i-
zišao u prvoj polovini februara 1899, dakle u do-
ba, kada g. Ali efendija Džabić i drugovi aisu ni
mislili na bud što. Kako se vidi, proročansko pi-
smo s Cetinja najavilo je davno, davno prije, da
će se krojiti i ovako i onako uloge za pojedine
naše zemljake, kad oni to nijesu ni snivali, a
gledajući, kako se sugerirane uloge odigravaju,
s opravdanjem se može uskliknuti, da se i zbilja
su malo razbora — može upravljati svijetom.“

* #*
*

Moramo priznati da su srbi donjekle i posti-
gli za čim su išli. Jer baš od kada je počela ova
agitacija u Herceg-Bosni, muhamedanskog elemen-
ta se sva to više iseljiva iz svoje domovine. I mi
u Dubroeniku od njekoliko mjeseci imamo tužnu
prigodu, da češće vigjamo, gdje prispijevaju u grad
kolima i kočijama čitave obitelji muhamedanske,
a odavle kreću sa Lloydom put istota. Po gdje
kad ih i njekoliko bude u skupu, osobito male
djece.

Sa ovim iseljivanjem gubi slavenski elemenat
u Herceg-Bosni na tisuće vijernih i pouzdanih
Slavena. Ali rijet bi da tako mora bit, jer nazovi
srbi hrišćani moraju imat većinu, te pošto do iste
ne mogu doći vlastitim ponarastom, hoće zatira-
njem i iskorenjem protivne strane.

Iseljivanje bi trebalo zaustavit, — to svak
razumije. A cijenimo, da će se moći najbolje ta-
ko, ako se svojski zauzmu tamošnji Hrvati kato-
lici skupa sa razboritijim i prosvijetljenijim mu-
hamedancims, i da prostoj svjetini predoče, koje
joj sve pogibli prijete od iseljenja i da je kako
uvjere da Islamu u Herceg-Bosni, ne samo da ni-
je ugrožen opstanak, ali mu nikakve zapreke ne-
ma ni za napredak; treba prostom puku otvorit
oči i pokazat da su to sve srpske spletke, koje

poslije oni zavladaju na njihovom ognjištu.

Vrijeme je zbilja da se energično započne
borba proti svim ovim srpskim agitacijama i pro-
pagandama po hrvatskim zemljama, ako ne ćemo
da nas ovi rovari napokon i proruju.

 

Govor

držan od Dum Mata kanonika Pište, prigodom
blagoslova zastave Česke Besede u Dubrovniku
29 oktobra t. g. *)
Česi, mila braćo !

Prije nego obavim sveti čio, zbog koga, od
Vas pozvan, ovdje se nalazim, dopustite da Vami,
koji ste katolici, kao katolički svećenik upravim
neke zgodne opomene.

Najprvo, srce me siluje, da Vam se radujem,
što pozivajuć me, da zastavu Vašeg društva bla-
goslovim, posvjedočili ste javno, kako svoj patrio-
tički rad s Bogom započimljete. To mi jamči, da
kako ste započeli, tako da će te i nastaviti. —
Mila braćo! bez Boga ne možemo ništa. David,

= 9) Na oigli oigloviti odgovor rišćanskim listovima. Pisac.

 

 

jih slavnih Apostola.

kralj i veliki patriot, ostavi ove riječi upisane :
Ako Gospod ne će graditi doma, uzalud se muče
koji ga grade. Ako Gospod me će črvati grada,
uzalud ne spavaju njegovi stražari (Pa. 126).
Regbi dakle, mila braćo, da i Vi tako mislite, te
doista se i ne varate. Česi su sinovi Ćirila i Me-
toda; jer su ih oni u Kratu preporodili, upitomili
i u kolo izobraženih naroda uveli. Ćiril i Metod,
sveci su, a svi su sveci bili veliki ljudi. Premda
sveci nijesu doprli do one znanosti, koju svijet u
zvijezde kuje, ipak poznali su dobro dubinu ljud-
skog srca i potrebe kukavog čovječanstva, a taka
znanost, kako mi se čini, svaku ostalu natkriljuje
u vrijednosti. Kako i sam Isukrst, tako i oni lju-
bili su svoju domovinu i njoj su doprinijeli mno-
go duševne i materijalne blagodati. Ćiril i Metod
premda progonjeni u svome radu, katkada i od
onih, koji su ih morali branit i podupirat, ipak
su vijerni ostali crkvi, pak su jedinu obranu tra-
žili i iznašli sa strane glavara vasione crkve. Od
ovoga, živi bili su branjeni a mrtvi bili su naj-
sjajnije proslavljeni.
Toj slavi prisustvovali su Slaveni g. 1881,
kad veliki Papa Leo XIII. svojom glasovitom o-
kružnicom ,Grande Munus“. Ustanovi svečanost
velikih slavenskih apostola Ć rila i Metoda za sve-
| čanost cijelog kršćanstva. Osa je ovu «kružnicu
| izdao baš onda kad je tisuću godina prošlo da je
| Papa Ivan VIII. svetu braću sjajno opravdao i
njihov rad preporučio I sad, mislim da mi je zgo-
gno napomenut Vam, sjajni ovaj prizor, zomu sam
i ja prisutan bio dne 13 srpnja rečene godine u
vječnome gradu. Na čast slavenskih hodočasnika
u dvoru sv. Oca bila je daua velika akademija
Otvorila se u Klementinskoj sali u deset sati i po
| prije podne. Bilo nas je, koliko nas je mogla sa-
držati velika sala. Kad je u nju stupio sv. Otac
popadosmo na koljena, da njegov blagoslov primi-
mo. U isto doba Česi stanu pjevat prastaru svo-
| ju milu pjesmu: Gospodine pomiluj nas. Pjesma
ova prvi je i najveći spomenik kršćanstva u za-
padnim slavenskim zemljama. Veličanstvena je!
, Česki je narod pjevao, još godine 973 kad se je
| u Zlatoome Pragu posvećivao Ditmar prvi praški
' biskup. I dandanas ova pjesma po Českoj svud se
do neba diže. Čuti dakle gdje se ori i po Vati-
kanu, ganjivalo je upravo do suza. Mili Bože! Ko

| bi mi onda bio rekao, da ću ovi mili prizor je-

dnom papomenut ako i malome ogranku češkog
naroda ovdje u svome zavičaju? Zahvalan sam i
! iz živa srca! I ovo sam Vam, mila braćo, naspo-

menuo da Vam dokažem, kako su Česi u vječno-

me gradu, uz ostale Slaveoe posvjedočili, u ime
svoga naroda, da unatoč svakoj napasti i zlobno-
me kušanju ostaju i dandanas poslušni vjeri svo-

Nu Cesi su i podanici velikog kralja Sv. Va-
clava, čigov je nasljednik sada, naš premilostivi
car i kralj Franjo Josip. — Vaclav je kršćanskim
duhom vladao; pa za vjeru i svoju domovinu mu-
čeničkom je smrti zaglavio. Narod ga je za života
ljubio, a po smrti kao sveca štovao. Cijela Česka

| njega drži kao svoga prvog nebeskog zaštitnika.
potajno muhamadance navraćaju na selidbu, neka .

Ime njegovo Česi zazivahu u boju i ostalim po-
trebami. Dok mu je tijelo u crkvi sv. Vida saču-
vano, lik njegov štovahu, na zastavama, na novcu,
na pečatima. Kaciga njegova, staro odjelo, mač
i željezna košulja čuvaju Česi kao milu uspome-
nu, a pjesma ,sv. Vaclave, o vojvodo semljo Česke !+
pjevala se već devetog stoljeća. Česi časte i Iva-
na Nepomuka; i nikud bolje! On je svojom mu-
čenićkom smrću potvrdio i posvjedočio ono krš-
ćansko načelo, koje zahtijeva: da valja prvo Boga
slušat pa ljude.

Uz primjere, takih velikana, ja gojim nadu
da će radit i vaša Beseda, mali ogranak českog
naroda. Usprkos svakoj napasti, Vi mila braćo,
ne će te se iznevjeriti predaji svojih otaca Vi
ste svegi do sada u Dubrovniku radili s nama

katolicima i bili ste nam pri ruci: prošlost jamči
nam budućnost.

Žalibože Slaveni se cijepaju u tolike stranke :
se ta nesreća opaža i kod Hrvata, kao i kod
S kojom strankom da radite? Kao sveće-

U svome društvu, živite u slozi i ljubavi ka-
ko braća, kako sinovi jedne obitelji. Primjerom
riječi i djelom, dukažite da ste ogranak onoga
naroda, koji kako zna branit svoja prava, tako
zna izvršivat i svoje dužaosti.

Mila braću! Uvjereni budite, da Vaša slava,
naša je slava, Vaš uspijeh biće naš uspijeh, mi
smo od danas jedni, da tako rečem i dušom i
tijelom, te tako će mo i ostati — U ovoj vese-
loj prigodi ćutim vruću želju da vam ostavim
znak svoje ljubavi i odanosti. Zlata i srebra ne
imam, ali se nalazim u snazi da vam poklonim,
knjiga, koja sadrži povijest Česke kraljevine. Ovu
je knjigu sastavio česki historičar Vaclav Vladivoj
Tomek, a pohrvatio Ivan pop Jermesić. Kad je
Jermesić auktora zamolio, da mu dozvoli djelo
pretočiti na jezik hrvatski, laskavim pismom  po-
dijeli mu svoju dozvolu uz ovu opasku: Kako bi
želio da uzvišeni duh sv. slavenskih Apostola Ci-
rila i Metoda živi megju nama, i da stara uga-
jamnost megju milom braćom Hrvatima i Česima
ne umire već da živo cvati i raste. Uz ovu koji-
gu, ostavljam vam i neku malu knjižicu iz koje
će te moć iscrpit sve što bi rečeno od Českih li-
stuva u pohvalu Jermesićeva rada. Sad mi ne o-
staje nego da obavim sveti ćin, zbog koga ste me,
pozvali. Boga muvlim uz to, da blagoslovi cijeli
vaš narod te i Vas koji ste njegov mali ogranak,
da blagoslovi Vaše obitelji, Vase društvo nek se
dično uzdrži, napreduje i vidi uspjehe svoga ra-
da. Danas pred hramom dubrovačkog obranitelja,
vi će te razvit prvi put svoju zastavu. Dao Bog
da je budete kao danas, tako svegj nositi, razvi-
jati i neokaljanu sačuvati, u svakoj srećaoj i pro-
tivnoj okolnosti, sveg; na slavu i diku sv. Vacla-
va, a na korist svoje vjere i česke mile domovine.

 

Pogled po svijetu.

Austro-Ugarska. — Ugarski sabor u Pešti
otvorio se u ponedjeljak. — U Beču ministarska
konferencija držala je njekoliko vijećanja prošle i
ove sedmice. Raspravljalo se o pokriću troškova
za ekspediciju u Kini. Trošak za nju iznosi oko
20 mulijuna kruna, po tome svaki vojnik u Kini
stoji do sada 1000 fiorina.

Dr. Koerber odbijo je kao neprihvatljive pre-
dloge Talijana o ustrojenju posebne zemaljske ku-
rije u tirolskom saboru i osnovanju posebnog sa-
bora za južni Tirol

Izborna agitacija u punom jeku u svim zem-
ljama. U tirolskom gradu Bozenu birači katoličke
stranke odbili su kandidaturu bar. Dipaulia. Ovo
je osjetljiv udarac za katoličku stranku. Megju
Nijemcima vlada u opće velika nesloga i razdori.

Za slavensku solidarnost i složaost u budu-
ćem parlamentu ima radosnih dokaza.

Engleška. — Dosadašaji izbori za parla-
menat nijesu znatno promijenili razmjere strana-
ka. Ministerijalci će imati svoju većinu skoro kao
i do sada.

 

Domaće vijesti.
Kralj u Gorici. — Na 9 i 10 tek. boravio
je u Gorici naš premilostivi kralj F. Josip. I. pri-
godom proslave 400-godišnjice da je Gorica došla

po žezlo“ slavne Habsburške dioastije. Kraljeva
prisutnost ispumla je proslavu veličanstveno.

Presjednik dalmatinskog sabora. — ŽZa-
darski ,Nar. Last“ piše: — Pu privatnim sa-
svim pouzdanim brzojavaim vijestima iz Beča, jur
je slijedilo imenovanje D.ra Vicka Ivčevića za
presjeduika dalmatiaskog sabora, a kroz ovu sed-
micu bit će i službeno priopćeno. Ovo imenova-
nie bit će sućutoo pozdravljeno u svoj Dalmaciji.
Umne i rijetke sposobnosti D.ra Vicka lvčevića,
pjegov pošteni značaj i njegovo neodvisno mišlje-
nje, jamče nam da će on zuat dično obnašat pr-
vu samostalou čast u Dalmaciji, na diku i korist
hrvatskoga naroda i njegovih pravica.
U to ime bez obzira na političko stanovište, koje
on zauzimlje, mi mu najsrdačnije čestitamo“.

Hrvatski biskup. — Veliki Hrvat vrhbo-
sanski nadbiškup J. Stadler nalazi se u Rimu pa
hodočašću. Putovanje Stadlera kroz Hrvatsku, a

nadasve od Zagreba do Rijeke bijaše upravo tri-
umfalno. Svuda su ga velike mase dočeki-

vale i otpravljale. Njegov put kroz Hrvatsku bi-

jaše poput jake električne struje koja je ektrizovala

da je prolazila. O tome podena piso

su sve znamenitije novine u M» .

venske su uaravno napadale na biskupa a i

brvatsku vladu štv je tako slavlje dozvolila,
wvio Štadler !

Za izbore. — U srijedu će se sastati u Za-
ici hrvatske narodne stranke na sa-

dru pouzdani
slanak, da vijećaju o idućim izborima i 0 kompro-