nHEEČNNšRNRešsRNe=ee>;EHNRlHRSHEAAI)SSS mm HHO
lijansku. ,Chi & in diffetto & anche in suspetto ;“
jer gdje se siromasima pušta, da krče po općin-
skoj šumi. a sutra ih politička oblast, bog zna na
čiju tužbu — osudi na globu, na isplatu štete na-
nešene šumi, i na iznovično pošumljenje izkrče-
nog tla; — takoj općini dakle, gdje toliko dan-
gube, znoja i žrtava jadnog siromaha ide u ništa
i još k tome mora plaćati globe, a katkad i u
tamnicu ići, zar se ne može reći, da se upro-
pašćuje ?
Zar se ne upropašćuje općina, gdje se nala-
Je i lje li istina, da općina duguje op-
ćinskim primaljam do sedam, osam
. mjesečnih plaća? što iznosi po prilici
Je li'nije li istina, da. općina duguje Ve-
** lelučkoj glazbi jedno godišnja priho-
da? što iznosi po prilici .....-.
e li nije \i istina, da općina Blatska du-
guje Velelučkom odlomku glasovanih
od vijeća 200 for: za kuću na grobi-
štu, što su lučki općinari sagradili ?
fior. 60
200
2 stoliznoM 22. 00.22. 2he , 200
Je li nije li istina, da općina duguje za ze svjedoci proti zakonitim izborim, kao što se to
općinska zlinja po prilici okolo... , 3000 | U naš dogodilo, gdje se je navelo nekoliko svje-
, Je.li. nije Ji. istina, da. općina duguje op- doka, koji će svjedočiti, da se je sedam, osam bi-
ćini Korčulanskoj po prilici okolo . , 1300 rača protivilo glasovanju na glas za povjerenstvo
Je li nije li istina, da općina duguje za Iliga tijela; dočim će moći poglavar Grošetta,
radnje zadnjih općinskih izbora okolo , 300 perovogja Gjupanović, svi prisutni žandari i na
stotinu birača svjedočiti, da se ni muha protivila
nije glasovanju na glas za povjerenstvo Illga tijela.
U petoj stavci vašeg dopisa preporučujete
nam, da prvo promiislimo pak onda, da pišemo.
Sad možete znati, da smo zbilja promislili, kad
smo imali ovoliko dokaza, na kojima se je teme-
ljio onaj kratki jezgroviti dopis, a jeste li vi pro-
mislili prvo, nego ste ono odgovorili ne znamo.
Znajte pak, da se lašcćem zove onaj, koji ne mo-
že svoje tvrdnje dokazati; mi smo vam evo do-
kazali, a vi ih pobijte. *
Eyo vam dakle duga, što ga općina duguje,
—-%to smo vam ovdje po prilici nanizali i što
smo mi mogli dočuti, a da li ima još dugova, ko-
ji" nijesu ovdje nabrojeni, to ćete vi bolje znati
od nas. — Mi nećemo ove svote zbrojiti, pošto
smo slabi računari, već to prepuštamo vama, pa
kad prebrojite, kažite, da to nije zbilja ogroman
dug, koji se mora isplatiti! A da je zbilja općin-
ska blagajna prazna, najbolji je tome dokaz, da
kad bi koji od gore spomenutih vjerovnika došao
nešenje Botićevih kostiju. Zaista začado nam je
što vi na sve ovo mukom mučite.
(Gospodin Alegretti naš tajnik — tajnik dr-
niške hrvatske općine sastavio je — kako se po
varošu šapće, onaj proglas, na Benkovačke Hrva-
te u prilog Srbadiji, koga je excelencija gosp.
Jake. kako zli jezici hoće da reku, — poslala tis-
kat. Je li istina?! —
Ali gospodo, ovo je grozno! Smije li se ovo
trpiti i u društvenim odnošajim a kamo li u poli-
tičkim zahtjevim?! Nije li ovim najviša pljuska
data vami i narodu?! Narod hrvatski, koji ga svo-
jim žuljim hrani, da je ovako provociran! Sramo-
ta! Je li ovo uzdarje?!
A ko more jamčiti, da on tako neće učinit
pri našim izborcim, koji su na vratima! Da kad op-
ćina pane u tugjinske ruke, ko će bit krivem ?!
Vama je krivo, vjerujemo, kod vas se što
kroz novine opomene, a kako nama mora biti —
promislite — gledajuć, kako se protivnici narodni
goje na žuljim naroda, pa još takovim se ljudim
porad ekonomije poboljšaje plaća, koji su najveća
oprjeka k' otvorenju našeg narodnog ideala.
De učinite — ako vam je na duši dobrobit
naroda — što davno ste imali učiniti, a mi ćemo
mukom preć listnice vašeg života.
A sad završujemo s Ciceronom: ,quo usque
tandem obutere Catilina patientia nostra ?!“
pitati na općinu ma barem i jedan dio njegove
vjerovnine, vi najbolje znate što bi mu odgovorio
prisutni upravitelj.
Vi ćete se možda na ovo kušati opravdati,
da ako općina sve ovo duguje, ona ima toliko ili
možda još mnogo više da potegne. — Polagano —
hajde da i tu razvidimo. — Svaki općinski pri-
hod može biti proračunan ili ne; — dakle, ako
je to, što se općini duguje bilo u proračunu god.
1894; onda je općinska uprava nemarna, što nije
tu vjerovninu utjerala i time platila dugove, već
pribavila općini silan dug; — ako pak taj prihod
* me bi bio proračunan; onda općina ili nema na
nj! pravo, ili općinska uprava zapušta općinske
interese.
Nadalje u trećoj stavci vašeg dopisa slaveći
ihjestonačelnika g. M. Petkovića, kažete, da je jedan
naš čovjek predlagao dug, čemu se opro mjesto-
načelnik te znao svladati sve poteškoče i urediti
sve za svečanost, a da se ne zaduži; — tu ćemo
wam kazati, da to ne bješe zasluga mjestonačel-
nikova, već, cijelog puka, koji je dobrovoljno ra-
dio i mnogo žrtvovao za proslavu svoje pokrovi-
teljice, a neznatni troškovi, koji su trebali uz na-
rodni rad, pokrili su se novcem; dočim mi oprav-
davamo potpuno predlog g. Antuna Petković Ko-
vača; jer, i ako 'se je nadao, nije nikad smio ra-
čunati tia dobrovoljni narodni dar, a bez tog se je
evaktiko moralo predračunati znatnu svotu, ter
znajuć po općinskim činovnicima, da ga u blagaj-
ni nema ni novčića, što mu je drugo preostajalo
“meg li predložiti zajam, da se dostojno proslavi
svečanost? |
> U četertoj stavci nastavljate dizati do nebesa
patriotični rad blatskog mjestonačelnika prigodom
pripr&va za svečanost; dočim mi kao svjedoci ci-
jelog tog rada možemo ustvrditi, da u početku
kad se poče raditi za slavu, glavni poticatelji bi-
jahu: Dn. Petar Bačić, Ivan Petković Kovač Veli,
Du. Ivo Šeman i Antun Borroe. — Videći g. Mar-
ko Petković, da narod svojski prijanja na rad, i
da će svu slavu lijepog uspjeha gornja četvorica
pobrati, pristupi i stane narod bodriti i zapovje-
dati; i tako' gornja četverica ostaviše otvoreno po-
lje nek slobodno ubere slavu, jer sjegurni, da u
narod nije više trebao bodritelja, a
nijesu sukobiti se sa sveopće protivećim
o. VM. Petkovića. Uz to g. M. Petković,
znajuć će mu biti lašnje nagovoriti puk, da
oma zlinjama gradi nova župnička cr-
kva, kad se zauzme %a svečanost, sbilja je neu-
morno tadio; al svak znade, da mjesto, gdje seje
“graditi novu crkvu stoji pred velikom si-
vića, koja do sad nije imala naj-
bolji položaj. — Eto uzroka, zašto M. Petković
nije
' nas čekali, a gospoda Srbakovići, neka znadu da
Ovoliko sjedne strane na vaš izaziv, a S
druge, da se jedanput i javnosti utečemo,
kad toliki i toliki naši utoci ostadoše veći-
nom bezuspješni kod dotičnih faktora, prem-
da i iste vlasti |ripoznale su, kao što je spome-
nuo dopisnik ,N. L.“, da pod današnjom općin-
skom Blatskom upravom abnormalni odnošaji su
im dodijali u Blatu, ali ipak još ne dočekasmo
toga dneva, da budu potvrgjeni općinski izbori,
koji su se pod vladinom upravom, već u studeno-
mu prošle godine jednoglasno obavili *). — Ubi-
nam gentium sumus!!!?
Kuna, 12 Maja.
Svake godine na 10 maja obavlja se ovdje
velikim slavljem svečanost B. D. Lauretanske gdje
naroda dovrvi sa cijelog našeg poluotoka i izvan
njega, ali ove godine ta svečanost obavila se iz-
vanrednim načinom, jer je megju nami boravio u
pastirskim pohodima prisvijetli naš biskup Dr.
Josip Marćčelić.
Daa prije Gospe premda se prikaživalo ne-
što mutno vrijeme ipak »arod iz daljega počeo se
prihližati k mjestu, a wimogi sveštenici k našem
Franjevačkom samost uu. Dok se tako narod sa-
kupljao. nebrojene ti obojnice vijukale, zvona zvo-
nila, mužari pucali u znak sutrašnje svečanosti.
Sutra jutrom osviće dan B. Gospe, lijepo i
tiho vrijeme. Tek sunce iza Rata pomolilo, evo ti
naroda sa svih strana a to ti je bilo najmilije vi*
djeti, ako promisliš na bogoljubnost koju goji naš
puk i oni preko polustrva prama ovoj crkvi, gdje
sijedi starac u pratnji svoje dječice k crkvi se bo-
goljubno približa, na prsima nije izostavio troboj-
nog znaka, a djevojčice lijepo i bogato odjevene
i okićene u svoju kosu zasadile trvbojnu zvjezdicu,
gdje koracaju do svetog oltara.
U 9 sati počne ophod sa sakramentom iz-
megju iste crkve i matice, a u 10 i nekoliko časa
nastaje pontifikalna misa, otpjevana od presvijet-
log biskupa uz pratnju sakupljenih sveštenika, uz
sviranje orgulje i neprestano pucanje. Ovdje ćemo
samo napomenuti onu sočnu propovjed našeg bi-
skupa, bistri i oštroumni #0vor koji je svakoga
zanio. Nakon što je svršila taka nezaboravno i
neopisiva svečanost u crkvi, pučanstvo se malo
megju sobom okolo crkve pozdravilo i porazgo-
vorilo, diveći se istoj svečanosti, & odtole pribli-
žili se k prijateljskom stolu. U samostanu pak
obavio se gospodski sobet gdje je osim biskupa i
mnogo sveštenika prisustvovalo i druge gospode. So-
bet ispao krasno, sljedilo je mnogo nazdravica u
počast presvijetloga, gvardiana O. Matovića i drugih.
Po podne iza kako je dovršio ples narod
opet u crkvu da sluša sv. blagoslov, u crkvi opet
krasno, pri večernjoj svijetlosti ures crkve te za-
nosi da ti se dijeliti ne dade. Nakon obavljenog
sv. blagoslova pučanstvo izišlo da se nauživa lije-
pog večernog podneblja, uz to nastala rasvjeta
mjesta uz bacanje vatrometa i ponovno pucanje.
Divota je pak bilo vidjeti rasvjetu zvonika Laure-
tanske crkve iz koje su takogjer letili različiti va-
trometi. Zaključiti nam je ovim, da razni ino-
stranci pri svome polasku izrazili su se ovim ri-
ječima: ,Ko je bio i vidio ovu svečanost dok bu-
de živ zaboraviti je neće.“ Koliko nam je za-
hvaliti svima onima koji su se zauzeli eda sveča-
nost izpane što bolje, još više nam je zahvaliti
presvijetlom Gosp. Biskupu koji se rado odazvao
poziva O. Matovića i tim zadovoljio pučanstvu,
obdržavajući ovu nezaboravnu svečanost,
Općinart.
ki Drniš, 17 Maja.
Oprostiće gospoda narodnjaci, što su toliko
smo spremni -u svako doba. Najpotonje molimo
gosp. Grivića da utaži svoju srčbu, — jer bi mu
moglo naškodit zdravlju, još ga vruće molimo da
se ustrpi za koji broj, — jer obetavajuć mu da
ćemo ih naskoro posjetiti — sada nas, od ove,
druga daleko preča — svetija dužnost — drugi
silniji — gromorniji glas — glas svete ljubavi za
spas svoga praga — zove. — Ti ,salus reipubli-
cae suprema lex ešto !“
Dakle! —..... Gospodin Načelnik u jed-
nom od zadnjih brojeva ,Jedinstva“ izjavljuje, da
je on ,sjednicu svojevoljno sazvao.“ Dakle smo
na čistu?! Ne, Još nam je tamno. — Nevjerojat-
no, da čovjek onako blage ćudi, ljubezan, priklon
svojevoljno ubacio iskru mržnje megju svoje su-
drugove — nek nam se oprosti — al ne vjeru-
jemo; tu je morao bit prst kojeg goreg bića, a
sjegurno onog, koji je najviše pridonio, da na taj-
ničkoj stolici, sjedi čovjek, koga narodni neprijatelji
na daleko hvale, a o kome ćemo se u ovom dopisu
pozabavit, i gledat da što prvo megju nam ga ne-
stane, jer gnjila jabuka pokvari i zdrave.
Znamo da će nam svak zamjerit, što se ba-
vimo čovjekom, o kom, ne znamo da li je vrijedno,
vrijeme tratit, s čovjekom, koji je stupio u kolo
nepopravljivih neprijatelja naših težnja, o komu mi
dosta pozabavili smo se lanjske godine, koji mje-
sto da bude propovjedaoc našeg narodnog jedin-
stva, on uz neku neznatnu cijenu pogodnosti i o-
bećanja šurjači i očijuka sa Srbakovićim, te baca
megju nas sjeme mržnje, na korist njihovu. Sve se
ovo zbiva na oči odlučujućih faktora, kojim cijeni-
mo takogjer, da je dobro bilo poznato njegovo
djelovanje prvo neg je stupio — na žalost — u
našu Općinu, a koji gdje je god bio gleda da u-
guši narodnu aspiraciju. Poznata je vami, gospodo
— njegova politika — pa ipak on je još megj na-
mi. Da se ne osvrćemo na njegov prvašnji rad
koji je poznat i vrapcim na krovu upitat ćemo sa-
mo gospodu do kojih je, sjećaju li se oni onog
nekog upita u , Jedinstvu“ rad doprinoska za pre-
+) Kako je poznato, bijahu isabrani ljudi prevaških na-
česl, — Ur, \