sv . Hikorijene pravo narodno ime hrvatsko, jer će sva- ki ostrvljanin još i danas kako u davno doba ba- rem na pitanje: k4ko govoriš? odgovoriti: frvd- ski; i ako on ne zna da je član hrvatskoga naro- da, Tako bi jednako i Dubrovčani imali dava: govoriti ,srpski“ a ne ,naški“, da su porijetlom zbilja Srbi. Ono što omladinac“ tvrdi, da su Du- brorčani s političkih razloga progonili ime srpsko to se ne može ničim dokazati. A s druge strane to ime ne živi ni u drugim pokrajinama, osobito kod katolika, gdje se ne može pomisliti kakova «&rpska politička propaganda, na pr. u Bosni i Hercegovini, Boci itd. Puka je izmišljotina ,0- .mladinčeva“ tvrdnja, da je crkva katolička igda nastojala, da iskorijeni ime srpsko, jer nema za- “to nijednog pouzdana svjedočanstva. A s druge strane, kad bi i istina bilo, da je crkva kod ka- tolika istrijebila ime srpsko, kako to biva, da ga ni muhamedovci u Bosni i Hercegovini danas ne- maju, da ne živi dapače ni kod pravoslavnih ne- igo samo kao vjersko ime, jer će još i danas hri- -šćanin iz Boke, koga još nijesu naučili, reći da je Srbin, što se vjere tiče a jezik svoj zvati ,na- -ški* kako omaj u gornjoj Dalmaciji ,hrvatski“? -Kotolička crkva nije nigda progonila ime srpsko, te je jamačno (kako ne progoni nigdje narodna “imena, jer je to universalna a ne narodna crkva); ali jamačno je takogjer, da je nasuprot crkva i- stočna progonila svako drugo ime koje srpsko ni- je, jer se ona tim imenom krsti; te se zato i do- (godilo da sa se danas posrbili svi hrišćani, gdje god bili i da je vlada Nemanjića, koja je par ex- cellence bila vlada hrišćanska, istrijebila u svim :zemljama, kojima je ona vladala, kano u Bosni i «Hercegovini, južnoj Dalmaciji itd, ime hrvatsko, koje je tamo bez svake sumnje od davnine živjelo. Ili šalu zbijaju...... ili su pomanitali! Aut, aut! Nazad malo dana, kako čitamo u zagrebač. komu , Viencu“, srpska veliko-školska omladina u (Beogradu izdala je nekakvu kartu pod naslovom .»6tnografska karta srpskih semalja“*, koja je ispi- .sana srpski i franceski. Uz kartu je i tumač od 59 stranica. Pa koje su te srpske zemlje? Evo ih: je- dna čest južne Ugarske, Srbija Crna Gora, Make- donija, istočna Bugarska sa samim glavnim gra- dom Sofijom, Bosna Hercegovina, Slavonija, Dalma- «cija, Hrvatska i Istra. To su ave čisto srpske ze- mlje. A Bugari? Najlašoje za njih, pitanje se brzo : riješava : Bugara jednostavno nema, to su sami ove- jani Srbi. Tek tamo oko Crnoga mora nagje se po koji. A Hrvati ? Ni ovih nema, niti je uopće opsto- jalo takoga varoda na zapadnom dijelu balkansko- ga poluotoka, već sami čisti Srbin kako to omladina dokazuje u popratnici ove karte, Mimogred budi rečeno, da je sama karta krcata najgorih pogrješa- baka. Tako meću Senj u Dalmaciju i zovu ga Dal. matinskim Senjom ; Brač i Boltu spojili su zaje- dno kako jedan otok ; ponornicu Liku sveli da u- tiče u Zrmanju ; tijek i imena pojedinih rijeka na- značili su sasvim krivo i isto tako imena brda i gradova i t di td. Ali to je deveta! Najglav- nije je da su ove zemlje i rijeke, brda i doline čisto srpske i da ostaju srpske — na papiru. Ova gradnja“ isdana je kao prilog januarske sveske ov. god. ,Prosvetnoga glasnika“, službeno- ga lista ministarstva prosvjete i crkvenih posala kraljevine Srbije. +. + & Pred nama je na stolu: ,Srpski svet (u re- 0čii olici). Kojiga za narod i školu. Napisao Pet. (M. Niketić. Treće popravljeno i dopunjeno izda. pje." Ovaj Svet ima takogjer jednu kartu koja je slična onoj beogradske omladine. Od Soluna i Sofije do Trićanskoga zaljeva prostire se ,Srpski svet.“ Na njever dolasi do Megjumurja, Segedina i Arada. Nu to je samo srpski svet u slici, & da bude i u reči, sve su arpske zemlje u ovom megjašu tačno opisane po najboljim isborima, izmegju ko. jih pisac citira i Klaićeva kojišicu »Opis zemalja u kojim stanaju Hrvati." U opisu kaže se da srp- oko aomlje sansimlju toliko prostora koliko Špa- | njolska ili Engleska. Narod koji“u njima stanuje čisto je srpski, razne vere, ali, bože moj! opet su Srbi. »Prosveta je u zapadnim krajevima (dakle u Srba koji su u Hrvatskoj) najnaprednija. ,Za ne- »Kovanje nauke postoje veće škole kao gimnazije ni realke; u mnogim mestima učiteljske škole, »bogoslovije, velika škola u Beogradu i sveučili- »šte u Zagrebu.“ »Za vegovanje veće nauke postoje i razna »društva: Kraljevsko-srpska Akademija nauka u » Beogradu ; Jugoslavenska Akademija nauka zna- »Nosti i umetnosti u Zagrebu ; Srpsko učeno dru- »štvo u Beogradu; Srpska Matica u Novom Sa- »du; Hrvat. Matica u Zagrebu itd.“ Iza toga prelazi se na povjest, gdje se kaže da kraljevi Tomislav, Zvonimir i Tvrtko bili su srpske starešine plemenske. Zatim se opisuju po- jedine srpske pokrajine, kaže se što njihovoj pro- šlosti i o njihovim srpskim velikanima. U Dalma- ciji je najznatnija ličnost njeki Pančić koji je bio profesurom u Beogradu ; u Istri u kojoj ,žive 320.000 stanovnika, koji su većinom Srbi“ nema nijednoga, Isto tako vi u Hrvatskoj. Najzadnja na red dolazi »Srbija pod Blgarskoj“ gdje ,ima oko 400.000 st. čistih Srba koji su vere pravoslavne i nešto Vlaha.“ Glavni gradovi su Sofija, Vidin, Slivnica »poznata iz našeg rata a Blgarskoj 1885“ itd. » Djelo“ je dosada izišlo tri puta. Pisano je jezikom prostim jer baš je namjenjeno ,za narod i školu.“ Kroza svu knjigu protkana je misao, ko- jom se uvjerava kako sav narod u ovim srpskim zemljama ne čini drugo ništa nego čeka, kad će prije pod Beograd. Štampana je u kraljevsko- srpskoj državnoj štampariji. * * i Ovo vam je Veliko-Srpstvo u teoriji, a sad ćemo ga pogledati malo u praksi. Poznati su hva- la bogu svakomu zadnji kotorski izbori. Jedan veliko-srpski list, koga radi časti zemlje i grada u kome izlazi ne imenujemo pisao je o njima ova- ko: ,Opštinski izbori u Kotoru, u junačkoj srp- sškoj Boki Kotorskoj svršeni su. Pravoslavni Srbi »pobijediše u drugomu izbornom tijelu, a_u pr- »Yom i trećem Srbi rimo-katoličke vjere.“ * # * Mi se sad čudimo ,Srpskome Glasu“ i svoj braći, što nariču za Kotorom. Ostalo je na isto- mu: Srbi pošli, srbi došli, jedino što su bili prije pravoslavni, a sada su katolici, ali to našoj libe- ralnoj braći neka ni malo ne smeta. Glavno je da su ostali Srbi, da je i danas srpski Kotor u srpskim rukama. * * šk Mi smo na velikome čudu kako da okrsti- mo ovo postupanje naše braće. Da ga nazovemo šovinizmom, ukazali bi im veliku čast. Šovinizam ima granica, šoviniste mogu biti i pametni ljudi koji traže i vindiciraju za se nješto što opstoji, sasvim da nije njihovo. Ali Srbi au daleko odma- kli od tih granica. Malo po malo doći ćemo do dana, kad će. mo čitati: U Rusiji žive čisto srpski narod srp- sko-pravoslavne vjere. On govori jezikom koga on zove ruskim, a nije drugo nego jedan srpski isto- čni govor. Vjera Srbije pod Rusijom (do danas imamo samo ,Srbiju pod Blgarskom“) čisto je srpska, a isto tako nošnja i običaji, jer i ostali Srbi imadu nošnju i običaje itd,itd, — Zašto ne? Sistema koju su izumili Srbi tako je elastična, da može obuhvatit cio svijet. Ovo više nije šovinizam, već ludost ili kalje idea fiza, koja progoni našu milu braću. Sa. takim ne može se ozbiljuo razgovarati. Njima je potre- bito, da ih ko prene iz sna i ludila mrzlom vo- dom ili kakvim drugim kašmantom, neka protr- ljaju oči i jednom ge oavijeste. Teška je to bolest na kojoj boluju, pa ne bi bilo s gorega dovesti, im Lombrosa ili Pasteura, neka ih prigledaju. Ili se dale? Ne vjerujemo, Danas nije :niko- mu do šale i smijeha, a Najmanje bi imalo bit njima, koji su ovako na sto puta lakoumpniji na- tin proigrali svoj negda zlatni položaj izmegju braće jedne krvi i jednoga naroda, nego što je u njih Mi- lan proigrao prava i dužnosti krune i prijestolja. Naši Dopisi. Šibenik, 15 Marta *). Kadno pisasmo za ,C. H.* ono njekoliko redaka o našemu bivšemu općinskom tajniku Ne- grini-u, nijesmo zenago niti iz daleka mislili, da ćemo se morati i opet s tom stvari baviti, kad e- to gdje nas na naše čudo na to sili isto naše op- ćinsko upraviteljstvo. Ono imenovanje nazvasmo političkom neopreznosti, jer do duše ne znamo kako bi ga drugovačije okrstili; ta za ljubav bo- žiju, zapostaviti hrvatske natjecatelje, pa i samo- gA pravaša, vrsnoga doktora M. koga je ovih da- na Sinjska općina imenovala svojim tajnikom, a imenovati N. koga su u glavu poznavali kao šu- madinca, znači svijetu dokazati, da se u nas ne shvaća borba, koju Hrvat u Dalmaciji vodi sa srbinom, znači svijetu dokazati da sami Hrvat ne gospoduje Šibenikom, da u Šibeniku ima mjesta i za Srbe ko $to i za srpsku politiku. Da j&€“to tako najbolje nam dokazuje okolnost, što se eto toliki Srbi jagme i za liječničko mjesto pri našoj općini ne izuzimljući ni vašega Kurajicu, koji o- ružan preporukama i K. i prof. V, i _B. tu ojeki dan dogje, da se prestavi našim upraviteljima. Da je to tako nije nikakvo čudo, jer gdje može stati Srbin tajnik, tu može i Srbin liječnik, nego pita- mo mi kud se ide s dovagjanjem takvih ljudi u Krešimirov grad?... Čujemo da je Kurajicu na- veo na natjecanje isti N. jer da je Šibenik mjesto na koje će moći kadli tadli srbi računati. Tako stvari stoje naša gospodo upravitelji, a Vi sve to kao da nećete da vidite. Ne godi našim upravi- teljima što smo je iznijeli svijetu na vidik, pak eto gdje ispravkom u br. 6 C. H. hoće da, doka- žu protivno, no mi kazasmo našim dopisom br. 1. »Nije istina što je rećeno u dopisu, 24 januara iz Sibenika, da je bivši tajnik ove općine gosp. Ne- grini posudio od općine ikakovu svotu“ ovako gla- si preludij toga ispravka. Dogjosmo u nezgodan položaj. Dakle_mi oni, koji lažemo i to čisto gr- ćkom iskrenošću?... eh, nije kud, moramo posta- ti ozbiljni, jer je smijeh u naše vrijeme opasan, nego dela, da pokušamo kazati njekoliko istind. Jest, mi se kajemno što slagasmo t. j. kajemo se što rekosmo, da je Negrini posudio 100 for. od općiue. On ih aije doista posudio već ih je digao sam, a to od novca skupljenoga uslijed poljskih šteta. Ovaj novac je Negrini držao sve dok ga nijesu naši upravitelji pozvali, da ga povrati, a to nakon nego. je već bio od službe otišao. Ovako stvar stoji. Čujmo sad uvertiru: ,Nije istina da ge je obratio na naše općinare pismom, kojim za- htjevaše četveromjesečni dopust i predujam.“ — Ne zamjerite nam, gospodo, ali Vam moramo re- ći, da igrate ćudnu rolu: do jučer ste to sami pripovijedali onome, koji je htio i koj' nije htio slušati, a snd nam javnop štampom to hoćete da porečete. Nijeste imali na svoje vrijeme od tajne stvari učiniti javau tajau. Mi se nećemo apelovati ni na 8000 šibenskih stanovnika, nit na, šibenske vrepce, kojim je takogjer ova stvar poznata, nego ćemo ragje reći: budite tajni, želite li tajne megju stijenam općinskim čuvati. Final ispravka pak gla- aNije istina, da mu je sa: strane općine bilo naloženo, da dogje predati ured i da povrati op- ćini prijašoji dug, jer je ured predao prije svog odlaska iz Šibenika, a općini nije ostao ništa du- Žan.“ Biće jamačno gosp. Negrini pokazao svome samjeniku tajnički stolac, biće ga upozorio na ove i one ne riješene spise, ali nikad formalno mu pre» dao ured, ta to bi bilo ludo i zahtjevati od ćo- vjeka, koji ide na jednomjesjećni dopust. Tako se ima uzeti stvar. Znamo pače i to kako se je jes dao općinski upravitelj doktor nugjao, da će Ne- grina on putem suda dotjerati u Šibenik zarad predaje ureda etc. ako se ne bi sam pozivu naše općine odazvao, a na dokaz toga mi smo pripra- mai iznijeti imena, ako se to baš od nas ište. Hrvatović, Kotor, 22 Marta. «Izbori općinski sa grad Kotor, koji su se 0- bavili, kako znate, na 7, 9 i 10 ovoga mjeseca poplašiše naše Srbe, gdje god ih ima. Eto koji mjeseo dana kako su sa užasom očekivali izbore %) Donosimo polsraćeno i oblašeno u nadi, da će s otia avršiti, Op. Ur, viššg