najbolja, — upliv nas je njegov spajao, jer nije
bio upliv sile već srca i uma. Mi smo ga častili
kao što nas je on ljubio, a ljubili smo ga kao što
se brat i otac ljubi. Svojim vrlinam nas je zano-
sio, protivnicima imponirao. Za marod svoj sve
pregarao a svakom pomagao, jer — kao čovjek
nije zn&o za razliku izmegju prijatelja i protivni-
ka. S niskijem bio je blag, s visokijem ponosan,
..- $& je kročio naprijeda, ne poznavajuć druge svrhe,
nego sreću maroda i svoje poštenje, te se ni o
jedno ni o drugo nikad ogriješio nije. Vidio je i

shvaćao zlo što mu otadžbinu mori, pa je svom |

dušom nastojao, da mu domovina bude jedna i
slobodna i za to je radio, ostavljajuć drugijem da
to pripovijedaju.

Hladno i mirno znao je progutat mnogu če- '

mernu čašu i ne obazirnć se na nezahvalnost lju-
di, kojoj regbi da je bio obikao, jer se na nju ni-
kad žalio nije.

Ta nezahvalnost u zadnje doba možda ga je |

nešto umarala, pak mi na 19 avgusta prošle go-
dine piše: ,danas sam ti svršio 66 godina i jedno
oko izgubio, pa kako ćeš da imam volje, u ova-
kom stanju, da se još bavim našom politikom ?“

Nije imao volje, ali je narod to od njega
tražio i on mu se je odazvao, jer Miho Klaić ni-
je znao da se ogluši vapaju naroda svoga.

Sada, nakon pune 34 godine napornog par-
lamentarnog rada, bi imenovan presjednikom Sa-
bora naše kraljevine, a u tom imenovanju, volja
zemlje složila se, ko za čudo, s prijedlogom be-
čkog ministarstva. Što bi bio učinio u svom no-
vom položaju to je tajna, koju je providnost vje-
čna htjela, da on sobom u grob ponese. Ja neću

da gatam, ali mogu stalnošću reći: bio bi naro-
du koristio.

Miha Klaića nije više! — On je bio, ali
umro nije! Nad njegovim grobom plače cijeli hr-
vatski narod, plače Slavenstvo, a ljudi, koje na-
(rodi plaču, ne umiru. Njih nestane, da im uspo-
mena živi na usnama i u misli nastajnih pokolje-
nja, koje ih časte i s njima se diče.

Miho, Tebe nema više!

Dubrovnik Te dao i Dubrovnik Te sada u
suzama prima, znajući što si mu bio.

Nek Ti laka hude zemlja ova. odi Tvoii
stari počivaju! Neka cvijeće, što Ti prijatelji na
grob sipliu, bude utjeha ucviljenoj obitelii, a na-
da da će se megju Tvojim starim prijateljima, koji
Te svi jednako cijene, povratit se stara sloga, u-
tjeha ožalošćenoj domovini.

Bilo tako, mila uspomeno!

Oprosti prijatelju, ako se slabo s Tobom o-
prostih. Preveć si bio velik, da bi mogao dostoj-
no; — preveć Te ljubio, da bi mogao mirno.

S Bogom Miho! —- Vječni Ti pokoj! —
Vječna Ti Slava!“

Slava! Slava! Zaori iz hiljade grla. Mnogi

plakahu.
Iza toga oprosti se s Klaićem na ime Dal-

macije zast. Vicko Milić, koji reče:

»Miho Klaiću!

Na trećem stanku tvog zadnjeg žalobnog
putovanja, evo ti se po meni trećem Dalmacija
poklanja. Umniče i značajniče! Nije nam bilo su-
gjeno, da te do koji dan ustoličimo na uzvišenom
sjedalu saborskog presjednika, prvog našinca, već
te danas žalošću cijele kraljevine polažemo u grob
tvojih roditelja. U pol vijeka tvoje radinosti ste-
kao nisi do lovor-vijenac, koji si naukom u Ita-
liji, toj blagoslovljenoj zemlji znanstva i umjetno-
sti, odlično postigao i ovaj jedini vijenac s tobom
u grob pada.

Ali ti nijesi pod njim ostao samo matema-
tik; ti si filozof, ekonomista, govornik, publicista,
i državnik nostao jedino krepošću tvoje obilne i

široke nauke.
Kao što tvoji pregji, stari Dubrovčani, u nje

si se ugledao, koji junaštvom, književnošću, trgo-
vinom, državništvom i zakonarstvom istodobno se
odlikovahu. Ali što nijedua zemaljska moć podati
ne može ti si stekao: povjerenje svoga naroda,
koje od prvog ustavnog života pratilo te neogra-
ničeno i neprevidno do samog groba.
Tvoja se mudra riječ pomnjivo slušala na sa-
Zadra. Zacreba, Beča i Pešte; svuda tvoje
janje zna«u 1 aomwoljublje bijaše cijenjeno; ku
nas postao wu vogjom i prvakom,

I Im gledamo kako se kod velikih i na- |
prednih da zlorabi javno pouzdanje od istih /
umnika lidličnjaka, mi maleni narod ponosom |
smo na & Klaiću gledali, ti si bo bio uresom
i uzoromake gragjanske krijeposti.

Dubičanin, znao si spojiti prošlost sa sada-
šnjosti, i iruštvu vrlih suotačbenika proširio si
obzorje. stio si čuvstva narodna, i u državnom

, pravu prate kraljevine nalazio si jamstvo raz-
' vitka i ojanka našeg, kao naroda, u javnom
pravu Eure,

I kadi se uvjerio da sjedinjenje, za koje
si zanosomadio, ne mogaše se još oživotvoriti,
' tvoju si nehjernu djelatnost obratio na probitak
| uže domovi, pripravljajuć pristup široj.

Sve šizemaljskih zakona, uredaba i osno-
: va imamo, e smo tebi dužni. Ti si bio duša ze-

maljske satuprave. Ako smo poznati i uvaženi
'u ovoj monkiji sve moramo tvomu umu i značaju.
Polag h vrlina i zasluga, jesi li nam ti sav
"umro? Ne;>r kao da si slutio da će te skoro

nestati, u zinjem zasjedanju sabora kraljevine,

napadnut dai se iznevjerio načelu, izrekao si o-
, naj znamenitizovor, koji nam je ostao oporukom
| tvoje državnite mudrosti, i domorodnog osje ćaja.

Ti si bettielasio, da razum bude u skladu
, sa srcem, da > dobrobit zemlje ne ima zaposta-
, vit samom, ak i pohvalnom nadahnuću.

Tvoje bitro oko, narodni mudrače, predvi-

dilo je dogagjte u užoj i široj domovini; i eto,
. kao da se na itoku pripravlja onaj čas, od tebe
: naviješten, kadi će se morati sjediniti otcijeplje-
ma kraljevina. 1sva zemlja odazvala se tvome gla-
, su, a kad si im stupiti na čelo istoj, nestade nam
i tvoj dragocijenivot, ali ne tvoj duh ni tvoje djelo.

Tvoja držanička mudrost ostavila je neiz-
brisivih tragova 1ašoj ustavnoj povijesti, a da sre-
ćom nisi zapusti: službu, prividnom štetom, tvoje
bi ime bilo ostao zakopano u kakvom činovnič-
kom imeniku.

Ali, odabrax služiti narodu, stekao si slavno
ime, upisano onin svetim i zlatnim perom povi-
jesti, ,koje za unučad poznu — djela otaca bilje-
ži viteška.“

A sada, oplikan i slavljen, sagji spokojno u

rele im BE ag MALL, povbs1tvaki

maa ma —

sjajna arkada, ni mramor, ni zlatni uresi tebe o-
kružiti, ali ti ćeš ležati na ovom brežuljku, po sre-
dini svetog Mihajla i svetog Jakova, kuda se na-
lazi neizmjerni broj posijanih grobova velikana i
veleuma.

Cijelo ovo zemljište posvećeno je prahom
slavnih tih pradjedova, a nad njim plavo i vedro
nebo svod zavija. Ono sada trepti primajuć u svo-
je krilo novog neumrloga. Mi te evo polažemo u
Mauzoleum slavnih dubrovčana.

Slava Ti!“

Novi Slava! prohuji studenim zrakom. Bilo
se već smrklo. Izmegju čempresa zaori tužni glas

divne Vilharove tužaljke. Pjeva je hrvatsko druš-

tvo ,Gundulić“, Lijes se spušti i umrle ostanke
Miha Klaića primi u svoje krilo zemlja glave i
velikana — Dubrovnik !

Ali žalovanje još nije minulo. Sa svih stra-
na dolaze glasovi o veličanstvenim zadušnicama,
što ih spravljaju razna mjesta hrvatske domovine,
za dobru dušu velikog pokojnika.

Laka mu zemlja bila !

+ *

+

O Mihu Klaiću dala bi se napisati čita-
va knjiga. Njegova ličnost tako je spojena sa
zadnjim trideset i pet godinu našeg preporo-
da, da bi mu životopis bio njedno i poviješću
istog. Prva zraka narodnog osvita u Dalmaci-
ji prenula je nekoliko, onda još mladih ali
odlučnih ljudi. Megju njima bio je i Klaić.
Njegove vanredne kreposti i sposobnosti po-
stavile su ga odmah na prvo mjesto, koje u
narodno-hrvatskoj stranci sačuvao je do zad-
njega svoga daha.

Čovjek svestrano naobražen, izvrstan go-
vornik; velika duha, široka vida; vedar i tri-
jezan; ponosit, ali dobar kao kruh; čedan i
umiljat; pošten do skrupuloznosti, a radin kao
mrav; protivnicim osvetnik dobročinstvom i

   
   
  
   
 
 
  

zaboravi, prijateljem odan do samozataje; fin
i otmen, pun muževne ljepote, oka sokolova
— eto to je bio Miho Klaić!

Pred otvorenim grobom jednoga ovakova
čovjeka može se mnogo reći, kao što se mo-
glo mnogo prešutiti. Mi smo dosta put prigo-
vorili politici stranke, kojoj on bijaše vogjom.
Ali u ovako poraznom momentu prestaju o-
preke stanačkog stajališta, pak se klanjamo
velikom rodoljubu i velikom značaju, kome se
pokloniše sve hrvatske stranke, -cijeli hrvat-
ski narod i Slavenstvo! u

Jer je sve svoje sile posvetio jednoj ci-
jelji: svome narodu. Jer je njegov značaj čist
kao dijamanat. Jer je za narod mnogo uradio.
On je dapače za nj i trpio. mi

Dopustićemo da su ovakovi ljudi za života
mogli pripadati jednoj stranci, ali po smrti o-
ni su svojina cijeloga naroda. Tu prestaju
razlike političkog mišljenja, pa ako nećeš da
ih slijediš, moraš da im se diviš. I zbilja,
Miho Klaić uživao je neograničeno štovanje
kod sumišljenjaka i protivnika. Malo ih je,
o kojim se ovo može kazati. - 3

A s druge strane mi kao Dubrovčani, dok
plačemo veliki gubitak, opet nam je drago ču
kako širom velikog svijeta svi, svi bez raz
ke hvale i štuju Miha Klaića. Jer, napok
on je bio naš, bio je Dubrovčanin.

Dr. Miho Klaić je umro, ali nije umro
hrvatski narod. Mi i dalje opstojimo i mi će-
mo i nadalje slijediti radikalnu ili oportuni-
-stičnu, državo-pravnu ili nagodbenu politiku.
Iz ovih borba i trzaja razvijaju se veliki ko-
raci, koji narodu davaju život i'mapredak.
Tijekom vremena mnogo će nas proći i ne-
vidom isčeznuti; mnogo će se toga zaboravi-
ti. Klaićevo ime neće. Ono je predano povi-

jesti. da ga potomstvu sačuva i. povijest će
reći: Miho Klaić bio je veliki čovjek.

==

 
  
 
 
 
 
 
 
 
 
  
  
   
 
   
 
    
    
   
   
  

Naši dopisi.

U Spljetu, na 6 Januara
(Novi predsjednik.) U subotu dne 4 tek. na
najsvečaniji način, novo imenovani Presjednik o-
vog sudišta Presvjetli Gospodin Gjuro Laneve,
preuzeo je upravu istoga. do
Tačno u podne cijelo sudbeno osoblje u ga
la uniformi našlo se je sakupljeno u velikoj dvo-

zucehelli, te se postavi ma čelo svojih činovn
Gosp. Savjetnik Mazzucchelli izreče onda prigod
lijep govor, u kojemu iztaknuvši vrline i zasl
Gosp. Presjednika, napomene kako je svatko, be:
razlike staleža i politične stranke, radošću poz
dravio njegovo imenovanje, te mu predade upra
vu Sudišta.

Za tim Gosp. Državni Odvjetnik Friedl, krat
kim ali jezgrovitim nagovorom pozdravi ga u im
Državnog Odvjetničtva, koje, akoprem odlučen
tijelo sudbene vlasti, htjelo se pridružiti sveča
nom činu, da ovaj bude tim svečaniji.

Uze za tim da govori Presvjetli Gospodi
Preajednik. Lijepim i nakićenim riječima zahval
se najprvo predgovornicima, p& lijepim :namišlja
jem spomene blagopokojnog svog predšastnik
Gosp. Kapovića, te obeća da ć& i on slijediti n$-
gove stope u nastojanju da vlada ljubav i slga
megju osobljem, izrazi uvjerenje da će svak \r-
šiti svoju dužnost i držati visoko dostojanstv: ča:
sti koju pokriva, a uvjeravao je sa svoje srane
da će svakoga činovnika sa svim silama baniti.
Sjeti se pak onoga koji s takvim dostojansvom 1
razboritošću stoji na čelu Sudbene Uprave Dal-

maciji Presvjetlog (Gospodina Presjednika Prisiv-