najbolja, — upliv nas je njegov spajao, jer nije bio upliv sile već srca i uma. Mi smo ga častili kao što nas je on ljubio, a ljubili smo ga kao što se brat i otac ljubi. Svojim vrlinam nas je zano- sio, protivnicima imponirao. Za marod svoj sve pregarao a svakom pomagao, jer — kao čovjek nije zn&o za razliku izmegju prijatelja i protivni- ka. S niskijem bio je blag, s visokijem ponosan, ..- $& je kročio naprijeda, ne poznavajuć druge svrhe, nego sreću maroda i svoje poštenje, te se ni o jedno ni o drugo nikad ogriješio nije. Vidio je i shvaćao zlo što mu otadžbinu mori, pa je svom | dušom nastojao, da mu domovina bude jedna i slobodna i za to je radio, ostavljajuć drugijem da to pripovijedaju. Hladno i mirno znao je progutat mnogu če- ' mernu čašu i ne obazirnć se na nezahvalnost lju- di, kojoj regbi da je bio obikao, jer se na nju ni- kad žalio nije. Ta nezahvalnost u zadnje doba možda ga je | nešto umarala, pak mi na 19 avgusta prošle go- dine piše: ,danas sam ti svršio 66 godina i jedno oko izgubio, pa kako ćeš da imam volje, u ova- kom stanju, da se još bavim našom politikom ?“ Nije imao volje, ali je narod to od njega tražio i on mu se je odazvao, jer Miho Klaić ni- je znao da se ogluši vapaju naroda svoga. Sada, nakon pune 34 godine napornog par- lamentarnog rada, bi imenovan presjednikom Sa- bora naše kraljevine, a u tom imenovanju, volja zemlje složila se, ko za čudo, s prijedlogom be- čkog ministarstva. Što bi bio učinio u svom no- vom položaju to je tajna, koju je providnost vje- čna htjela, da on sobom u grob ponese. Ja neću da gatam, ali mogu stalnošću reći: bio bi naro- du koristio. Miha Klaića nije više! — On je bio, ali umro nije! Nad njegovim grobom plače cijeli hr- vatski narod, plače Slavenstvo, a ljudi, koje na- (rodi plaču, ne umiru. Njih nestane, da im uspo- mena živi na usnama i u misli nastajnih pokolje- nja, koje ih časte i s njima se diče. Miho, Tebe nema više! Dubrovnik Te dao i Dubrovnik Te sada u suzama prima, znajući što si mu bio. Nek Ti laka hude zemlja ova. odi Tvoii stari počivaju! Neka cvijeće, što Ti prijatelji na grob sipliu, bude utjeha ucviljenoj obitelii, a na- da da će se megju Tvojim starim prijateljima, koji Te svi jednako cijene, povratit se stara sloga, u- tjeha ožalošćenoj domovini. Bilo tako, mila uspomeno! Oprosti prijatelju, ako se slabo s Tobom o- prostih. Preveć si bio velik, da bi mogao dostoj- no; — preveć Te ljubio, da bi mogao mirno. S Bogom Miho! —- Vječni Ti pokoj! — Vječna Ti Slava!“ Slava! Slava! Zaori iz hiljade grla. Mnogi plakahu. Iza toga oprosti se s Klaićem na ime Dal- macije zast. Vicko Milić, koji reče: »Miho Klaiću! Na trećem stanku tvog zadnjeg žalobnog putovanja, evo ti se po meni trećem Dalmacija poklanja. Umniče i značajniče! Nije nam bilo su- gjeno, da te do koji dan ustoličimo na uzvišenom sjedalu saborskog presjednika, prvog našinca, već te danas žalošću cijele kraljevine polažemo u grob tvojih roditelja. U pol vijeka tvoje radinosti ste- kao nisi do lovor-vijenac, koji si naukom u Ita- liji, toj blagoslovljenoj zemlji znanstva i umjetno- sti, odlično postigao i ovaj jedini vijenac s tobom u grob pada. Ali ti nijesi pod njim ostao samo matema- tik; ti si filozof, ekonomista, govornik, publicista, i državnik nostao jedino krepošću tvoje obilne i široke nauke. Kao što tvoji pregji, stari Dubrovčani, u nje si se ugledao, koji junaštvom, književnošću, trgo- vinom, državništvom i zakonarstvom istodobno se odlikovahu. Ali što nijedua zemaljska moć podati ne može ti si stekao: povjerenje svoga naroda, koje od prvog ustavnog života pratilo te neogra- ničeno i neprevidno do samog groba. Tvoja se mudra riječ pomnjivo slušala na sa- Zadra. Zacreba, Beča i Pešte; svuda tvoje janje zna«u 1 aomwoljublje bijaše cijenjeno; ku nas postao wu vogjom i prvakom, I Im gledamo kako se kod velikih i na- | prednih da zlorabi javno pouzdanje od istih / umnika lidličnjaka, mi maleni narod ponosom | smo na & Klaiću gledali, ti si bo bio uresom i uzoromake gragjanske krijeposti. Dubičanin, znao si spojiti prošlost sa sada- šnjosti, i iruštvu vrlih suotačbenika proširio si obzorje. stio si čuvstva narodna, i u državnom , pravu prate kraljevine nalazio si jamstvo raz- ' vitka i ojanka našeg, kao naroda, u javnom pravu Eure, I kadi se uvjerio da sjedinjenje, za koje si zanosomadio, ne mogaše se još oživotvoriti, ' tvoju si nehjernu djelatnost obratio na probitak | uže domovi, pripravljajuć pristup široj. Sve šizemaljskih zakona, uredaba i osno- : va imamo, e smo tebi dužni. Ti si bio duša ze- maljske satuprave. Ako smo poznati i uvaženi 'u ovoj monkiji sve moramo tvomu umu i značaju. Polag h vrlina i zasluga, jesi li nam ti sav "umro? Ne;>r kao da si slutio da će te skoro nestati, u zinjem zasjedanju sabora kraljevine, napadnut dai se iznevjerio načelu, izrekao si o- , naj znamenitizovor, koji nam je ostao oporukom | tvoje državnite mudrosti, i domorodnog osje ćaja. Ti si bettielasio, da razum bude u skladu , sa srcem, da > dobrobit zemlje ne ima zaposta- , vit samom, ak i pohvalnom nadahnuću. Tvoje bitro oko, narodni mudrače, predvi- dilo je dogagjte u užoj i široj domovini; i eto, . kao da se na itoku pripravlja onaj čas, od tebe : naviješten, kadi će se morati sjediniti otcijeplje- ma kraljevina. 1sva zemlja odazvala se tvome gla- , su, a kad si im stupiti na čelo istoj, nestade nam i tvoj dragocijenivot, ali ne tvoj duh ni tvoje djelo. Tvoja držanička mudrost ostavila je neiz- brisivih tragova 1ašoj ustavnoj povijesti, a da sre- ćom nisi zapusti: službu, prividnom štetom, tvoje bi ime bilo ostao zakopano u kakvom činovnič- kom imeniku. Ali, odabrax služiti narodu, stekao si slavno ime, upisano onin svetim i zlatnim perom povi- jesti, ,koje za unučad poznu — djela otaca bilje- ži viteška.“ A sada, oplikan i slavljen, sagji spokojno u rele im BE ag MALL, povbs1tvaki maa ma — sjajna arkada, ni mramor, ni zlatni uresi tebe o- kružiti, ali ti ćeš ležati na ovom brežuljku, po sre- dini svetog Mihajla i svetog Jakova, kuda se na- lazi neizmjerni broj posijanih grobova velikana i veleuma. Cijelo ovo zemljište posvećeno je prahom slavnih tih pradjedova, a nad njim plavo i vedro nebo svod zavija. Ono sada trepti primajuć u svo- je krilo novog neumrloga. Mi te evo polažemo u Mauzoleum slavnih dubrovčana. Slava Ti!“ Novi Slava! prohuji studenim zrakom. Bilo se već smrklo. Izmegju čempresa zaori tužni glas divne Vilharove tužaljke. Pjeva je hrvatsko druš- tvo ,Gundulić“, Lijes se spušti i umrle ostanke Miha Klaića primi u svoje krilo zemlja glave i velikana — Dubrovnik ! Ali žalovanje još nije minulo. Sa svih stra- na dolaze glasovi o veličanstvenim zadušnicama, što ih spravljaju razna mjesta hrvatske domovine, za dobru dušu velikog pokojnika. Laka mu zemlja bila ! + * + O Mihu Klaiću dala bi se napisati čita- va knjiga. Njegova ličnost tako je spojena sa zadnjim trideset i pet godinu našeg preporo- da, da bi mu životopis bio njedno i poviješću istog. Prva zraka narodnog osvita u Dalmaci- ji prenula je nekoliko, onda još mladih ali odlučnih ljudi. Megju njima bio je i Klaić. Njegove vanredne kreposti i sposobnosti po- stavile su ga odmah na prvo mjesto, koje u narodno-hrvatskoj stranci sačuvao je do zad- njega svoga daha. Čovjek svestrano naobražen, izvrstan go- vornik; velika duha, široka vida; vedar i tri- jezan; ponosit, ali dobar kao kruh; čedan i umiljat; pošten do skrupuloznosti, a radin kao mrav; protivnicim osvetnik dobročinstvom i zaboravi, prijateljem odan do samozataje; fin i otmen, pun muževne ljepote, oka sokolova — eto to je bio Miho Klaić! Pred otvorenim grobom jednoga ovakova čovjeka može se mnogo reći, kao što se mo- glo mnogo prešutiti. Mi smo dosta put prigo- vorili politici stranke, kojoj on bijaše vogjom. Ali u ovako poraznom momentu prestaju o- preke stanačkog stajališta, pak se klanjamo velikom rodoljubu i velikom značaju, kome se pokloniše sve hrvatske stranke, -cijeli hrvat- ski narod i Slavenstvo! u Jer je sve svoje sile posvetio jednoj ci- jelji: svome narodu. Jer je njegov značaj čist kao dijamanat. Jer je za narod mnogo uradio. On je dapače za nj i trpio. mi Dopustićemo da su ovakovi ljudi za života mogli pripadati jednoj stranci, ali po smrti o- ni su svojina cijeloga naroda. Tu prestaju razlike političkog mišljenja, pa ako nećeš da ih slijediš, moraš da im se diviš. I zbilja, Miho Klaić uživao je neograničeno štovanje kod sumišljenjaka i protivnika. Malo ih je, o kojim se ovo može kazati. - 3 A s druge strane mi kao Dubrovčani, dok plačemo veliki gubitak, opet nam je drago ču kako širom velikog svijeta svi, svi bez raz ke hvale i štuju Miha Klaića. Jer, napok on je bio naš, bio je Dubrovčanin. Dr. Miho Klaić je umro, ali nije umro hrvatski narod. Mi i dalje opstojimo i mi će- mo i nadalje slijediti radikalnu ili oportuni- -stičnu, državo-pravnu ili nagodbenu politiku. Iz ovih borba i trzaja razvijaju se veliki ko- raci, koji narodu davaju život i'mapredak. Tijekom vremena mnogo će nas proći i ne- vidom isčeznuti; mnogo će se toga zaboravi- ti. Klaićevo ime neće. Ono je predano povi- jesti. da ga potomstvu sačuva i. povijest će reći: Miho Klaić bio je veliki čovjek. == Naši dopisi. U Spljetu, na 6 Januara (Novi predsjednik.) U subotu dne 4 tek. na najsvečaniji način, novo imenovani Presjednik o- vog sudišta Presvjetli Gospodin Gjuro Laneve, preuzeo je upravu istoga. do Tačno u podne cijelo sudbeno osoblje u ga la uniformi našlo se je sakupljeno u velikoj dvo- zucehelli, te se postavi ma čelo svojih činovn Gosp. Savjetnik Mazzucchelli izreče onda prigod lijep govor, u kojemu iztaknuvši vrline i zasl Gosp. Presjednika, napomene kako je svatko, be: razlike staleža i politične stranke, radošću poz dravio njegovo imenovanje, te mu predade upra vu Sudišta. Za tim Gosp. Državni Odvjetnik Friedl, krat kim ali jezgrovitim nagovorom pozdravi ga u im Državnog Odvjetničtva, koje, akoprem odlučen tijelo sudbene vlasti, htjelo se pridružiti sveča nom činu, da ovaj bude tim svečaniji. Uze za tim da govori Presvjetli Gospodi Preajednik. Lijepim i nakićenim riječima zahval se najprvo predgovornicima, p& lijepim :namišlja jem spomene blagopokojnog svog predšastnik Gosp. Kapovića, te obeća da ć& i on slijediti n$- gove stope u nastojanju da vlada ljubav i slga megju osobljem, izrazi uvjerenje da će svak \r- šiti svoju dužnost i držati visoko dostojanstv: ča: sti koju pokriva, a uvjeravao je sa svoje srane da će svakoga činovnika sa svim silama baniti. Sjeti se pak onoga koji s takvim dostojansvom 1 razboritošću stoji na čelu Sudbene Uprave Dal- maciji Presvjetlog (Gospodina Presjednika Prisiv-