Broj 22. =. »DUBROVAČKI LIST« - . đeni ključići, treba ih pokrivati sta. klom i zaštiti, dokle god ne ra zviji. mladicu i korijen. Tada ih se poste. peno priučava na vanjsku tempera. turu. Biljke, koje potječu od ključića dođu prije na rod, nego li one iz sjemena, NOVI URES, A UJEDNO NOVO VRELO PRIHODA. Sade se u razmaku od 3 do 4 me- tra, Četvrte ili pete godine počimaju. rađati. Ali, kako je opazio. Andrć, biljke uzgojene od sjemena ne pro izvađaju uvijek onako krupne plo- dove, kako što su bili oni, iz kojih su potekle, pak je stoga potrebito kalamiti (navrćati) biljke, koje su bile uzgojene iz sjemena sa granči- - cama od vrsta sa krupnim plodom, ka, Mlade grančice su obavite je- dnom finom bljelkastom vunicom. Lišće je eliptično, skoro okruglo, tvr- do, tamno zelene boje, gornja strana lista se lašti, dočim je donja strana prekrita finom vunicom, CVJETOVI se nalaze u pazuhu lista i to obično po jedan..Cvjetni pupoljci se pojave mjeseca maja a procvatu u junu, Ča- U NAŠIM KRAJEVIMA. U proljeću godine 1922 dobavio sam jednu Feijou, zajedno sa još ne- koliko tropskih i subtropskih bilina * Eugenia _jambosa, Eugenia ugni, Psidium Guayava i Persea &ratissima su odmah prve zime pogi- nule od studeni, dočim su Feijoa sellowiana, Crategus carrierei, Prunus capulli i Hovenia dulcis (iz Kine i Japana) ostale u životu ; vegetiraju, premda nijesu bile ni- malo zaštićene preko zime. za državni rasadnik u Stonu, ali sam iste godine bio vrlo ugodno iznena- đen od vrlog prijatelja pok. prof Pavla Burića. On je naime još god 1911 bio dobavio dvije Feijoe, jednu je posadio na svojem imanju u La- padu a drugu u vrtu Vile Ammerling na Pilama, kod gđe. ud. pok, Iva Pi- tarevića. Obe dvije, ali osobito ona na Lapadu, razvile su se vrlo bujno, podnijele su vrlo dobro svu oporost minulih zima, premda nijesu bile ni- malo zaštićene; plode i potpuno do- zrijevaju svoje ukusno voće. Jedna je Feijoa kasnije sađena u Rijeci Du- brovačkoj kod gosp. Marina Papi a ovog proljeća sam ih ponovno posa- dio desetak u državnom rasadniku u Stonu. Sve ove Feijoe u Dubrovačkoj otokilici bile su dobavljete preko Italije. Nije mi poznato, da li se još gdje u okolici nalazi koja Feijoa. Ove biljke se nijesu do sada nala- zile u najpovoljnijim prilikama TLA 1 OBRAĐIVANJA, ljeti su osobito oskudjevale potrebi- tom vlagom. Ona na Lapadu nije ni- kada bila niti obrezana ali, rek' bi, da joj je to povoljnije, jer se je kud i kamo bujnije razvila nego li njezi- na vrsnica na Pilama, koja je bila u početku nešto obrezana, Feijoa sellowiana, Ber g. pripada OBITELJI MYRTACEA, koja je obitelj kod nas zastupana sa jednom vrlo rasprostranjenom vrsti a to je opće poznata mirta (juro- vika, mrtina, mrča =Myrtusita- lica) i sitnolisnata mirta (M. ta- rentina) na Lapadu i u Rijeci Du- brovačkoj. Ovoj obitelji pripadaju također ši- pak (Punica) i Eucalyptus. | Raste grmoliko 3 do 4 m. visoko. Ona na Lapadu je oko 2.50 m. viso- između kojih se nalazi'isto toliko la- tica, koje su izvanka bijele a iznu- tra crvenkasto-ljubičaste. Latice su obovale i mesnate. Cvijet na prvi pogled naliči cvijetu Fuksije. PLOD je oblika i veličine kao jedan mali le- mun, Četverogradan i mesnat, sjajne zelene boje na površini sve do pot: punog zrenja, a miriše poput ana- nasa, U prorezu je bijele boje, sladak i vrlo ugodno aromatičan. Voće se upotrebljava u svježem stanjuzajelo moguse pra vitimarmeladea dobro do- lazi iu industriji bombon- sa, Plodovi dozrijevaju koneem no- vembra. Prof, Burić mi je kazivao, da su plodovi u početku bili manji, dočim da su kasnije — kad se je bilj- ka razvila — postali dosta veći. Da- du se opremati u trgovinu ali treb da su dobro pakovani. Obzirom na njezino porijetlo, Fe- ijoa kod nas nema mnogo zahtijeva, što se tiče klime i tla, pak izgleda, kako tvrdi Dybowski,? da će se mo- 2 J, Dybowski — Cultures tropicales — Paris 1902. ći gojiti u cijeloj toploj zoni. Među- ša u okolici Dubrovačkoj. i najstro- žiju zimu, kako što je bio slučaj pro- šle i ove godine. UMNOŽAVANJE. Može se umnažati sjemenjem. Kli- javost je dosta trajna a posijana zrna davaju već u prvim mjesecima vrlo snažne biljke, Sije se u klilu a nakon ška se sastoji od četiri eliptična lapa, |- tim smo se uvjerili, da Feijoa podna- Može se također umnožavati i ključicama [mladicama, grančicama). U tom slučaju uzimlju se grančice oko 10 cm. duge sa vrškom, koji je već odrvenio.“ Čim propupče posa- Za Ovog proljeća je učinjen jedan pokušaj rasplođivanja u državnom rasadniku u Či- bači sa ključićima, što mi ih je poklonila Pošto je Feijoa dokazala, da joj je ugodno naše podneblje, nadati se je, da će je naš svijet obljubiti i dati joj mjesta u perivojima i vrtovima u okolici Dubrovačkoj i u Boki Ko. torskoj, gdje će sigurno postati je. dan novi ures, jedna nova atrakcija i jedno novo vrelo prihoda. gda. ud Burić, na čemu joj i ovim putem usrdno zahvaljujem. Marko Marčić. ŽITO I BRAŠNO. Dijelom tužbe na stanje usjeva prouzročene preobilnim kišama sada kada bi se htjelo lijepo vrijeme, jer je u nekim krajevima Bačke već za- počela žetva, djelom osjetliv pad Di- nara, nešto takodjer i sniženje izvoz-. nih carina djelovali su na tržištu ži- tarica, te su se sve cijene učvrstile. Pšenica ne dolazi mnogo na trži šte i tražena je po 305-310; za ječam nikoje potražnje, Zobi je — kako po- znato — dosta manje zasijano i zali- he nisu više velike, ipak je za taj ar- tikl popustio interes. . Živ je posao kukuruzom, koli za domaću potrebu kao što i za izvoz, te je ta roba zadnjih dana poskupila 'za kojih 10. para. I posao brašnom je oživio. U' ta- mnijim vrstama za kruh je sveudilj jaka potražnja za domaći konzum, a uslijed sniženja izvozne takse i pada Dinara, konveniraju danas naša bra- šna dobro za izvoz. I u incstranstvu su cijene za brašna povisile, Mali mlinovi su još prošle sedmice na vrlo jeftine cijene rasprodavali svoje za- 6 mjeseci ili godine, dakle u jesen ili u proljeće, presađuju se mlade bilj- ke u rasadnik ili na mjesto, Presa- dene biljke rastu bujno i odmah pro- tjeraju nove mladice iz podanka ta- lihe na bijelom brašnu, dok su veliki kapitalom jači mlinovi suzdržali ci- jene. Zadnjih dana su cijene prilično povišene, Novosadska Produktna burza dne ko da poprimaju oblik grma, 26. VI. Tendenca čvrsta. Sa našeg tržišta Pšenica 305—310 kukuruz 235 za: odmah, kukuruz za August 245.— franko vojvogjanska utovarna stani- ca, isplata uz duplikat teret. lista. Kukuruz za Juli- August isplata unaprijed 232,50 mjera na utovarnoj stanici, Prvoklasni — vojvodjanski bilježe: 0/505.— 2/415.— 4/450.— 51420.— 6/360.—- Mekinje 190 iranko uto- varna stanica u Vojvodini. Cijene u Gružu, | Pšenica —, kukuruz 320, zob 330, mjera u Gružu, Brašno: Ogg/580., Og/570., 2/575., 5/500., 6/420., mekinje krupne 260. sve postavno pod parobrod Gruž, KOLONIJALNA ROBA. Šećer. Ove sedmice znatno je povi- sio šećer u inozemstvu, a opaža se takodjer velika oskudica u Trstu za promitnu robu. Kod nas još nije do- šla sasvim do izražaja ova povišica, jer su trgovci opskrbljeni robom uz prijašnje dosta niže cijene ali novoj robi će biti dosta skuplja cijena. Da- nas se u Gružu prodaje kristalni še- ćer po Din. 1925, a kockasti po Din. 2025, Kava. Uslijed slabih izgleda za ne- vu žetvu cijene su ovom artiklu ve- oma čvrste, što se takodjer opaža i na Gruškom tržištu, tako da se da- mlinovi DERNNZENATE? vor epskih pjesama; deseterac koji nam čas ponavlja poznate stihove, sad opet pruža melodične variante a sad opet domamljuje nove vizije u tradicionalnom duhu i načinu, Dok djeca slave sv. Vida i snahe (tako je naslov prvog »pjevanja«) iščekuju vijesti i neumorna majka u mislima svojim iz tjeskoba sadašnji- ce prenosi se u svijetlu prošlost, ko- ju su uništile nesloge, stižu sa Koso- va vjesnici: u krvavu okršaju su Sr- bi. i ako desetkovani, imali uspjeha Miloš Obilić je nožem probo turskog cara, Jugovići su se odlikovali. I dok vojska »gleda sluša i očekuje«, gla- vari se zavadiše oko plijena. I snahe se međusobno prepiru osim Anđeli je, Damjanove ljube. nepotpuno određena, obuzima mju majku: ova naslućuje, da je pobjeda obmana i da se približuje katastrofa, a snaha osjeća instinktivno da prijeti pogibao njezinu Damjanu. Oko po noći »svi spavaju.... ine znaju... Tjeskoba, još mladih i zagrli, Iz zvijezda, u kojima trepere duše mrtve braće, spuštaju se suze nad njihovim veseljem i nad njihovim bolom! Međutim sa visoke kule silazi majka, da pita, još jednom, sudbinu, Na posljednje riječi proročice odje- kuje grobni glas Damjanov: »Plači, tužna Jugovića Majko, — Propalo je na Kosovu carstvol« Istina koju ie ona htjela izmamiti iz putira sada joj se objavljuje na usta jedinca sina: svi su umrli braneći svoga cara. On jedini ostao u životu da spase žene i djecu. Treba odmah bježati, jer ih tjeraju Turci. Pratiće ih barjak Ju- govića, koji je Damjan primio od po- sljednjeg brata na izdisaju i koji je sad njegov. Ali majka odbija od se- be sina i barjak, Još traje borba: Damjan mora da se povrati i da nje- gova smrt i junački barjak operu ljagu poraza. Nagnan od nesavladive volje majke, Damjan polazi na žrtvu. Niti ljubav ne može da ga ' zadrži. i gaženo klasje, nad kojim je prohuja- la oluja. Iz zemlje okvašene krvlju, ključa nov život. Misterij vječnog umiranja preobražuje se u jedan mah u tajnu vječnog rađanja. Kontrast iz- nieđu smrti i života izaziva zaborav na postanak ovog trećeg dijela spje- va, A to isto čini i jedan drugi razlog. Ne samo narav nego i ljudi moraju ponovno oživjeti i postati slobodni. A da steku slobodu, treba osvete, otkupljenja, koje luta u tamama bu- dućnosti. Treba stoga da uz krstaš druge moćnije sile ustupe budućim pokoljenjima = sjećanje = izgubljene slobode. Ovu su zadaću imale, koli- ko u historiji toliko u Vojnovićevu spjevu, epske pjesme, koje odmah iza bitke niču iz zemlje oplođene žrtvama. Tako iščekujući da dođe majka i da izvrši svoje obećanje, pje- snik u zanosu gleda kako niče sje- Ice netom posijano. Slijepac »Gu- slar«, sakupljajuć glasove, koji se posvuda čuju i isprepliću i slijevaju koji se ne povraća, ona pada i umi- re. »Guslar« pred velikim prostorom, ispunjenim suncem i nadama, kliče: »Sve su pjesme danas drumom prošle Da nav'jeste čudotvornu tajnu: Eto s groba umorenom carstva Srpska duša vaskrsla je suncul« Poredbe i razlike između narod- ne pjesme i »spjeva« su u većem di- jelu odveć jasne, a da se o tome go- vori, Ali ima i analogija manje jasnih i koje baš tim dokazuju, kroz koliko je etapa prošla umjetnost »gusla- reva«, veličina u svoj jedno- stavnosti, dok je dostigla profinje- nost potpunoma modernu Vojnovi- ćeva spjeva. Tako na pr.: polazak tnajke na Kosovo bijaše već na po- , četku u narodnoj pjesmi, dok ovdie u obliku nešto manje romantičnom, taj je polazak prenesen u IIL čin. Čitav drugi čin naprotiv odgo- vara centralnom motivu = spjeva, gdje Majka, i ako čuje o po noći njištanje Damjanova vranca, Anđelija ne mogavši preboljeti po- sljednji rastanak, zagrlivši jednom zaručnika, zabode bodež u srce: po- lagano, kao da hoće da se što više nauživa posljednjeg pozdrava, Da- mjan odlazeći ne grli majku već je pozivlje, da dođe na Kosovo, da pre- uzme krstaš: Jugovića. Iz poziva se rađa treće pjevanje »Na Kosovu«. Na polju poraza sunčana je žega po- novno uzdigla u život tamo amo po- da je žetva.... prošla.... poljem«. Anđelija dugo bdi, ali napokon i nju prevari san, U snu zazivlje svoga Damjana, a odgovaraju joj iz visina zvijezde svjećnice, što blude po ne- bu, Kad eto neznanika, aveti (ta- ko se zove drugo pjevanje) gdje se približuje zublji zapaljenoj od Anđe-, lije i koja se sada o ponoći gasi. To je Damjan, jedini, što preostade od devetero broće. Zapazi se dvoje u pjesme, biva glavnim licem. Dola- zi napokon majka i u povorci carice Milice vidi na štitu, koji nose četiri čovjeka, Damjanovu ruku, koja drži čvrsto slomljeni krstaš, Kada se maj- ka približi, ona se ruka otvori i pruži ioj znamen. Ali u ovom skrajnom na- poru da održi obećanje, nije više kr- staš koji ona prima, nego sinovljeva ruka, što joj ostavi prošlost. I gle- dajući je kao da želi da pročita život i ako osjeća živo u srcu sinovljev od- lazak, ne da, da je slomi ovaj poziv tragične stvarnosti, Mali broj stiho- va iz narodne pjesme, koji se odnose na ovaj prizor, poprima u Vojnoviću sasvim nov i kudikamo tragičniji iz- Sled. Tu je Damjan glavom, koji do- lazi o ponoći da obađe majku, A ova izvrgnuta tako velikoj kušnji ne na- pušta samo svoje ponosno držanje, već tjera — ona sama — svog jedin-