Srbi će u Budimpeštu! Najnovije vijesti vele da su se Srbi i Magjari najednom potpuno izmirili. Srbija će službeno sa- učestvovati pri otvorenju Željeznijeh Vrata na Du- navu, a to je prvi pretest dok se ne dogje do pu- tovanja Kralja Aleksandra i ministra presjednika u Beč i na Budimpeštansku izložbu. Kako to? Ti još se nije ni osušilo crnilo na svijem srpskijem novinama koji su proti magjarskom bezobrazluku vapili osvetu do neba! E, lijepo. Magjarska vlada na poniznu molbu Srba dozvolila je uvoz svinja iz Srbije. Na to je u cijeloj Srbiji nastalo veliko oduševljenje. U Beogradu je gragjanstvo priredilo ovaciju Magjarima i klicalo im: Živjeli Magjari! Živjela Magjarska izložba! i tako dalje. Eto vidite kako smo se ludo prevarili. Mi- sljeli smo da je uzrok radi čega jedina srpska vlada nije bila prisutna otvorenju Budimpeštanske izložbe, ona zastava se veprovom glavom strjeli- com ubodenom, koja se imala nositi za milenij- skog ophoda kao znak, da je nekad Ugarska u Srbiji zapovijedala. Svak je držao da je srpski gnjev opravdan. Neki slični razlozi ponakaše i Hrvate da izložbi navijeste publicistični rat, koji joj bogme nije koristi donio. A kad tamo, bilo je ono što je govorio ,Pester Lloyd,“ današnji veli- ki srpski prijatelj, biva da su Srbi proti Ugarskoj, jer je ova zabranila uvoz srpskijeh svinja preko ugarske granice. Magjari su ipak uvezli svinju — onu vepro- vu glavu na srpskoj zastavi, jer i vepar spada u pračiji rod. Ali vepar je divlja svinja, a Srbima je bilo dotoga da im uzmu pitome, pa kad nijesu htjeli, onda su iz Beograda na njih vikali. Njima dakle za veprovu glavu strjelicom ubodenu nije bilo nimalo stalo. Vidi se očito kako je srpsko-magjarski pre- lom bio svinjski rat, I to svinjski rat megjuso- bom, pravi bratoubojni, gragjanski rat izmegju utovljenijeh domaćijeh i divljijeh svinja (vepara), koji je rat brzo svršio na veliko zadovoljstvo cije- le Europe. Sad će Srbi veselo goniti svoj jedini proizvod preko Dunava u Magjarsku, da iz njega Magjari prave svoje paprene kobasice i paprika- špek, izvrstan za gošćenje birača prigodom izbora. A braća će Srbi veselo pohrliti na magjarsku izložbu da se dive kulturi i moralu bratskoga naroda i da prispodabljaju, je li naprednija Budimpešta od Beograda. Prva sa svojim milenijskijem tobož- haremima (profacija islamstva!) punijem bludnica i Gross Varadajina i Debrezcina, a drugi sa svo- jim glasovitim zavodima od gusaka i zelenim lam- Ljudi govore našla slika prilika. Ovi su u ostalom složni i u tom, da Hrvata na svijetu ne- ma, samo ne znamo hoće li se tu opet za vrat pograbiti ili će ih bratski podijeliti: Magjari Ba- novinu, a braća s Morave, Bosnu i Dalmaciju, o- stavljajuć nas i Hercegovinu Cetinju, da u Sla- venstvu ne čini galame, Ko će ipak u svemu ovome najgore proći, to su bez sumnje veprovi plemeniti rogjaci. Oni su se bili obeselili, da će ih minuti teška sudbi- na, i da će veselo dočekati stare dane u krugu svoje porodice. Ali nade izjaloviše se. Srpski bat nemilo lupa po njihovijem čekinjastijem zatiljcima, a orjentalna željeznica, koju su Srbi pošteno sebi prisvojili, vodi ih na vagone . .. . ma magjarski milenij. Jadnijeh prasaca! Dubrovnik, 23 Jula. Iza dum Andra Muratti valjalo je da se oglasi i njegov pobratim dum Ivo Rajić, da pros- vjeduje, da se one narodne pjesme, što ih je on podao svome bivšemu profesuru dum Baidu «Gla- viću štampaju u Matice Hrvatske pod imenow hr- vatskih narodnih pjesama. To što je Rajić dao dum Baldu, prama cijeloj njegovoj ogromaoj zbir- ći, veliko je kako jaje od cicine prema jaju od noja. Pa ipak i te su pjesme, kac i oue dum Andra Muratti čisto hrvatske, jer one dum Andro- ve diktirane mu od njegove majke Hrvatice, kako se pjevaju u hrvatskog naroda u Šipanu — & one dum Ivove sakupljene takogjer u hrvatskoj Her- cegovini kod hercegovačkijeh Hrvata jedne ili dru- ge vjere. Je li tako dum Ivo? Akd nije, deder bolan sačini jednu izjavu, da je taj narod u kome si pastir Srbin i ako ti se petina tvojijeh paroki- jana na nju potpiše, onda mi nemamo pravo ne- go ti. Dokazali smo u svoje doba, da je dum An- dro Muratti bio Hrvat i kao Hrvat sakupljao hr- vatske narodne pjesme. ,Dubrovnik“ je to nijekao, ali mi smo pozvali dum Andra, neka nam 0» gla- vom, ako obraza ima, reče da nije bio Hrvat, Dum Andro je na to pametno umuknuo. Ni Rajić nije bio Srbin kad je pjesme sakupljao. Što više Ra- jić je ikavac, iz ikavskog sela u Hercegovini, a ikavštinu nam ni najbezobrazniji srpski šoviniste ne otimlju. Rajić je još u sjemeništu pisao ikav- štinom svoje zadaće, onda kad je sakupio ono par hrvatskih narodnih pjesama koje bi rad posrbiti ko i dum Andro njegove, kad se posrbiše oni. Od onda ima dvanaest godina. Od onda su Srbi izrigali more žuči na Maticu našu, jer da im je ona tobož ukrala njihove pjesme. Zašto su se oni tek sada oglasili? Jer posrbljeni i nagovoreni od du- brovačke Srbadije, kojoj hrvatske narodne pjesme ne daju mirno spavati. Mi priznajemo da izmedju našijeh narodnijeh pjesama ima ih, koje pjevaju o Kraljeviću Marku, za koga neki historičari vele, da nije ni opstojao i o Milošu Obiliću, svejedno kao što ih ima, koje pjevaju o Ivu Senjaninu, Ličkom Mustajbegu, ba- nu Zrinoviću, Jelačiću banu i t. d. No kad bi se po pojedinim junacim, koji se u pjesmi nalaze su- dio harakter naroda, onda bi mi bili i Magjari ili Rumunji, jer naš narod pjeva io Janku Hunyady-u (Sibinjanin Janko), koji se nalazi isprepleten s Mu- sama i od Zadra Todorima! To ništa ne odlučuje. Narod je hrvatski pak je i pjesma hrvatska, pje- vala ona troglavoga crnog arapina,jili svijetloga pa- pu latinskoga. Šaka Srbića, koji su neki njihovi učitelji kao neuku djecu posrbili i za sobom zaveli ne sačinja narod niti može u ime njegovo da progovori. Na- ši srbići mogu samo govoriti u ime trećine dubro- vačke komune i to ako im dozvole autonomaši, koji su ih tamo izabrali. Vidjeli smo lani kako ge skotrljao bar. Gondola, kad mu je palo na pamet da otkriva srpski karakter Dubrovnika. 1'o u gra- du doćim sve ostalo kolo naokolo čisto je hrvat- sko i hrvatsko će ostati usprkos svijem atentatima domaćijeh izrogjenijeh sinova i izvanjske braće. Ovo bi poručili onijem koji su najprije dum Andra, a sad jadnoga dum Iva nauckali, da čine one neslane izjave, u kojim samo javljaju , svijetu“, da su oni postali Srbi. Na zdravlje! Naši dopisi. Sulina na Dunavu, 13 Jula. Kako se postupa kod našijeh konsulata. O- vijeh dana bio je dignut sa službe privremeni pe- rovogja kod ovdješnjeg austro-ugar. konsulata g. Pero Peruško, koji je potpuno vješt govoru i pi- smom njemački, franceski, talijanski i rumunjski a naravno i hrvatski, jer je gimnaziju izučio u Du- brovniku. Zamijenio ga je ministerijalnim dekre- tom mlado njemačko momče g. Fischer koji nepo- znaje nego njemački i nešto magjarski, oba jezika za austro-ugarske podanike na Sulini nepotrebna, jer ovdje Nijemaca i Magjara nemamo na broju nego 4 obitelji, dočim od 360 podanika svi su ostali slavenskoga roda, najvećim brojem Hrvati iz Dalmacije. A gdje su naši mrnari što se ovuda na parobrodićim promeću, te kad zima zaprijeti svi se slognu da zimuju ovdje, a gdje opet paro- brodi iz hrvatskog primorja koji svake sedmice dolaze i na njima sve naša čeljad! Sve ovo do- kazuje da je neophodna potreba da imamo u kon- sularnoj kancelariji čovjeka koji zna naš jezik, a ne da moramo u kancelariju države čiji smo po- danici dragomana (tumača) voditi i dobro ga ćati, samo da kakav Nijemčić ima komadić mjesta. Ovako nije samo na Sulini nego i drugdje i da nas je sreća dopala te gosp. Biankini bio ovaj put biran u delegacije, mi bi vam se gosp. ured- niče bili mnogo toga potužili, da ga zamolite ne- Pogled po svijetu. Na Istoku. — Misljelo se da će se Kreta umiriti kad se otvori skupština. Ali ovaj novi rat čini se da je ozbiljniji nego svi pregjašnji. Kršćan- ski zastupnici ostaviše skupštinu. Ustaše se upor- no drže, jer im sa svih strana stižu srestva. Sam jedan Grk u Aleksandriji poslao je odboru (500.000) franaka. Borba megju ustašama i vojskom neču: veno je žestoka. Franceska je poslala i drugi rat- ni brod u krećanske vode. Njemački kancelar knez Hohenlohe bio je u Alt- Aussee na razgovoru s ministrom Go- luchovskim. Talijansko ministarstvo sastavilo se. Mar: , kiz Visconti-Venosta postao je ministrom izvanj- skih posala. On je dugo oklijevav, dok nije..bio na čistu, kako da se vlada sa tuniškim pitanjem. Vlada ima većinu, ali nema novaca za pokriće bud- geta, koji se sada traže u novim porezima. Ruski car i carica počet će putovanja po Europi. Na 26 doš. mj. doći će u Beč, a otale krenuće drugijem dvorovima curopskim. Drži se kao stalno da neće posjetiti Berlin, pak ni Pariz, što je Frarnezima veoma žao. Domaće vijesti. Obiteljska tuga. — Zastupniku, uredniku i vrlome boriocu za Hrvatsku čas. Jurju Bianki- nu preminu starac otac u 82 godini života, čaš- ćen i ljubljen od svojijeh sugragjana. Cijenjenoj o- bitelji neka se uz ostala pridruži i naše saučešće, Pravoslavni Hrvati. — Imamo u ruci važni i neoborivi dokaz o Hrvatstvu dalmatinskijeh hri+ šćana, po kome će se očitu vidjeti kakvi su izro- di i odmetnici oni naši pravoslavni, koji zatajiše svoje ime, pak se s vjerom posrbiše, Mi ćemo taj dokaz priopćiti u došastome broju našega lista, a ovim samo upozorvjemo tobož-srbe, neka ga, kad izagje, dobro prouče, da vide: ko je promijenuo, a ko je ostao dosljedan. Pedesetgodišnjica hercegovačke franjevač- ke redodržave slavi se ovijeh dana u Mostaru. Ko zna kako se hercegovački franjevci odlikuju sva- kim yrlinama, megju kojim patrijotizam nema naj- zadnje mjesto, taj će s velikim veseljem pozdra+ viti ovu njihovu domaću slavu i slavu cijeloga hr+ vatskoga hercegovačkoga pučanstva katoličke vje- re. U mnogo prilika hercegovački franjevci bijahu citirani uzorom drugoj braći, pak su oni zaista i zaslužili glas koji se o njima pronosi. Mi im že- limo svaku sreću ! Sama proslava biće veoma raznovrsna: kon- certi glazbe Narodnog glazbenog pjevačkog druš- tva u Mostaru, pjevanje istog društva, vatrometi, prestave, a na glavni dan svečanosti na 26 jula rontifikalna svečana služba božija sa prigodnim govorom presvj. Buconjiča biskupa i Franjevca. Od prestava davaće se Kumovanje vesela igra u 3 čina i Zvonimir kralj hrvatski drama u 5 čina. »Katolička Dalmacija“ i u zadnjem svom broju neprestano nas bocka i napada, premda je mi kako svak vidi u ničem ne izazivljemo. Mi bi mogli sve njezine podvale i izmišljotine u glavti pobiti, ali, umoljeni od našijeh prijatelja, nećemo je slijediti u njezinoj želji za svagjom i zanovetanjem. Pišu nam iz Drniša: — Stiže nam vi- jest, da je naš sudac premješten. Napokon! De- vetnaest punijeh godina megju nama sjedio, a po- lazi ne ostavljajuć u narodu ni znanca ni prijate- lja, te velimo mu: sretan put, Premješten je radi roda sa Skelinovijem, a da ne bi tog slučaja sami Bog znade kad bi se kurtarisali, Fala glučaju! Govore pak da i pristav P. traži premještaj. Sret. no | Tako trsiće se svegjernog dosagjivanja S-- ovijeh, njihova kumstva i prijateljstva, Megjutim dobrv nam došao novi sudac, Pišu nam iz Graca: — U subota 18 t, mj. promoviran je ovdje juris Dr. Eugen pl. Me- ichsner sin hrvatskog Primorja. Mnogobrojni se prijatelji sakupiše u suli, da pozdrave svog vijer- nog druga i čestitog Hrvata gromkim Živio! i da mu zažele srećan put u Dalmaciju njegovu drugu kolijevku, Na 20 ov, mjeseca položio je treći ri- goros & odlikom, & na 93 bio je promoviran na