brovčani odrekli , hrvatske starine“ pa se stide
mjezik slovinski čisto govorit.“ No nemari: hrvat-
ska starina dočekala je Vuka i Gaja — Vuka ko-
ji je nije znao dovoljno ocijeniti, a nije je ni po-
znao, nego je tek namirisao. Što dakle Gaj o Sr-
bima kaže to su malenkosti, jer evo pravog izvo-
ra, iz koga je on erpao. A čiji je to izvor? Zar
* g
* +

srpski ?

Treće i zadnje pitanje ,Dubrovnika“ :

Pogivamo ,Orvenu Hrvatsku“ neka nam do-
kaše, jeli ili mije istina da Hrvati mi do dana
današnjega nijesu bili kadri da postignu ono je-
dinstvo u pitanju pravopisa, koje su Srbi god.
1847, dakle pred punih pedeset godina defi-
nitivno postigli.

Ovo pitanje djetinjasto je, a u polemici ko-
ja je gornja dva izazvala posve je suvišno. Istina
je da su Srbi definitivno postigli jedinstvo pravo-
pisa, a Hrvati još nijesu, što mi u ostalom nije-
smo ni nijekali, Ali istina je i to — što smo mi
istaknuli — da Srbi još do danas nijesu postigli
jedinstvo književnoga jezika, dok kod Hrva-
ta ovo jedinstvo odavna vlada. Prepuštamo pak
da učeniji presude je li za kulturni razvitak naro-
da starije i zlamenitije jedinstvo pravopisa ili je-
dinstvo književnog jezika. Pošto smo mi. samo ob
ovom zadnjem kazali, da u Srba, utanoč Vuka, još
ne opstoji, a ,Dubrovnik“ nas o pravopisu pita,
ne ostaje nego da posumnjamo ili njegov pisac ne
zna razlikovati pravopis od književnog jezika, ili
je htio da pomuti pojmove. Altrochč — kultura i
smokve !

Sad neka čitatelji prosude kakav jo srpski
testimonium paupertatis, što su ga oni sami sebi
izdali.

 

Vojničke stvari.

U nas nekako nije vele običaj, da se novine

i civiliste pačaju u vojničke stvari. Ali ove godi-
ne regbi i u tome ima neka iznimka. Dalmatinske
hrvatske novine više puta navratiše govor 0 po-
stupanju sa vojnicima, navlastito sa novacima. Go-
vorilo se o tom i u parlamentu u Beču.
Ne bi se mi sad na ovo svraćali, ali primi-
smo i mi dvije tri tužbe iz Gruža. Zadnju jednu
koja se tiče o zlostavljanju i psovanju vojnika ne
možemo premučati. Naš prijatelj iz Gruža gledao
ma polju kako se vježbaju domobranski novaci.
Pane tu krupnijeh! Naš prijatelj, nije bio vojnik,
pa se iznenadio nad nekim riječima, kojim su po-
doficiri psovali novake, a starješine tu, pa ko da
i ne čuju. Spravio on dvpis i donio ga nama, da
se u javnosti potuži na ovo postupanje.

Dopis mi evo nijesmo uvrstili, nego ga u-
zimljemo kao pobudu neku, da o stvari i sami
-nešto kažemo. Nu žalost naši se vojnici užasno
psuju, osobito od podčasnika. Ima cijeli rječnik najo-
durnijih psovaka, što ni vragu ne bi palo na pa-
met, a ima vojnika koji se u tom upravo natječu
ko će goru da izvali. Sve to svali se obično na
glavu siromašna rekruta. Došao on iz brda ili s po-
lja, ostavio kuću i baštinu, pa ga obukli u ono
robe — čovjeku se vrti. Gdje ćeš ti da on uglavi
komandu i zapamti tugje riječi. To ide vrlo teš-
ko. Oni koji ga uče obično budu njegovi drugovi,
seljaci kO i on, frajteri, kapurali, fireri. Ovi se ne
sjećaju kako je njima bilo teško, dok uporaviše,
nego psuju jadnika. I kako ga još psuju!

Smije li se to? pita naš dopisnik. Ne smije
dakako, dapače strogo je zabranjeuo koliko pso-
vati toliko zlostavljati. Ako vojnik prekrši imadu
za nj druge kazne. Ali uovak koji ne zna, nije
prekršio. Vojnički zakon, ma koliko bio strog, pri-
znaje razliku izmegju me htjeti, me moći i ne sna-
ti. Stoga, držeći se strogo regolamenta, onaj voj-
nik, komu opsuju oca, majku, ili još gore, ili ko-
ji bude zlostavljen, može da se potuži. Ako se na-
gje da je istinu kazao, krivac će biti kažojen.

' Pa ipeuk se to skoro nikad ne dogagja i to
radi vrlo shvatljivih razloga. Vojnik se boji tužiti
svoga kapurala, pa učinio mu ovaj ko zna što,

Morali bi ga u tome štititi starj
kako, ali koji? Viši časnici, pukovnici, generali i
slični to .bi zacijelo učinili. Ali oni rijetko dogju
u prigodu da sateknu takova šta, jer u njihovoj

 

 

'li mu ove skupine mogle stavit conditio sine qua

 

prisutnosti niti se psuje! niti se zlostavlja. Treba
samo vidjeti kako se onda manire skrož promje-
ne. I zato u prvum redu imali bi da pripaze oni
oficiri, koji s vujnikom direktno u doticaj dolaze ;
oni se bave na polju u kasarmi s njime; oni nad-
gledaju kako ih njihovi abrichteri uče, pa narav-
no da slušaju i njihove psovke. Ali oni obično za
to ne mare, što više mnogo i mnogo puta i sami
psuju, a tim momčad sa šaržama dobiva hrabrosti,

Mi mislimo da bi se ovom ružnom običaju
nekako na kraj moglo doći samo tako, da više
vojničke starješine nižim oficirima, pod pedepsom
strogo narede, da svaku psovku ili zlostavljenje,
koje čuju i vide, odmah oštro kazne, pa potužio
se uvrijegjeni ili ne. Moguće da je ovo njima i
naloženo, ali se, kako vidimo, slabo izvršuje.

Zato bi najbolje bilo da naši zastupnici o
tom govore sa ministrom rata i ministrom zemalj-
ske obrane, pa ustreba li i drugi put odaberu, ko-

ji ne bi bez uspjeha.

Ovo glede psovaka i zlostavljanja. Ali ima
tužaba koje su i neosnovane. Vojnički život po
sebi je vrlo težak, pa se mučno podnosi i mnogo
toga čini se nepravednim teretom, a bude lih po
propisu.

U Beču.

U sjednici koja je trajala 15 sati pobijedila

 

je većina njemačku opstrukciju, te je nagodbeni

provizorij sa Ugarskom upućen proračunskom od-
boru. Naravno da time jos nije prihvaćeu, jer će
doći drugo čitanje i bezbroj ispravaka, što će ih
Nijemci da podnesu na svaki paragraf, ali ipak
glavna je bitka dobivena. Ne treba ni spominjati,
da su prizori u parlamentu bili odurni, divljački,

jer to su već obične stvari.

Većina kandidira za presjednika zastupnika
Ebenhocha, koji se primio kandidature. Katolička
pučka stranka koleba neprestano, nu nade je da
će ostati s većinom, ako ne dogje do raskola.

Njemački historičar Momsea pisao je i dru-
go pismo u prilog austrijskih Nijemaca, u komu
pozivlje Magjare, da se oni za njih zauzmu, jer
njihov poraz i magjarski je poraz. Prusi se, ka-
ko vidimo, odviše upliću u nutarnje stvari Austri-
je. Punim pravom pita ,Slov. Narod“, što bi rekli
Nijemci i Magjari, da iz Rusije nešto počnu so-
koliti slavensku borbu. U Berlinu imao je dapače
slijediti veliki meeting u prilog čeških Nijemaca,
ali vlada je dala razumjeti, da bi morala progaa-
ti sve austrijske gragjane, koji bi presli granicu,
pa se s toga skupština neće ni držati.

Talijanski zastupnici u Beču nalaze se u
mučnu položaju. Jedm su za vladu, a drugi pro-
ti. Radi toga došlo je do sukoba u talijanskoj
stranci navlaštito u Trstu, gdje iredenta mije za-
dovoljna oportuuističkom politikom svojih pre-
stavnika.

Još manje mogu da budu zadovoljni Slave-
ni sa politikom grofa Badeni. Oni su njemu i par-
lamentarizmu učinili neizmjernih usluga, a zato
još nijesu ništa dobili. Načela izražena u adresi
većine ostaju sveudilj glas vapijućeg u pustinji.
Badeni pak prijeti ali da budu s njime, ili da će
raspustiti parlamenat. Na to zgodno opaža poznati
bečki dopisnik ,Nar. Lista“; ,Ali mi kažemo, da
je bolje da belaj nosi i parlamenati sto ovakih
parlamenata, ako nemaju druge zadaće, nego da
ropski slušaju i obavljaju vladine zapovijedi.“ —
Na 8 novembra sastala se je parlamentarna komi-
sija desnice, da raspita postulate raznih slavenskih
skupina i da ih preporuči grofu Badeniu. Ne bi

non? Jer napokon što se može dogoditi, da on

ošalje zastupnike kući? Ali vremena Giskre i
Bohoarilaga neće se u Austriji nikada više pono-
viti, ona su naprosto nemoguća, slavenski zastup-
nici biće se bar sad naučili, kako se čini skrajnja
opozicija za svaki slučaj.

Delegacije sastaju se na 16 ov, mj. u Beču.
Hoće li se tu čuti željena i davno očekivana hr-
vatska riječ, koja bi imala navijestit Europi, da
uz češko opstvji u monarkiji hrvatsko pitanje?
Sumnjamo. i obziri zapriječiće ovakav glas,
ko uvijek dosle, obziri jedino radi osobnog polo-
žaja pojedinih ,prvaka“, a ne radi narodnih inte-
io, Hrvati nemaju što da kompromitaju, ako
se odlučno izjave, pošto im se, kako vidimo, i 0-
nako ništa ne dava,

Govori se da će do brzo biti imenovan mi-
nistar za Češku, ali najnovije vijesti ovo potvrgjuju.

Naši dopisi.

Gruž, 7 Novembra.
Beati mortui, blaženi mrtvi, kako ne, više
nego blaženi, jer da stari Gružani uskrsnu, što
nije moguće, povratili bi se rado svomu viječno-
mu Blagdan svih Svetih, to je za nas

 

 

ORO mmsmmastani

katolike jedan izmegju najsvetijeh pražniku, jer
svak toliko bogataš, koliko siromah nastoji, da ga
sprovede jutrom u veselju molitvom za žive, a po
podne hrli u: crkvu i na grobište koje kiti vjen-
cima i moli za-svoje mrtve, svud vlada neka bo-

 goljubnost što malo se vidi kad E

praznika. I ovu bogoljubnost, budući latinsk

ti dan, naši prijatelji srbi hoće da ga pogrde,
kako ne! eto u mjestu gdje je počela gradnja no-
ve obale, njekoliko čibukaša radi kano:u kojimu-
drago prosti dan, a madzire jih proto srbin, jer
katolik ovaj dan neće da pristupi, da mu se .ne
zamjeri. Svaki Gružanuin gleda to žalosnim okom,
srce mu drhće u grudima, jer mu se lomi nje-
gova svetinja, a šta će, sloboda je nadvladala, ru-
ke su svezane, latinski je svetac. Gdje su ona
vremena kad jedne godine bjeljari na sami naš
Božić iznesoše na Danče pucati vunu, a naši pod-
pilari, nadasve stari tabakari, složni svi na Dan-
če, poćeraše bjeljare, vunu razpršu tamo i amo.
Ko je tomu sve kriv? Srbi katolici, koji ih podu-
piru. U toliko progje mimo rabotnike jedan Gru-
žanin od zanata brodograđitelj, kad eto ti i prota
diže kapu i pozdravlja ga, jer zna da se iskazuje
srpske strane, ali ako se taj i iskazuje srbin, što
je na žalost, +nu ipak je katolik: i neobičan slič-
noga vidjeti u mjestu, gadi se i govori protu.
Reci mu kad si ti u Gruž došao raditi na naše
svi svete?“ Ne znam što mu je odgovori, jer sam
se nahodio podaleko od njih, ali opazit, da se je
proto srbin odalečio odmah kano oparen. Hvala s
moje strane našemu brodograditelju, jer se je na
taj način iskazao pravim katolikom i tako, ako i
malu lekciju podao je protu. To je ona ,Brat
nam je mio, kojegod vjere bio“ a kad tamo sve
drugčaje !

Ovo nije prvi put, da se na ovaj način grde
naši blagdani ovdje u mjestu, nego se je to do-
godilo više puta, dogorio nam je luć do nokata i
eto uzroka za koji smo usilovani ovo iznijeti na
javnost, neka se vidi kako nas miluju naši pro-
tivnici. Stari Gružanin.

Kotor, 9 Novembra.

Ovdje opstoji ,Kotorska glasba“ dobro ure-
gjena; ali pošto neće ona da u našem Kotaru sr-
bizuje, naši slogaši Srbi ustrojiše svoju ,Srpsku
glasbu.“ Nu pošto se za glasbu hoće novaca, htje-
doše da im naša općina odredi stalnu pripomoć.
U tu svrhu upraviše i molbu, koja je u zadnjoj
sjednici opć. vijeća bila odbivena, pošto naša op-
ćina s dugovima, koje joj je srpska era naprtila
nije u stanju, da novac baca za hire pojedinaca,
pak bilo to lijepo i za . . . . srpsku glasbu. Za-
to ,Dubrovnik,“ ,Srb. Glas“ i ,Dalmata“ napa-
ju po svoju kotorske Hrvate. Pa neka! Kad bi
ih ova trojica hvalili zlo bi bilo doista!

Boka Kotorska, 10 Novembra.

Jučer je bio blagdan našeg Bokelja, čudo-
tvorca Blaženoga Gracije. Na Mulu, rodnom mje-
stu Bl. Gracije, gdje se čuva njegovo sv. tijelo,
bila je rijetka, uprav veličanstvena svečanost, Vri-
jeme, koje je bilo lijepo kao da je ljetno doba,
doprinijelo je, da se je iz bližnjih i dalojih o
sta Boke sakupilo sila naroda svake ruke, tako
da je Maljanska crkva bila premalena za onoliki
puk. Unutrnji ures crkve zadivio je svakoga, što
je na čast prezaslužnom župniku Mula veleč. ka-
noniku Doa Antunu Kousoviću, i svim rodoljub-
nim našim Muljanima. Pred crkvom uz ostale za-
stave vijale su se i naše mile trobojnice. Sveća-
nu službu božju u jutro i po podne obavio je
presvijetli i prepoštovani naš Biskup Uccellini uz
pr svećenika , Prije popodnevne službe bo-
žje vrijedni i učeni mladi svećenik velečasni Don
Anton R sa, ravnatelj našeg sjemeništa, izrekao
je baš lijepi pohvalni govor na svačije zadovolj-
stvo. — Ne možemo propuštiti, a da javno 1 o-
vom prigodom ne pohvalimo vrle Muljane, koji
godimice sve to ljepse obavljaju svoje crkvene
svečanosti, da bi se mnoga mjesta imala u njih
ugledati. Evala im! —

 

Pogled po svijetu.

Grof Goluchowski. — Posjet grofa Golu-
chowskog u Mouzi izazvao je svakojake komente
u europskoj stampi. Svi su jednodušni da je ovaj
posjet od velike političke važnosti, jer utvrgjiva
trojni savez, Govori se e da će i naš k
do brzo u Italiju, da se sa Hoambertom,
te da je sa sastanak odabran Torin. Engleski li-
stovi nagoviještaju, da je Goluchowski išao da u-
tvrdi Italiju, neka ne otkaže saveza za god. 1904,
kad ističe njegov rok. Goluchowski vać se je po-
vratio odlikovan od talijanskoga kralja Aunugci-

Knez Bizmark kroz svoj list napanuo j6
historičara Momsena, radi njegova u-

a u političke stvari Austrije. Rekao je da

kad omsen dogagiaje koji su mu očima

sudi, što se tek ; držati do, |
Neckar u pitanjim kei WM u o

još jednom da učenjaci nijesu sa gulitike,