gospodarskom pogledu strahovito. Ja to vjerujem,
ali pitam ko napreduje ? Zar Bošajak i Hercego-
vac ? Ko se obogaćuje ?...
Imamo dosta zahvaliti za borbu za narodnost
našim franjevcima koji su dosad bili prvi i biće i
od sad. Naš fratar i dalmatinski sveštenik hoće
da prednjači. Žao nam je mnogo što se štampa
hrvatskoga glavnoga grada malo bavi našim stva-
rima. Ko se bavi ne smije u Bosnu, a koji smiju,
ga nju neće da znadu već ovu borbu gledaju za-
žetih očiju. To je zlo. Bosansko pitanje važnije je
nego se to komu čini, pa ja mislim da je pravo
da sela Hrvatskoj mnogo više o njema govori i
piše jer Bosna daće pravac; u njoj je naša budu-
ćoost. Evala , Matici Hrvatskoj“ -ona je krasno
društva, koje nas je prigrlilo pa nam šalje svoje
zlatne knjige. Tako valja.
. Dopustite mi još ovu opaziti. ,Obzor“ dosta
puta kad piše o dalmatinskim pratašima, govori
o njima. kako bi se. moralo o mama, - Ja baš do |-
kraja ne znam kako stoji stvar s Dalmacijom, ali Di.
znam da ga je u Bosni teško naći koji bi bio Hr-
vat a ne pravaš. Što je tomu titrok ne marim is-
pitivati, ali bezbeli tako je kako kažem. Ipak mi
svi ljubimo i štujemo našega mecenu djakovačko-
ga, koji nas miluje kako svoje sinove, Čudna stvar
nu drže se je i stari i mladi i svećenici i svje-
tovnjaci. |
slogu sa braćom Hrvatima, što će oni i pri
sa zahvalnosti. :
A što da Vam rečem ob ovomu malom
mjestu ? Ovdje nema političkih stranaka, no obi.
Nješto o Bosanskim stvarima.
£ (Dopis).
Borba izmegju raznih mišljenja, koja se da-
nas vodi u ovom predjelu naše domovine tako se
žestoko razmahala, da čovjek u strahu gleda ka-
ko će svršiti. Tri su glavne skupine, koje vojuju
& dijele ge glavno po vjeri. Tu su pravoslavni,
katolici i muhamedanci, a svi ljuti i žestoki borio-
ci, Pravoslavni su svi manje više posrbljeni hvala
brižljiva nastojanju njihovih srpsko-pravoslavnih
svećenika, srpsko-pravoslavne crkve ; katolici Hr-
ko vati u, koji. aisrcu goje i čuvaju svoje stare.pre-
daje, i napokon Turci, koji više naginju k nama
Hrvatima te ima nade, da ćemo obojica & vreme-
nom jednako misliti, a to čim podraste ovaj naš
i njihov nitegji naraštaj, koji se je već u bratskoj
ljubavi zagrlio. iu
Kašu Turčin, ali bosanski sljedbenik proro-
kov_nije Turčin, a malo koji i zna turski. On je
hrvatskoga roda i plemena, hrvatski divani u svo-
joj kući i svojim se jezikom diči. * Muhamedanski
živalj najbogatiji je i najmoćniji u ovoj zemlji, pa
kamo se on odlaći na toj: strani je većina. To
: suadu svi, a znade i sama vlada. Potomci starih
bosanskih velikaša, age i begovi okrenuše poslje
okupaćije da sele, ali regbi da su sada odlučili o-
stati i a mama zajedno boriti se protiv navale tu-
s
i
:
š
š
ovo ,Nazadak“ pardom, ,Napredak,“ koji je bio
razglasio, da je za kriva zakletvu osugjen na 6
gjinstva. U sto dobrih časa, jer na njihovo ogoji- N. V+i. mjeseca, te se je veselio kako Hrvati leže u zatvoru.
šte navalio bi stranac, jak i kulturan protiv koga Sad ća se malo obratit i na ,Narodno. pje-
morao bi se naš narod, ovako neuk, boriti. Da- vačko društvo,“ da čitatelji ,Crvene Hrvatske“ u-
nas naši muhamedanci shvaćaju svoje zvanje. Eto ja poznadu za što još mladež neće da jgje u školu
im njihova perjanica, Kapetanović ustroja i list, Naši Dopisi. te tim odustaje od društva. Na 26. Pp. m. presjed-
da zastupa njihove interese. Kakav će biti još se Janjina 26 Juna. nik društva sazvao je mladež, ter ju pitao za što
odustaju od društva, a što je mladež odgovorila ?
»Srb su nam oduzeli s pomoći njekih ljudi, koji ga
nijesu htjeli braniti gdje treba, a znadu vikat gdje
ne treba.“ Čujte što ća vam ja hrvatska mladeži
reći: Vi sto dosta dosta. muke podnijeli: dok ste
naučili, pa zar da danas to pustite. Bolje bi uči-
nili da ne otstupate od društva da pokažete put
onim koji nećo pravo da oru. Sad primite hrvat-
ska mladeži, pozdrav od Vašeg i
Malog Škvrce.
ne zna ali i ovo je dosta.
+ Silna: graja i mahnitost sa rišćanske strane
podiže se kad izagje »Napredak.* Do onda živilo
Radujem se namjeri ,Crvene Hrvatske“ da iz-
miri domaće hrvatske stranke i da složi svih! To
mora da bude cilj svih čestitih Hrvata. Milo mi
je takogjer nastojanje da i muhamedanci, braća po
narodnosti i jeziku, dogju u naše kolo, a da ne
tražimo kakva požrtvovanja sa strane njihove vjere.
Naša braća muhamedanci naukom i prosvje-
tom doći će do neproeijenjenoga blaga, od :moo-
gih zanemarena. Što se tiče njihove ljubavi k svo-
joj uarodnosti i jeziku, milo mi je iznijet u krat-
ko na vidjelo jedan zanimivi slučaj u kojemu sam
se ja nalazio nazad njekoliko godina.
Bio sam s brodom u Beyrut-u (Siriji) i je-
dnom moji mrnari pošli da dovezu vode potrebite
za morsko putovanje, Kod vode bil je mnogo
Turaka sa kojima su mrnari ušli u goste prepir-
ke, tako da gu bili silom povedeni do samoga
paše. Ja ne bijah daleko, čojući uslikanje i vide-
ći mrnare okružene Turcima pošto sam za njima
dan na drugoga vatru siplje. Srpstvo i pravosla-
vje juriša a ime veliko srpstva, a mi Hrvati u i-
me sjedinjenja, pa ko će bolje. Imamo mnogo da
zahvalimo ,Napretku,“ te se pojavi, a da se po-
javi ranije bolje bi bilo. On nam je dosta kori.
stio i vjerujte ne bi se bila ovako hrvatska svi-
jest izmegju katolika i muhamedanaca učvrstila,
da nije bilo ,Napretka.“ On nas opameti.
Is početka se ovdje svašta naklapalo o nje-
mu i potpori koju da prima, a sami rišćani $4-
rajlije uijesu znali ni da će ni kad će izaći. Baš da-
nas kupih šadoji mu broj u koma čitam kako se
njegov urednik brani od »Dotvore*, koja ima i
njeke važnosti. Garašaninovo ,Videlo“ predbacilo
:/ je radikalcima, da su ,Napretku“, »Srbobrana*,
»Bačvininu“, Zastavi“ i još njekim drugim listo-
Pogled po svijetu.
— Magjarski zastupnik Horvath upitao je
bio vladu zašto je N. V. kralj prigodom boravka
u Počahu na hrvatski pozdrav hrv. odaslanika nje-
kom poslali :'200.000 flor. Još piše , Napredak“ | do konaka, gdje ne sluteći dobra rekao sam gla- ZI ou M ai učinio engle-
; da gVidelo“ kaže kako je njemu (»Napretki“) | sno u. materinskomu jeziku : sAh! jadna moja veliko kojo vlada ismagju Atetro-U.
majko što si me redila,* — Čujući paša moje
riječi znao je da sam ja kapetan i zapovjedio je
odmah svojim oružnicima da povedu mraare
njihove lagje, a zatim reče u našem jeziku: ,
petane ostanite i dogjite do mane.“ Tu me je
nudio da se posadim i popijem kavu, ispitujać od
kuda sam, i čujući da sam is Dubrovnika, to mu
je vrlo milo bilo, pružio mi ruku govoreći: mi
smo komšije, ja sam iz Bosne. Rasgovarajuć se 0
narodnim stvarima, aa njekom ljubavlju mi smo se
rastali. Ovo je nepobitai dokaz kako Muhame-
danac ljubi narodnost i jesik i u tugjini.
Premda mi je teško moram da rečem što-
god i o Srbima, Na žalost megju njima bilo je
vazda, i dandanas ima, Brankovića. Kod njih ne
vlada pravi razum već vjerski fanatisam, (ne mi-
slim & ovim na sve srbe buduć da megju njima
ima vrijednih i štovanih osoba) fanatisam koji
prekoračuje svaku granicu, od kojega fanatizma
eno ovdje jedan primjer: Nalazeći se jednom u
Kotoru otišo sam da se prošetam do Mela; se
radikalna vlada poslala 5000 dinara, a ministar
Gjaja obrekao svaku pomoć |
Ja ,Videlo* čitao nijesam, ali vjerujem ,Na-
pretku“ kad se brani, jer :da ,Videlo“ nije pisalo
ne bi se ovaj branio. Garašanin je čovjek velikih
mana, ali uman i izobražen. On je bio prvim mi.
nistrom te pozna Srbe i Srbijansku kesu, pa se
valjda htjeo malo našaliti kad pušta da se u nje-
govu listu piše & stotinama hiljada, što ih dari-
va srpska vlada. Nego ako baš i nije pedeset vu-
kova, biće štogod šušnulo, te ne vjerujem da je
Garašanin tva stvar isisao iz prsta. On je u ovo-
sadnje doba pobijesnio pak siplje gorke istine u
lice Srbiji i njeginu bivšemu kralju, pa se bojim
da nije ni ovdje pogriješio. Svakako ako se daje
novaca, ne daje se samo za obranu radikalaca
protiva Natalije. Šta je radikalcima stalo kako pi-
$u listići po Bosni i Banovini. Ja bi tekao da se
i za nješto drugo daje, ali ostavimo to pitanje.
Žao nam je samo ,Sr. GI.* jer su, kako mi se sve
čini, na njega saboravili i isdijelili ga.
i Nas Hrvate ove zemlje tišti mnoga. Dosta